#76 Re: Apsolutno zlo i apsolutno dobro
Posted: 24/11/2010 04:52
Dobro i zlo ne postoje. Same rijeci 'dobro' i 'zlo' su samo knjizevne interpretacije materijalstickih nacela.
... a ne moralnih... etickih?schiller wrote:Dobro i zlo ne postoje. Same rijeci 'dobro' i 'zlo' su samo knjizevne interpretacije materijalstickih nacela.
Da pojednostavim, apsolutni pojmovi 'dobra' i 'zla' postoje samo u vjerskim okvirima u obliku spiritualnosti, dok u materijalistickim okvirima samo jednim dijelom i to u obliku knjizevne interpretacije. Mogao bi jos detaljnije objasniti, ali ne znam dali bi jer je sljedeci korak vise (anti) religioznog karaktera i pitanja sto nebi bilo u kontekstu ovog podforuma.ahuseino wrote:... a ne moralnih... etickih?schiller wrote:Dobro i zlo ne postoje. Same rijeci 'dobro' i 'zlo' su samo knjizevne interpretacije materijalstickih nacela.
Prevod... Imenica... Rijec, nije ni bitna - bitna je substanca. Da li ona postoji? ... materijalisticka, moralna, eticka?
Vjerujem da si pod knjizevnom interpretacijom mislio na lingvisticku. No opet se ne bih slozio. Cak i glista cijelim svojim bicem zna razlikovati ono sto je dobro ili lose za njenu egzistenciju. Mravi mogu razlikovati sta je dobro, a sta lose za njihovu zajednicu, pa ne vidim zasto ljudi ne bi mogli suditi o apsolutno dobrom i losem u odnosu na znani materijalni svijet. O onom spiritualnom je bolje ne pricati jer ce se tesko dvije slucajno izabrane jedinke sloziti o tome sta je to spiritualno i da li uopste postoji izvan svijesti jedinke.schiller wrote:Dobro i zlo ne postoje. Same rijeci 'dobro' i 'zlo' su samo knjizevne interpretacije materijalstickih nacela.
Ne znam bas da bih koristio rijec "glupi"... mozda - nemocni, da se izdignemo iznad naseg domena, nemocni da gledamo u i kroz druge domene unificirane apsolutnim prostorom i vremenom...kojeime wrote:Mark Tven ima jednu pricu, zaboravio sam naslov, o djecaku koji ima posebne moci. Djecak je u stvai materijalizacija boga (ko procita knjigu bice mu jasnije, a ko je procitao zna o cemu pisem). Uglavnom djecaka su pronasla djeca iz jednog sela i dovela ga u selo. I samo djeca su shvatila da on ima te moci. Jednom prilikom zamole ga da pomogne jednoj tesko bolesnoj djevojcici koja se patila cijeli zivot, da je oslobodi bolova. On pristane i za par sati djevojcica umre. Djeca odu do djecaka i pocnu ga napadati, te kakav si, te sto si je poslao u smrt, te sto joj nisi pomogao, itd. A on odgovara, iskreno ne shvatajuci zasto ga djeca napadaju: "Pa trazili ste od mene da je rijesim bolovai to sam uradio, sada jvise nema bolove."
Da li je ucinio dobro ili lose djelo? U ocima djece lose, jer je djevojcica mrtva. U svojim ocima dobro jer se djevojcica vise ne pati. Problem je u tome sto on kao bog ne shvata (ili ne razmislja) o ljudskom kontekstu, tako da djeca ne shvataju kako je mogao ubiti djevojcicu, a on ne svata u cemu je problem, jer on smrt ne vidi onako kako je vuide ljudi, njemu smrt ljudskog bica nije ista kao sto je ljudima.
Dakle posto smo mi ljudi nesavrseni, sve posmatramo u kontekstu. Tako da, iako mozda i postoje apsolutno dobro i apsoluto zlo, mi ljudi smo jos uvijek glupi da to pojmimo i da vidimo. Isto vrijedi i za apsolutnu istinu. Ako i postoji, glupi smo za sada da je vidimo. Glupi kao vrsta, ne glupi u smislu pojedinaca koji nesto znaju ili ne, jednostavno na ovom stepenu razvoja ljudske vrste mi kao vrsta i kao pojedinci nemamo bioloske uredjaje da te stvari znamo.
kojeime wrote: Dakle posto smo mi ljudi nesavrseni, sve posmatramo u kontekstu. Tako da, iako mozda i postoje apsolutno dobro i apsoluto zlo, mi ljudi smo jos uvijek glupi da to pojmimo i da vidimo. Isto vrijedi i za apsolutnu istinu. Ako i postoji, glupi smo za sada da je vidimo. Glupi kao vrsta, ne glupi u smislu pojedinaca koji nesto znaju ili ne, jednostavno na ovom stepenu razvoja ljudske vrste mi kao vrsta i kao pojedinci nemamo bioloske uredjaje da te stvari znamo.

Da li onda trebamo odustati od cilja otkrivanja obrisa dobra i istine. Ne bih rekao. Svako zivo bice je cinom rodjenja osudjeno na neizbjeznu smrt i patnju, pa ipak se svi odlucujemo da zivot podarimo nasim potomcima. Nasa volja za zivotom i otkrivanjem istine egzistira i egzistrace unatoc bioloski datih ogranicenja. Vrsta koja odustane od volje za zivotom i radoznalosti je potpisala eutanaziju.kojeime wrote: Dakle posto smo mi ljudi nesavrseni, sve posmatramo u kontekstu. Tako da, iako mozda i postoje apsolutno dobro i apsoluto zlo, mi ljudi smo jos uvijek glupi da to pojmimo i da vidimo. Isto vrijedi i za apsolutnu istinu. Ako i postoji, glupi smo za sada da je vidimo. Glupi kao vrsta, ne glupi u smislu pojedinaca koji nesto znaju ili ne, jednostavno na ovom stepenu razvoja ljudske vrste mi kao vrsta i kao pojedinci nemamo bioloske uredjaje da te stvari znamo.
Dodao bih još jedan primjer...Princ_Magike wrote:Evo i jedan primjer, u vezi nečega što sam tražio...
Neka duhovna bića (bogovi) različitih tradicija, od tradicije do tradicije se razlikuju na osnovi ove dvije stvari...
Recimo...
Egipatski bog Anubis je demoniziran i nastao je demon Ipos...
A ustvari se radi o istom arhetipu,...
Boginja Inanna (egipatska Izida) pretvorena je u demona Astarotha...
Apsolutno ništa.kukuruz_kokicar wrote:Pitanje dana je ... da li smatrate da postoji apsolutno zlo i dobro? Kako bi uopste opisali apsolutno dobro i njegovu suprotnost?
Je apsolutno zlo vidim kao stanje apsolutne nepromjenjivosti, 'mirovanja', neznanja ... nirvana. Apsolutno zlo je sistem koji ni na koji nacin ne reaguje na vanjske podrazaje niti daje bilo kakvu spoljnu manifestaciju i negira sve ono sto nema takve osobine. Apsolutno zlo je u logickom smislu apsolutno zlo i za logiku samujer negirajuci samo sebe opet proizvodi apsolutno zlo. U nasim zivotima, odraz apsolutnog zla je trenutak smrti svijesti.
Apsolutno dobro je takodjer stanje apsolutne nepromjenjivosti, 'mirovanja' ali u jednom posebnom trenutku. U trenutku u kojem iz stanja mirovanja prelazi u stanje akcije. To je potencijal koji imaju stvari prije nego sto budu pokrenute iliti realizovane. To je trenutak u kojem nista postaje nesto, neznanje prelazi u znanje. Najbliza predstava apsolutnog dobra u astronomskom svijetu je trenutak prije velikog praska. U svijetu kreativnih ljudi odraz apsolutnog dobra je trenutak inspiracije, a ne sam rezultat inspiracije ... umjetnicko djelo, naucno otkrice...
Iz ovoga slijedi i moje razmisljanje da ne mozemo dozivjeti, a kamo li proizvesti apsolutno dobro niti apsolutno zlo. Mozemo ih samo naslutiti.
Zanima me misljenje drugih...
Ja ne mislim da je moral, kao kategorija uopšte izvedena iz pojma dobra ili zla. Moral o kojem ti pričaš je naše intuitivno i intelektualno opravdanje za postupke. Iliti da iskoristim jednu 'modernu' riječ - legitimitet - moral smo izmislili da bi dali 'legalni' okvir iliti legitimitet našem djelovanju.johnny_blazze wrote:uz dobro i zlo se veze moral, a moral ti je glavni predmet etike, imas citav niz misljenje o tome raznih filozofa koji su pokusali to da objasne pogotovo oni prije kanta, aristotel najvse se sa tim bavio...on je kao osnovni element morala smatrao dobro, a pod dobrim je smatrao neku sredinu izmedju dobrog i zla....mah mozes do zore o ovom i nikad neces nacvi pravu teoriju i definiciju jer to nije cinjenica vec ideal....