Forum Klix.ba

ambiguous wrote:
Ne bi mi ni u snu palo na pamet seliti se, napustati grad koji volim, prijatelje, zbog punice. Sve je to u obhodjenju s ljudima, nista vise. Ako bjezis, vjeruj, uvijek ce te neka "punica" pronaci, bilo da je to komsija, prijatelj, radni kolega, zenina kona s trac partije...eeee, ima tih...hejbet.

luni wrote:Prvo, hvala svima koji su se uključili u raspravu. Sorry što se nisam uključivao u raspravu - popodne imao sastanak van kancelarije a onda pokupio dijete iz vrtića i skupa s mlađim otišao na vikendicu. Super nam bilo.

Želio bih kratko odgovoriti na neka pitanja. PRvo, punac je, kako rekoh, umro (da ne kažem otjeran u grob) kad mu je kćerki, tj. mojoj ženi današnjoj, bilo 7-8 godina.

Sinoć mlađi sin, dvogodišnjak u sred noći pođe žalosno javljati se ma-maaa, ma-maama. Mama je na službenom putu (i nismo se čuli oktad je otišla). Punica dođe ujutro da čuva mlađe dijete. Dobro jutro za dobro jutro. Za dijete sinoć da se vratim - srce mi umalo ne pukne kako žalosno zove majku. I pitam se tko može svjesno raditi da odvoji dijete od majke, ali isto tako i oca (njima je praznik kad ja uzmem kutiju alata i počenemo nešto raditi. IZ istog razloga i ne palim kompjutoer kući jer ne mogu od njih - želim to vrijeme provesti s njima).

JOš jedan stvar, doprinos biografiji karaktera moje punice, a odgovor na jedan post o novcu. Ne daje ona meni novac, nego sam ja njoj puno pomogao u životu - i to je zaboravila. Naime, kad je morala vratiti alternativni stan u gradu i vratiti se negdje tamo u predgrađe Sarajeva ja sam svojim novce kupio stan u gradu i pustio, bez ikakvog papira, tadašnju djevojku da ga zavede na sebe. ONi su mi kad su prodali taj stan u predgrađu vratili nešto više od polovice novca. E sad je punica u tom stanu, divnom stanu, u kojem sam i ja dobrim dijelom sudjelovao.
Drugo, kad ih je njih dvije uhvatila finacisjka kriza, i majka htjela poslati kćer studenticu da bude kućna pomoćnica rodici koja se dobro udala, ja sam izmislio neke poslove i dao djevojci samo da ostane u gradu i završi studij. Prakično, ja sam je većim dijelom i osigurao studiranje (majci je sve što je zaradila i preko mene najvećim dijelom morala davati za režije...).
Treće, i sad što je čuvala djecu svaki mjesec joj se plati i na kraju, uz poklone, ispadne mi isto kao da plaćam i ženu.

Ovo nisam dodao u prvom postu, jer sam to sve radio iz ljubavi prema djevojci - ženi.

ps.I naravno napomena,svaka pomoć(pa i finansijska) koja kad tad bude prigovorena gubi na snazi

MoHiKaNaC wrote:

ambiguous wrote:
Ne bi mi ni u snu palo na pamet seliti se, napustati grad koji volim, prijatelje, zbog punice. Sve je to u obhodjenju s ljudima, nista vise. Ako bjezis, vjeruj, uvijek ce te neka "punica" pronaci, bilo da je to komsija, prijatelj, radni kolega, zenina kona s trac partije...eeee, ima tih...hejbet.

Da, samo sto to nije njegov bijeg od punice. Radi se o tome da je problem u njegovoj supruzi koja nema snage da se odupre ''rafalnoj paljbi'' svoje drage mame i zbog cega ce im brak vrlo tesko opstati.

Sama ljubav jednostavno nije dovoljna, bez obzira koliki idealisti bili i koliko vjerovali u nju!

luni wrote:Prvo, hvala svima koji su se uključili u raspravu. Sorry što se nisam uključivao u raspravu - popodne imao sastanak van kancelarije a onda pokupio dijete iz vrtića i skupa s mlađim otišao na vikendicu. Super nam bilo.

Želio bih kratko odgovoriti na neka pitanja. PRvo, punac je, kako rekoh, umro (da ne kažem otjeran u grob) kad mu je kćerki, tj. mojoj ženi današnjoj, bilo 7-8 godina.

Sinoć mlađi sin, dvogodišnjak u sred noći pođe žalosno javljati se ma-maaa, ma-maama. Mama je na službenom putu (i nismo se čuli oktad je otišla). Punica dođe ujutro da čuva mlađe dijete. Dobro jutro za dobro jutro. Za dijete sinoć da se vratim - srce mi umalo ne pukne kako žalosno zove majku. I pitam se tko može svjesno raditi da odvoji dijete od majke, ali isto tako i oca (njima je praznik kad ja uzmem kutiju alata i počenemo nešto raditi. IZ istog razloga i ne palim kompjutoer kući jer ne mogu od njih - želim to vrijeme provesti s njima).

JOš jedan stvar, doprinos biografiji karaktera moje punice, a odgovor na jedan post o novcu. Ne daje ona meni novac, nego sam ja njoj puno pomogao u životu - i to je zaboravila. Naime, kad je morala vratiti alternativni stan u gradu i vratiti se negdje tamo u predgrađe Sarajeva ja sam svojim novce kupio stan u gradu i pustio, bez ikakvog papira, tadašnju djevojku da ga zavede na sebe. ONi su mi kad su prodali taj stan u predgrađu vratili nešto više od polovice novca. E sad je punica u tom stanu, divnom stanu, u kojem sam i ja dobrim dijelom sudjelovao.
Drugo, kad ih je njih dvije uhvatila finacisjka kriza, i majka htjela poslati kćer studenticu da bude kućna pomoćnica rodici koja se dobro udala, ja sam izmislio neke poslove i dao djevojci samo da ostane u gradu i završi studij. Prakično, ja sam je većim dijelom i osigurao studiranje (majci je sve što je zaradila i preko mene najvećim dijelom morala davati za režije...).
Treće, i sad što je čuvala djecu svaki mjesec joj se plati i na kraju, uz poklone, ispadne mi isto kao da plaćam i ženu.

Ovo nisam dodao u prvom postu, jer sam to sve radio iz ljubavi prema djevojci - ženi.

corolla02 wrote:Seli se dalje, ako si u prilici!

Incub wrote:Cuj to zena otisla na put a nije se ni javila-totalni disrespect.( I da si ti krenuo na put makar da kazes gdje ces ,sta ces...)
Sve si ti to lijepo analizirao a stvarno mislim da neces ti ovdje nemas sta popravljati.
Djeca su tu veliki problem,produzavas svoju agoniju zbog njih.
Kako oni budu rasli ako i ostanes u braku do tada uvidjet ce i oni kako kod vas nista ne funkcionise.Moras biti nacisto da ce ti vjeroatno punica vaspitati djecu po njenom cejfu.Samo genetski dio ce biti tvoje osobine...
Dosta si im pomogao i neka si svaka cast ali malo to danas ljudi cijeni.Na kraju takav ispadne smoto-zalosno ali kod nas je tako...
U ovakvoj situaciji u kakvoj si sad zena ce ti se pojaviti jedan dan i reci da se razvodite...Ispast ce kao ona tebe nece vise da trpi...
Mozda sam previse iskren ali ti sad nemas pojma ni gdje je ona,ni sa kim...Kakav je to brak,to ni u vecini danasnjih veza nema.Dali je neki hrmpalija u pitanju pa da se ona boji nebi ona makla od tebe.
Jeste -tesko se tebi odluciti za razvod,ti pokusavas ovo da spasis ali kako kad te ona ne ferma druze nikako...

pustopoljina wrote:zelenasice...zacudila bi se ti da si vidjela kakvih roditelja ima.
to je smijesno, kad dodjes i kazes-bom' bih ja njoj rekla...
tebe nije takva odgojila,da pored nje zaboravis da si odrasla osoba.
nije ni mene-ali sam vidjela zene...koje svojoj djeci kazu:"ubili ste oca,hocete i mene" a djeca 10 i 12 godina...a otac umro prije 5 -slabo srce.
mamu koja kaze pred kcerkom od 9 godina-da joj je otac kreten,a da ce mala biti debela kao njegova mati-koliko "zdere".
zena koje se "razbole" kad dijete ode na exkurziju,pa dijete kad na more treba-mama se "razboli".joj...
mislis ti da ta djeca znaju da se njima manipulise? znaju sipak.

dr.Gonzo wrote:
Neki ljudi su jednostavno takvog poganog karaktera, i to se ne moze promjeniti. Jednostavno ne moze, dzabe gubiti zivce - sto prije shvatis bice ti lakse. Ona vjerovatno bolesno voli svoju kcerku, i nije u stanju da vidi da ljudima oko nje unistava zivot.

benzokain wrote:Kao sto ni svojim roditeljima ne dozvoljavam da se mjesaju u moj brak, tako ni njenoj mami ne dozvoljavam. U jednom trenutku neko u toj svoj prici mora zagalamiti, da se zna KO KOSI, A KO VODU NOSI. Tako sam shvatio koliko mene moja zena voli, a koliko volim i ja nju, a sto se tice punice, a jebiga nicija do zore nije gorila, pa nece ni njena:):):)

benzokain wrote:

dr.Gonzo wrote:
Neki ljudi su jednostavno takvog poganog karaktera, i to se ne moze promjeniti. Jednostavno ne moze, dzabe gubiti zivce - sto prije shvatis bice ti lakse. Ona vjerovatno bolesno voli svoju kcerku, i nije u stanju da vidi da ljudima oko nje unistava zivot.

Mislim da ovakve osobe, jedino i samo jedino vole najvise sebe, ona da voli svoju kcerku, ne bi joj se mjesala u zivot, iz ljubavi prema njoj. Ali ona je sebicna, i ona bi svoju kcerku zadrzala za sebe, jer samo jos s njom je u koliko toliko dobrim odnosima, ako sam dobro pohvatao ne prica sa svojim sestrama.

luni wrote:Prvo, hvala svima koji su se uključili u raspravu. Sorry što se nisam uključivao u raspravu - popodne imao sastanak van kancelarije a onda pokupio dijete iz vrtića i skupa s mlađim otišao na vikendicu. Super nam bilo.

Želio bih kratko odgovoriti na neka pitanja. PRvo, punac je, kako rekoh, umro (da ne kažem otjeran u grob) kad mu je kćerki, tj. mojoj ženi današnjoj, bilo 7-8 godina.

Sinoć mlađi sin, dvogodišnjak u sred noći pođe žalosno javljati se ma-maaa, ma-maama. Mama je na službenom putu (i nismo se čuli oktad je otišla). Punica dođe ujutro da čuva mlađe dijete. Dobro jutro za dobro jutro. Za dijete sinoć da se vratim - srce mi umalo ne pukne kako žalosno zove majku. I pitam se tko može svjesno raditi da odvoji dijete od majke, ali isto tako i oca (njima je praznik kad ja uzmem kutiju alata i počenemo nešto raditi. IZ istog razloga i ne palim kompjutoer kući jer ne mogu od njih - želim to vrijeme provesti s njima).

JOš jedan stvar, doprinos biografiji karaktera moje punice, a odgovor na jedan post o novcu. Ne daje ona meni novac, nego sam ja njoj puno pomogao u životu - i to je zaboravila. Naime, kad je morala vratiti alternativni stan u gradu i vratiti se negdje tamo u predgrađe Sarajeva ja sam svojim novce kupio stan u gradu i pustio, bez ikakvog papira, tadašnju djevojku da ga zavede na sebe. ONi su mi kad su prodali taj stan u predgrađu vratili nešto više od polovice novca. E sad je punica u tom stanu, divnom stanu, u kojem sam i ja dobrim dijelom sudjelovao.
Drugo, kad ih je njih dvije uhvatila finacisjka kriza, i majka htjela poslati kćer studenticu da bude kućna pomoćnica rodici koja se dobro udala, ja sam izmislio neke poslove i dao djevojci samo da ostane u gradu i završi studij. Prakično, ja sam je većim dijelom i osigurao studiranje (majci je sve što je zaradila i preko mene najvećim dijelom morala davati za režije...).
Treće, i sad što je čuvala djecu svaki mjesec joj se plati i na kraju, uz poklone, ispadne mi isto kao da plaćam i ženu.

Ovo nisam dodao u prvom postu, jer sam to sve radio iz ljubavi prema djevojci - ženi.

luni wrote:Ima tome već nekoliko godina, tj. od prvih mjeseci bračnog života, punica me u potpunosti lažno optužuje za prevaru. Naime, supruzi mojoj, a ne meni lično, uporno ponavlja kako je ja varam. Tako opet neki dan reče da je njoj kolega s posla rekao da dobro pričuva zeta jer bi mogla ostati bez njega. Nisam se tog trena snašao, a i ne zna čovjek što bi takvim tipovima odgovorio, osim nešto opsovao i poslao ih sve u pm.

Kad je ta priča počela prije 3-4 godine, a naravno do mene dolazila samo preko reakcije žene, mislio sam odmah napustiti tu lađu jer je očito da je pod velikim utjecajem, i to onim krajnje negativnim, svoje majke. Možete zamisliti da vas netko optuži za nešto tako na pravdi Boga - potpuno nevinog. Razlog zašto tad sve nisam ostavio jest jednogodišnje dijete i drugo još u trbuhu. Život je od toga trenutka postao žrtvovanje za njih.

Šta bi bilo u pozadini razumijevanja lika i djela punice? Ima samo ovu jednu kćer. Iz tog razloga punici sam dopuštao da uđe u naš život i više nego što bi bilo normalno. Muž joj se odao alkoholu i smrtno nastradao kad mi je žena imala 7 godina. Uporno ponavlja da ju je varao. Drugačije tvrdi ženina starija rodica - da to nije istina. Punica od svoje četiri žive sestre ni s jednom ne priča već 3-4 godine. Rastavila je ženu mi od svih njenih prijateljica - nitko joj nije bio dobar, svak ju je iskorištavao - natjerala da prekine s rodbinom s očeve strane. Žena koja nam je čuvala dijete nije bila dobra. I sad evo sve čini da i mene otjera.

Poprilično sam čvrstog karaktera, i da je netko drugi na mom mjestu, vjerojatno bi završio kao i punac mi. Ali i ovako, pitam se što učiniti. Naime, nije problem punica, stvarni je problem supruga koja ne čini ništa da odbrani sebe, svoju slobodu, svog muža i svoju familiju. Ne znam koliko puta sam je pitao, želi li da i njezina djeca odrastaju bez oca kao što je to i ona doživjela.

Ja sam svojoj majci rekao na početku braka da nikad ne smije ništa reći o ženi mi - i nije nikad ni najmanje nešto. INače, između nas dvoje sve ostalo ide po normali - kao i kod sviju.

Sad kad je bilo ovo prije nekoliko dana, pitam ženu zašto nije ustalai rekla majci da jednom zašuti, ona mi je odgovorila da se ne želi s tim više zamarati i nervirati pred put. Jadnica ne vidid da se ja zamaram i da ne mogu više dopustiti da mi život u potpunosti diktira netko drugi. I žena je sumnjala u mene, vjerojatno logikom ako se laž ponovi 100 puta možda tu nešto i ima - vjerojatno je provjeravala i sumnjala. Naravno da nije ništa pronašla jer ništa nije ni bilo.

Gledajući ovu količinu pokvarenosti i zloće, čovjek se pita ima li razlike između ovog i recimo da ja sad nakon nekog ubistva nožem u gradu prijavim policiji svog prvog komšiju - čisto onako, bez razloga...

Ponavljam, nije problem punica - mislim da je takva pokvarenog karaktera- ali pošto nemamo nikog drugog u Sarajevu od rodbine a ona istinski voli unučad, čovjek bi je trpio kao neki predmet. Problem je moja žena koja dopušta da joj majka određuje prijatelje, miješa joj se u brak. Tako je dan nakon novog događaja, žena ujutro pokupila dvoje djece i otišla na kafu kod majke... provela veći dio dana s njom. Ovim se u potpunosti solidarilizrala s njom...

Ako netko ima kakav pametan savjet - komentar, bujrum.

Her Flick wrote: ali prvo zeni postavi ultimatum (tuzno je sto joj uopste moras postaviti ultimatum) i pri prvoj prilici punicu posalji u neku stvar, ako nista ne bude pilo vode fino se pokupi iz kuce, daj zeni malo vremena da osjeti kako je kada te nema (nek se malo dozove) i nakon nekog perioda zovni je na kafu da popricate, ako stvari opet krenu po starom razidjite se, to ce biti najzdravije za sve

Umma wrote:insceniraj prevaru, al to moras pametno uraditi tj. postavis "dokaze" kako supruzi tako i punici o tvojoj navodnoj prevari; pustis ih da se sikiraju nekoliko dana, da ih realnost sveg onog cega su se bojale (tvoja supruga) odn. sta su prizeljkivale (tvoja punica) dobro nasikira

Umma wrote:e onda svoju suprugu stavis spred izbor: da li da vjeruje tebi

Her Flick wrote:svasta procitah na prve dvije stranice i fakat nemogu vise da citam
tako da svoj komentar dajem na osnovu dvije procitane stranice

osjetio sam bijes i zaljenje
bijes zbog ljudske gluposti, zaljenje zbog propasti zivota

jos me jedna stvar fascinira, da je obrnuta situacija milion zena bi se javilo i reklo da je on mamin sin, da treba da odraste, bla bla bla
i neko rece da traba fino razgovarti, ovdje je finoca davno prestala, treba smizlama otvoreno reci ili ja ili mama i sestra

pa ne razumijem da ni jednan bukvalno nije lupio sakom od sto i razgulio macku i punici i zeni, punicu (i svastiku) otjerao iz kuce,
u ovim slucajevima treba upotrijebiti balkanske metode, kada sve druge vec ne funkcionisu,

postavljac teme rece da mu je zao djece, prijatelju vjeruj mi bice bolje djeci da se vi razidjete ako ne rijesite situaciju, jer ce biti sve vise i vise svadja,
ali prvo zeni postavi ultimatum (tuzno je sto joj uopste moras postaviti ultimatum) i pri prvoj prilici punicu posalji u neku stvar, ako nista ne bude pilo vode fino se pokupi iz kuce, daj zeni malo vremena da osjeti kako je kada te nema (nek se malo dozove) i nakon nekog perioda zovni je na kafu da popricate, ako stvari opet krenu po starom razidjite se, to ce biti najzdravije za sve


drugi forumas sto ima problema sa punicom i svastikom, neko mu predlozi da odradi svastiku, ja bi mu isto preporucio, jest da ona (svastika) kaze da je njen momak bolji ti joj reci da garant ne guzi bolje od tebe, takvima usta moras zacepiti na vulgaran nacin, naravno i tu treba zeni razugliti macku, sto bi se naski reklo, a svastitci reci da zivi svoj zivot, i sljedeci put kada ih vidis fino im reci da mogu da dodju jednom sedmicno na rucak ili kafu i da se mogu zadrzati maksimalno 2 sata, dok se ne poprave

hvlala Bogu, kod mene situacija nije takva, oboje smo isti sto se roditelja tice, i oboje smo davno povukli crtu do koje mogu roditelji ici i ne pomisljaju da je predju (mozda pomisljaju, ali to ne dopire do nas), bilo je svadja vezanih za familiju ali to smo ja i ona rijesili bez prisustva familije, i znam de ce ih jos biti, ali najbitnije je da se mi slazemo u generalnim stvarima, da imamo zajednicki nastup pa makar to stetilo necijem ponosu