Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Jedino Bosnjaci kao vecinski narod u BiH imaju drzavotvorni identitet i bosanski patriotizam, pa su u vecini vezani za bosanstvo, dok sigurno 99% i Srba i Hrvata nazalost ne misli tako, no i to je njihovo pravo, sve dok placaju porez i postuju zakon drzave u kojoj zive.
Potpisujem, uz dodatak da učestvuju u zakonodavnoj vlasti BiH.
Odnosno, da dam svoj doprinos polemici o "famoznoj" rečenici
Uz dodatak da učestvuju u zakonodavnoj vlasti BiH, potpisujem.
Jedino Bosnjaci kao vecinski narod u BiH imaju drzavotvorni identitet i bosanski patriotizam, pa su u vecini vezani za bosanstvo, dok sigurno 99% i Srba i Hrvata nazalost ne misli tako, no i to je njihovo pravo, sve dok placaju porez i postuju zakon drzave u kojoj zive.
Postovanje zakona i placanje poreza u BIH je,vaistinu,posebna prica...Tesko da postoji ijedna zemlja na svijetu koju su u tolikoj mjeri pokrali i ojadili,i jos uvijek to svakodnevno,sa sve vecim odusevljenjem i nadahnucem,cine njeni sluzbenici Ali dabome,ne samo oni,nego i veliki broj "uglednih" poslovnih ljudi i intelektualaca i javnih radnika svih fela...
Nazalost,Bosnjaci imaju sve moguce identitete osim tzv.drzavotvornog.Bosnjacka politika u posljednjih 20 godina to sasvim konkretno demantuje.Rahmetli Alija "prijepodne-popodne",Suljo "Velicanstveni",Hare "Lepi",Zlaja "kriticki kriticar"(koji,doduse,po vlastitom ocitovanju,ne spada u bosnjacke politicare,a ne bi ni trebao,ali...) itd.drzavotvorci
Kako se drustvo i drzava,ozbiljna drzava,grade,vidjeli smo od Josipa Broza i drugova (ma sta ko o tome mislio,SFRJ je bila ozbiljna drzava)pa stoga ne vidim ni najmanjeg razloga da neko u ovim pobrojanim "prvacima",anemicnim i mlitavim klimoglavcima,vidi nekakve drzavotvorce.
Ako je iko imao bosanski patriotizam imao je A.I. Davno je mogao potpisati drzavu od Bascarsije do Marijin dvora, bosnjacku i islamsku, no to nije bio cilj. Dokaz za to je nezavisna i suverena drzava u svojim granicama uz suzivot svih na prostoru gdje su vladali Armija RBiH i bosanska vlast(vecinom bosnjacka), iako su Bosnjaci tokom rata imali najvece gubitke u svakom pogledu.
lopta wrote:Ako je iko imao bosanski patriotizam imao je A.I. Davno je mogao potpisati drzavu od Bascarsije do Marijin dvora, bosnjacku i islamsku, no to nije bio cilj. Dokaz za to je nezavisna i suverena drzava u svojim granicama uz suzivot svih na prostoru gdje su vladali Armija RBiH i bosanska vlast(vecinom bosnjacka), iako su Bosnjaci tokom rata imali najvece gubitke u svakom pogledu.
Ja vala !
Zato kao predsjednik predsjednistva nije bio i predsjenik SDA
Ikad cuo onu njegovu da mu je BIH sredstvo,a ne cilj ???
Jedino Bosnjaci kao vecinski narod u BiH imaju drzavotvorni identitet i bosanski patriotizam, pa su u vecini vezani za bosanstvo, dok sigurno 99% i Srba i Hrvata nazalost ne misli tako, no i to je njihovo pravo, sve dok placaju porez i postuju zakon drzave u kojoj zive.
Ja se apsolutno slazem da su Bosnjaci kao jedan od naroda u BiH demonstrirali i najvecu zainteresovansot za opstanak drzave BiH i BH patriotizam, obzirom da im je to jedina domovina ( nemaju rezervne koja bi ih mogla natjerati da preko noci zamrze BiH iz totalno neracionalnih razloga), ALI....ima ALI...
sta cemo sa svim onim ljudima koji su odavno dokazali da vole BiH, i identifikuju se sa svojojm zemljom a nisu Bosnjaci? ( bilo da su Srbi i Hrvati, bilo da su svi ostali raznorazni narodi)
Sta s njima?
Zasto Bosnjaci dozvoljavaju da takvi dobiju epitet "manjina"?
Pa ta "manjina" je bila uz BiH kad je bilo najteze! Ta "manjina" je davala svoje zivote za BiH, bilo tako sto se raznijela dinamitom na TV releju na Vlasicu da isti ne bi pao u ruke agresoru, bilo sa onim skromnim oruzjem u rukama braneci civile, bilo kao civili u opkoljenim gradovima.
ja jos uvijek ne mogu da vjerujem da upste ima Bosnjaka kojima je u redu da se svi ti "ostali " Bosanci i Hercegovci, oni koji su cijelo vrijeme uz Bih i kojima je to jedina domovina jer im je vaznija od domovine svojih "predaka", nazivaju
" nacionalna manjina"?!!!
Ti "ostali" nisu svojoj BiH okrenuli straznjicu za razliku od mnogih danas "konstitutivnih"!!!
Mislim da bi se Bosnjaci trebali ubrzo ocitovati po tom pitanju jer se tice njihovog kredibiliteta i odnosa prema ratu.
Miroslav Krleža, život i djelo (2)
Ruganje ljudskoj gluposti
On je idealna osoba za organizaciju izložbe jugoslavenske srednjovjekovne umjetnosti u Parizu. Zemlja se otvara Zapadu. Dalmatinski gradovi, hercegovački stećci i kosovski manastiri bivaju obasjani svjetlom jednog novog jugoslavenskog integralizma. Krleža ga vidi kao titoističko jugoslavenstvo, ali ono je zapravo krležijansko: prije samoupravljanja i nesvrstavanja Krleža poseže za bogumilskom herezom kao simbolom južnoslavenskog otpora Istoku i Zapadu. Srpski nacionalisti se tiho ljute, u tome vide negaciju srpske srednjovjekovne umjetnosti i pakosno ignoriraju Krležine nadahnute rečenice o Sopoćanima i Dečanima. Hrvatskim nacionalistima je poslovično zlo od svakog jugoslavenskog projekta, iako Nin i Zadar upravo na toj izložbi postaju nezaobilazni toponimi evropske civilizacije. Bosanskohercegovačka srednjovjekovna bogumilska hereza je treći put ne samo u svjetskim romansko-bizantskim antagonizmima nego afirmira središnju jugoslavensku zemlju, taj predmet trajne boli, čežnje i mržnje srpskih i hrvatskih nacionalista. Izložba je otvorena u martu 1950. s velikim uspjehom, kako za propagandu jugoslavenske kulture tako i za Krležu kao njenog idejnog tvorca i organizatora.
Neven Andjelic
Drzava bez nacije, nacije bez identiteta
Dominacija etničke identifikacije u političkom životu BiH sprečava formiranje bosanskohercegovačkog političkog identiteta. U analizi problema sukoba etničkih identiteta i države, Nevenu Anđeliću nameće se pitanje do kada država može opstajati na temelju puke formalno-administrativne spone sa svojim građanima, a bez osjećaja pripadnosti.
Tokom predizborne kampanje 1990. godine Alija Izetbegović upitao je pristalice u ilidžanskoj sportskoj dvorani da li je SDA vjerska partija, na šta su prisutni uzviknuli da jeste. Na to je bošnjački lider pojasnio da nisu, nego da ih njihovi protivnici optužuju da jesu. Ovaj anegdotalni primjer zapravo ulazi u srž odnosa vjerskog, etničkog i nacionalnog identiteta u Bosni i Hercegovini. Vjerski i etnički identitet neraskidivo su povezani i, kao što događaji tokom posljednjih dvadesetak godina pokazuju, od primarnog značaja za građane. Nacionalni identitet, međutim, koji bi značio identifikaciju s državom a ne etničkom skupinom, ugrožen je i nerazvijen upravo zbog snage prva dva i njihovog prevladavanja.
Terminološki je problematično raspravljati o ovome u Bosni i Hercegovini upravo zbog poistovjećivanja nacije sa etničkom skupinom, što je samo po sebi indikativna činjenica. U ovom tekstu, međutim, pod etnijom se podrazumijeva jedna od tri dominantne etničke skupine, dok se nacija odnosi na državu Bosnu i Hercegovinu.
Religijski temelji etničke identifikacije
Za osobu je bitno identifikovanje sa grupom zbog osjećanja pripadnosti, članstva, diferenciranja od drugih te, konačno, zbog sopstvene, subjektivne identifikacije. (Moore, 28) Iako je opštepoznata višeznačnost i višestrukost kolektivnog identifikovanja svake individue, za ovo razmatranje potrebno je zanemariti sagledavanje različitih identiteta upravo zato što su u bosanskohercegovačkom društvu etnički i religijski principi kolektivne pripadnosti toliko dominantni. Kao takvi, upravo oni ometaju razvoj nacionalnog identiteta, koji se obično izražava kroz politizovano ostvarenje etničkog identiteta u uspostavljenju samoodređenja. Upravo ova odrednica nacionalnog identiteta je problematična za Bosnu i Hercegovinu kao državu, jer tri etnije imaju vrlo različite tendencije u samoodređenju.
Moglo bi se reći da je slična situacija i u okruženju države, ali ova je zemlja posebna upravo po tri konstitutivne grupe, za razliku od susjedstva, gdje su različiti procesi, najčešće vojno-politički, doveli do formiranja (mono)nacionalnih država u kojima druge etnoreligijske grupe imaju manjinski status. Stoga je izuzetno značajan različit odnos prema samoodređenju među tri etnička identiteta u Bosni i Hercegovini.
Samo ime države sugeriše različit identitet između Hercegovaca i Bosanaca, koji se bazira na regionalnim razlikama, dijalekatskim varijetetima te geografskim i klimatskim odlikama terena koje su uticale i na diferencijaciju mentaliteta ljudi nastanjenih u različitim dijelovima države. Istorijske prilike su bile donekle drugačije, čemu su doprinijeli politički razlozi u prošlosti – npr. Hercegovinu su Turci okupirali tek nakon Bosne. Kako razlike u mentalitetu nisu još uvijek dovoljno istražene, ovakve tvrdnje se zasnivaju uglavnom na anegdotalnim dokazima, ali takav utisak nije neuobičajen među posjetiocima ovih krajeva. Međutim, događaji tokom posljednjih dvadesetak godina dokazuju da su ovi identiteti zapravo od drugorazredne važnosti, u najboljem slučaju. Tokom rata devedesetih godina potpuno su zanemarene razlike između Bosanaca i Hercegovaca, a kao bitnija odrednica za identifikaciju među žiteljima ovih prostora pokazala se etnička pripadnost.
Za shvatanje ove problematike nužno je uvidjeti čvrsto povezani odnos religijskog i etničkog identiteta među etnijama Bosne i Hercegovine. (Velikonja, 2003:91) Etnički identiteti u Bosni i Hercegovini primarno su bazirani na religijskim značajkama (Velikonja, 2003:288), jer ako se uzmu u obzir drugi mogući faktori u razvoju nacionalne svijesti, izgledno je da su oni skoro sasvim ignorisani. Jezički faktor, na primjer, koji je u većem dijelu Evrope zapravo bio određujući u stvaranju nacija, mora se odbaciti, jer etničke grupe u Bosni i Hercegovini zapravo govore isti ili vrlo slične jezike. Istorija i kultura bile su zajedničke do posljednjih velikih sukoba, kao što mnogi autori primjećuju poredeći “bosanske Srbe i bosanske muslimane” i navode kako je upravo to predmet odlučnog negiranja fanatika i ekstremnih političkih snaga na obje strane. (Coady,2006:62) Pošto se diferencijacija nije mogla provesti ni na osnovu teritorijalnog principa, kao što se vidi iz primjera dva dijela sadržana u samom nazivu države i predratne etničke heterogenosti teritorije BiH, osnova za kolektivno identifikovanje u Bosni i Hercegovini bila je religijska.
Ovdje dolazimo do osnovnog paradoksa društva: da interpretacija religije kakvu nude nacionalistički političari mutira do takvih razmjera da upravo religijsko određenje sprečava toleranciju koja je u osnovi svih masovnih religijskih učenja praktikovanih u Bosni i Hercegovini. Ovo bastardiziranje religije poprimilo je ekstremne razmjere tokom dvadesetog vijeka, kada su zapravo i zabilježeni najveći sukobi među religijskim, odnosno tada već izgrađenim etničkim skupinama.
Prevlast etničkog nacionalizma u političkom diskursu
Ovakav karakter identifikacije i dominacija etničke pripadnosti nad svim ostalim kolektivnim pripadnostima su opšteprisutni u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, i nema nikakvih naznaka da bi se ovakva vrsta tumačenja osnova kolektivnih identifikacija mogla promijeniti u doglednoj budućnosti, što u potpunosti potvrđuje predizborna kampanja 2006. godine, rezultati izbora te komentari nakon izbora.
Svi bosanskohercegovački nacionalistički pokreti uspješno politizuju navedene razlike preciznim etničkim argumentima, za koje je stanovništvo, pogođeno ekonomskim nedaćama, vrlo prijemčivo. Utoliko se može govoriti o potpunoj prevlasti etničkog nacionalizma u političkom prostoru BiH, uz puke zametke onog građanskog. Naime, nacionalizam je, slijedeći Gellnerovu definiciju, politički princip koji tvrdi da je sličnost kulture osnovna socijalna veza. (Gellner, 1997:3) Ukoliko se uproste mnogi izrazi nacionalizma do podjele na dva osnovna tipa, onda su to etnički i građanski. (Syzman, 1999:7) Etnički insistira na etničkoj kulturi kao primarnom izvoru kulturne identifikacije i etničkoj pripadnosti kao osnovnom principu utemeljenja političke zajednice. Građanski, međutim, u prvi plan stavlja političke vrijednosti koje mogu biti zajedničke različitim etničkim skupinama, te je otud odgovarajuća politička manifestacija ove vrste nacionalizma upravo nadetnička državna zajednica ili politička nacija kako je definisana na početku teksta. Trenutno u BiH kulturno poistovjećivanje postoji uglavnom samo unutar vjerskih, a samim time i etničkih, skupina. Kulturne veze uspješno su prekinute na međuetničkom nivou i stoga građanski nacionalizam postoji više kao potencijal, ne kao stvarnost.
Pokušaju li se uporediti različiti etnonacionalistički pokreti, čak i unutar iste etnije, nemoguće je naći značajnije ideološke razlike, jer su argumentacija tokom predizbornih kampanja kao i politike po dolasku na vlast gotovo identične. Na taj način, glas za SNSD ili SDS nije toliko različit kao što bi možda bio prije desetak godina, jer je ova prva partija u međuvremenu bitno izmijenila odnos prema nacionalizmu i od opozicije srpskom nacionalističkom pokretu postala takmac u borbi za glasove na nacionalističkoj osnovi. Međusobna politička borba dva HDZ-a ima gotovo isključivo personalne osnove i među ove dvije stranke nema nikakve ideološke razlike, a slično je i u slučaju SBiH i SDA. Originalna pseudomultietničnost SBiH ubrzo je kopirana u SDA, pa tako obje bošnjačke nacionalističke partije imaju u svojim vodstvima po nekoliko marioneta iz drugih etničkih skupina.
Retorika ovih stranaka bazirana je na ekonomskim interesima, što ih izjednačava sa multietničkim ili nenacionalističkim partijama, ali im dodatnu težinu daje emocionalna argumentacija koja lako nalazi put do svijesti potencijalnih glasača, što je uobičajena karakteristika pretkonfliktnih i postkonfliktnih društava. Eric Hobsbawm opisao je da “nema efektivnijeg načina od udruživanja neskladnih, pobunjenih dijelova naroda nego ujedinjenje protiv vanjskih faktora”. (Velikonja, 2003:257) U slučaju svake od tri etnije u Bosni i Hercegovini, nema univerzalne političke mobilizacije na nivou cijele države, već se ona vrši u odnosu na druge dvije etnije te, u bošnjačkom slučaju, u odnosu na susjedne zemlje. Pri tome se svaka nacionalna mobilizacija u regiji neizostavno odražava u BiH i rezultira mobilizacijom unutar etničkih skupina i dodatnom razgradnjom društva i države.
Pošto je sva partijska ideologija sadržana u etnoreligijskom nacionalizmu, logično je da je osnova svih problema u funkcionisanju društva i države upravo u takvoj politici. Uzme li se u obzir da je nacionalizam politički princip koincidiranja kulture i politike, te ukoliko je nacija jedinica političke autonomije, odnosno da svaka nacija nastoji ostvariti političku autonomiju baziranu na lingvističkim i kulturnim posebnostima, ako su te posebnosti zapravo etničke – onda će se težiti političkoj autonomiji za tu etničku skupinu, odnosno ona preuzima prerogative nacije kao političke jedinice. Vjerovatna posljedica su, stoga, zahtjevi za političko-teritorijalnu autonomiju.
Uobičajeno je da manjinske grupe svoje političke zahtjeve baziraju na nekom od pet ključnih argumenata. (Pavković, 123-124) Bosna i Hercegovina u tome nije izuzetak. Kulturna posebnost je najnoviji argument koji se poteže u javnim diskusijama, iako istorijski krupne razlike ne postoje i zapravo se tek sada razvijaju kulturne posebnosti, kao dio etnonacionalističkog programa, unutar bosanskohercegovačkog društva. Istorijski argument je vrlo popularan u nacionalističkoj retorici, ali za to nedostaje teritorijalna koncentracija jedne etničke skupine u prošlosti BiH. Etnička teritorijalizacija stanovništva nastupila je kao posljedica posljednjeg rata, odnosno počinjenih ratnih zločina.
Pozivanje na nepravednu prošlost vrlo je djelotvoran argument, jer pojedinci lako nalaze opravdanje za sopstvene neuspjehe u tvrdnji da je sve to posljedica nepravde prema kolektivu. Četvrti argument više je liberalnog karaktera i ogleda se u pozivanju na opštu jednakost svih grupa u društvu, koji nacionalisti prihvataju i onda dovode do apsurda u njegovoj primjeni. Konačno, peti argument u zahtjevima za političku autonomiju etničkih kolektiviteta čisto je nacionalistički jer, shodno njemu, nacionalne grupe, u ovom slučaju – etnonacionalne, toliko su posebne da zaslužuju posebnu državu ili posebne organe uprave koji isključivo mogu zadovoljiti ovako izražene posebnosti. (Pavković, 2006:123-124)
Dodatno opterećenje za zajedničku državnu zajednicu predstavlja identifikacija dvije od tri konstitutivne etničke skupine, Srba i Hrvata sa susjednim državama, što neminovno vodi ka poistovjećivanju sa državom među najbrojnijom grupom bez nacionalne države u susjedstvu, Bošnjacima. Paradoksalno, upravo takvo naglašeno identifikovanje Bošnjaka s državom BiH udaljava Srbe i Hrvate od ideje bosanskohercegovačke države kao njihove zajedničke i usmjerava ih ka nacionalnim državama Srba i Hrvata. Ovdje se problem dalje komplikuje usljed bošnjačkog poistovjećivanja s drugim Slavenima islamske vjeroispovijesti, iako ih malo šta istinski povezuje, a što dodatno svjedoči o već razmatranim vjerskim korijenima etničkih identiteta u BiH. Teško je drugačije razumjeti nazivanje makedonskih muslimana Bošnjacima u sarajevskim medijima. Ovakvo velikobošnjačko shvatanje nekih susjednih etničkih grupa dodatno doprinosi i tako problematičnim odnosima u regiji. Šta je ovdje reakcija, a šta korijen problema, nije od značaja za samu dijagnozu. Čak i kad bi se i našao opšteprihvatljiv odgovor, on ne bi vodio napuštanju etnonacionalističkih politika.
U tom smislu, koliko god se činilo apsurdnim, možda bi neophodno bilo da se oslabi ovakva identifikacija Bošnjaka sa državom, jer je to jedini način da se ista ta država učini potencijalno dovoljno privlačnom za Srbe i Hrvate i da se i oni počnu snažnije identifikovati sa sopstvenom domovinom bez sada već uvriježenih strahova od majorizacije i bošnjačke hegemonije. U odnosu na spoljni svijet, ove dvije etnije također moraju pronaći modus vivendi za identifikaciju sa Srbima i Hrvatima u njihovim nacionalnim državama, bez narušavanja državnosti BiH. No, jednostavno rješenje nije jednostavno primijeniti u državi na koju pravo polažu tri etničke skupine.
Podijeljena država
Problem u Bosni i Hercegovini jeste da postoje tri nacije-etnije ili etno-nacije, a samo jedna država. Iz tog razloga etnonacionalistički pokreti, kao dio svojih strateških poteza, obavezno napadaju legitimnost državnog poretka. Oni po definiciji insistiraju da je jedina legitimna forma vladavine državom ona nacionalna, što u njihovoj terminologiji znači zapravo etnonacionalna. (Syzman, 1999:13) Ako se stoga pokuša sagledati srž većine političkih sukoba unutar vlasti u postdejtonskoj državi, pokazuje se da su ključni problemi određenja, odnosno stepena i opsega autonomije (nota bene, ne suvereniteta) teritorija na kojima su određene etničke elite uspostavile vlast, što samo ukazuje na kontinuitet politike iz doba mirovnih pregovora. Različito artikulisanje zahtjeva dolazi iz nekoliko razloga, od kojih se neki mogu objasniti postojanjem izvjesnih razlika među nacionalističkim partijama, te različitim stepenom politike tolerancije, ali opšte karakteristike zajedničke su za sve etnički bazirane partije u Bosni i Hercegovini.
Krajnja posljedica ovakvih zahtjeva nacionalističkih stranaka mogla bi biti teritorijalna podjela BiH, formalna ili praktična. Prvi korak je podjela vlasti; ona se svodi na međusobni dogovor koja nacionalistička partija preuzima kontrolu kojeg ministarstva. Ovaj dio je obično najlakši, jer se zapravo svodi na imenovanja državnih službenika koji svojim kasnijim radom tu istu državu podrivaju jer rade isključivo u interesu sopstvene nacionalističke elite. Kada takva politika postane potpuno neprihvatljiva partnerskim nacionalistima, slijedi podjela teritorija na područja kojima bi u potpunosti upravljala samo jedna nacionalistička grupacija.
No, pošto na istu teritoriju više grupa polaže pravo, nastaju sukobi koji se prevladavaju suspendovanjem legitimne vlasti tako da državom faktički upravljaju izvana nametnute institucije poput Visokog predstavnika. Ovo je lako moguće dokazati mnogobrojnim primjerima iz poslijeratne istorije države, u kojoj je sve odluke koje se zapravo tiču izgradnje političko-nacionalne identifikacije i stvaranja nacionalnih simbola donio strani gubernator, pošto domaće političke vođe nisu mogle pronaći zajednički imenitelj za Bosnu i Hercegovinu koji bi ujedno zadovoljio i zahtjeve etničke identifikacije. To je bio slučaj sa monetom, zastavom, grbom, himnom, automobilskim registracijama – da pomenemo samo one najočiglednije. Sve ove nacionalne simbole etnički organizovani entiteti imali su u sopstvenim paradržavnim tvorevinama. Popularno prihvatanje i saživljavanje građana s tim prethodnim, paranacionalnim simbolima zapravo je odraz opšteg stanja društva u Bosni i Hercegovini i paradigma podijeljenosti. Kolektivna identifikacija čini se da je prešla tačku iza koje više nema mogućnosti preusmjeravanja istorijskog procesa kojim bi se osnažio političko-nacionalni, bosanskohercegovački identitet. Slijedi potpuna razgradnja društva, ukoliko se ne desi neka revolucionarna promjena ovog trasiranog istorijskog puta.
Stoga bi se bosanskohercegovačko društvo moglo kretati u jednom od dva smjera. Prva, trenutno vidljivija opcija, jeste nastavak jačanja etničkih identiteta, insistiranje na njihovoj prevashodnosti. Krajnja posljedica tog razvoja jeste potpuna razgradnja društva, te vjerovatno i same države. Druga varijanta je djelimično suzbijanje etničke identifikacije kod svih grupa, pažljiviji odnos prema prošlosti te razvijanje razumijevanja izvjesnih različitosti koje postoje kod drugih, bez insistiranja na istovremenom reciprocitetnom uzvraćanju. Dugoročno gledano, pod takvim okolnostima, bilo bi moguće izgraditi snažniji nacionalni identitet Bosne i Hercegovine. Bilo kojim putem da krene, cjelokupno bosanskohercegovačko društvo, ili separatna društva, vjerovatno bi doživjela snažniji ekonomski i društveni razvoj, jer bi se čak i formiranjem nacionalnih teritorija s kojima bi se grupe lako identifikovale, omogućilo jačanje institucija sistema i uređenje društava kao ekonomski racionalnih i održivih jedinica.
Jedino u slučaju dugotrajnijeg statusa quo sva tri društva unutar države i skupa s njom nastaviće razvoj suprotan savremenim evropskim trendovima i proklamovanom društvenom blagostanju. Nacionalizam nije stran evropskim društvima, i moguće je čak govoriti i o njegovoj renesansi, ali identifikacija sa etnijom ponekad ustupa mjesto drugim procesima zarad napretka i opšteg prosperiteta. U Bosni i Hercegovini to nije slučaj, pa etnička identifikacija, te nadasve ispolitizovani etnonacionalizam, u skoro svim oblastima života primarni su oblici iskazivanja pripadnosti. Da li je moguća Bosna i Hercegovina bez bosanskohercegovačkog identiteta pitanje je na koje se neće predugo, istorijski gledano, čekati na odgovor.
Citirana literatura
Coady, C.A.J., ‘Nationalism and Identity’ in: Primoratz, I. & Pavkovic, A., (eds.), Identity, Self-Determination and Secession, (Burlington: Ashgate Publishing Company, 2006)
Gellner, E., Nationalism, (New York: New York University Press, 1997)
Moore, M., ‘Identity Claims and Identity Politics: A Limited Defence’ in: Primoratz, I. & Pavkovic, A., (eds.), Identity, Self-Determination and Secession, (Burlington: Ashgate Publishing Company, 2006)
Pavkovic,A., ‘Self-Determination, National Minorities and the Liberal Principle of Equality’ in Primoratz, I. & Pavkovic, A., (eds.), Identity, Self-Determination and Secession, (Burlington: Ashgate Publishing Company, 2006)
Syzman, Mark, Ethnic Nationalism and State Power, (London: MacMillan Press Limited, 1999)
Velikonja, M., Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina, (Texas A&M University Press, 2003
seldzuk wrote:Evo primjera iz Hercegovine. Hrvatima u Hercegovini mnogo mnogo više smeta kada vide zastavu BiH nego kada vide zastavu s ljiljanima. Inače se ponašaju ko da su u pola Hrvatske.
Ja sam ove godine malo svratio u Neum i tamo ima zastava BiH na svakom onom brodu drzavnom. A ima i neki turisticki brodic sa zastavom BiH i mislim da taj brod drze Hrvati. Samo je bas glupo kad udjes u postu i vidis Hrvatski grb.
Realno gledajuci nema BH identiteta nigdje u drzavi! Svako na svoju stranu vuce i niko nece da bude bosanac.U Hercegovini, u dijelovima gdje je vecinsko Hrvatsko stanovnistvo je isto kao da si u RH...ali bas isto!! Isto tako i u RS a i u djelovima gdje vecina muslim stanovnistva.
I sta onda da se ocekuje da se pravi zajednicki identitet a ovamo svako na svoju stranu...nema od toga nista dok J.B.T. ne ustane.
seldzuk wrote:"Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu, onda ne smijemo previše potcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više
Ovo jasno govori da covjek nije imao pojma sta uopce znaci "nacija" a navodno je zagovarao da svi u BiH budu "Bosanci". Pa ako je trebalo stvoriti bosansku naciju (a trebalo je, jer drzava bez nacije nije stabilna kako vidimo iz sadasnje perspektive), onda je upravo trebalo "potcrtavati" to kao nacionalno pitanje!
Nacija u modernom smislu znaci skup svih gradjana jedne drzave koji dijele zajednicku politicku kulturu i odnos prema zajednickoj povijesti i buducnosti, a to nema nikakve veze sa religijom, stvarnim ili zamisljenim porijeklom ili kulturnim identitetom ili jezickim pluralizmom.
_majevica_ wrote:@cyprus..""Sve ovdje napisano stoji, sve je super i ne može se ništa odbit. No, Alijina djela govore nešto malo drugačije od njegovih riječi. ""
Vise su to djela Aliica koji i danas postoje i rade,jer da nije tako nesto bi se promijenilo posto nema Alije.
I ABiH nije bila vjerska -islamska vojska nije u redu tako nesto proturati..ko je ratovao od 92 i prezivio ratovao
je i 95 godine.Ako se neko i osjecao nekim vjerskim vojnikom u ABiH to je neki neznatan procenat...
A zasto su se u armiji BiH stalno pjevale islamske vjerske pjesme spominjuci alaha kao glavnoga vodju.Nemojte pricati da nisu, slusao sam i vidio svojim ocima beskonacno mnogo puta.Nije to bila pjesma pojedinaca vec pjesma citave vojske armije BiH.
Mene zanima sta jedan prosjecan gradjanin dobiva ili gubi ako se BiH podjeli na tri djela a sta dobiva ili gubi ako BiH ostane nepodjeljena.Ko tu najvise dobiva a ko gubi i zasto. Planeta zemlja se podjelila na mnoge drzave.Neke od njih su manje a neke vece.Zanima me gdje argumentovano nedostatci daljnjih podjela prevazilaze prednosti daljnjih podjela drzave ili teritorije i zasto, te kako se to moze primjeniti na BiH.Ratovi su vodjeni radi uzimanja teritorije i materijalnih dobara ali u ovome slucaju materijalna dobra idu zajedno i sa ljudima koji ih trose. Stoga je jasno da je dobitak cjelovitosti BiH osiguran ako se iskoristi ljudski radni potencijal.Za sada nije to slucaj u BiH.Vrijeme je da dublje razmotrimo sustinske ideje podjele ili cjelovitosti polazeci od materijalnih benificija i kvaliteta zivota.
@zenicanin...
"A zasto su se u armiji BiH stalno pjevale islamske vjerske pjesme spominjuci alaha kao glavnoga vodju.Nemojte pricati da nisu, slusao sam i vidio svojim ocima beskonacno mnogo puta.Nije to bila pjesma pojedinaca vec pjesma citave vojske armije BiH."
Pa da nece pjevati pravoslavne
Nema veze vjerska vojska i ABiH.Treba imati politicko,zakonodavno tijelo koje podrzava tu vjersku vojsku...
Prije svega mora imati podrsku javnosti i gradjana.
Sta je slicilo u nasoj politici,vlasti i vojsci sa nekim vjerskim vojskama lupam hezbolahom il hamasom..
hajd ba raja sta mjesate guske i patke ,to Bosnjak ba izmisljeno pravilno je bar ja tako mislim i osjecam se Bosanac I Hercegovac Islamske vjeroispovjesti,kad te neko na strani pita nacionality ti mu lijepo kazes pa Bosanac i Hercegovac brate neces mu valjda pocet objasnjavat pa znas ja sam Musliman iz Bosne,rece covjek nisam te pito za vjeru.
_majevica_ wrote:@zenicanin...
"A zasto su se u armiji BiH stalno pjevale islamske vjerske pjesme spominjuci alaha kao glavnoga vodju.Nemojte pricati da nisu, slusao sam i vidio svojim ocima beskonacno mnogo puta.Nije to bila pjesma pojedinaca vec pjesma citave vojske armije BiH."
Pa da nece pjevati pravoslavne
Nema veze vjerska vojska i ABiH.Treba imati politicko,zakonodavno tijelo koje podrzava tu vjersku vojsku...
Prije svega mora imati podrsku javnosti i gradjana.
Sta je slicilo u nasoj politici,vlasti i vojsci sa nekim vjerskim vojskama lupam hezbolahom il hamasom..
Ja sam govorio o vojsci koja je imala u sebi vjerske primjese i jednu primjesu koju smatram vjerskom sam naveo za koju sam siguran da se desavala.Da postoje vise vjerski orijentirane vojske naravno da stoji ali to ne znaci da vojska BiH takodje nije imala vjerski primjesa.O politici nisam govorio ali definitivno barem politicki povod rata u BiH ima vjerske primjese jer na kraju krajeva rat se vodio izmedju naroda razliciti vjeroispovjesti.Licno mislim da gradjani i javnost se jako malo pitaju o radu vojske i politickih sluzbenika jer koliko znam i jako su malo upuceni u te stvari zbog borbe za golim hljebom i na kraju krajeva manjka informacija o djelovanju unutar politike te istinama ili poluistinama koje se plasiraju putem medija.Kada tvrdim da vojska nebi trebala pjevati islamske vjerske pjesme to neznaci da bi ona trebala pjevati pravoslavne i neke druge vjerske pjesme tako da mislim da si postavio pitanje na koje u sustini ne zelis cuti odgovor.
@zenica..
"Ja sam govorio o vojsci koja je imala u sebi vjerske primjese i jednu primjesu koju smatram vjerskom sam naveo za koju sam siguran da se desavala.Da postoje vise vjerski orijentirane vojske naravno da stoji ali to ne znaci da vojska BiH takodje nije imala vjerski primjesa.O politici nisam govorio ali definitivno barem politicki povod rata u BiH ima vjerske primjese jer na kraju krajeva rat se vodio izmedju naroda razliciti vjeroispovjesti.Licno mislim da gradjani i javnost se jako malo pitaju o radu vojske i politickih sluzbenika jer koliko znam i jako su malo upuceni u te stvari zbog borbe za golim hljebom i na kraju krajeva manjka informacija o djelovanju unutar politike te istinama ili poluistinama koje se plasiraju putem medija.Kada tvrdim da vojska nebi trebala pjevati islamske vjerske pjesme to neznaci da bi ona trebala pjevati pravoslavne i neke druge vjerske pjesme tako da mislim da si postavio pitanje na koje u sustini ne zelis cuti odgovor"
Ne opravdavam ja i ne bjezim od nekih istina.Nego pokusavam rijesiti neke stvari.Recimo ako si iz Zenice-3 korpus.
ili jos bolji primjer:Maglaj,Tesanj i Doboj jug.Pocinje rat normalno agresor je svugdje JNA-cetnici.Medjutim dolazi
do sukoba izmedju Hrvata i Bosnjaka kada to nikako nisu ni htjeli ni mogli zamisliti Bosnjaci.Poslije i tokom 93 god.
Na Bosnjake koji ostaju uglavnom u ABiH bez Srba i Hrvata ne svojom voljom il da stvaraju vjersku vojsku(Bosnjaci)
Tada 93 taj kraj ima neprijatelje koji propagiraju i svijetu serviraju opravdanost i da pokusavaju da se bore protiv
Islama u BiH.U svom toj odbrani Bosnjaci tu kao i u vecini enklava kada su uvidjeli da ih udaraju srbi i hrvati kao i da
iz svijeta i Evrope odlucuju o sudbini Bosnjaka u BiH samo ne islamske zemlje.Kada je ocevidno da se ne pokusava pomoci
Bosnjacima nego se oni neprekidno ubijaju,protjeruju,siluju...kome su se Bosnjaci mogli obratiti za pomoc.Posto
nije bilo mogucnosti da nam neko fizicki,materijalno,ili drugim nacinom pomogne.Bosnjaci su izmedju ostalog trazili
pomoc i kroz vjeru.Ne mogu da zamislim recimo okruzena podrucija:Sarajevo,Gorazde,Bihac.i da neko ga ubija oko
4 godine da ga ne ubije il da se to podrucije preda.Da se predalo na kraju rata vjerovatno bi zavrsilo kao Srebrenica.
Da su ga ubili (to podrucije u okruzenju)nisu.Sta je moglo to podrucije zastiti da ga ne ubiju poslije ubijanja od 4
godine.Koji je to grad na svijetu bio izlozen tolikom ubijanju i da je prezivio.To vojno ne mogu logicki razjasniti.
I kao sto neko rece ono sto ne mogu objasniti dopunjujem dogmatskim.Tj.dajem objasnjenje da je samo Bog sacuvao
te ljude u tim gradovima da se ne pobiju.
Pr. Sarajevo,Bihac,Gorazde su bile velike klaonice 3-4god. i to bukvalno.Ali iz tih klaonica su Bosnjaci prezivili.
Kako neko moze preziviti klaonice.Nema tu logike...
Nego da ne skrenem sa teme.BH identitet prvenstveno vidim kao cjelovita drzava BiH.Koja moze opstati jedino sa ravnopravnim narodima koji su tu vise stoljeca.Ne smije biti niti moze biti dominacija jednog nad drugim narodom
ni u jednom segmentu drustvenog uredjenja.Nacionalno tj.vjersko treba da je sporedno u upravljanju drzavom.
PS:Zenica je opet specificno ratno podrucije.Bosnjacima su neprijatelji bili Srbi i Hrvati.Prevedi Islamu su neprijatelji
bili krstasi.
Znaci da je u Tuzlasnkom tj.drugom korpusu tako bilo Bosnjacima isto kao u Zenici.Znaci da su Bosnjacima bili neprijatelji
Srbi i Hrvati.Onda bi i u drugom korpusu bila slika kao i Zenice.Il primjer Orasja ...Znaci ako radikalno kao u 3 korpusu
udaraju cetnici i ustase po Bosnjacima.Logicno je da ce Bosnjaci radikalno uzvratiti neprijatelju kao odred El-Mudzahid.
Ja malo dosadan, izvinjavam se ali obzirom da mi još niko nije uspio odgovrit na par pitanja, ista su i dalje na licitaciji, pa bujrum.
Najprije moram reći da sam od onih koji jasno vide da su Bošnjaci u proteklom ratu najgore prošli, najviše prevareni i "zavaljeni" od strane m.z. , pogotovo "europe", ali me ineteresuje:
1. "Šta Bošnjaci namjeravaju sa svim ne-Bošnjacima u Federaciji, pogotovo onima koji su tu generacijama, osjećaju se Bosancima i Hercegovcima i žele ostati u vlastitoj zemlji, BiH, bilo da se radi o raznim "nekonstitutivnim" narodima, bilo da se radi o "miješanim brakovima", bilo da se radi o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima koji se osjećaju najprije ili isključivo kao Bosanci i Hercegovci?
i
2. "Kakav je stav Bošnjaka po pitanju upotrebe pojma "nacionalne manjine" za ove gore navedene kategorije, koje se s pravom NE osjećaju da su manjina u vlastitoj državi?
sarajevonekad wrote:Ja malo dosadan, izvinjavam se ali obzirom da mi još niko nije uspio odgovrit na par pitanja, ista su i dalje na licitaciji, pa bujrum.
Najprije moram reći da sam od onih koji jasno vide da su Bošnjaci u proteklom ratu najgore prošli, najviše prevareni i "zavaljeni" od strane m.z. , pogotovo "europe", ali me ineteresuje:
1. "Šta Bošnjaci namjeravaju sa svim ne-Bošnjacima u Federaciji, pogotovo onima koji su tu generacijama, osjećaju se Bosancima i Hercegovcima i žele ostati u vlastitoj zemlji, BiH, bilo da se radi o raznim "nekonstitutivnim" narodima, bilo da se radi o "miješanim brakovima", bilo da se radi o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima koji se osjećaju najprije ili isključivo kao Bosanci i Hercegovci?
i
2. "Kakav je stav Bošnjaka po pitanju upotrebe pojma "nacionalne manjine" za ove gore navedene kategorije, koje se s pravom NE osjećaju da su manjina u vlastitoj državi?
Eto
S.
hm, formalan naziv za takve pripadnike bi bio apatridi...ne znam samo zašto tražite bilo čije odobravanje, ako imate potrebitu većinu(!?), zatražite izmjenu ustava u tom kontextu i potražujte prava za koja mislite da su vam zakinuta...analogno toj priči, možete biti samo 4 kontitutivni narod u državi a ne jedini državotvorni-temeljni narod koji bi trebao asimilirati sve ostale u tu rodoljbnopatriotsku stran(k)u..
torcida wrote:
hm, formalan naziv za takve pripadnike bi bio apatridi...ne znam samo zašto tražite bilo čije odobravanje, ako imate potrebitu većinu(!?), zatražite izmjenu ustava u tom kontextu i potražujte prava za koja mislite da su vam zakinuta...analogno toj priči, možete biti samo 4 kontitutivni narod u državi a ne jedini državotvorni-temeljni narod koji bi trebao asimilirati sve ostale u tu rodoljbnopatriotsku stran(k)u..
Nije tacno. Apatrid je osoba bez drzavljanstva (u pravnom smislu), odnosno osoba "bez domovine" u smislu da se ne identificira niti sa jednom zemljom.
Osobe o kojima je rijec identificiraju se sa cijelom drzavom Bosnom i Hercegovinom kao zemljom i u pravnom smislu putem drzavljanstva i u svakom drugom (kulturnom, povijesnom...), ali NE ZELE (iz bilo kog razloga) da se identificiraju sa "konstitutivnim narodima". Takve osobe u svakoj "normalnoj" drzavi cine sustinu gradjanstva, osim naravno u danasnjoj BiH.
Jedino Bosnjaci kao vecinski narod u BiH imaju drzavotvorni identitet i bosanski patriotizam, pa su u vecini vezani za bosanstvo, dok sigurno 99% i Srba i Hrvata nazalost ne misli tako, no i to je njihovo pravo, sve dok placaju porez i postuju zakon drzave u kojoj zive.
Jako si to lijepo objasnio, medjutim promakla ti je (vjerovatno slucajno) jedna sitnica...
Srbi i Hrvati svakako da placaju porez uz postovanja Bosnjacke=Bosanske države BiH, ali im obezbjediti i '' pravo'' na makar mjesec ili dva -Obaveznog Kuluka-... npr . na koridoru 5C...
Starije od 65 kaoi bolesne od Parkinsonove bolesti osloboditi svakako, kao i žene koje su preko sedmog mjeseca trudnoće ,naravno uz potvrdu nadlezne institucije ili uz potvrdu lokalnog kapoa.
Da li razmisljao da se aktivno bavis politikom ?
Nemoj da te obeshrabri to sto ima vec dosta partija sa slicnim programom .
Sanse da sa slicnim programom ,stranka koju bi eventualno osnovao, izboris skupstinski/parlamentarni cenzus su poprilicne...
Evo castim te i sloganom, koji bi stranka koristila u izborima...-RAHATLUKU NIGDJE KRAJA NEMA-
Zašto su vlasti u BiH nacističkofašističkog karaktera? Zato što 15 godina nakon Daytona - gdje izričito stoji: „Međunarodni standardi. Prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonodavstvom.” – figure poput Dokića istovremeno tvrde da je “diranje u Dayton izuzetno opasno” i da je prioritet vlasti u BiH “usklađivanje ustava” sa navedenom Konvencijom.
1. Ne znam po čemu je "očigledno" da ne znam šta sam
Ako uspiješ odgovoriti na ovo pitanje, može se zaključiti da si napravio jednu bitan korak naprijed u odnosu na rezonovanje evidentno u tvojoj konstataciji
Ako ce ti ovo biti od koristi, odgajan sam da budem Čestit i Odgovoran čovjek, dakle Čovjek (sa velikim Č), a takvi su se,koliko me moje skromono znanje i iskustvo od 4 decenije služe, pokazali daleko korisniji Čovječanstvu od onih kojima je sve drugo važnije od biti Čovjek....Dakle, vrlo zadovljno i ponosno mogu reći da odavno znam šta sam - Čovjek sam i to mi daje snagu i motivaciju da pomognem i drugima koji ne znaju blagodati tog identiteta .
2. Ne očekujem od Bošnjaka (kojima de facto i sam pripadam, obzirom na religijsko porijeklo i Etička ubjedjenja po kojima se podrška daje onima koji su stavljeni u najinferiorniji položaj, a u BiH su politički gledano to Bošnjaci), da mi kažu šta trebam biti, niti od bilo koga drugog. Očekujem od osoba koji su odgovorni , ili koji stoje iza Bošnjačke politike da mene i meni slične malo upute u smislu da li su osobe koje nisu Bošnjaci ( a žive u Federaciji i vole svoju zemlju, BiH, više od zemlje svojih predaka) malo marginalizovane, i da li su prepuštene sami sebi, ko jetimi, obzirom da žele biti prvenstveno Bosanci i Hercegovci, i da li ih zbog toga neki gledaju ko neke naivce i zašto? Mislim da upravo oni zasluzuju pohvalu jer iako etnicki nisu "konstitutivni" , oni za razliku od mnogih danas "konstitutivnih" nisu svojoj BiH okrenuli ...ledja...a još manje uništavali je na svakom koraku ko neki danas "konstitutivni". Naprotiv, bili su tu za vrijeme čitave agresije na BiH i davali živote za svoju zemlju.
Mnogi od njih ne žele da se "vrate" "svojim" "korijenima" jer smatraju da su kao osobe rodjene ili odrasle u BiH, najprije Bosanci i Hercegovci.
problem je medjutim što ih je jako malo i što je pojam Bosanac i Hercegovac ( iz djelimično razumljivih razloga) postao ekskluzivitet Bošnjaka. Dali onda po toj analogiji da bi bio Bosanac i Hercegovac moraš biti prvo Bošnjak? Dalje, primjetim da Pro-Bošnjačka i Pro-Bosansk struja nisu baš uvijek sinonimi jednog te istog pojma. Znam ljude kojima je Bošnjak daleko važnije nego biti Bosanac, i obratno...i opet, gdje su tu oni neBošnjaci koji su generacijama radjani u BiH i vole je, i ostali su u njoj?
Koja je njihova sudbina? zar je takva tragedija postaviti ov jedno tako zdravorazumno pitanje?
Moje lično iskustvo mi govori da u mjestima gdje žive Bošnjaci ima više pluralizma i demokratije negu u mjestima u BiH u kojima nisu Bošnjaci većina ( dovoljno je obratiti pažnju na muziku recimo, u kafanama, kafićima i svdbama na pretek narodne muzike iz Srbije i Hrvatske...pogotovo iz Srbije...dovoljno je otići na bilo koju svadbu ovdje...)
To meni govori da su Bošnjaci s te strane možda malo otvoreniji od drugih.
Dalje, nisam primijetio da Bošnjaci diskriminišu neBošnjake, ali imam ipak osjećaj da su neBošnjaci nekako marginalizovani u smislu "ma imate vi one vaše, pa hajte njima, name ne smetate al ...svak svoga, brate..."
Zato me i dalje me interesjue postoji li jedinstven stav te neke zvanične Bošnjačke politike ( ako nešto takvo uopšte i postoji kao tijelo ili institucija) po pitanju neBošnjaka koji vole svoju zemlju, BiH, a žive medju Bošnjacima.
Opet ponavljam, ja ne vidim da Bošnjaci diskriminišu neBošnjake, ali nije isključivo da su neBošnjaci u čitavoj ovoj frtutmi zvanoj "nastavak borbe izmedju Bošnjaka, Srba i Hrvata" ostali možda marginalizovani,i da su nekako otudjeni, vjerovatno nenamjerno, ali ipak marginalizovani. Šta s njima? Da li ih "konstitutivni" smatraju dijelom svog korpusa ( zavisno od religije kojoj pripadaju, npr. Turci, Albanci, Arapi, Iranci i ostali Muslimani Bošnjacima; Rumuni, Grci, Ukrainci i ostali pravoslavci Srbima; Česi, Nijemci, katolici Albanci Hrvatima) ili njih konstitutivni neće u svoje redove?
Pitam jer me interesuju pored zvaničnog stava zvanične Bošnjačke politike i stavovi naroda na tu temu, pa bujrum
blackepeace wrote:sarajevonekad ti očigledno ne znaš šta si, pa očekuješ od Bošnjaka da ti kažu šta trebaš biti.
