Toto wrote:Kritikovati jedino finalnog proizvodaca za los dizajn, marketing, organizaciju prodaje je nekorektno. Ako se to radi iskljucivo kao potrosac: onda se to moze i razumjeti; mada mislim da je potrosac prvenstveno i jedino fokusiran na kvalitet prehrambenog proizvoda, a ne na kvalitet dizajna i marketinga. Ako se kritikuje iz pozicije dizajnera ili marketinske agencije onda bi se trebalo prvenstveno poci od sebe. Za los dizajn sira najmanje je kriva zemljoradnicka zadruga koja proizvodi sir. Dizajan i marketing su proizvodi isto kao i sir i to ne zadruge nego design studija ili marketinske agencije. Na svakom proizvodu bi trebalo biti ostampano ime firma koja je radila dizajn, cak i stamparija koja je to stampala. Mozda to i ima na prozvodu ali ce nasi dizajneri i kriticari prvo reci: "fuj sir, vidi kakav im je dizajan" a rijetko ce se reci: "dobar sir, los dizajn".
Dizajn i marketing su uvjek na kraju nekog logicnog redosljeda stvari, kod pokretanja biznisa i stvaranja proizvoda. Kod nas nema banke koja bi dala kredit proizvodjacu samo da bi razvio novi dizajn, marketing, proizvod. Koliko je banaka koje vam za jedan dan daju kredit da uvezete Fiata iz Italije, ali vam ne daju kredit da kupite mini mljekaru, sto preradjuje 200 l mlijeka dnevno, iz te iste Italije. Ralog je jasan. Kupovinom fijatovog auta italijanska banka finansira italijansku privredu, a kupovinom mljekare prvenstveno finansira bosansku konkurenciju italijanskim mackarima. EU politicri se vise boje svojih seljaka nego bosanskih terorista.
Poslije rata i prije pojave interneta, kada su mnogi poduzatnici obijali razna vrata sa biznis planovima i uzorcima svojih proizvoda, nisu mogli dozivjeti da na njihova vrata zakuca neki graficki ili industrijski dizajner sa mapom i portfoliem i ponudi nekoliko idejnih rjesenja za pakovanje poduzetnikovih proizvoda.
Kada je poduzetnik jednom akademskom slikaru, iz susjedne ulice, ponudio da mu uradi dizajn ovaj je oholo i arogantno- u umjetnickom zanosu- odbrusio da zadrugar nema para koliko slikar vrijedi. Dvije godine kasnije slikar ce skontati da je zadrugar platio 1.6 puta vise od onoga sto bi slikar trazio i to nekom jalan dizajneru, studentu informatike, koji je znao pedestak komandi u Corelu i radio na grafickoj pripremi u stampariji.
Zadrugar je tek za tri godine imao para za novi proizvod a slikaru je bilo dugo da ceka do tada i ponudi svoja idejna rjesenja.
@toto; cisto radi informacije, marketing nije proizvod. Ambalaza i dizajn to jesu, tu si u pravu, ali oni predstavljaju samo jedan od aspekata marketinga, njegova fizicka artikulacija, bas kao sto su to recimo i reklamni film ili graficki profil kompanije.
Dalje, dje ce bolan biti nekorektno kritikovati producenta i vlasnika brenda za "los dizajn, marketing, organizaciju prodaje"??? Neophodan preduslov za njihovo oslobadjanje od
iskljucive krivice bila bi situacija gdje u BiH ne mozes naci niti jednu jedinu kompetentnu, kreativnu i upucenu marketinsku agenciju, dizajnera ili konsultanta!? Jesu li taj sujetni umjetnik i neiskusni student informatike bili jedina opcija poduzetniku iz tvog primjera? Iako radim i zivim vani pratim ipak povrsno doticnu branshu i u BiH pa ti ovako na daljinski mogu reci da se tu ima za probrati tovar kvalitetnog kadra. I to za jeftinu paru. Stoga je upravo producent jedini odgovoran ukoliko njegov proizvod ima neatraktivno pakovanje ili inefektivan marketing u globalu. To sto on prihvata ili bira losa rjesenja za svoj biznis a ima dostup kvalitetnijim ne moze se ni u bunilu smatrati necijom drugom greskom. A po pitanju organizacije prodaje, tu je fakat apsurdno uopste traziti razloge negdje drugo no u upravi kompanije, bar ne otkako smo napustili samoupravni socijalizam.
Apropos teme; problem je u tome sto BiH ima desetkovanu proizvodnju robe siroke potrosnje. Iz malog kvantiteta tesko da ce isplivati kvalitet i kao takav opstati na trzistu, profilisati se i pozicionirati a kamo li ekspandirati u poznat i globalan brend maksuz za izvoza. Evo na topicu su mnogi spomenuli mlijecne proizvode, sto je vise nego indikativno jer taj segment je u pravilu lokalan ili regionalan. Cinjenica da mi imamo kvalitetno vrhnje i par vrsta sira (Francuzi imaju oko 280) nije nikakva komparativna prednost jer sve zemlje to imaju. Poneki brendovi i proizvodi, uglavnom iz Francuske, Svicarske, Grcke i Italije su se uspjeli etablirati na globalnom trzistu, ali to su tzv. nosioci specifikuma same vrste namirnice, recimo kod sireva mozzarella, feta, brie, camembert itd. Zato je pod njihovim lobijem i izrasla institucija zastite autohtonog proizvoda te se drugdje ne smiju plasirati na trziste pod licenciranim imenom osim ako producent nije iz maticne zemlje.
Etablirati proizvod na domacem trzistu unatoc vanjskoj i unutarnjoj konkurenciji vazda je i svugdje pak bilo moguce pa tako i danas u BiH ma koliko uvoznicki lobi i lokalni mocnici opstruirali. Medjutim, nije dovoljno proizvoditi kvalitetno jer ako ne ulozis u marketing i trzisne komunikacije vec postojeci i buduci konkurenti ce te pozderati iako su im proizvodi objektivno losijeg kvaliteta. Stav da je "potrosac prvenstveno i jedino fokusiran na kvalitet prehrambenog proizvoda" neopisivo je imbecilan i ako se jedan poduzetnik vodi tom logikom on je bez sumnje nesposoban a posao ce mu propasti za krace vremena nego mu je potrebno da uradi iq-test. Sugestivni znacaj brenda tesko je precijeniti bas kao sto ga je tesko i izgraditi, medjutim veoma ga je lako dokazati i na tu temu se moze naci dosta literature, one prilagodjene i popularizovane za laike ali i hrpu naucne koja to takodjer nedvojbeno potvrdjuje, pa bujrum edukacije.
Kvaliteta je naravno neizmjerno bitna, ali sto kvalitetniji proizvod nudis to je marketing bitniji. Jednostavno, proizvodnja kvalitetnog je skupa i prodaja mora biti dovoljnog obima da bi se stvarao profit. Moze se prodavati i manje ali za vecu cijenu, medjutim tek taj ekskluzivitet zahtijeva ulaganje u marketing jer bez legitimiteta brenda ne mozes skupo naplacivati.
Kod nas i dalje ove elementarne aksiome cini mi se ne kontaju previse ali naslucuju kako stvari stoje pa odustanu u startu, proizvode skart robu, zadovoljavaju se bezvrijednim marketinskim rjesenjima a kao trzisnu strategiju biraju konkurisanje niskom cijenom. Nema tu selameta.
