/ Vlado KOS / CROPIX
U petak navečer i mi smo u Splitu imali svoju, nešto skromniju verziju protuvladinih prosvjeda. Ne bih ni znao za njih da u suton u Đardinu nisam sreo usamljenog revolucionara s transparentom. Čvrstim je korakom, uspravan i nepokolebljiv prošao kraj policijske patrole što je nezainteresirano pušila naslonjena na službena kola, noseći svoj kartonski natpis koji je sadržajem više bio nalik dadaističkom lirskom eksperimentu, nego ozbiljnoj političkoj poruci. Tek sam tada bolje pogledao čovjeka i prepoznao Ivana Bajamontija Tadinca, konceptualnog umjetnika i dizajnera, koji je u posljednje vrijeme potražio sreću u zvanju life coacha.
Morao sam se nasmiješiti. Čitavih dvadeset godina ta izgubljena ovčica pokušava sa sličnim akcijama, osniva čudne stranke, smišlja bizarne inicijative, lažno se predstavlja i zapliće u nevjerojatne teorijske kučine. Posljednjih je godina, na primjer, prvo hvalio tobožnju emocionalnu inteligenciju Željka Keruma, da bi malo zatim, valjda kad je otkrio da Kerum ne želi njegovo duhovno vodstvo, zeleni čaj, tibetanske aforizme i poduku iz svladavanja gnjeva, postao gradonačelnikov ljutiti protivnik.
Bajamonti bodro piči
Kako bi ovaj cirkus uopće mogao proći bez njega, pomislio sam gledajući plemenitog baruna Bajamontija gdje bodro piči put rive, na krilima političkih žudnji koje će, ne moram ni sumnjati, još jednom ostati neostvarene. I gotovo sam se sažalio. Jadničku će ostati samo gorak talog frustracije i gađenja prostačkom gomilom koja ni ovaj put nije prepoznala njegov istančani liderski talent. O emocionalnoj inteligenciji da i ne govorim.
Bezbroj sličnih našem falšom aristokratu unatrag nekoliko tjedana izišlo je na ulice, a dosta je neugodna podudarnost da je pokladno vrijeme. Toliko klaunova naokolo šeta s transparentima i megafonima, da bi protuvladine prosvjede vrlo lako mogli zamijeniti za maškare. Uistinu, čini se kako nema slaboumnika i luzera koji u ovim trusnim političkim prilikama nije našao šansu za sebe. Hodaju i pravaši i anarhisti, i četnici i branitelji, i vjernici i bezbožnici, i Torcida i Bad blue boysi, i pankeri i hevimetalci, hodaju šamani, vegani, nindže, transvestiti, life coachi, Jehovini svjedoci i špijuni, da bih nakon svih, sa začelja došla armija sakupljača plastične ambalaže.
Ne znam kako vi doživljavate revolucionarno šarenilo, ali mene ispunjava ozbiljnom zebnjom kada vidim tu gomilu bezveznjaka, radikala i redikula s ambicijama koje daleko nadilaze njihove pameti i sposobnosti. Ako mene pitate, ništa tako užasavajuće ne svjedoči o razmjerima društvene krize, o nesagledivim, dubinskim poremećajima svih vrijednosti, kao činjenica koliko se pogrešnih ljudi, od Domagoja Margetića i Željka Strize do Ivana Pernara i Ivana Bajamontija Tadinca, osjetilo pozvanim da stanu na čelo političkog prevrata.
Podrugljivi tekstovi
Štogod vi mislili o Jadranki Kosor, vjerujte, teško bi mogli misliti gore od mene. Čitavo desetljeće ja strastveno prezirem tu gospođu. Napisao sam nebrojeno podrugljivih i bezobraznih novinskih tekstova o njoj, gdjekad se otvoreno izlažući riziku osude zbog klevete. Ni u jednom trenutku nisam imao ni tračak iluzije da bi ona išta dobro mogla učiniti. Međutim, da sutra stanem pred glasački listić na kojemu bi bila samo dva imena, 1. Jadranka Kosor i 2. Ivan Pernar, i da zbog nečega moram glasati, svega mi, ja ni trenutka ne bih dvoumio prije nego bih zaokružio broj jedan.
Jadranka Kosor i njezina pokvarena, lažljiva i lupeška hadezeovska bratija, dakako, moraju otići, a daleko bi bilo najbolje da ih nikada nismo ni upoznali. Javni prosvjedi koji ih sve zajedno trebaju natjerati na ostavke su nužni, baš kao što su bili i prije šest ili sedam godina. Sve su to mnogi od nas s velikim nestrpljenjem čekali, ali nitko se uistinu nije nadao dolasku fejsbuk mesije u liku medicinskog tehničara, koji je napadao gay aktiviste i nadahnjivao se Adolfom Hitlerom.
Demokracija se kadšto zna pojavljivati u neobičnim obličjima. Zahvaljujući načelu da svatko može birati i biti biran, s muljevitog društvenog dna u ovakvim burnim vremenima na površinu mogu isplivati kojekakvi čudaci i nakaze. Neki nas od njih mogu i uplašiti. Takvo je vrijeme, čini se, pred nama. Pazite koga ćete slijediti. Ne dajte da vas bijes ponese. Budite vrlo, vrlo oprezni.
ante tomić
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsk ... fault.aspx
