Optimus Prime wrote:Ja kao ateista vjerujem da je kuran napisan od grupe mocnih ljudi koji su objavu plasirali iz nekih svojih razloga. E sad je li Muhamed bio jedan od njih ili samo njihova marioneta to ne znam.
U to doba je bilo vrlo lako manipulisati sa nepismenim i u znanju ogranicenim ljudima iz pustinje. Jedan madjionicarski trik je bio dovoljan da ljudi povjeruju u necije natprirodne sposobnosti, a kroz sirenje glasina su se stvarale mitovi i legende o ljudima. Vjerovatno je i sa Muhamedom bio isti slucaj. E sad je li on bio dobar glumac ili je takodjer zrtva manipulacije to necemo nikada saznati.
Dakle i ti u nešto vjeruješ

.
Dobro. Već sam u prvom postu naveo da, u odnosu na Objavu, postoje, grubo rečeno, dvije vrste ljudi. Nas dvojica spadamo u te dvije grupe, svako u svoju, jel.
Kada sam rekao da je i Objava činjenica, baš kao i znanost, mislio sam pod tim na ono što nam se svima podjednako nameće: imamo pred sobom Kur'an, na arapskom jeziku, i možemo da čitamo i vidimo o čemu se radi. To je faktum, nevezano šta je on za nas pojedinačno. Al' da ne duljim sad...
Hamlet nije naucna knjiga
Tako je. Šekspirov
Hamlet nije naučna knjiga.
Ovo remek-djelo književnosti Šekspir piše između 1600. i 1602. godine. Dakle,
Hamlet ne pripada području savremene znanosti, egzaktne znanosti, i svako ko bi drukčije tvrdio bio bi budala. Ali zato pripada umjetosti, književnosti, pjesništvu - pripada sferi ljudskog duha skroz drukčijoj od znanosti, nauke.
Ipak, to djelo ne ostavlja mirnim nikoga, otkada je i nastalo. Već 400 godina u teatrima se igra Hamlet. Postoje nevjerovatne, raznovrsne interpretacije jednog te istog djela. Eno, Pašović ga smješta na turski dvor. A sve zato što Šekspir u Hamletu tretira neke probleme zajedničke svakom čovjeku, svakome od nas. Potraga za odgovorom na pitanje
biti ili ne biti, odlučiti se pa djelovati radikalno, čuvanje ponosa i odluka na osvetu, filozofske misli...
Često se govori da s v a k o vrijeme ima svoju interpretaciju Hamleta, ali iste suštine.
Hamlet govori o nama, o našim problemima, dilemama, odnosima. Ako je Šekspir stavio u
Hamleta rečenicu:
Postoji više stvari na nebu i na zemlji, nego što bi ti mogao, Horacije, i sanjati u svojoj filozofiji!, hoćemo li reći da se Šekspir tu bavi naučno-istraživačkim radom, pa ga odbacit jer nam nije podastro dokaze za ono što nam govori? Glupost.
Hamlet, baš kao i svo silno svjetsko pjesništvo, nije znanstveno djelo. A napisao ga je čovjek. Može se prići svakom umjetničkom djelu kroz neku stranu znanosti: historiju umjetnosti, estetiku, jezik...ali ono i dalje ostaje umjetničko djelo.
A sada pokušaj, barem drugih ljudi radi, da bi ih razumio, zamisliti da je Bog slao objavu čovječanstvu. Objavljivao se ljudima na onom jeziku kojeg su oni govorili, prilagođavajući se njima, da bi razumjeli. Bog ne govori aramejski, hebrejski ili arapski. Božji Glas niko ne bi mogao izdržati. Iz Svoje milosti, On nam se objavljuje na nama razumljiv način.
Ni Objava nije znanstveno djelo u smislu u kojem mi shvatamo dosege i opsege savremene, egzaktne znanosti. Objava je Uputa čovječanstvu kako da ostane to što jest ili bude još i bolje. Uputa kako da se odnosimo prema:
1. Stvoritelju
2. stvorenjima
3. sebi samima.
Posljednja Objava, Kur'an, biva na jasnom arapskom jeziku. Predislamski arapi nisu imali razvijenu (ma ni u povoju!) znanstvenu, filozofsku, religijsku ili bilo koju drugu misao, za razliku od svojih komšija Bizantijaca i Perzijanaca, ali su zato svoj jezik, kroz prebogato pjesništvo, razvili i kultivirali do nevjerovatnih razmjera.
Kur'an zasjenjuje taj domet. I to baš zato što se služi istim jezikom, istim riječima, istim metaforama i alegorijama.
Ako se u nekoj pjesmi koristi metafora, alegorija - šta to znači za znanost?
Jednom prilikom je vrhovni saudijski muftija Bin Bazz, inače bukvalista, čovjek koji je sav kur'anski tekst uzimao doslovce (baš kao što to i ti činiš u vezi sa danima koji se spominju u Kur'anu), vodio polemiku sa jednim sufijskim učenjakom. Muftija Bin Bazz je želio kritizirati i napasti sufijsko tumačenje Kur'ana koje sebi dopušta previše alegorijsko shvatanje i tumačenje Teksta. Ovaj sufija ga je pitao da li svaki ajet moramo uzeti doslovce? Muftija je potvrdio. Na to je sufija rekao da u tom slučaju Allah nije pravedan prema slijepim, hendikepiranim ljudima, jer veli u Kur'anu:
Oni koji su bili slijepi na ovom svijetu, biće proživljeni slijepim i na onom. Muftija je morao priznati grešku jer se na drugom mjestu u Kur'anu kaže:
Nisu slijepe oči nego srca u grudima!
Zašto bi nekom pjesniku bilo dozvoljena metafora, alegorija, preneseno značenje, a Bogu nije dozvoljeno?
Zašto bi neki čovjek mogao i bio kadar da napiše nešto slojevito, da možemo imati više tumačenja ili, ako hoćeš, da u svakom vremenu možemo izvući pouku za
svoje doba, a ta mogućnost se treba oduzeti samom Stvoritelju? A Allah i kaže u Kur'anu:
Svako vrijeme ima svoj nagovještaj i vi ćete znati!
Zašto neko umjetničko djelo ne možemo izraziti naukom jer NE PRIPADA tom dijelu ljudskog duha, a Objavu ćemo podvrgnuti
pozitivističkoj hermeneutici, tražeći znanstveni dokaz o lažnost tvrdnje da je ona od Boga?
Samo zato što ne prihvatamo mogućnost da ima iko veći od nas.
I zato je moja tema takva kakva je: u Kur'anu se ne iznosi Mendeljev sistem elemenata ili nešto slično, ali smo podstaknuti da izučavamo Stvoreno. Sve ono što se tek usput spominje u Kur'anu, a čime se bavi egzaktna znanost, nije važno Stvoritelju nego nama. Zvijezde, kretanje nebeskih tijela, stvaranje i razvoj embrija, NIJE glavna poruka Kur'ana već ukazivanje na sklad svega stvorenog, iz čega bi čovjek trebao da crpi svoje divljenje Stvoriteljem, a sve to kroz znanost. GLAVNA poruka je da nema stvoritelja, da nema boga, da nema nikog osim Jednog.
Svako dobro.