Forum Klix.ba

Prolaznik wrote:

MELBOURNE_SARAJEVO wrote:Nista lose u tome..Kamo srece da kod nas ljudi skontaju da nije sramota studirati u 40 ili 50..Bitno je da covjek ima i zelju i da ne sumnja u sebe a godine su samo broj..Bas mi je bilo cool kad sam studirao sa zenom koja je ima 43 i ovo joj je bio drugi fakultet..Zena pametna, ozbiljna i nacitana i bilo mi je zadovoljstvo sa njom se druziti na faksu...

Evo događaj koji se desio mom prijatelju. Upisao je kurs stranog jezika i u grupi je bila jedna starija ali vitalna gospođa. Nakon mjeseca dana su došli do brojeva i pitanja tipa: koliko si star i kada si rođen? Kada je rekla da je '26 godište nisu mogli vjerovati. Mislili su da je pogriješila. Nije. žena je u svojoj 82 godini života upisala kurs stranog jezika. Šta uraditi drugo nego ustati na noge i pokloniti se. RESPECT!!!

Slazem se, RESPECT! I Tempori isto skidam kapu!

Ja sam na faksu imala ciku od 70 godina. Dosao ciko da studira sociologiju. Kaze: "Nisam imao vremena, ni uslova prije." I, eto, konacno ga je nasao. Za sve nevjerne Tome, procitajte knjigu Malcolma Gladwella "Outliers". Covjek prica o znacaju porijekla, porodicne i uopste kulture za neciji uspjeh. Govori o tome kako su razlicite studije pokazale da nivo 'eksperta', genija, super-uspjesnog, super-sposobnog u svom poslu nikada nije dostignut onom standardnom pricom 'per aspera ad astra' -- bio sam siromasan, al' genije, i, eto, izborio sam se. Uvijek se radi o spletu okolnosti -- sreci, pozrtvovanosti, radu, porodicnoj istoriji, okolini, itd. I o nekih 10,000 sati ulozenog truda (to se ponavlja kao standard u prici o Bill Gates-u, Mozart-u, Bobby Fisher-u, itd). Govori i o tome kako djeca koja u svojoj okolini imaju knjige, podrsku, koje naucis kako da postignu uspjeh, kako da se obrazuju na pravi nacin, kako da se bore, kako da rade -- da su to djeca koja su uspjesna u zivotu. Isto tako, taj uspjeh nikada ne dolazi sam od sebe -- dolazi sa podrskom okoline, dolazi sa pristupom znanju, ljudima, sistemu -- a za to treba biti spreman, uciti, znati kako do toga doci -- gdje je presudna uloga roditelja/skole/drustva.

Pa, dalje daje primjer tipa u Americi ciji je kvocijent inteligencije 198, dakle, daleko veci od Einstein-ovog, a koji nigdje nije dospio, nikakve knjige objavio, nikakvu karijeru izgradio, niko za njega ne zna, i koji, bez obzira na svoju nevjerovatnu inteligenciju, nigdje s njom nije dospio. Zasto? Bio je iz siromasne porodice, majka nije znala, niti je imala mogucnosti, da se bavi njime, te je, na primjer, nije uspjela platiti njegovu skolarinu jer nije znala da je bilo nacina da se do te skolarine dodje na neki drugi nacin -- osim da je ona plati. Splet okolnosti tog tipa je doprinio tome da je tip vecinu zivota proveo radeci kao izbacivac u nocnom klubu, dok nije kupio farmu, na kojoj sad sjedi i za svoju dusu pise neke projekte. Ali njegov potencijal nije iskoristen na pravi nacin zbog odnosa njegove okoline prema istom.

Sta zelim reci? Temporin pristup je pravi pristup stvarima. Za obrazovanje nikad nije kasno, a sa odnosom tipa -- sta ce me meni to, itd, it sl, djeca nece nauciti da je vrijedno boriti se i uciti u bilo kojem periodu zivota. Sto je u svakom slucaju tacno.

Svugdje u svijetu postoji cjelodobno obrazovanje .......
Bolje je i za pojedinca i za drustvo biti doktor nauka u 60.toj godini nego biti NK radnik u 60.toj godini. Naravno, najbolje je za drustvo i za pojedinca biti doktor nauka u 28.oj godini .....

veljaca wrote:Svugdje u svijetu postoji cjelodobno obrazovanje .......
Bolje je i za pojedinca i za drustvo biti doktor nauka u 60.toj godini nego biti NK radnik u 60.toj godini. Naravno, najbolje je za drustvo i za pojedinca biti doktor nauka u 28.oj godini .....

Da, ali to je tako malo vjerovatno Treba se školovati. Nikad nije kasno.

zagazaga wrote:Student u 40-oj,zašto da ne, zar čovjek ne uči dok je živ........čak mi je to pozitivno kad je neko željan znanja ili hoće da se usavršava u struci.........oni koji ko' fol studiraju da bi dobili diplomu radi očuvanja položaja ili bilo kojeg niskog poriva, oni ne idu na predavanja niti se guraju sa studentima u studentskoj službi.....oni samo kovertama barataju....tzv."koverat-študenti"......oni su stamota profesora i našeg sistema obrazovanja

Slažem se. Kod mene je jedan u firmi u 50. godini "završio" sve preko koverti u Beogradu. To je negativan primjer. Sad niko k'o on, ne gasi se frajer... Čak hoće da ide na postdiplomski. Kaže, rekli mu da je najbolji student u istoriji...

Arc_Angel wrote:Pozdrav svim forumasima, imam jedno pitanje o upisu na fakultet pa rekoh da ne otvaram novu temu.

evo o cemu se radi. imam 24 godine, i po prvi put upisujem fakultet, upisujem ga tek sada jer do sada nisam mogao iz finansiskih razloga, inace srednju školu završio kao drugi iza učenika generacije sa prosjekom 4,9. e sada odem ja neki dan da predam dokumente na FPN za upis i kaže mi tamo teta na studentskoj kako ja ne mogu da predam za redovan upis jer imam 24 godine, a kako cu u septembru imati 25 godina kada budu upisi. ja kazem ok i ona prekreci korektorom onaj redovni status i ja zokruzim redovni samofinansirajuci.

e sada pošto sam čitao zakon o visokom obrazovanju iz 2006 godine ( to je ovaj sada za bolonju )tamo se nigdje ne spominje da postoji bilo kakva starosna dob za bilo šta što je vezno za redovne studije i studije općenito.

moje pitanje je da li stvarno postoji ta ograničavajuća dob, da li je ona propisana zkonom, da li to uredjuje pravilnik svakog fakulteta samostalno ili sam ja nasamaren ?

ako bi neko mogao da mi odgovori bio bih mu jako jako zahvalan.

Ja mislim da je to diskriminacija u tvom slučaju. Nema u Zakonu o visokom obrazovanju klauzule o starosnoj dobi studenta. Mislim da bi trebao da se žališ...

Arc_Angel wrote: evo o cemu se radi. imam 24 godine, i po prvi put upisujem fakultet, upisujem ga tek sada jer do sada nisam mogao iz finansiskih razloga, inace srednju školu završio kao drugi iza učenika generacije sa prosjekom 4,9. e sada odem ja neki dan da predam dokumente na FPN za upis i kaže mi tamo teta na studentskoj kako ja ne mogu da predam za redovan upis jer imam 24 godine, a kako cu u septembru imati 25 godina kada budu upisi. ja kazem ok i ona prekreci korektorom onaj redovni status i ja zokruzim redovni samofinansirajuci.

Ovo meni ne izgleda niti zvuči logično, hajde se ti malo bolje raspitaj, idi u dekanat ako treba, pojma nemaš kakve neinformisane stoke radi na tim studentskim službama...u stanju je svašta slagati čisto iz zlobe ili jer je nadrkan/a tog dana....pravac dekanat i pitaj. Čuj sa 25 ne možeš biti redovan????

Ja koliko znam, besplatno skolovanje imas do 26. godine.
Svakako, provjeri u Kantonu, obavezno!

Nego, sto se tice same teme, zaista ne mislim da sam u 18. bila sposobna bas znati sta hocu od zivota. Nije da dzaba vani mladi uzimaju godinu-dvije pauze da odluce sta hoce od zivota!
Srecom, ja sam, mislim...pogodila , ali je pogadjanje trazilo mnogo kockanja sa samim sobom, pritiskom okoline, roditelja, prijatelja... Mnogi moji srednjoskolski prijatelji su upisali ekonomiju ili pravo zato sto njihovo drustvo ide tamo ili zato sto je "mama" rekla tako.
Takodjer, sigurna sam da nisam bila spremna na studij kakav je bio u tim godinama: Prvo, bila sam izuzetno razocarana, jer su mi predavanja zastala u 70-tim, profesori nisu imali nimalo inventivnosti koja je neophodna za studij koji sam odabrala, vec na prvoj godini su se portudili da nas ukalupe, a da ne kazem da nije bilo udubljivanja u program i oblasti, poticanja kreativnosti i invetivnosti u toku studiranja.
Niko se nije potrudio da nas makar usmjeri da sami istrazujemo!
Tek sad, kad sam zavrsila, znam gdje da trazim, sta da pitam, sta da zagrebem i kako da se nametnem. Da izvucem najbolje od onog sto se nudi. Da "radim" za sebe! Tek sad smijem biti inventivna i radoznala. Tek sad sam se usudila baviti, zaista baviti onim sto me zanima i istrazivati...ali, sada je kasno. Jer... studiranje je gotovo (zapravo, nije , ali... samo zato sto sam ja tako odlucila).
Postoji studiranje radi diplome i posla, a postoji i radi ljubavi, zainteresiranosti, radoznalosti. Iako je takvog cega malo kod nas, zaista pozdravljam svakog ko se u 40. ili 80. usudi razbiti tabue i uciniti ono sto mu srce zeli.
Ipak...ogromne hrabrost i volja su potrebne za to! Ogromne!