DobroJutroKolumbo wrote:
Ja bi se cak usudio reci da smo stariji od Srbije , jer mi smo bili prije Bosna , a oni su bili Raska , pa tek poslije Srbija...
Nisu oni nikada bili Raska, oni su bili od 12 stoljeca
pod Raskom.
To je jedini narod Evrope koji se od 7 do 12 stoljeca vodi kao Srbija, od 12 do 15 stoljeca kao Rasa a od 16 stoljeca
uzimaju Austro-ugarsku istoriju Vlaha.
Granice koje je taj mali Narod naseljavao
nisu prelazile oblast i velicinu danasnjeg Kosova te su bili
uvijek pod jacim Rasanima i kao dopuna stocarskom stanovnistvu tj. Vlasima.
Martin Segonis, 1486. godine:
MALO DJELO POŠTOVANOGA GOSPODINA
GOSPODINA
MARTINA DE SEGONIS PO
NARODNOSTI KOTORANINA A
PORIJEKLOM
SRBINA IZ NOVOMONTA DRUKČIJE
NOVOBRDA NAZVANOG PO MILOSTI
BOŽJOJ EPISKOPA ULCINJSKOG
PREBLAŽENOM
SIKSTU IV RIMSKOM PAPI
"Ova, prosto nazvana Srbija ili Raška, u staro doba Mezija, leži u krajevima Evrope. Sa Sjevera je okružena trima
veoma poznatim rijekama, Drinom, Savom i Dunavom, po čemu je ista pokrajina prvo bila povezana sa Panonijom,
zatim sa predjelima Dačana ili Vlaha, sa Istoka planinskim lancem Rodopa i rijekom Cibricom i Donjom Mezijom,
sa juga se naslanja na granice Tribala i Dardanaca ili Makedonaca, a na zapadu je opasana planinama Dalmacije.
Prostire se u dužinu od Rodopa sve do Save i Drine 420 hiljada koraka, a u širinu od Istra do krajeva Tribala i Dardanaca
270 hiljada koraka. Prema opisu starih pisaca u njoj se razlikuju tri dijela ili naroda: prvi Rašani, koji se prema
Ptolomeju nazivaju Trikornjani, drže onu oblast koja leži prema Drini i Savi, a onaj, pak, dio koji je prema Istru,
Mezijci. U njoj su ovi gradovi i gradići: utvrđenje Alba po starom izgovoru nazvano Beograd, smješteno iznad ušća
Save u Dunav. U početku su ga naši zadobili, poslije ga je despot Stefan dao na dar caru Žigmundu, pogodno je
mjesto za stražu na rijeci i granici Panonije. Ovdje su Rimljani prelazili kada su išli na Trakiju. Postoji i Samandra
ili Smederevo zaštićeno tokom istog Istra. U njemu su naši poglavari dugo imali žezlo. Postoje i drugi gradići: Golubac,
Ostrovica, Kruševac, veoma utvrđeni tokom vode i strminom mjesta. Natapa se ova ista oblast ovim rijekama: Savom,
koja se od utoka rijeke Drine i drugih rijeka Dalmacije, valovita i brza uliva u Dunav pod bedemima samoga Beograda,
a nešto niže od Smedereva upada u Dunav i Velika Morava, kod starih nazvana Moskius. A Dunav, izvirući u Alpima
Germanije, dijeli Meziju od Panonaca i Dačana, kako je gore rečeno, i tekući pored Donje Mezije, to jest Zagorja i
Trakije sa sedam ušća uliva se u Pontsko more. Kažu oni koji su obišli svijet da je Dunav, među drugim rijekama na
zemlji, zbog svoje veličine i različitih vrsta riba, koje se u njemu love, prvi i najveći. A Drina nastaje pod Sokolom,
gradom Dalmacije, đe je uvećana tokom dviju rijeka Pive i Tare i tekući kroz Bosnu blizu početka Mezije utiče u Savu
nedaleko od gradića Zaslona.
Sredinu pokrajine naseljavaju Vlasi, o kojima Ptolomej tako donosi: "Oni koji leže između nazivaju se Pikenzi", a gore
u prvom putopisu dosta je o ovim rečeno. Ostali narodi srodni Makedoncima su Srbi, koje isti autor naziva Dardancima.
A drže ove gradove: Novum Montem ili Novo Brdo, koji je glavni grad i prijestonica oblasti. Zbog obilja zlata i srebra
nekada je premašivao bogatstvo Liđana, ali jednom i ponovo opljačkan od varvara spaljen i sravnjen sa tlom, ima samo
tvrđavu kao znak grada. Nalaze se i drugi prebogati gradovi: Sjenica, Trepča, Jeleč, Brorum, Prizren i Vučitrn.
I ovu pokrajinu optiču rijeke: Mala Morava koja, izvire iz planine Orbela ili Ljubotena, sa Nišavom, ranije Timokom,
koja ističe iz Rodopa i ulijeva se u veliku Moravu ispod sela Niša i Prokuplja, i Bijeli Drim ili Drilo, koji nastaje u našim
planinama i sa drugim, koji izlazi iz jezera Makedonije blizu Ohrida, čine oba kod Dardanaca Crni Drim, i tekući kroz
Dukađine i Hispane ulijevaju se u Jadranski zaljev ispod grada Lješa. Sitnica, to jest "malena" isto tako ističući iz obronaka
planina prvo se spaja sa Labom kod jezera na polju Kosovu, zatim sa Ibrom blizu tvrđave Zvečana i ulijeva se u Veliku Moravu
nedaleko od Kruševca."
Za razliku od Rasana i Vlaha, Srbi su bili srodni Makedoncima.
Oni nisu do stvaranja novih Nacija nikada presli granicu juznog Sandzaka.