behavac wrote:
Pa ko brani Bosancima da se tako izjasnjavaju.
Evo 2011 ce biti popis i ljudi se mogu tako izjasniti.
Taman cemo vidjeti koliko ima tih koji se ovako izjasnjavaju a i ostalih.
A sto se tice Juge ja sam napravio poredjenje. Iz prostog razloga sto je Juga bila kao BIH veoma multietnicka drzava i drzava ne jednog vec vise konstitutivnih naroda. Tu istorija jedne i druge apsolutno nije bitna, uzmimo Rimsko Carsktvo koje je jos starije pa ga danas nema, a i kakav je komentar da je Juga bila vjestacka tvorevina ??? Pa mnogi to danas tvrde i za BIH.
Poenta je da su obe, jedna bila a druga jeste, medjunarodna priznate drzave, sve ostalo je subjektivan stav.
A pored konstitutivnih naroda bilo je i onih koji se osjecali pripadnost iskljucivo drzavi a nekom od naroda, tj tada Jugosloveni a danas Bosanci u nacionalnom smislu. I tu nema nista sporno.
Brani im Ustav, u kojem ih nema. Mene samo zanima kako ovi narodi i narodnosti misle rijesiti pitanje nas 'mjesanaca' koji se ne osjecamo ni ovakvim, ni onakvim, nego gradjanima BiH? Ja nisam ni Bosnjakinja, ni Hrvatica, nego Bosanka. To znaci da mi je ovo domovina, da je moj kulturni kontekst Bosna, da ne zelim da se dijelim na dva ili tri dijela, i da se, prije svega, osjecam Bosankom. Kad odem u Hrvatsku, tamo me zovu Bosankom, kad odem u Srbiju, isto tako, samo se u Bosni ne mogu zvati Bosankom, nego moram biti jedno, drugo ili trece.
Za sve one koji ovdje pisu kako narod i vjera nemaju veze, vi ste slabo i istoriju i sociologiju i nasih, a i tudjih prostora iscitali. Problem je sto mi, kao i u svemu, kasnimo i u nacionalnom fomiranju jedno 150 godina. Bosnjakinjom se ne osjecam jer Bosnjak danas oznacava covjeka sa ovih prostora islamske vjeroispovijesti (ili tog porijekla), a ja se sa vjerom ne identifikujem ni u kom smislu. Cinjenica da postoji imenica Bosnjak za Bosance islamske vjeroispovijest ili tog kulturnog miljea pokazuje koliko ideja naroda na ovom prostoru IMA veze s vjerom, jer je ta kategorija nastala da bi se bosanskim muslimanima dala 'narodnost'. No ja ne pripadam samo jednom djelicu bosanskog naroda, nego osjecam da pripadam svim dijelovima. Meni su Aleksa Santic i Branko Copic moji Bosanci, oni su dio mog identiteta, na isti nacin na koji je Aleksi bila njegova Emina.
Da se u drugom svjestkom ratu rijesilo pitanje bosanske nacionalnosti (sve su druge republike dobile nacionalnost, samo je Bosna nije dobila, bez obzira na svoj kulturni i geografski kontinuitet, koji je vjerovatno neosporniji nego makedonski, na primjer, pa Makedonci dobise i republiku i nacionalnost, a mi ne dobismo nacionalnost -- prvenstveno zbog protivljenja Srba, kao sto pokazuju dokumenti, zapisi i svjedocenja tog vremena, a u nastavku jos svjezeg budjenja nacionalnog identiteta na nasim prostorima), danas se ja ne bih morala braniti da postojim i da se osjecam Bosankom, i to pred sve Bosancima listom!
Dalje, pripadnost vjeri je primarna odrednica po kojoj se vrsi 'prisvajanje' Bosne, pa se dokazuje da li je ona u srednjem vijeku bila vise katolicka ili vise pravoslavna, da bi se iz toga izvelo da li je bila vise hrvatska ili srpska. To je totalna i apsolutna pozitivisticka glupost, jer se od svog prvog pomena kroz istoriju Bosna nikada nije prestajala zvati Bosnom, dakle, postojala je kao geografska i kulturoloska cinjenica, a njen se narod poceo ozbiljnije razvrstavati po pripadnosti susjednim narodima tek u 19-om vijeku (dakle, u doba radjanje ideje 'nacionalnog', iliti u doba 'nacionalnog romantizma').
Do tada se u Bosni izjasnjavalo po religioznoj, plemenskoj, feudalnoj, politickoj ovakvoj i onakvoj pripadnosti -- kako su vremena zahtijevala i kako se drustvo razvijalo. Mogu biti i Iliri i Kelti, koliko i Srbi i Hrvati. Bosnjani su postojali, bili su krscani, a glavni smisao svih modernih rasprava je da se dokaze -- e, a koji su krscani bili, pa da vidimo jesu li bili Srbi ili Hrvati, a takva analiza moze biti korisna samo od sizme na ovamo. Srpska i hrvatska plemena jesu naselila i Bosnu, a to sto im se religijskom pripadnoscu dokazuje prisustvo u Bosni je svjedocanstvo da su religija i nacionalni identitet kod Srba i Hrvata usko povezani. Dakle, nema Bosanaca katolika, ili Bosanaca pravoslavaca, to samo mogu biti Srbi ili Hrvati. Cudna teza. Nije moglo biti Ilira koji su prihvatili jezik i katolicanstvo ili pravoslavlje, nije moglo biti Sasa, koji prihvatise jezik, a ostadose u svojoj vjeri, nije moglo biti onih sto su nekada bili Bosnjani, ali su, eto, odlucili da uz to budu i katolici ili pravoslavni ili nesto peto. A da su Bosnjani postojali, jesu, to takodje svi znamo, sto ce reci da su na tom prostoru postojali ljudi koji su se i tada identifikovali sa svojom geografskom i kulturoloskom pripadnoscu, prije svega.
Nema autohtonih Srba katolika, ni Hrvata pravoslavaca (iako su i jedni i drugi prije sizme bili samo hriscani/krscani, od sizme prodje preko nekoliko stoljeca). Elementarni dio srpskog identiteta je vec dugo pripadnost Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao sto je jedan od osnovnih cinilaca hrvatskog identiteta katolicanstvo (mada znamo da ima i hrvatskog cvijeca, ali to je ipak denvno-politicki, a ne organski dio hrvatskog identiteta). Cinjenica da Bosnjaci danas prisvajaju muslimane Sandzaka ili Crne Gore govori o tome koliko su religiozni i narodni/nacionalni identitet ovdje isprepleteni. Zasto su, na primjer, crnogorski muslimani automatski Bosnjaci? Zasto Srbi Crnogorce smatraju Srbima? Za Srbe i Bosnjake ova je matrica utvrdjena jos i cinjenicom da su proveli 450 godina pod Otomanima, koji su priznavali jedino i samo vjerski identitet svojih podanika.
Da li su Bosanci Bosanci, da li postoje, da li su zapravo Srbi i Hrvati, ili su Bosnjaci, ili neka cetvrta vrsta, relevantno je isto koliko bi bilo raspravljati o tome jesu li moderni Turci zapravo Vizantinci, ili su Rimljani, s obzirom da su se Vizantinci smatrali Rimljanima, ili su mozda stvarno obraceni Grci, jer je Vizantija bila grcko govorno podrucje, a Grci su, valjda, i osnovali Konstantinopolj, ili su samo Seldzuci, jer su ovi pokorili Vizantiju, ili su Arapi, koji su sa Turcima Seldzucima stigli na podrucje danasnje Turske.
Bosanci su ljudi koji zive u Bosni i Hercegovini, i koji se tako osjecaju. Da li u Bosni ima Srba i Hrvata? Ima, naravno. Ali ima i Bosanaca. Kao primarne kategorije identiteta koja se bazira na osjecanju geografske i kulturne pripadnosti svome bosanskom narodu, kakvo god da mu je porijeklo i religijsko opredjeljenje. Pomirite se s tim.
Republika Bosnoslavija (eng. Republic of Bosnioslavia) bi mogla pomiriti sve teme i dileme, Bosnosloveni i Bosnoslovenke bi bili svi stanovnici u granicama danasnje drzave i to bi bio kraj svim mukama koje nas izjedaju deceniajama, svi bi bili zajedno, zajedno bi bili bolji i jaci, a da li je neko vjernik ili nevjernik, ili ko je koje vjere ili sekte, bila bi samo privatna, licna i intimna stvar svake pojedinacne osobe. Samo kad bi se ovo ostvarilo, onda politika na ovim prostorima vise skoro da ne bi imala smisla, tj. ljudi bi se onda morali vise okrenuli radu, nauci, kulturi, sportu, zabavi, stvaralastvu, inovatorstvu, dostignucima... a to, za mnoge, izaziva najvece strahove...
pa zar ti nisi BiH katolik,kakve ti veze imas sa hrvatskom 
kao i kad su nene i baba rodjeni u vrijeme kao i tvoji bake i djede,ali su nane i debe bili takodjer u svim kategorijama 
kako to objasnjavas 
