(ovaj post posvećujem @Matrixu i nikome više
. Također, ne mislim da sam nešto posebno odgovorio, ali sve to može biti povod jednoj lijepoj raspravi.)
Nekao mi se cini da se forumu pod vjernikom uglavnom misli na muslimane
ali i druge religije su obezbjedile i dogmu i praxu za svoje sljedbenike
ja ne vidim nikakvu razliku po pitanju spasenja i unutarnjeg motiva
da se bude bolji covjek ,izmedju Islama i Krscanstva recimo.
Dobrim dijelom si u pravu. Naravno, ne misli se samo na muslimane, ali se muslimani ponajviše javljaju i komentiraju. I ja bih, zaista, volio da se na slična pitanja više javljaju i pripadnici drugih vjeroispovjesti i ponude odgovore. Neko ko nije musliman se ne mora složiti sa kur'anskom argumentacijom vjerovanja.
Ali zaista gdje molitve idu ,kod postara nasih zelja ili sta ?
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu." (El-Bekara, 186.)
Obrati pažnju na drugi dio ajeta.
Jedan otišao kod brice na šišanje. Raspričali se o svemu i dođoše do pitanja o Bogu.
"Ne vjerujem u Boga", veli brico,"ne postoji On!"
"Kako to znaš?", pita ovaj,
"Lijepo. Pogledaj samo narod! Koliko je bolesnih, siromašnih? Ako Ga ima, zašto im ne pomogne?"
Ovaj čovjek, nakon šišanja, izađe zamišljen. Međutim, ubrzo se vrati i radnju.
"Ne postoje brice i frizeri!", viknu.
"Kako to? Pa vidiš mene da me ima!", nasmija se brico.
"A jok! Upravo sam ugledao jednog čovjeka: sav raščupan, duge, prljave i masne kose i brade...strahota za vidjet. Da postoji brico on ne bi takav hod'o."
"Pa jarane, on m o r a prvo doći kod mene, u frizeraj, da ga sredim!"
"E, tako i ljudi trebaju prvo da dođu do Boga, približavajući Mu se kroz molitvu i dobra djela, da bi im udovoljio!"
Ovo "približavanje" nije fizičko, naravno.
Pa covjce momak klanja pet puta dnevno i onda mrtavl hladan ode na ispit i prepise od korica do korica ,on
naime misli da je musliman jer "saginje i podize" i da mu ta "vjezba" donosi garantirani
probitak na nebu.smijesno da smijesnije biti ne moze.
Ja bih rekao da je tužno. I ovdje si u pravu, jednim dijelom. Tačno je da mnogi svode vjeru na puki formalizam a to nije vjera, naravno. Treba konsultovati kompleksnu slojevitost kur'anske i sunnetske antropologije da bismo došli do nekih odgovora. Od onih koji na najgori način vrijeđaju Boga pa do onih koji su Mu najpokorniji, postoji čitav spektar stanja, nivoa vjerovanja i nevjerovanja, da je to nevjerovatno! Odgovor na pitanje (ili slučaj) koje si postavio nije tako jednostavno i uvijek postoji mogućnost za nedorečenost.
Čovjek nije savršeno biće. Stalno griješi.
Jednom su Poslaniku, alejhi-selam, rekli za nakog čovjeka koji i klanja i krade, pa im je odgovorio:"Namaz će ga odvratiti od krađe!", a skladno ajetu:"I obavljaj namaz! Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je ružno!" (El-Ankebut, 145.)
Naime, kod oraha nas ne zanima ljuska nego jezgra. Pa, ipak ta jezgra mora imati neki omotač, neku formu. Forma je bitna ali je suština neophodna.
Jos nesto,ispada da Bog koji apsolutno znanje ili mu je dostupno nema uvida u unutarnju
prirodu ljudskih bica.Zasto je uopce potrebo izjasanjavnje po pitanje vjere i ne-vjere ako
On kao apsolut zna da su sva nasa izsjanjavanja uglavnom prevara .
On sve zna:
"O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: `Vjerujemo', a srcem ne vjeruju." (El-Maide, 41)
i:
"Neki beduini govore: `Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite: Mi se pokoravamo! Jer u srca vaša prava vjera nije još ušla." (El-Hudžurat, 14)
Izjašnjavanje ne treba Bogu: treba nama. A nama treba jer smo društvena bića i prepoznajemo se po izjavama.
Denis De Rougemont napisa(parafraziram po sjećanju):"Ako se ljubav ne izjavi riječima, onda kao da je i nema." Jesi li ikad izjavio ljubav nekome, na bilo koji način, ili misliš da se to podrazumijeva?
Zasto kratiti kosu ili je duziti ako ce stanje duha ostati isto ?
Tačno. Zašto? Pa, opet moram da kažem: ima dosta primjera kada neko radi nešto (bilo ko i bilo šta), čiju svrhu, smisao, dubinu ne razumijeva odmah i tek nakon nekog vremena shvati pravilnost svog postupka. Da budem patetičan: sva djeca pružaju otpor prema roditeljskom kažnjavanju, smatrajući to, često, nepravdom.
Sabur nije
trpljenje, trpež, kako to mnogi shvaćaju. Sabur je pronicanje u smisao onoga što nam se dešava kako bismo upojmili i racionalno objasnili sebi svoj problem a potom ga srcem prihvatili kao takvog. Jedan veli:"Dok nisam shvatio šta je sabur zaista, od tog vašeg "sabura" sam dobio čir na želucu!" Ovo navodim kao primjer kako se ispravnom praksom a pogrešnim razumijevanjem suštine ipak može doći do spoznaje te suštine. Ponavljam: ništa ne mora biti jednostavno kada se radi o razumijevanju čovjeka i njegovih postupaka!
Zapravo o Bogu mi niti sta znamo niti bilo sta pouzdano mozemo reci
pa ni o tome kako se dolazi do njegove milosti .Ono sto smo dosad
saznali samo nas je unespokojilo i uneredilo.
Netačno. Treba čitati ono što nam je On dao.
Kad govorimo o religiji
danas se uvijek javi njen parnjak terorizam i svakovrsni pokvarenluk.
Tačno.
Jedino sto mogu reci za sebe a ne mogu objasniti do kraja,racionalno,
"Da je Bog jedan i da je Muhamed njegov poslanik".
Rekao si stvar veću od univerzuma. Vidiš da si sam sebe pobio i ipak i z j a v i o
?
Ratio je mjera, mjerenje. Kako da vjeru, koja je u srcu, izmjeriš? Čime? Zato je vjera-vjera, a znanost se bavi onim što je mjerljivo, i uopće nisu u sukobu
.
Jos nesto,cesto se K.Marx-u spoticao Ateizam,ali zapravo Marx
promovira nesto sto se zove "vjera u covjeka" (praktični humanizam)
On poriče vjerodostojnost religijske dogme a ne Boga kao bezgranične i vrhovne zbilje.
Cesto citiramo Kur'an sto je sasvim ok i ja to cijenim ali evo i jedan
citat iz Marksova dijela "kritika hegelove filozofije prava" gdje kritika
zapocinje kritikom religije:
"Religijska bijeda je jednim dijelom izraz zbiljske bijede, a jednim dijelom protest protiv zbiljske bijede.
Religija je uzdah potlačenog stvorenja, duša svijeta bez srca, kao što je i duh bezdušnih prilika.
Ona je opijum naroda."
I ja, zaista, cijenim Marxa i njegov rad.
Vjerske istine su prečesto bile osnov za nečije manipuliranje nekim. Razni oblici institucionalizacije vjere, povlaštene grupe, kler, "jedini i zvanični" tumači Božije Riječi, grupe koje siju teror u ime vjere i sl, jesu proizvod
humanoida, čovjeka, ljudi, a ne Boga.
Iz vjere (istinske vjere) nikad nije bilo prognano ono ljudsko, naprotiv.
Ljudi odvajkada imaju izbor: vjerovati u Boga ili ne. Ako ne, u šta će vjerovati (ako uopće i treba da se vjeruje)? August Comte je ponudio neka od najradikalnijih rješenja, u kontekstu praktičnog humanizma i antropocentrizma, a protiv teocentrizma: vjera u čovjeka, za božanstvo bismo uzeli ženu (kao izvor najveće milosti i samilosti među ljudima), umjesto bajrama i božića slavili bi prvi maj isl.
Kada humanizam (a naziv humanista jest najsretniji naziv za nekoga ko ne vjeruje da Bog jest) hoće da bude temelj i dogma za svekoliko čovječanstvo i kada se sve vjere posmatraju kao prethodnica takvom humanizmu (hegelijanski prevladano), onda je sasma opravdano kada jedan Nedžad Ibrišimović, namjerno da zaboli, izjavi:"Ja nisam čovjek, ja sam musliman!", i time izazove zgražanje kod nekih intelektualnih krugova u Šeheru (Gajo Sekulić, recimo).
, najkraći komentari su najbolji!