Forum Klix.ba

Eh da je tuga brijeg..

PalaSa Marsa wrote:Eh da je tuga brijeg..

Shta je tebi sad?!

burek_in_space wrote:

PalaSa Marsa wrote:Eh da je tuga brijeg..

Shta je tebi sad?!

Sto, sta mi je

PalaSa Marsa wrote:

burek_in_space wrote:

PalaSa Marsa wrote:Eh da je tuga brijeg..

Shta je tebi sad?!

Sto, sta mi je

Ponavljash ovu rechenicu vec 2.-3. put,pa reko' da nije shta bilo?!

Hvala na brizi Burkeee

PalaSa Marsa wrote:Hvala na brizi Burkeee

burek_in_space wrote:

PalaSa Marsa wrote:Hvala na brizi Burkeee

Dobri stari, mirisni Burek u kocke

PalaSa Marsa wrote:

burek_in_space wrote:

PalaSa Marsa wrote:Hvala na brizi Burkeee

Dobri stari, mirisni Burek u kocke

Ovo cemo ostaviti za onu tamo temu,nije mjesto ovdje!

Izvinjenje

Eh da je tuga snijeg, da se do jutra otopi..

al pošto nije...

PalaSa Marsa wrote:Eh da je tuga snijeg, da se do jutra otopi..

Da je bogdom Danas sam puna tuge.....I mislim da je tuga kada se ON kao bumerang vrati u moj zivot.........

Danas preteška tuga...prosto se obradovah kad vidjeh ovaj topic...

Meni je tuga citave zime. Ja ne znam jeli ima veze sa vremenom, al cim dodje proljece, nekako se bolje osjecam.
A tuga nam je ponekad potrebna, da bi znali da cijenimo kasnije kad pronadjemo nekog sa kim cemo djeliti ne samo tugu, nego sve.

A zašto se osjećaj tuge intenzivira noću? Ionako imam problema sa snom, još mi treba i tuga da me po cijelu noć drži budnom, tjera na razmišljanje, uzdahe...

Ima Zoya veze sa vremenom! Sve je sivo i depresivno... Moraš baš biti maher pa iz toga izvući neki osmijeh!

Pa vjerovatno zato sto si necim zaokupljena tjekom dana pa nemas nesto ni plaho vremena razmisljati. A kad padne noc, legnes i razmisljas, tad ti je duh smiren, tijelo smireno i onda nadolaze misli svakakve. Noc je najteza znam

Sigurno zbog mjeseca...

Ironija je u tome što bi noć trebala da donese mir... Radiš cijeli dan nešto, premoren si kao pas... i kada ti treba onih nekoliko sati odmora, okrepe... Prokleti mozak nastavlja da radi i muči te još dobrih sat vremena!

Sreća u nesreći je, možda, što se to dešava povremeno... Da je svakodnevno, pa svisnula bih! Ali da je teško, jeste...

Najteže je kada čovjek ostane sam sa sobom. Dok se radi i prvređuje, mnogo subjekata je tu...a onda...

Ma znas sta, u sustini niko nije vrijedan tvojih suza, tvoje patnje, neko nije vrijedan ni pomena, jednostavno se okreni pozitivnom razmisljanju, procitaj neku knjigu gdje ima dosta humora, koncentrisi se na druge stvari i uspjeva. Treba malo vremena ali uspjeva.

Evo koristim priliku da malo opet nesto promuhabetim na ovu temu,Kad se dogodi situacija koja uzrokuje tugu, postoji nekoliko naćina reagiranja na takvu situaciju:

Negiranje – svaki događaj koji je nepoželjan za čovjeka uzrokovat će odbacivanje. Čovjek neće htjeti prihvatiti novonastalu situaciju. Negiranje je vrlo zdrava faza, jer ostavlja prostora da se izgradi drugačija vrsta zaštite koja dolazi kao odgovor na situaciju.

LJutnja, Zamjeranje – u ovom stadiju dolazi se do famozne izjave ???Zašto baš ja?“ ili ???Zašto baš meni?“ te do okrivljavanja svega i svakoga što čovjeku padne na pamet (od njega samog, osobe koja je uzrok tuge pa sve do samog Boga).

Cjenkanje- u ovom stadiju čovjek traži vremena da se smiri. Jasno mu je šta se dogodilo, ali nije u potpunosti spreman krenuti dalje. Ova je faza privremenog primirja

Depresija – u ovom stadiju čovjek napokon priznaje da se situacija događa njemu. Sa svom hrabrošću koja mu je bila potrebna da prizna šta se uistinu događa, niti ne čudi što kao odgovor uslijedi depresija.

Prihvacanje – u ovom stadiju čovjek prihvaća u potpunosti situaciju. Ovo je vrlo teška faza, jer se u njoj čovjek počinje suočavati sa stvarnim činjenicama.

Znamo svi da je to to period bas...

Svaka ti je zlatna

Zoya wrote:Ma znas sta, u sustini niko nije vrijedan tvojih suza, tvoje patnje, neko nije vrijedan ni pomena, jednostavno se okreni pozitivnom razmisljanju, procitaj neku knjigu gdje ima dosta humora, koncentrisi se na druge stvari i uspjeva. Treba malo vremena ali uspjeva.

Sve je to individualno,i proces tugovanja ne treba ni pozhurivati ali ni usporavati.Vrijeme je lijek za tuzhne.

Ja sam prihvatila, pa šta bude...

Kad mozak krene i pokrene sve one opcije "sta ako" ili jos gore, "sta kad"...
Ionda kad se suoci sam sa sobom pa shvati da se to "ako" ili "kad" nikad nece desiti...
A to mozda i moze samo nocu, bez drugih vanjskih podrazaja, kada se sve smiri i objedini u jedno.
Pa se skupi i grudima i grlo zaboli od naprezanja, a mozak radi 300 na sat ne dozvoljavajuci prijeko potrebi odmor...
Tuga...