Forum Klix.ba

lolita_xx wrote:zar stvarno niko od vas ne prolazi period kada zeli da bude sam? cak i kada su u pitanju pravi prijatelji?

Ma naravno da svi to prolaze Mene pravo nerviraju prijatelji koji ce se naljutiti ako se ne javim dugo,ako ce gledati ko je zadnji nazvao i ako ce se naljutiti ako dva puta uzastopno odbijem kafenisanje Meni je to pravo bezveze.Uopste se ne ljutim ako me neko ne nazove,il ne odgovori na poruku.Meni je naporno sve sto je "pod moranje".
Jednostavno covjeku nekad treba malo samoce,da ga svi puste na miru,da se malo odmori od svega.I j...s prijatelja koji ce se zbog toga naljutiti

lolita_xx wrote:mene niko ne razumije

ni mene moja loli

lolita_xx wrote:

Abacija wrote:

lolita_xx wrote:mene niko ne razumije

Bojim se da ovo nije zadovoljavajuci odgovor na moje pitanje.

odgovorit cu ti

Ahaaaaa, znaci kad odgovoris na to moje pitanje trebam izracunati koliko je vremena proslo od njegovog postavljanja. Znaci toliko dugo moze proci dok se prijateljima ne javis.

P.S. Mene jos uvijek cudi kako to da se prijateljima ne javljas a nama (koje uopste ne poznajes) tako brzo odgovaras!!!

abacija, postajes dosadan prvo, kako znas da neke ovdje uopste ne poznajem ?

nisam rekla da ne stizem, niti da nemam vremena, procitaj molim te ovo, nemoj da crtam.

otherside, zar i ti?

@ Abacija...zasto gledas stvari tako povrsno? I sta sad hoces da kazes, ako se neko ne javlja prijateljima na vrijeme znaci da ih ne cijeni il sta ti ja vec znam...
Ja nekako mislim da u tim nekim tinejdzerskim godinama, i imamo obavezicu da se cesto javljamo prijateljima, kafenisemo, izlazimo, ''podnosimo izvjestaje'' o desavanjima, jer bar po meni, samo se nezrele osobe naljute...al nekako kad dodjes u period zrelosti i veceg razumijevanja, to neko nejavljanje prijateljima ne uzimas toliko ozbiljno, vec kao normalnu pojavu...
Boze moj, svi mi nekada trabamo samocu i jedino ako i ti to nekada osjetis tu potrebu, tada ces razumijeti i druge, tj. svoje prijatelje.... samo no frks ...

Malo su se stvari ovdje banalizirale i svele na ono durenje djece, bukvalno brojanje vremena, poziva na kafu i sl. a uopce nije poenta u tome. Ali svejedno...

ja se nekim prijateljima znam ne javiti i mjesec dana. ne zato jer ih ne volim, vec iz prostog razloga sto zelim biti sama... neki to razumiju neki ne... a zapravo se osjecam jadno kad me napadnu s onom idiotskom recenicom : pa mogla bi se nekad i javiti!!!! ili ja te vise necu zvati kad budes htjela biti u mom drustvu nazovi me... rijetki su oni koji prijateljstvo shvataju kao uzimanje i davanje, a ne neku obavezu javljanja.. mrzim obaveze kojih imam preko glave, jos kad mi tako pocnu prijetiti jer se ne javljam onda se tek ne javljam

lolita_xx wrote:zar je bitno koliko traje? ako su pravi prijatelji ne bi se trebali izgubiti, jer se i ja ne izgubim, bez obzira koliko dugo mi se neko ne javi.

Nece se izgubiti od jednog nejavljanja... ali uzastopna razdvajanja i nejavljanja, hm kako da formulisem... ispiru prijateljstvo...
Mozete biti "pravi" koliko hoces, ali postoji nesto sto prijatelje razdvaja jace od bilo koje geografske udaljenosti - sumnja....

Eleonora wrote:@ Abacija...zasto gledas stvari tako povrsno? I sta sad hoces da kazes, ako se neko ne javlja prijateljima na vrijeme znaci da ih ne cijeni il sta ti ja vec znam...

Hocu samo da znam koliko to vremena moze proci a da ti se neki prijatelj ne javi. Onako ofrlje...

Eleonora wrote:Ja nekako mislim da u tim nekim tinejdzerskim godinama, i imamo obavezicu da se cesto javljamo prijateljima, kafenisemo, izlazimo, ''podnosimo izvjestaje'' o desavanjima, jer bar po meni, samo se nezrele osobe naljute...al nekako kad dodjes u period zrelosti i veceg razumijevanja, to neko nejavljanje prijateljima ne uzimas toliko ozbiljno, vec kao normalnu pojavu...
Boze moj, svi mi nekada trabamo samocu i jedino ako i ti to nekada osjetis tu potrebu, tada ces razumijeti i druge, tj. svoje prijatelje.... samo no frks ...

Sve je ovo na mjestu ali ipak (vremenska) granica mora postojati (pogledaj pitanje gore).




@slavko -

lolita_xx wrote:abacija, postajes dosadan prvo, kako znas da neke ovdje uopste ne poznajem ?

nisam rekla da ne stizem, niti da nemam vremena, procitaj molim te ovo, nemoj da crtam.

Evo da prepravim pitanje pa da me bolje shvatis.

Kako to da se prijateljima ne javljas a meni tako brzo odgovaras?!!

Shvatio sam ja tebe da nije manjak vremena problem nego licna potreba za samocom. Sve ja to razumijem i to je prirodno ali vrijeme je ovdje ipak kljucni termin. Koliko to dugo covjek moze biti sam?

Prijateljstvo je uzimanje i davanje, a ne obaveza javljanja... Da! Ali sta ako je davanje, izmedju ostalog, upravo to neko vidjanje kad nam je potrebno?

I da, slazem se kako je vremenski period donekle vazan faktor. Nije isto kada se "osamis" par dana i par mjeseci. Fakticki okvir prijateljstva ostaje, ali kada se javljas duze i nemas reakciju nastaje razdvajanje, distanca i onda poslije nekog vremena izgubis potrebu da se javis i zamolis vidjanje. I kad se vidite na kraju shvatis kako je to preraslo u neko jace poznanstvo i nista vise. Ne mora biti pravilo, ali je ovako u velikom broju slucajeva.

Prijateljstvo je jedina stvar koja ne namece nikakve "zakone" i okvire, striktno je stvar volje i izbora i upravo zbog toga zahtijeva jedan nivo komunikacije da bi se odrzalo.

Danas sam se probudila totalno fuj... I jedan je od onih dana kada ne želim da izlazim iz svoje ljušture, ne želim nikoga da vidim, ne želim da mi telefon zvoni, ne želim da me pitaju kako sam, hoću li na kafu, hoću li vani... Danas samo želim biti sama i nikome ništa govoriti... Nikome se pravdati... Ne želim da razgovaram... Samo želim da se posvetim sebi i da se "izgubim" u sopstvenom vremenu i prostoru!

Eto... I mene je uhvatilo! Da li je to sebično?

Daphna wrote:Danas sam se probudila totalno fuj... I jedan je od onih dana kada ne želim da izlazim iz svoje ljušture, ne želim nikoga da vidim, ne želim da mi telefon zvoni, ne želim da me pitaju kako sam, hoću li na kafu, hoću li vani... Danas samo želim biti sama i nikome ništa govoriti... Nikome se pravdati... Ne želim da razgovaram... Samo želim da se posvetim sebi i da se "izgubim" u sopstvenom vremenu i prostoru!

Eto... I mene je uhvatilo! Da li je to sebično?

Ne.

Loulou wrote:

Daphna wrote:Danas sam se probudila totalno fuj... I jedan je od onih dana kada ne želim da izlazim iz svoje ljušture, ne želim nikoga da vidim, ne želim da mi telefon zvoni, ne želim da me pitaju kako sam, hoću li na kafu, hoću li vani... Danas samo želim biti sama i nikome ništa govoriti... Nikome se pravdati... Ne želim da razgovaram... Samo želim da se posvetim sebi i da se "izgubim" u sopstvenom vremenu i prostoru!

Eto... I mene je uhvatilo! Da li je to sebično?

Ne.

Hvala!

lolita_xx wrote:Ne znam da li sam temu smjestila na pravi podforum, ako nisam neka nasi dragi moderatori prebace

U posljednje vrijeme prolazim kroz neki cudan period, kada znam da nisam bas najbolje drustvo, a i potrebna mi je neka moja samoca, koja mi odgovara trenutno. eh sada, zasto ljudi to ne mogu da shvate?
da li se ljutite na neke svoje prijatelje ako vam se ne jave neko odredjeno vrijeme? da li se ljutite ako vam isti dan ne odgovore na sms?
zasto ljudi ne mogu da razumiju da se javljam kad pozelim, a ne zato sto bih trebala?
zar nije malo ruzno poslati sms,mail ili poziv, pa se naljutiti na tu osobu ako ne odgovori?

kako objasniti ljudima da nisam prestala da ih volim, ako ih ne nazovem?

ima dana kad ne mogu sa samim sobom, a kamoli sa drugim. jedan moj prijatelj ima, po meni, najbolji stav po tom pitanju. kaze mi jednom: "kad se duze vremena ne javljas ja polazim od toga da je sve u redu". ovo, naravno, ne znaci da svoje prijatelje treba zapostaviti i ignorisati, ali mislim da ce prava i iskrena raja shvatiti kratotrajnu zelju za samocom.

cuvaj se samoce...
nekad se tako odmaknes od svijeta i gledas novim ocima...tako ti se nekad zgade ljudi...ljudski rod...
samoca je potrebna, ali ako si melanholicne prirode,da ne kazem depresivne-bolje je umjereno dozirati...
a mozda sam strasno mahmurna i ne mogu naci pincetu.

nasla sam

pustopoljina wrote:cuvaj se samoce...
nekad se tako odmaknes od svijeta i gledas novim ocima...tako ti se nekad zgade ljudi...ljudski rod...
samoca je potrebna, ali ako si melanholicne prirode,da ne kazem depresivne-bolje je umjereno dozirati...
a mozda sam strasno mahmurna i ne mogu naci pincetu.

najbolje je biti pijan, onda ti je sve lakse i ljepse.

callmethebreeeze wrote:najbolje je biti pijan, onda ti je sve lakse i ljepse.

Dok se ne otrijezniš

Layne wrote:

callmethebreeeze wrote:najbolje je biti pijan, onda ti je sve lakse i ljepse.

Dok se ne otrijezniš

onda trznes jednu popravnu i sve ti opet bude ravno do mora. nisu ni ovi alkosi budale.

"popravljati se " redovno-layne-stalno lagano nacvrcan-k'o moj prvi stanodavac kod pivovare...koja pogodnost
neko pijan lakse zivot odrobija

ja mislim da su sretni oni ljudi koji imaju ti privilegiju da na momente mogu izabrati samocu. nekada je dobro zabaviti se samim sobom ( i ne, ne mislim samo na onu vrstu zabave ) ali ne dao bog nikome nezeljene samoce.

Layne je BIO stalno lagano nacvrcan nije više

pustopoljina wrote:neko pijan lakse zivot odrobija

Nekad sam se vodio ovom parolom

Layne wrote:Layne je BIO stalno lagano nacvrcan nije više

pustopoljina wrote:neko pijan lakse zivot odrobija

Nekad sam se vodio ovom parolom

Otkako si se otrijeznio mene davish u kriznim situacijama!

ma ja odavno pijem samo kad imam razloga za slavlje i dok ima meze ...ostala opijanja vise ne dolaze u obzir...ono-pijem da te zaboravim,ali te onda vidim duplo
callmethebreeze...bas -luksuz je imati svoj mir kad treba...a patnja kad si nezeljeno sam...uh,i to pamtim iz sarajeva...a tad vise nije bio isovica sokak,tad je bila ulica muhameda djudje...mislim...