Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
metal_rules_cura wrote:Vrlo jednostavan odgovor... Samo ljubav nije dovoljna. Nikada bila.
... ili nije bila dovoljno jaka. Ja bih to ovako vidjela. Mislim, ako je ljubav dovoljno jaka da se svi problemi mogu prevazic.
ako neko nece nekome da popusti, tjera inat, nece da prihvati kompromise koji moraju postojati u vezi i braku, onda po mome misljenju, vise volimo sebe nego partnera.
metal_rules_cura wrote:Vrlo jednostavan odgovor... Samo ljubav nije dovoljna. Nikada bila.
... ili nije bila dovoljno jaka. Ja bih to ovako vidjela. Mislim, ako je ljubav dovoljno jaka da se svi problemi mogu prevazic.
ako neko nece nekome da popusti, tjera inat, nece da prihvati kompromise koji moraju postojati u vezi i braku, onda po mome misljenju, vise volimo sebe nego partnera.
To jeste s jedne strane, ali sa druge strane desi se da se zavole osobe koje ne posmatraju neke stvari jednako i to se vremenom pokaze. Te stvari su takve prirode da bi svaki kompromis znacio mijenjanje osobe, a to ne vodi nikud. I tada je uzalud postojanje osjecaja ljubavi. Stvar dovoljnog slaganja karaktera i vrijednosti. Pisala sam vec. Zbog toga nije uzalud da se slicni ljudi prije ili kasnije na duze staze nadju i opstanu. Slicni u idealima, karakteru, temperamentu... Oko tih stvari se ne postize kompromis. Oko navika vec da.
mene bas imperisonira cinjenicna kako niko ne razumije poentu pisanja metal_rueles_cura,djevojka bas odlicno pise,izgleda da metal_rulers_cura mora poceti koristiti google trnaslator,kako bi je pojedinici bolje razumjeli
Pokusavam objasniti... Teoretski, sve sto je nekako nastalo i formiralo se moze se i promijeniti, ali jaaaako tesko, gotovo nemoguce. Osobu mijenjati u krucijalnim stvarima sa kojima je rasla, razvijala se i zivjela je misija koja zahtijeva ogromnu energiju, a cemu?? Sa kakvim ciljem? Osim toga, ljubav ne bi trebala podrazumijevati mijenjanje nekog u tim stvarima. I sve i da pretpostavimo da neko gusi u sebi nesto zarad veze pitanje je vremena kada ce ta frustracija izbiti i pokazati se. I, po meni, to je najveci problem velikog broja danasnjih veza. Ubijediti nekog u nesto ruznim ili lijepim nacinom je iluzija. Nijedna ljubav, malo koliko jaka bila, niti nikakvo deranje i agresija nisu nikoga ubijedili u bilo sta. Samo su ga ili prepali, ili doveli u polozaj nekih duznika i sazaljenja. A zatomljavanje osjecaja je jako opasna stvar koja kod impulsivnih osoba nerijetko eskalira ubistvom i slicnim stvarima. Otisla sam predaleko, pa da se vratim... Ili vam je osoba dovoljno slicna za ljubav po karakteristikama ili nije. Ako jeste onda joj naglasite kako ne zelite carape pored kauca svaki dan, to vec mozete
dobro, vi metalci mnogo jednostavnije rješavate te probleme, ono nekako ste energičniji, ..., eto to što spomenu čarape, dovoljno je baciti čarapu na zid i ako se ne zalijepi, čista je, i stvar je riješena, međutim šta je sa onim poetskim dušama koje nisu baš ono fleksibilne u vezama!?
kolega wrote:dobro, vi metalci mnogo jednostavnije rješavate te probleme, ono nekako ste energičniji, ..., eto to što spomenu čarape, dovoljno je baciti čarapu na zid i ako se ne zalijepi, čista je, i stvar je riješena, međutim šta je sa onim poetskim dušama koje nisu baš ono fleksibilne u vezama!?
Latinica wrote:
Nije isto. Ako ti neces da se svadjas, a anticipiras da bi se pokusaj razgovora zavrsio svadjom, onda je ipak drugacije ako odes bez svadje, nego uz ruzne rijeci.
Nijedna strana tu, po mom misljenju, nema pravo da bilo sta anticipira i pretpostavlja. To mozes sa poznanicima. Sa nekim s kim si dijelio dobro i lose to nemas pravo raditi. Dakle, nista se ne moze znati dok se ne pokusa. Na kraju krajeva, dostojanstvenije je i povisiti ton ali reci rijec nego otici bez rijeci. To je kao da si suprotnoj strani dao do znanja da je niko i nista, potpuno nevazna u cijeloj prici, odluka je tvoja, a ova druga strana neka se pita, neka pogadja... Mislis da je to bolje nego doci, reci sto obazrivije, pa ako ce i doci do nekih tenzija (a mozda i ne dodje, zavisi kako pristupis) proci ce i to, ali si zavrsio neki svoj ljudski "zadatak". Sutnja je nekad pametna (u nekim svakodnevnim situacijama kada bi pricanje samo pogorsalo stvar), ali kada je prekid u pitanju itekako nefer i nekorektna. Usudila bih se reci i nepostena. I nikada, bas nikada ne bih vise postovala tu osobu ni kao poznanika kada bi mi tako nesto uradila. Pala bi mi u ocima u potpunosti, i iako je otisla mirno, ja sa takvim karakterom ne bih mogla ostati ni na par rijeci poslije. A da mi je rekla, pa taman se i posvadjali tada, bih mogla. Sa nekom vecom ili manjom vremenskom distancom, ali bih mogla. Na sutnju ne mogu nikako i nikad. Ali, to sam samo ja!
Hm, mislim da idealiziras medjuljudske odnose. Licno mi je sa ove pozicije tesko zamislivo da se okrenem bez rijeci od nekoga koga sam voljela i dijelila dobro i lose, ali ima mnogo osoba koje su to u stanju uraditi ( oba pola ). I to je jos dobro rjesenje. Mislim da su dugotrajne rasprave, osvete i sl mnogo gori recept, a mnogi bas to rade. Ne zaboravi da se ovdje radi o situaciji kad jedna strana ne zeli rastanak i sama cinjenica da se druga strana odlucila na to, je dovoljno bolna da razgovor nece mnogo pomoci. Ako neko zeli otici, znaci da u toj vezi nesto bitno ( ma sta da je to ) ne funkcionise, i pretpostavka je da je opcija pokusaja rjesenja ( xy ) problema razgovorom vec iscrpljena.
A ako neko moze otici bez ijedne rijeci i nagovjestaja drugoj strani da ce se to desiti, onda je to nesto sasvim drugo. U tom slucaju se slazem s tobom, to je pregrozno.
Govorim o situacijama kada neko odluci da prekine a pritom nije iscrpio opciju razgovora. Normalno da je ok otici ukoliko sam milion puta razgovarala i pokusavala pa nije pomoglo i dolazilo je do svadja i burnih reakcija. Onda vise nije do mene vec do druge strane koja situaciju nece da prihvati. Svakako je bolje reci osobi (bez obzira da li ona zeli raskid ili ne) i popricati sa njom, jer je izuzetno ruzan osjecaj kada volis nekog i stalo ti je a ne znas sta se desava i imas osjecaj da "nisi u toku". U tom smislu mislim da razgovor pomaze bez obzira. Ja znam slucajeve kada je jedna strana drugoj u oci rekla "ne volim te vise, ne zamjeri" i poslije nekog vremena su se pozdravljali i popricali. I ne mislim da je to bilo kakvo idealiziranje vec je prosto stvar sto mnogi ljudi nemaju hrabrosti da se suoce sa situacijom, idu linijom manjeg otpora da se "ustede", izbjegnu rasprave a ustvari se pravo srozavaju. I opet kazem, ne idealizujem... Doduse, mozda da za danasnje vrijeme...
kolega wrote:dobro, vi metalci mnogo jednostavnije rješavate te probleme, ono nekako ste energičniji, ..., eto to što spomenu čarape, dovoljno je baciti čarapu na zid i ako se ne zalijepi, čista je, i stvar je riješena, međutim šta je sa onim poetskim dušama koje nisu baš ono fleksibilne u vezama!?
Eh sta je, mogla bih ti pricati do prekosutra
treba to pojmiti i izgovoriti napokon mirno
doći će i uzet će sve uzevši kost i meso
olovku s grafitnim srcem na stolu
pamet i dušu na zidu sliku
muziku od koje soba sja
suzu i strah i prepun polena zrak
potom mrak, mrak ,mrak mrak, mrak ...
kolega wrote:dobro, vi metalci mnogo jednostavnije rješavate te probleme, ono nekako ste energičniji, ..., eto to što spomenu čarape, dovoljno je baciti čarapu na zid i ako se ne zalijepi, čista je, i stvar je riješena, međutim šta je sa onim poetskim dušama koje nisu baš ono fleksibilne u vezama!?
Eh sta je, mogla bih ti pricati do prekosutra
treba to pojmiti i izgovoriti napokon mirno
doći će i uzet će sve uzevši kost i meso
olovku s grafitnim srcem na stolu
pamet i dušu na zidu sliku
muziku od koje soba sja
suzu i strah i prepun polena zrak
potom mrak, mrak ,mrak mrak, mrak ...
Pa i ako uzme sve, kao sto rece ovaj stih, nek' ti ne bude zao, ako pri tom' oboje jednako uzivate i konacno, ako je bilo dobro da uvijek mozes da se sjetis, kako vam je nekad bilo lijepo...
A ovo za ove poetske dushe, Ti reche nisu fleksibilne...Ma ne mora da znaci da nisu kolega
Ovo je vjecna tema.Ja sam jedan nepopravljivi romanticar,sanjar i idealiziram sve sto me okruzuje,mislim da je ljubav smisao i zivota i jedina stvar za koju se vrijedi boriti do kraja ali...da bi ljubav opstala kao i jedna veza ma kakvih da je razmjera,mora se znati "ko kosi,a ko vodu nosi".
[quote="Maybach"]Ovo je vjecna tema.Ja sam jedan nepopravljivi romanticar,sanjar i idealiziram sve sto me okruzuje,mislim da je ljubav smisao i zivota i jedina stvar za koju se vrijedi boriti do kraja ali...da bi ljubav opstala kao i jedna veza ma kakvih da je razmjera,mora se znati "ko kosi,a ko vodu nosi".[/quo
Pa ako su ljudi u ljubavi, sto ne i vodu ponijeti...Ne vidim problem tu...
Maybach wrote:Ovo je vjecna tema.Ja sam jedan nepopravljivi romanticar,sanjar i idealiziram sve sto me okruzuje,mislim da je ljubav smisao i zivota i jedina stvar za koju se vrijedi boriti do kraja ali...da bi ljubav opstala kao i jedna veza ma kakvih da je razmjera,mora se znati "ko kosi,a ko vodu nosi".[/quo
Pa ako su ljudi u ljubavi, sto ne i vodu ponijeti...Ne vidim problem tu...
što je ova poslovica meni misteriozna
nikako da se odlučim šta je gore: kositi ili vodu nositi
da je da jedno leži a drugo radi, bilo bi puno lakše
nije lako ni jedno ni drugo,ali valja raspodijeliti neke stvari.Iz svih mogucih primjera koje znam,u ljubavi je uvijek neko donji.Uvijek neko voli vise,daje se vise,a onaj drugi to pomalo iskoristava.I to je tako odvajkad.I uvijek ima neko ko vodi,a neko ko slijedi.Treba ostavit sa strane sve te definicje ljubavi,jer to su ipak samo definicije,a stvarnost je nesto sasvim drugo.Lako se volit kad je sve u redu.Prava ljubav se testira na problemima i u nevolji.Sve se lakse prebrodi ako se dvoje istinski vole,razumiju i imaju obostranu volju da svoju ljubav odrze.Jer ljubav kao i brak oustalom,ako se ne gaji,prestaje da postoji u pocetnoj velicini.Jedna i jedina bezuvjetna ljubav za sad je samo roditeljska.
Maybach wrote: nije lako ni jedno ni drugo,ali valja raspodijeliti neke stvari.Iz svih mogucih primjera koje znam,u ljubavi je uvijek neko donji.Uvijek neko voli vise,daje se vise,a onaj drugi to pomalo iskoristava.I to je tako odvajkad.I uvijek ima neko ko vodi,a neko ko slijedi.Treba ostavit sa strane sve te definicje ljubavi,jer to su ipak samo definicije,a stvarnost je nesto sasvim drugo.Lako se volit kad je sve u redu.Prava ljubav se testira na problemima i u nevolji.Sve se lakse prebrodi ako se dvoje istinski vole,razumiju i imaju obostranu volju da svoju ljubav odrze.Jer ljubav kao i brak oustalom,ako se ne gaji,prestaje da postoji u pocetnoj velicini.Jedna i jedina bezuvjetna ljubav za sad je samo roditeljska.
Maybach wrote: nije lako ni jedno ni drugo,ali valja raspodijeliti neke stvari.Iz svih mogucih primjera koje znam,u ljubavi je uvijek neko donji.Uvijek neko voli vise,daje se vise,a onaj drugi to pomalo iskoristava.I to je tako odvajkad.I uvijek ima neko ko vodi,a neko ko slijedi.Treba ostavit sa strane sve te definicje ljubavi,jer to su ipak samo definicije,a stvarnost je nesto sasvim drugo.Lako se volit kad je sve u redu.Prava ljubav se testira na problemima i u nevolji.Sve se lakse prebrodi ako se dvoje istinski vole,razumiju i imaju obostranu volju da svoju ljubav odrze.Jer ljubav kao i brak oustalom,ako se ne gaji,prestaje da postoji u pocetnoj velicini.Jedna i jedina bezuvjetna ljubav za sad je samo roditeljska.
i to obostrane. Onaj ko previše voli očekuje od partnera da mu uzvrati istom mjerom, a kad shvati da to ne dobija kod njega propadne cijeli svijet. polako i on gubi razum, odustaje od silne ljubavi, voli umjerenije, što se u većini slučajeva ne dopada voljenoj i nastaju problemi kao uvod u rastanak. mislim da je to jedan od faktora. Zato volite uvjek umjereno, da u ljubavi nebi sagorjeli.
i to obostrane. Onaj ko previše voli očekuje od partnera da mu uzvrati istom mjerom, a kad shvati da to ne dobija kod njega propadne cijeli svijet. polako i on gubi razum, odustaje od silne ljubavi, voli umjerenije, što se u većini slučajeva ne dopada voljenoj i nastaju problemi kao uvod u rastanak. mislim da je to jedan od faktora. Zato volite uvjek umjereno, da u ljubavi nebi sagorjeli.
i to obostrane. Onaj ko previše voli očekuje od partnera da mu uzvrati istom mjerom, a kad shvati da to ne dobija kod njega propadne cijeli svijet. polako i on gubi razum, odustaje od silne ljubavi, voli umjerenije, što se u većini slučajeva ne dopada voljenoj i nastaju problemi kao uvod u rastanak. mislim da je to jedan od faktora. Zato volite uvjek umjereno, da u ljubavi nebi sagorjeli.
i to obostrane. Onaj ko previše voli očekuje od partnera da mu uzvrati istom mjerom, a kad shvati da to ne dobija kod njega propadne cijeli svijet. polako i on gubi razum, odustaje od silne ljubavi, voli umjerenije, što se u većini slučajeva ne dopada voljenoj i nastaju problemi kao uvod u rastanak. mislim da je to jedan od faktora. Zato volite uvjek umjereno, da u ljubavi nebi sagorjeli.
vala ni ja ovo bolje ne bih nastancala
pazi šta čiko kaže "zato volite uvjek umjereno, da u ljubavi nebi sagorjeli", a nije ko ti navalila pa dok te stomak nije zabolio nisi stala ...