Better Man wrote:Bez premca i dan danas u 57 godini daleko nabolji BiH vokal je Zdravko Čolić. Čovjek definitivno vlada svojim glasom i može da radi šta hoće. Ostali su daleko iza njega i nisu mu ni do koljena. Tifa ima dobar vokal, ali ima problem kada pjeva uživo, a to je da mu puca glas. To mu se dešavalo i osamdestih kad je bio član Bijelog Dugmeta. Nermin Puškar nije ništa ozbiljno snimio da bi mogli raspravljati o njemu. Solo album mu je totalno bez veze i najveća glupost koju je napravio je napuštanje Knockout.
KONAČNO PRAVA PRAVCATA TEMA ZA MENE ! Hvala. Evo vidim u opticaju su mnogi relevantni i irelevantni stručnjaci u ocjenjivanju vokalnih sposobnosti pojedinih pjevača. Na ovu temu bih mogao držati predavanje, ali pokušat ću biti kratak. Dakle kada spomenem bilo kojeg od sljedećih navedenih biće ili rođen u BiH, živio u BiH ili je čitav život u BiH. Sve dolazi u obzir. Namjerno sam citirao druga iznad. Tu ne bi trebalo biti dileme, za muzičke sladokusce ali i one male neznance prepoznatljiv je jedan glas na cijelom Balkanu: Zdravko Čolić! Ovo što drug kaže to je apsolutno tačno i iako se često desi da skoro pola pjesme "prepusti publici" on jednostavno zna i može. Pogledajte samo njegov neki koncert gdje pjeva "Jedne zime sa Kristinom"... Da ne govorim dalje, "Pjesmo moja", "Ti si mi u krvi"... Čovjek jednostavno osim što ima savršen band pjeva u originalu. Dalje, Mile Anđelić je poslije njega ubjedljivo najjači i zacementirano drugo mjesto kod mene ima. To je takva boja i takav raspon glasa da se krvne žile lede kad čuješ. Ko je pozornije slušao grupu Bolero zna o čemu govorim. Da nije "ispuhao" najbolje pokazuje najnovija pjesma od Bolera - Dispertango. Potražite je na YouTube-u i nećete se pokajati. Sad dalje sve što kažem bilo bi nerealno zasigurno reći ko ide na 3.;4.;5.;6. mjesto... Ali naravno pobrojaću dotične sa velikim zadovoljstvom. Suad Jakirlic Jaka - pjevač starog Valentina, mislim da svi prisutni znate o čemu govorim; Tifa i Željko Bebek - Dok su bili u Bijelom dugmetu dali su svoj maksimum. To se prije svega odnosi na legendarnog Bebeka, i ako ćete iskreno meni najdražeg pjevača. Ne trebam ja suditi, dokaz su priznanja za vokala godine koje je dobivao tih zlatnih kasnih sedamdesetih i početkom osamdesetih. Boja glasa, raspon, melodika i ona sladunjava rockerska gorčina u glasu su nešto nenadmašno i neprevaziđeno. Da ne govorim kakav je u solo karijeri i kakav je sad, iako me prijatno iznenadio 2005. na Koševu. Tifa je Tifa jednostavno. Šta reći za takvog junaka? Da ne budem subjektivan Tifa je svoj najbolji album snimio sa Dugmetom i proglašen prema mnogima za najbolje optjevan album u bivšoj Yugi. Nije mu to sve dobro što je dao. Brojne pjesme iz solističke karijere koje su nezaboravne i nenadmašne zauvijek će ostati upisane u blistavu historiju BH muzičke scene. Da ne pričam kakav je album Tifa snimio sa Divljim jagodama. "Zauvijek tvoj", "Konji", "Osjećam gola si ispod haljine" i obrada pjesme "Divlje jagode" su za mnoge nešto najbolje što je Tifa ikada otpjevao. U Vatrenom poljupcu je dao također dosta zrelih pjesama, a izdvaja se svakako "Ne pitaj me". Što se tiče njegovih "živih" nastupa - nije se baš proslavio. Ni sada niti bilo kada u karijeri. Jednostavno tu ne daje sebe, ne daje to što ima i što bi trebalo da prenese na publiku. Odradi to tek tako i to mu je minus svih minusa. Reći ćete da samo rockere hvalim, pa da krenem dalje: Hari Varešanović - čak i dok je bio u "Ambasadorima" vidjelo se da tada mlad dečko ima nešto što je obećavajuće. Danas Hari ima iza sebe veliki broj lijepih i kvalitetnih pjesama u kojima je dokazao svoj glas. Apsolutno bih rekao da se ne "napinje" da bih nešto otpjevao, jednostavno to ide glatko i bez greške. Nešto kao Andrea Bocelli. To pokazuje Eurosong i recimo kako se to uočava na pjesmi "Dabogda" u dijelu kada Hari upada. S druge strane on mi je totalno antipatičan lik, ali subjektivnost na stranu. Amira Medunjanin, Hanka Paldum, Safet Isović... - pobrojah ove sevdalije u isti koš. Neozbiljno je komentarisati u negativnom smislu ove vokalne sposobnosti i ovu vokalnu snagu. To se jednostavno osjeća i uživa. Nermin Puškar - definitvno poslije rata naš najveći i najbolji vokal. Sa Knock out-om je napravio pravu stvar, osvojio region sa predivnim pjesmama, iako su mnoge čista komercijala ali ne govorimo o tome, samo o vokalima. Ona otišao u solo vode i sad ga nema nigdje. Radi pjesme za druge i od toga živi. Tu i tamo odradi on neki nastup ali utanko. On mora snimiti još dosta kvalitetnih albuma i pokazati da je neprikosnoven na ovom BH tlu. Premalo nam je dao. Prsti bi mi otpali da ne spomenem tu veličinu, našeg "Pjevača". Davorin Popović - nije nikad pokazao neke ogromne vokalne sposobnosti, ali duša Indexovih pjesama i nije nikada zahtjevala neki pretjerani napor osim ljepote i opuštenosti. Savršene usklađenosti sa tonalitetom i ritmikom. Jedan je Dača. Na kraju samo bih rekao da su sljedeći pjevači meni izuzetno dragi iako ih ne uvrštavam u ove što sam pobrojao, jednostavno nešto mi toplo oko srca kad ih čujem: Dražen Ričl - Para, Nele Karajlić, Sejo Sexon, Dražen Žerić i naravno Miladin Šobić i Đorđe Balašević. Ovo je malo offtopic.
A sada mi dozvolite da pokvarim sve što sam do sada napisao i da kažem da u folk muzici, pravoj narodnoj muzici nema premca Šabanu Šauliću. Ko je pozornije slušao njegove interpretacije, naročito LIVE zna o čemu govorim.
A sad zdravo svima. Pišite ako vam šta smeta. Nadam se da nisam zaboravio nikoga bitnog, sitan je sat...