UnscarD wrote:tranquil wrote:UnscarD wrote:Proci ce desetine pa mozda i stotine godina prije nego sto covijecanstvo postane spremno prihvatiti ideje Venus Projekta ali je jedna stvar istina :
nema tih armija na svijetu koje mogu zaustaviti ideju, cije vrijeme je doslo.
Naravno, kada dođe to vrijeme za "desetine, pa možda i stotine godina".
Na tvoj nagovor sa neke druge teme svojevremeno sam uzeo vremena da pročitam manifest "Venus Projekta" (bio je i link kojeg sada ne mogu da se sjetim, i moram priznati da sam duboko razočaran.
Razočarenje je bilo na više nivoa.
Jedan nivo je "razumijevanje sadašnjeg stanja u svijetu" - činjenica je da se u trećem dijelu filma "Zeitgeist" ne pominju monetarni agregati i sav fokus se baca na "štampanje novca", ignorišući pri tome činjenicu da je papirni dio novca danas manje od 10% ukupnog svjetskog novca. Neosporno je da se manipulisanjem tim dijelom novčane mase može uticati i na druge monetarne agregate, ali činjenica da autori uopće ne pominju monetarne agregate ukazuje na to da ili ne znaju tu problematiku, što je stvarno žalosno, ili je namjerno prešućuju, što je razlog za sumnju u njihove dobre namjere.
Helem, očekivao sam od tog manifesta da će malo više to da elaborira, ali žalosno, kada se priča o toj tematici i dalje ista priča: štampanje novca, štampanje novca.
Drugi nivo razočarenja je bio taj što je čak i Marks, shvatajući da njegov model komunizma neće moći odjednom da zaživi, predlagao prelazne faze (famoznu "diktaturu proletarijata") - dok autori manifesta "Venus Projekta" nemaju apsolutno nikakav prijedlog ili rješenje kako doći do te svijetle tačke koju su zamislili. Da napomenem, rečenice poput "svjetski sistem ne bi treba biti u rukama bankara koji..." nije prijedlog, nego dijagnoza, a kako svi znamo da se ljudi koji imaju moć neće nje dobrovoljno odreći, ostavlja se na mašti čitaocu da on sam smisli neka rješenja.
Upravo ova "rupa" - nedostatak konkretnog "puta" (ne cilja, cilj imaju ali nemaju put do njega) - je najopasnija stvar u cijelm "Venus Projektu" i nije čudo da se za ovaj manifest lijepe kojekakvi ekstremisti koji su sami smislili put - i to često takav da se čovjeku ledi krv u žilama (sjećamo se svi izvjesnih trajnih banova na ovom forumu).
Ne sumnjam u dobre namjere pojedinih sljedbenika "Venus Projekta", ali daleko je to od konkretne realizacije, i dok ne pronađu bilo kakvu normalnu metodologiju koja će ih odvojiti od tih ekstremista - ne vjerujem ni u časne namjere pokretača.
UnscarD wrote:Infrastruktura za Orwellovu 1984 u nastajanju...
Iako cijenim Orwella, njegova velika greška je ta što je predvidio da će tehnološki napredak dovesti do jačanja opresivnog aparata države - a ono što se sada dešava je upravo suprotno, u toku je ogromna decentralizacija moći i države sve više gube svoj značaj. Naravno, postoji ogroman otpor ali upravo su ove stvari nezaustavljive i kroz koju deceniju vjerovatno neće ni postojati države u današnjem shvatanju te riječi. Smiješno je i pretpostaviti da mali broj ljudi može kontrolisati živote ogromne većine, čak i pomoću bilo kakvog tehničkog pomagala - sistem se uvijek raspada kada vidimo da jedan "nadzornik" ne može imati mnogo subjekata koje nadzire, pa će se na kraju svesti da je isti broj nadzornika i subjekata.
Ali naravno da je to što se ljudi boje inovacija razumljiva, pojava svake tehnološke inovacije koja vuče za sobom velike izmjene u društvenom sistemu, često povlači za sobom i pojavu "ludista".
Ako postoji antiutopijsko djelo zbog kojeg bismo se trebali zabrinuti, to je nešto stariji Aldous Huxley-jev "Brave new world".
Treci dio Zeitgeista nije snimljen jos ali se na njemu radi. Ovo sto si gledao (citao) je prezentacija sa proslogodisnjeg Z-Daya koju je Peter Joseph drzao u Ney Jork-u.
Papirni novac je dat kao primjer (u prvom dijelu Zeitgeista) zajedno sa napomenom da on cini samo, cini mi se, 3% ukupnog novca u opticaju, a koriscen je u kombinaciji sa grafikom kako bi sto slikovitije prikazao mehanizam transakcije izmedju FED-a i Americke vlade uz jasno istaknutu napomenu da se u stvarnosti sve odvija elektronski, bez stampanja stvarnog novca. Sam pojam "stampanja" podrazumijeva pustanje novca u opticaj odnosno stvaranje istog "out of the thin air" bilo kroz dodavanje nula na bankovnim racunima ili stvarnim fizickim stampanjem. Ukoliko te zanima ozbiljan demant ove teze, postao sam negdje ranije link na (kakve li ironije) site Svijetske Komunisticke Partije u kojem se na 10-ak strana objasnjava da se novac ipak ne stampa "out of the thin air". Obzirom da ja nisam ekonomista, potrudit cu se da ga nadjem i stavim ponovo kako bi mi mozda neko dodtno pojasnio taj demant.
Pod "treći dio Zeitgeista" mislio sam na treći dio prvog filma - ako se dobro sjećam, to je ona priča o konkretnoj koncesiji na štampanje novca, konkretne godine, bez pominjanja drugih monetarnih agregata, čime je ta priča postala prilično apsurdna za većinu ljudi koji poznaju monetarne sisteme. Sada možemo opravdavati autora kako je negdje u mislima imao pravi novac a ne na papirni (koji je samo mjenica na pravi novac) ali to mi je onako, više izgleda na neko opravdavanje očigledno pogrešnog izvora.
Sav novac nastaje u razmjeni na tržištu, stvaranjem vrijednosti, i pošto tu ne nastaje papirni novac, nego prava vrijednost, nama koji se s novcem srećemo uglavnom preko tih papira sa žigom države može izgledati kako novac nastaje "iz have" ili kako kažu na engleskom, "out of thin air", ali to nije tačno.
Naravno, tržište nije savršeno, niti je bilo kada bilo, kao što su tvrdili zagovornici ekonomskog liberalizma i kako zagovornici neoliberalizma još uvijek tvrde, iako im sistem umire pred očima... U svoj toj razmjeni zaista se dešava kreiranje vještačke vrijednosti, i to fakat jeste novac "iz have". Takođe, novac "iz have" jeste puštanje u opticaj ogromnih količina papirnog novca da bi se plaćali državni dugovi - ali takve stvari znaju se čemu vode - imamo primjere vajmarske republike, peronističke Argentine i miloševićevske SR Jugoslavije. Nije svaka inflacija prouzrokovana ovakvim kratkovidim potezima monetarne vlasti - ako govorimo o konkretno U.S.A., čest argument ljudi koji tvrde da "Federal Reserve" obezvrjeđuje dolar je taj da je 1US$ izgubio kupovnu moć u odnosu na 1US$ iz npr, 1900.-te godine, i uporno upiranje prstom na stalnu inflaciju u USA u zadnjem stoljeću. E pa nažalost, moraju se pomiriti sa tim da svaka država sa koliko toliko funkcionalnom privredom koja raste, ima tu tzv. prirodnu stopu inflacije - koja nije odraz obezvrjeđivanja novca od strane države, nego naprotiv, odraz tržišnog prilagođavanja povećanju kupovne moći stanovništva - a ono nastaje upravo rastom privrede. Infacija prema tome nije "stopa rada državne štamparije" nego "prosječni rast cijena na malo" i često nema veze sa ponudom novca na tržištu. Pored toga, treba primjetiti da i većina drugih zapadnih država imaju identične trendove inflacije u zadnjem stoljeću, jer je ta prirodna stopa inflacije normalna za sve zemlje, pa kako te druge države nemaju taj isti Federal Reserve Act iz 1912., moramo i ove optužbe koje specijalno dolaze na račun monetarne politike USA uzimati s rezervom.
Dakle nemamo nikakav ozbiljan dokaz da je u USA na snazi pumpanje papirnog novca kakav je bio u državama koje sam pomenuo, jer bi ih takav sistem već odavno pokopao. Ovo što se događa jeste pucanje balona sa vještački stvorenom "havom", kakvo se i dešava kada se stvori lažna vrijednost, i dešavalo se i ranije, samo što se ovaj put radi o najvećem pucanju do sada. Svakako da se radi o najvećoj katastrofi modernog kapitalizma, ali bojim se da su vijesti o smaku svijeta i smrti kapitalizma ipak malo preuranjene.
S druge strane, šta će se ovdje desiti u narednim mjesecima i godinama?
G.W.Bush je par mjeseci pred kraj mandata, skoro sa suzama u očima, obavijestio američku javnost da će država morati da intervenira zbog propadanja nekih velikih igrača na finansijskom tržištu. Opravdavao se na tako ljigav način isto kao da američka država prvi put interveniše na tržištu, isto kao da je sloboda subjekata na tržištu tako neprikosnovena da se mora izviniti što će intervenisati kako bi se izbjegli veliki bankroti i nestabilnost na tržištu.
Da je G.W.Bush na koledžu manje pio po kampusima a više se fokusirao na proučavanje historije ekonomskog sistema vlastite države, znao bi da je "nevidljiva ruka", tj. princip nemiješanja države u tržište zbog uvjerenja da će tržište samo otkloniti loše elemente, umro još za vrijeme "Velike ekonomske krize" - i da je tada američku privredu spasio upravo - dražvni intervencionizam.
Lik koji je predložio ovo rješenje zvao se John Maynard Keynes, i kada se uzmu u obzir historijske okolnosti tog vremena, mora mu se priznati da je imao, što bi naš narod rekao, "muda ko sise" - razmisli malo o njegovom historijskom okruženju (hmm, ovo je upotreba riječi "Zeitgeist" u pravom značenju
) - čovjek je živio u vrijeme kada je jedino sveto slovo kapitalizma bilo "država se ne smije petljati u tržište" dok su intervencije države u privredu bile karakteristike tada omraženog komunizma - i trebalo je fakat skupiti hrabrosti da se tako nešto predloži. Kako god, izgleda da su donosioci odluka tada bili toiko očajni da su pristali na to, i intervencionizam je zvanično uveden u američku privredu, i od tada američka država stalno "uleće" sa subvencijama ključnim preduzećima, gdje bi njihov pad prouzročio veću nestabilnost, i počinju programi razvoja infrastrukture itd. itd.
Helem, osamdesetih godina, za vrijeme reganizma i tačerizma, tadašnjim kreatorima ekonomskih politika ekonomskih sila je pala na pamet "predivna" ideja koja se zvala "supply side economics" - gdje je opet "ponudi", tj. privrednim preduzećima data sva moć a država se povukla. Iz nekog meni stvarno nedokučivog razloga, ponovo je postala sramota da država interveniše u privredi, da ograničava samovolju menadžera ili npr. da podržava "luzere" jer je to zaboga sramota i odlika komunizma - a svi su u to vrijeme vidjeli šta se dešava s komunizmom, tako da nije bilo teško ponovo vratiti liberalizam, ovaj put pod markom "neoliberalizam". U tom svjetlu treba posmatrati i Busheva opravdanja zbog intervencija - nije ni napravio prvi korak kako treba, a već se opravdava, jer je u mentalnom sklopu koji odgaja neoliberalizam nepojmljivo da država uskače kada nekome zafali para, čak i ako će njegov pad prouzrokovati teške poremećaje na tržištu.
Ako nekome treba "jebat mater" zbog današnjeg stanja (figurativno, naravno) to je tim likovima iz osamdesetih koji su instalirali ovakav način razmišljanja i vratili nas, po pitanju ekonomskih doktrina, u osamnaesti vijek.
Srećom, ili nesrećom, neoliberalizam nije trajao stoljeće i po kao liberalizam, nego samo dvije i po decenije i evo pokazao se kao neodrživ. Ovo što sada rade Obama i Brown u svojim ekonomskim programima je upravo povratak kejnzijanskoj ekonomskoj politici.
Da rezimiram ovaj dio - smatram da će kapitalizam preživjeti zahvaljujući već staroj i ponovo otkrivenoj formuli intervencije države, gdje pod intervencijom ne mislim samo na direktne injekcije gubitašima, nego i subvencije i olakšice strateškim granama, kao i ulaganja u infrastrukturne sektore. Vidjeti ćemo vjerovatno jedno drugo lice kapitalizma, drugačije od ovog na koji smo navikli. To što će kapitalizam preživjeti nije mi baš drago - ali ako ništa, sretan sam što će, valjda za sva vremena, biti upokojen taj glupi liberalizam i naivno vjerovanje u samočišćenje tržišta.
Da se osvrnem i na naslov teme - upravo je ubacivanje ovih elemenata u kapitalizam izdvajanje jednog ipak efikasnog komunističkog recepta u kapitalizam. Vjerujem da će izazvati paranoju nekih ljudi koji ne vole da se država petlja u sve, ali ljudi su takvi - kada se država petlja, onda ne valja, a kada se ne petlja, onda kampuju pred skupštinom i govore kako ih država ne podržava. Toga je bilo i biće sve dok je i ljudi i država.
UnscarD wrote:Za prelazno rijesenje, koliko sam ja u toku, autori VP-a ne nude mnogo i tu si potpuno u pravu. Oni su ustvari misljenja da je potrebno pustiti ovaj sistem da kolabira sam i kada se urusi, odatle su dva puta; prvi vodi u totalitarizam a drugi bi mogao biti VP put. Dokument je vise baziran na prve faze novog uredjenja nego na sam prelazni sistem. Mislim da kada bi pozivali na neke revolucije, bili bi okarakterisani kao politicki pokret a to nisu niti zele da budu. Oni pozivaju na individualnu promjenu. Ja licno, ukoliko ikada u zivotu budem u prilici da gradim kucu, ta kuca ce biti koliko god je to moguce (a moguce je 100% i struja i voda i grijanje) bazirana na obnovljivim resursima.
Kao što sam dakle već pomenuo, ne volim kapitalizam ali kreiranje zamišljenog svijeta koji ima cilj, ima krivce za sadašnje stanje, a ne i prelaz u željeno novo stanje, je krajnje opasna pojava - sada svako može popuniti prazninu na način koji mu to odgovara. Nimalo čudno onda da se pojave ekstremisti koji misle uzimati moć od bankara na revolucionaran način - oružjem i pljačkom. Sistem koji sada imamo nije pravedan, ali ove improvizacije su još gore. Dok ideolozi VP ne smisle način kako će postići to što propagiraju, smatram ih opasnim. Jer, kako ja mogu znati da oni možda namjerno nisu smislili ovaj cilj bez mape kako doći do njega, kako bi za sobom povukli sanjare koji žele da dođu do tog cilja, i navodili ih da improvizuju nasilne načine ostvarenja cilja? Dok ne potvrde koje su im namjere, isto kao da su rekli "treba pobiti sve bankare, i onda ćemo postići naše pravedno društvo" - a ja u takvom raspletu ne želim da učestvujem jer će opet voditi revolucionarnim prevratima i opresivnim decenijama diktature. Pored takvog ishoda, i kapitalizam ne izgleda toliko ružno.
UnscarD wrote:Pomenuo si da je smijesno vjerovati u to da mali broj ljudi moze kontrolisati vecinu? Na ovo cu ti odgovoriti detaljnije malo kasnije i na tvoje moguce iznenadjenje, to isto misle i autori Zeitgeista. Ja cu ti iznjeti svoje misljenje o tome.
Pa i Huxley u Brave New Worldu opisuje tehnologiju u sluzbi drzave (pravljenje dijece u fabrikama vijestackim putem, manipulacija njihovim misljenjem ispiranjem mozga). Oba dijela opisuju totalitarno uredjenje, stim sto je Huxleyeva vizija nesto "vedrija" jer se stanovnici njegovog svijeta barem sexaju i drogiraju stalno
Izgleda da na totalno različit način shvatamo Orwell-a i Huxley-a. S obzirom da sam po školovanju više u društvenim, a ne u tehničkim naukama, čitajući njihova djela nije me uopće fascinirala ta tehnička komponenta na osnovu koje opresivni režimi u tim knjigama postižu svoje ciljeve, jer je u predstavljanju budućnosti većina pisaca uvijek griješila, tehinka se uvijek razvija u smjeru u kojem malo ko očekuje. Ono što je tu mene fasciniralo je to na osnovu koje društvene ideje ti režimi kontrolišu ljude, ili bolje da kažem ljudi kontrolišu ljude - a tehnika je samo alat u rukama ljudi.
Kod Orwell-a je ideja bila u tome da država nameće šta će ljudi misliti i kako će se ponašati preko jake medijske propagande, i jakog policijskog aparata. Tehnika je samo u službi tog aparata i apsolutno je nevažna - mogao je radnju staviti u 2084 godinu pa bi ljudima ugrađivali čipove u glavu - ili 1884, pa bi policajci možda obilazili spavaone ljudi i pazili da neko nešto ne priča u snu - ali sistem je isti. To je ono što nazivam neostvarivim, iluzija da mali broj ljudi može uspješno da nadgleda veliki broj ljudi - posebno u današnje vrijeme kada se na Internetu dnevno producira nevjerovatna količina smeća, treba očekivati da postoje sistemi poput mitskog "Echelona" koji nadgleda svu komunikaciju svih ljudi na Internetu - broj ljudi koji moraju da učestvuju u tako ambicioznom projektu je milionski, samo za Internet saobraćaj. Da bi kontrolisali druge aspekte života ljudi, to je još veći organizacioni poduhvat. Sam proces "ulaska" u "odabrane" bi bio nevjerovatno dinačmičan jer bi morali stalno zapošljavati nove ljude, a takođe, tu je i izlazni tok i curenje informacija. Ovdje je dakle riječ o praktičnoj nemogućnosti.
S druge strane, Huxley je imao ideju da se kontrola nad stanovnišvom ostvaruje opet preko jake medijske propagande, ali ne toliko direktne, nego preko subliminalnih poruka koje se šalju od ranog djetinjstva - u stvari kod njega to počinje u prednatalnom periodu. Nema policijskog aparata koji sve nadgleda, samo hiperkapitalistički sistem i zna se kako će se ponašati ljudi, jer od samog početka imaju usađivane određene potrošačke ideje. Opet, tehnologija nije bitna - naravno da smo pametni da znamo da neće ništa biti od onih farmi fetusa koji idu na proizvodnoj traci dok se puštaju poruke "kupi novo, baci staro" i slično - Huxley je to iskonstruisao na osnovu tada neprovjerenog naučnog istraživanja da djeca usvajaju neke prave informacije još tokom fetalnog razvoja - ali stoji činjenica da je ta propaganda uzela maha u našem stvarnom društvu, i da je usmjerena prema nama, i našoj djeci, od njihovog najranijeg djetinjstva. Tehnika nije bitna - ali pravac kojim ljudsko društvo ide, a to je potrošački mentalitet, manja vrijednost porodice, pa hajde da stavim i promiskuitetno ponašanje - ukazuje na to da mi zapravo već živimo u "Vrlom novom svijetu" a da to i ne znamo.
E taj vrli novi svijet, ideologija kojoj je važan samo rast, rast i ništa drugo, ta pojava koju smo krstili kao "neoliberalizam" - e on umire ovih godina. Iskreno očekujem jedan skromniji i ljepši svijet u budućnosti, gdje su ljudi manje opsjednuti rastom a više kvalitetom - možda ćemo i dalje biti u kapitalizmu, barem neko vrijeme, ali valjda je svima jasno da ima raznih kapitalizama, i da nisu svi isti, i dok ne smislimo nešto bolje, valja nam birati najmanje loše rješenje od onih koji su nam trenutno dostupni.
komunizam (u svom pravom obliku) za mozda 2-3 stotine godina (ako se ljudi ne poubijaju do tada 
)
