Forum Klix.ba

Grbavica?

grbavica70 wrote:E, aj kad si tako pametan, sada mi reci zasto i iz kojeg razloga, bi JNA napala Predsjednistvo i sa kojim ciljem ?? Ovo je ozbiljno pitanje.

Pa kad ti nisi pamten da znas sam, reci cu ti, i zaista cu biti ozbiljan.
Jedan od glavnih ciljeva JNA i SDS-a je bio ulazak u glavni grad BiH, i uspostavljanje kontrole nad institucijama BiH, jer su mislili da ce tako dobiti legitimitet za svoju zlocinacku nakanu.

grbavica70 wrote:Drugo pitanje : da je JNA zaista zeljela da napadne i zauzme Predsjednistvo, zar zaista mislis da ga ne bi zauzela u sekundi ? Zar bi poslala "dva pincgauera" umjesto pet tenkova i tri helikoptera ?

Mislim da ga ne bi zauzela, jer je previse bilo onih koji su bili spremni da brane i grad i predsjednistvo, sto je vrijeme i pokazalo. Helikopter je lako oboriti, a tenk je samo pokretna konzerva koja bi izgorila sa kompletnom posadom, jer bi prolazila kroz ulice iz kojih je (iz svake) vrebala opasnost da ih neko pogodi nekim projektilom. I jedno i drugo oruzje, imali su svrhu u dejstvovanju sa distance, ali ih koristiti u ulicnim borbama, i to na teritoriji (za njih) neprijatelja, je veliki starteski kiks. JNA je bila svjesna da ne moze odrzati svoju poziciju u gradu, i zato su se izvlacili iz grada i ukopavali na brda oko Sarajeva. Oni su znali da u gradu nisu imali sta da traze, pa se startegija svodila na ubistva sa distance snajperima i dalekometnom artiljerijom.

Pogresan odgovor, mada tebe nisam ni pitao, ali nema veze...

Ti iznosis tvoje misljenje, koje je totalno neutemeljeno...Po dogovoru izmedju Alije, nekog glavonje iz Beograda i GS JNA, dogovoreno je da se jNA povuce iz Bosne do 10 maja 1992-e...Po ovome se vidi da JNA nikakve ambicije nije imala da ostane duze nego sto je potrebno a iz nekih dijelova BiH, JNA je vec bila iselila...Prema tome, uprkos povlacenju JNA, ti meni ovdje tvrdis da je htjela da zauzme Predsjednistvo ???

Za drugi dio pitanja, nemam potrebe da pisem bilo kakvu repliku, jer je deset specijalaca moglo da povali sve one klosare koji su pucali u bespomocne vojnike JNA, balavce bez oruzja, pa im ni helikopteri ne bi bili potrebni...

Vjerujte vi u sta hocete, svakako vam svaka budala iz vaseg naroda moze prodati sve sto zeli, pa tako i nepostojece verzije izmisljenog "napada na Predsjednistvo"....

Vidiš ovim si dokazao još jednu stvar a to je da stvarno nema veće budale od tebe .

grbavica70 wrote:Pogresan odgovor, mada tebe nisam ni pitao, ali nema veze...

Ne pita ni tebe niko puno sta, pa opet laprdas

grbavica70 wrote: Ti iznosis tvoje misljenje, koje je totalno neutemeljeno...Po dogovoru izmedju Alije, nekog glavonje iz Beograda i GS JNA, dogovoreno je da se jNA povuce iz Bosne do 10 maja 1992-e...Po ovome se vidi da JNA nikakve ambicije nije imala da ostane duze nego sto je potrebno a iz nekih dijelova BiH, JNA je vec bila iselila...Prema tome, uprkos povlacenju JNA, ti meni ovdje tvrdis da je htjela da zauzme Predsjednistvo ???

JNA se iz BiH nije povlacila, nego samo vrsila pregrupisavanje svojih snaga iz grada na brda oko Sarajeva. Ista stvar je bila i u ostalim dijelovima BiH. Pregrupisavali su se na podrucja sa veciniskim srpskim stanovnistvom, odakle su cijevi svoje artiljerije okretali ba gradove iz kojih su izasli. JNA je bila veliki oslonac kompletnoj ideji tog uspostavljanja Velike Srbije.

Sto se tice perioda dok je JNA bila u gradu, svi se npr sjecamo one budale koja je se u transporetru spustila iz kasarne Viktor Bubanj, a onda prijetila da ce srusiti zgradu na Otoci, ili snajperista koji su pucali iz kasarne "Marsal Tito", po gradjanima koji su se uputili prema skupstini BiH, a iz kasarne se pucalo sve dok je nisu napustili. Ista stvar je bila i sa svim ostalim kasarnama. To je bila ona JNA "koja ni mrava ne bi zgazila", ali za gradjane koji su od svojih plata izdvajali za luksuzan zivot oficira, nisu garantovali

grbavica70 wrote:Za drugi dio pitanja, nemam potrebe da pisem bilo kakvu repliku, jer je deset specijalaca moglo da povali sve one klosare koji su pucali u bespomocne vojnike JNA, balavce bez oruzja, pa im ni helikopteri ne bi bili potrebni...

Na zalost, JNA jeste zloupotrebljavala golobrade mladice, cineci od njih ubice koje su iz kasarni pucali po ljudima, zenama, djeci, starcima...ali to da je deset specijalaca moglo sve to da razvali, pokazuje da nekada imas smisla i za humor

grbavica70 wrote: Vjerujte vi u sta hocete, svakako vam svaka budala iz vaseg naroda moze prodati sve sto zeli, pa tako i nepostojece verzije izmisljenog "napada na Predsjednistvo"....

Ovdje ti koliko vidim, vec ponestaje argumenata

Sto se tice perioda dok je JNA bila u gradu, svi se npr sjecamo one budale koja je se u transporetru spustila iz kasarne Viktor Bubanj, a onda prijetila da ce srusiti zgradu na Otoci, ili snajperista koji su pucali iz kasarne "Marsal Tito", po gradjanima koji su se uputili prema skupstini BiH, a iz kasarne se pucalo sve dok je nisu napustili. Ista stvar je bila i sa svim ostalim kasarnama. To je bila ona JNA "koja ni mrava ne bi zgazila", ali za gradjane koji su od svojih plata izdvajali za luksuzan zivot oficira, nisu garantovali

Taj je sa BOV-om zaglavio kod bivše prodavnice Beko konfekcije ili prezicnije rečeno kod Estrade BOV je neupotrebljiv stajao par dana kod kafića a on je , valjda razmijenjen .
Zalutao u povlačenju [/quote]

cool wrote:JNA se iz BiH nije povlacila, nego samo vrsila pregrupisavanje svojih snaga iz grada na brda oko Sarajeva. Ista stvar je bila i u ostalim dijelovima BiH. Pregrupisavali su se na podrucja sa veciniskim srpskim stanovnistvom, odakle su cijevi svoje artiljerije okretali ba gradove iz kojih su izasli. JNA je bila veliki oslonac kompletnoj ideji tog uspostavljanja Velike Srbije.

E dragi Boze sta sve necu cuti...nisam znao da ovdje imam glasnogovornika TVSA i SDA.
JNA nije imala nijednu poziciju ili Stab u nekom Srpskom selu oko Sarajeva, niti je igdje stacionirala van svojih kasarni, svi pokreti JNA su morali biti prijavljeni nadleznim organima.

cool wrote:Sto se tice perioda dok je JNA bila u gradu, svi se npr sjecamo one budale koja je se u transporetru spustila iz kasarne Viktor Bubanj, a onda prijetila da ce srusiti zgradu na Otoci, ili snajperista koji su pucali iz kasarne "Marsal Tito", po gradjanima koji su se uputili prema skupstini BiH, a iz kasarne se pucalo sve dok je nisu napustili. Ista stvar je bila i sa svim ostalim kasarnama. To je bila ona JNA "koja ni mrava ne bi zgazila", ali za gradjane koji su od svojih plata izdvajali za luksuzan zivot oficira, nisu garantovali

Ta "budala" ima ime i prezime i zove se Porucnik Milorad ( zini da ti kazem) a prijetio je da ce "zoljom" srusiti zgradu nekakvu. E sad, ako znamo sta "zolja" moze a sta ne moze da srusi, jasno je da je ta prijetnja bila smijesna a izazvana neprekidnim pucanjem po vojnicima JNA u kasarni Viktor Bubanj, zbog koje se nije moglo ni kretati bez rizika od metaka u glavu. JNA "mrava ne bi zgazila" da se na tu Armiju nije otvrala vatra u svim mogucim prilikama. Svjestan sam ja da vas propaganda nikada nije objavila ovo sto ja sada pisem, ali JNA je bila napadana 24 casa dnevno....a naredjenje da se vatra uzvrati je dolazilo ili rijetko ili nikako. Komandanti kasarni su se zadovoljavali da obavjeste policiju, medije i gotovo. Posto su mediji u Sarajevu i BiH bili pod strogom kontrolom Muslimana i SDA, jasno je sta ce takvi mediji izvjestavati.

cool wrote:Na zalost, JNA jste zloupotrebljavala golobrade mladice, cineci od njih ubice koje su iz kasarni pucali po ljudima, zenama, djeci, starcima...ali to da je deset specijalaca moglo sve to da razvali, pokazuje da nekada imas smisla i za humor

Nijedno od te jadne djece iz kasarni nije ubica.
Isla su na strazu sa praznim satzerima i trebalo je da neko pogine, pa da komandanti podjele municiju...u PLOMBIRANIM OKVIRIMA. Sta to znaci ? Pa, kada neko pripuca na njih i srecom promasi, onda vojnici zovu starjesine da kazu sta je bilo, ovaj zove Komandu da nekog tamo pita, onda Komanda javi moze/ne moze ( a to zavisi dokle se stiglo sa pregovorima), i tek tada dodje Komandir do rova da izvuce metalnu plombiranu sipku iz okvira....Niko nije pucao po zenama i djeci.
Pucalo se po majmunima koji su pucali na kasarnu a zao mi je sto ne mogu ovom prilikom da kazem gdje se tacno pucalo, pa da shvatis koliki su klosari bili ti "zelembaci" i "patriote"...Imali ste srece sto je ta armija imala dusu i sto nije upotrijebila sva sredstva da odbrani zivote svojih pripadnika, pa se tako desilo da su tri vojnika iz II A. Oblasti ubijena u kafani na samo 100 m od kasarne....NIJEDNE novine nisu to objavile, kao ni pucanjava na strazare iz golfova u pokretu....Na svaku od kasarani se pucalo bez milosti i bez odmora, a to sto to ti ne znas, tvoj je problem.

cool wrote:Ovdje ti koliko vidim, vec ponestaje argumenata

Imam ja argumenata za sebe, a ne moram ovdje tebe i ostale ubijedjivati i u sta. Meni je bitno jedino da ja znam.

Valjda nam možeš reći kako je ako je poručnik Milorad s nama na ovom dijelu svijeta , hoću reć' nije Miki Mile preselio se na drugi svijet
Ali ovo je biser koji samo ti znaš izvaliti

svi pokreti JNA su morali biti prijavljeni nadleznim organima.

što ne dodaš ali u curku je stvarno bilo tako.

Milorad je ziv i zdrav, na tvoju veliku zalost.

"Te "seljacine" o kojima pises, su Sarajlije rodjene, a na njih su pucali "seljacine" iz Sandzaka koji sa Sarajevom imaju veze kao i ti sa nuklearnom fizikom. O stazu na raznim robijama, da i ne pricam.

Ko je pucao na koga, vrati se malo pa razmisli...ubistvo Tarze na Grbavci ( zaklan u svom stanu), Trifka na J. groblju, Nikole G., i onda, kao kruna svega sto ce cekati Srbe u BiH, zlocinacko ubijanje vojnika JNA u Dobrovoljackoj...

Sta si mislio ti, da ce neko poslije toga da povjeruje u "multi-kulti" i tako te sprdachine od izjava....?? Ostalo je sve istorija, decko..."


-Znaci, sarajlije su izasle iz Sarajeva i tukli po istome jer je na Sarajevo izvrsena invazija iz Sandzaka i iz zatvora. Drugim rijecima bombardovanje Sarajeva tokom 3 i po godine je apsolutno opravdano i bilo je isprovocirano.
Cilj je bio otjerati sandzaklije i kriminalce i tako spasiti Sarajevo od propasti i izgraditi ga jos sarajevskijeg.
Onih deset hiljada ljudi koji su pritom ubijeni u Sarajevu su sandzaklije i kriminalci. Mozda ponekli Sarajlija. 2-3 komada.
U tome se nije uspjelo i sada je Sarajevo centar za krvozedni islam i al-kaidu. To sto u njemu zive i rade ljudi drugih nacija i to na rukovodecim mjestima je samo zamazivanje ociju u jednoj pokvarenoj igri.




Ako ti je Risto Djogo bio mentor, nisi ga osramotio.

Vec sam te jednom opisao kako te ja vidim.

Kao zrtvu propagande, plasiranu od ljudi koji su te smatrali topovskim mesom. Ljudi kojima je u interesu bila samo licna korist. Nagovorili su te da pucas na ono sto te iznjedrilo. Nagovorili su te da zapalis sve mostove iza sebe. Ti si im bio idealan materijal. Preplasen. Nesiguran. Odgojen na temeljima primitivnih nazora tj. plemenskih nazora. Zeljan uspjeha i priznanja do kojih si mislio da se moze precicom doci.
Medjutim.
Nista od toga. Sada sjedis negdje u nekoj sobi, u tudjoj drzavi. Nikakve koristi od ratovanja nisi imao. Vodje su ti medjunarodno trazeni kriminalci. Zazires od svakog novog poznanstva zbog osjecaja koji je proganjao i pripadnike ss-divizija koje su genocid pocinile. Mozda si ti upravo jedan od onih kao onaj u New York-u sto ga uhvatise prije par dana. Mozda si ti ispucao granatu na Markale ili Pivaru ili na Alipasino sto ubi djecu dok su se sanjkala..... A da ni sam toga nisi svjestan.
Jedino stvar sto te drzi u ubjedjenju da ipak nisi monstrum je RS.
"Zasto bi svijet dozvolio da RS postoji ako sam se ja borio za negativnu stvar?"
Jarane, RS je nastao i postoji samo zbog tog sto svijet nije zelio 1 000 000 novih izbjeglica. Vremenom ce tenzije nestati a tako i RS.
To ti nije utjeha i ti to znas.
jarane, covjek koji rusi svoj rodni grad i puca na djecu koja idu u istu skolicu u koju je i sam isao, samo zbog toga sto su druge nacije je..... monstrum.

grbavica70 wrote: Ti iznosis tvoje misljenje, koje je totalno neutemeljeno...Po dogovoru izmedju Alije, nekog glavonje iz Beograda i GS JNA, dogovoreno je da se jNA povuce iz Bosne do 10 maja 1992-e...Po ovome se vidi da JNA nikakve ambicije nije imala da ostane duze nego sto je potrebno a iz nekih dijelova BiH, JNA je vec bila iselila...Prema tome, uprkos povlacenju JNA, ti meni ovdje tvrdis da je htjela da zauzme Predsjednistvo ???

Pitanje je da li ti i psihijatrija moze pomoci Koliko ti lazes svega mi - sto to ? Jel ne mozes da priznas istinu? Ko je granatirao sa Mojmila? Nemoj mi samo reci da su cetnici imali tenkove - il je mozda JNA bila cetnicka.... pa eto ti sad skontaj koji odgovor da das.

Sarajevska Princeza wrote:Grbavica haj budi iskren pa reci svega ti jesi li uperio pusku na svoj grad i Sarajlije civile ili BH vojsku svejedno?

I ako jesi kakav je to osjecaj bio da pucas na svoj grad? Jel iz mrznje ili radi obecanih snova pa se pogresno prekalkulise? Mislim da su Srbi znali da gube Sarajevo i da nece biti onako kako je zamisljeno - da li bi postupili drugacije?

Drigim rijecima da li se Srbi Sarajlije osjecaju izdato od strane Karadzica? Ipak je to bio njihov grad a ne Karadzicev Triglav.

Grbavica?

JBT wrote: -Znaci, sarajlije su izasle iz Sarajeva i tukli po istome jer je na Sarajevo izvrsena invazija iz Sandzaka i iz zatvora. Drugim rijecima bombardovanje Sarajeva tokom 3 i po godine je apsolutno opravdano i bilo je isprovocirano.
Cilj je bio otjerati sandzaklije i kriminalce i tako spasiti Sarajevo od propasti i izgraditi ga jos sarajevskijeg.
Onih deset hiljada ljudi koji su pritom ubijeni u Sarajevu su sandzaklije i kriminalci. Mozda ponekli Sarajlija. 2-3 komada.
U tome se nije uspjelo i sada je Sarajevo centar za krvozedni islam i al-kaidu. To sto u njemu zive i rade ljudi drugih nacija i to na rukovodecim mjestima je samo zamazivanje ociju u jednoj pokvarenoj igri.

Rat jesu zapoceli kriminalci-sandzaklije, dodjosi koji napravise kuce divlja-gradnja svuda po malo, koristeci rodjacke i religijske veze sa ljudima iz urbanizma...Samo u periodu od 1981 do 1991-e, preko 70 000 sandzaklija se naselilo u uzu i siru okolinu Sarajeva, gradeci bespravno kuce na tudjoj zemlji, cesto drzavnoj. Sve je to bilo planski, naravno, AlijaIzetbegovic je nastavio tamo gdje su stali "velikani" Hasan Brkic i braca Pozderci. Islamizacija Muslimana iz Bosne je mogla da zapocne, bas po predvidjanjima iz "Islamske Deklaracije".
Oni su zapoceli krvave nase dogadjaje a ne Sarajlije...Poslije toga su u ratu dosli na glavna mjesta, koja zauzimaju i dan danas...prdnut nemozes od njih, a sve okolo tablice Pljevlja, Rozaje, Bijelo Polje, Sjenica, Tutin...itd, itd, Da su bili manje zedni krvi i da se SDA nije ponasala mangupski, oholo i drsko, ne bi nikada nista ni bilo.
Toliko o njima, znace prave Sarajlije da sam u pravu a vi izbjeglice i gastarbajteri, mozete misliti sta hocete.

JBT wrote:Ako ti je Risto Djogo bio mentor, nisi ga osramotio.
Vec sam te jednom opisao kako te ja vidim.

Moj jedini mentor je istina...ne ona koju mi odaberu, kao tebi, nego ona koju vidim svojim ocima...Risto mi je, ono, bio zanimljiv, znao je sviju da nas lijepo nasmije, za razliku od uvijek mrgodnih Hadzifesa i Kurspahic. I vi ste ganjali na TV da gledate Riste sta ce novo provaliti. On mi mentor sigutno nije, a vidim da tebi Senad jeste.

JBT wrote:Kao zrtvu propagande, plasiranu od ljudi koji su te smatrali topovskim mesom. Ljudi kojima je u interesu bila samo licna korist. Nagovorili su te da pucas na ono sto te iznjedrilo. Nagovorili su te da zapalis sve mostove iza sebe. Ti si im bio idealan materijal. Preplasen. Nesiguran. Odgojen na temeljima primitivnih nazora tj. plemenskih nazora. Zeljan uspjeha i priznanja do kojih si mislio da se moze precicom doci.
Medjutim.
Nista od toga. Sada sjedis negdje u nekoj sobi, u tudjoj drzavi. Nikakve koristi od ratovanja nisi imao. Vodje su ti medjunarodno trazeni kriminalci. Zazires od svakog novog poznanstva zbog osjecaja koji je proganjao i pripadnike ss-divizija koje su genocid pocinile. Mozda si ti upravo jedan od onih kao onaj u New York-u sto ga uhvatise prije par dana. Mozda si ti ispucao granatu na Markale ili Pivaru ili na Alipasino sto ubi djecu dok su se sanjkala..... A da ni sam toga nisi svjestan.
Jedino stvar sto te drzi u ubjedjenju da ipak nisi monstrum je RS.
"Zasto bi svijet dozvolio da RS postoji ako sam se ja borio za negativnu stvar?"
Jarane, RS je nastao i postoji samo zbog tog sto svijet nije zelio 1 000 000 novih izbjeglica. Vremenom ce tenzije nestati a tako i RS.
To ti nije utjeha i ti to znas.
jarane, covjek koji rusi svoj rodni grad i puca na djecu koja idu u istu skolicu u koju je i sam isao, samo zbog toga sto su druge nacije je..... monstrum.

Gluplji komentar zaista nisam odavno procitao.

Sad su sandzaklije krive za rat ti nisi normalan definitivno...mislis da neko ovdje pusi tvoju pricu?

"Rat jesu zapoceli kriminalci-sandzaklije, dodjosi koji napravise kuce divlja-gradnja svuda po malo, koristeci rodjacke i religijske veze sa ljudima iz urbanizma...Samo u periodu od 1981 do 1991-e, preko 70 000 sandzaklija se naselilo u uzu i siru okolinu Sarajeva, gradeci bespravno kuce na tudjoj zemlji, cesto drzavnoj. Sve je to bilo planski, naravno, AlijaIzetbegovic je nastavio tamo gdje su stali "velikani" Hasan Brkic i braca Pozderci. Islamizacija Muslimana iz Bosne je mogla da zapocne, bas po predvidjanjima iz "Islamske Deklaracije".
Oni su zapoceli krvave nase dogadjaje a ne Sarajlije...Poslije toga su u ratu dosli na glavna mjesta, koja zauzimaju i dan danas...prdnut nemozes od njih, a sve okolo tablice Pljevlja, Rozaje, Bijelo Polje, Sjenica, Tutin...itd, itd, Da su bili manje zedni krvi i da se SDA nije ponasala mangupski, oholo i drsko, ne bi nikada nista ni bilo.
Toliko o njima, znace prave Sarajlije da sam u pravu a vi izbjeglice i gastarbajteri, mozete misliti sta hocete. "



-Sta sve propaganda moze uraditi u glavi jednog paranoicara, to je za ne povjerovat.
Nego, sta ima u Francuskoj?



"Moj jedini mentor je istina...ne ona koju mi odaberu, kao tebi, nego ona koju vidim svojim ocima...Risto mi je, ono, bio zanimljiv, znao je sviju da nas lijepo nasmije, za razliku od uvijek mrgodnih Hadzifesa i Kurspahic. I vi ste ganjali na TV da gledate Riste sta ce novo provaliti. On mi mentor sigutno nije, a vidim da tebi Senad jeste. "


-Ukusi su nam razliciti. Mene Risto nije zasmijavao. On mi je pokazivao sa kojom se zvjeri hrvemo. Senad i Midheta (mada nisu moji favoriti) su ipak dali svoj doprinos da Sarajevo ne padne. Kao i svaki Sarajlija koji je proveo rat u obrucu.



"Gluplji komentar zaista nisam odavno procitao."


-Znao sam da ti se nece svidjeti.

JBT wrote:Grbavice, sto si bolan pucao na Sarajevo?
Uhvatio se u kolo sa seljacinama i mlatio po Sarajevu.

pa zar se nisi i ti isto tako uhvatio u kolo sa seljacinama i pucao po sarajevu

ljudi moji....
evo citam ovu temu vec nekoliko dana i samo se smjeskam....

sto ba padate na provokacije smrdavica70....

zna se dobro ko je sta radio.... a ovog gore samo ignorisite.... sta god da mu kazete nece promijeniti njegovo misljenje i pricu a samo ce vas vise izivcirati...

caos...

Citajuci sve teme i komentare vezane za njega zakljucila sam da je njegova uloga od kljucnog znacaja za politicke nesagledive i nerjesive teme i dileme onih koji ne uvide pravo lice grbavice. Ti si vise nego u pravu da se jednostavno prođe pored njega.
PS. "Grbavica70" nije nikakav mozda cak ni Srbin a cetnik sigurno nije.
Njegov zadatak je da glumi dezurnog cetnika a tvoj da ga zbog toga kritikujes, i tako sve dok ne shvatis da si prevaren. Posto smo mi unikatna vrsta ljudi koja zivi na lazima, trebali bi se i na primjeru doticnog doticati samo lazi a niposto istine.

Ne moze niko da prodje pored mene a da se ne javi, jer vas nervira sto govorim istinu. Istina vas vrijedja i ne mozete sebi da dodjete da nista ne znate da objasnite sta god vas covjek pita.
Evo, koliko sam na forumu, jos nikada nisam dobio odgovore na mnoga pitanja, ali zato svi kao papagaji ponavljate "ma, zna se se sta je bilo", pokusavajuci prikriti da ne znate nista.
Znate ono sto ste vidjeli na TV, iz arhive rata u BiH, i to je sve.

Otvarate teme koje ne razumijete, komentarisete nesto sto nikada niste vidjeli, imate misljenje i o rasporeda zvjezda i uticaju planete Venere na ovozemljaski zivot Kalifornijskom kanarinca, znate sve, samo ne osnovno. I onda se kao, cudite, kada neko dodje na forum i pocne da vam govori sta se sve desavalo, dok vi niste smjeli da promolite nos napolju...

Svaka cast pojedincima sa ovog foruma, ali vecina vas je gomila balavaca koja se javlja iz inostranstva i koja nema pojma ni gdje je suplja.

Jebi ga, ja tebe ne mogu vidjeti kao zdravu jedinku ma koliko se ja trudio. Jedini argumenti kojima ti manipulises su upravo ti koji pokazuju da nisi bas sav svoj. Doslo je do nekakvog kurslusa u glavi ali ti i dalje picis 100 na sat kao da se nista nije desilo. Jer nisi svjestan kurslusa.
Moji argumenti, za razliku od tvojih, se ne baziraju na domacoj propagandi vec na faktima iza kojih stoje medjunarodni faktori koji su uprkos svemu neutralni i mjerodavni.
Nije SDA, TVSA.... ili sta ti ja znam ko vec potvrdio da je u BiH pocinjen genocid od VRS-a nad bosnjackim stanovnistvom, nisu domaci elementi proglasili etnicko ciscenje u RS kao najvece poslije drugog svjetskog rata u Europi pa i u svijetu, silovanja, logori, opsada Sarajeva, Bihaca, Gorazda..... Jarane, Haag i cijeli svijet stoji iza toga. Zasto ste bombardovani od svijeta? Dva puta. Od iste te Francuske u kojoj sad zivis.
Pricas o nekoj krivici za pocetak rata. Stavljas komentare na koje ne da je besmislono odgovarati nego je to cisti luxuz. Bacati vrijeme na gluposti.
Covjek ti kaze da ne mlatis praznu slamu, da ne moras slusati domace verzije, da uzmes knjigu najkompetentnije licnosti po tom pitanju koja je u svojoj knjizi sve fino i precizno navela, dakle knjigu posljednjeg americkog ambasadora u Jugoslaviji, Warena Zimmermana, a ti reagujes kao da sam spomenuo Aliju Izetbegovica. Zasto?
Zbog onoga kurslusa na pocetku price.

jadovane cetnicki evo ti nesto iz Haga o tvojoj JNA.
vidim da ti je pravo krivo sto si izgubio rat,sta ces moralo se to i vama desiti iako ste bili puno jaci.
placi u dijaspori nad tuznom sudbinom i nad svojim uspomenama.
papan....


a) JNA u raspadu Jugoslavije

104. Rečeno je da je JNA učestvovala u napadima na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu. I na drugim mjestima u ovom Mišljenju i Presudi spominjaće se uloga JNA, koja se prema bosanskim Muslimanima odnosila kao neprijateljska sila. Odnos između JNA i oružanih snaga Republike Srpske razmatraće se u Dijelu VI.B ovog Mišljenja i Presude. Međutim, iako ćemo se možda ponavljati, potrebno je objasniti kako je JNA, kao nacionalna vojska Jugoslavije, i to istinski višenacionalna vojska, mogla postati instrument politike Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore). To je možda najbolje izrazio, mada ne i objasnio, general Veljko Kadijević, koji je početkom 1990. bio savezni sekretar za odbranu, i koji je 1993. objavio knjigu Moj pogled na raspad: vojska bez države (Dokaz Tužilaštva broj 30). On za JNA kaže da od 1991. to više nije bila vojska sa kohezivnom državom koju treba da štiti; raspadala se država koju je po dužnosti trebalo da štiti, a kako su njeni redovi sada popunjeni Srbima, tako je njena uloga u neposrednoj budućnosti da svoje snage i opremu, razbacane širom bivše Jugoslavije, uključujući i republike koje su se odcjepljivale, pregrupiše u ono što je ostalo od države i da se koncentriše na zaštitu i odbranu onih Srba koji su se tokom tog raspada našli izvan Srbije i Crne Gore. Zamišljeno je da ovo na kraju dovede do stvaranja nove, većinski srpske, Jugoslavije čije bi jezgro sačinjavale Srbija i Crna Gora, ali u koju bi spadali i dijelovi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, uglavnom ali ne i isključivo oni dijelovi u kojima se trenutno nalazi većinsko srpsko stanovništvo.

105. Do kraja osamdesetih godina oružane snage Jugoslavije bile su slične mnogim drugim nacionalnim oružanim snagama, ne ističući se ni po sastavu ni po karakteru, osim možda po tome što su prema Ustavu od 1974. pored ustavne uloge zaštite od prijetnji izvana morale da štite suverenitet, teritorijalni integritet i društveno uređenje utvrđeno tim Ustavom. JNA je imala i pravo, jednako pravu autonomne pokrajine, da bude zastupljena u Centralnom komitetu Saveza komunista Jugoslavije, tadašnjem ključnom organu u sklopu vladajućeg sistema SFRJ. Jugoslavenske oružane snage obuhvatale su redovnu vojsku, mornaricu i zrakoplovstvo, pod zajedničkim nazivom JNA, a sastojale su se od oficirskog kadra, podoficira i vojnika, zajedno sa rezervnim snagama i, odvojeno od JNA, teritorijalne odbrane (TO). Dok je JNA u potpunosti bila savezna sila, sa sjedištem u Beogradu, TO je bila zasebna za svaku od republika, plaćana sredstvima svake od republika i pod kontrolom ministra odbrane svake od republika. JNA je bila snažna nacionalna vojska, opremljena svim konvencionalnim oružjem i oruđem koje posjeduju moderne evropske vojske; teritorijalne odbrane, s druge strane, imale su uglavnom pješadijsko naoružanje: puške, lake mitraljeze, artiljerijsko oružje manjeg kalibra, minobacače, protivpješadijske mine i slično; nisu imale tenkove, a transportna sredstva su im zavisila od raspoloživih sredstava republike kao i od toga koliko bi odbačenih sredstava dobile od JNA.

106. U julu 1991, po nalogu štaba iz Beograda, JNA je od republičkog sekretarijata za odbranu u Bosni i Hercegovini i od opština oduzela svu dokumentaciju koja se odnosila na regrutaciju, uključujući i sve podatke o vojnim obveznicima. Nakon toga isključivo je JNA imala u rukama proces regrutacije, a ne republičko ministarstvo odbrane. Poslije toga, obezbijeđeno je da se u oružane snage regrutuju samo Srbi. Zatim su u drugoj polovini 1991. u srpskim selima u Bosni i Hercegovini osnovane vojne jedinice koje su dobile oružje i uniforme. Bosna i Hercegovina bila je izuzetno značajna baza za operacije JNA u Hrvatskoj u drugoj polovini 1991, a bosanski Srbi predstavljali su značajan izvor ljudstva i za JNA i za TO. Istovremeno, JNA je uglavnom rasformirala jedinice TO u pretežno muslimanskim i hrvatskim područjima Bosne i Hercegovine. General Kadijević u svojoj knjizi kaže kako su "prirodno koristili teritorijalnu odbranu (TO) srpskih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zajedno sa JNA" kako bi paralisali teritorijalnu odbranu tamo gdje je mogla biti osnova za stvaranje vojske secesionističkih republika.

107. U svakom slučaju, TO Bosne i Hercegovine je do izvjesnog stepena neutralizovana mjerama koje je JNA poduzela da je razoruža. Svo oružje TO tradicionalno se skladištilo lokalno, u okviru svake opštine, ali krajem 1991. i početkom 1992. JNA je odstranila sve lokalne zalihe oružja izvan kontrole TO, barem u muslimanskim područjima. Na taj način lokalne jedinice TO ostale su praktično bez oružja, dok su jedinice iz srpskih područja, i samo one, u znatnoj mjeri ponovo naoružane.

(b) Transformacija JNA
108. Davno je naglašeno i kao svetinja unešeno u jugoslavenski Ustav, da će regruti JNA precizno odražavati ukupni sastav jugoslavenskog mješovitog stanovništva. Međutim, na oficirskom nivou je tradicionalno uvijek bilo više Srba (uključujući i Crnogorce). Oko 60 posto profesionalnih oficira bili su Srbi, dok su Srbi činili samo 34 do 36 posto ukupnog stanovništva Jugoslavije. Početkom devedesetih godina ova prezastupljenost srpskih oficira brzo se povećavala, tako da je ubrzo u JNA ostalo tek nekoliko oficira koji nisu bili Srbi.

109. Promjena koja je nastala u JNA početkom devedesetih najbolje se ilustruje promjenom u nacionalnom sastavu regruta u razdoblju od prije juna 1991. do početka 1992. Za to vrijeme srpska komponenta je porasla sa nešto više od 35 posto na nekih 90 posto. Isto tako, u vojsci u kojoj su Srbi sačinjavali oko 40 posto oficirskog i drugog kadra, do početka 1992. taj postotak popeo se na nekih 90 posto. Ova povećanja u velikoj su se mjeri mogla pripisati odlasku Slovenije i Hrvatske iz Federacije i, u slučaju Bosne i Hercegovine, činjenici da znatan broj ne-Srba nije ispunio svoju vojnu obavezu niti se odazvao na pozive za mobilizaciju. Međutim, u igri su bili i drugi faktori. Nekoliko svjedoka, ne-Srba, govorili su o diskriminaciji koja je provođena prema njima i o tome kako su podsticani ili čak prinudjeni da napuste JNA tokom 1991. Njih više nisu smatrali pouzdanim pripadnicima vojske koja je prestajala biti jugoslavenska i koja je postajala instrument srpske nacionalističke politike. Do 1992. mnogi stariji oficiri JNA, koji su odbijali ovu transformaciju armije u kojoj su dugo služili, ili su napustili službu ili su penzionisani. Iz takvih i sličnih razloga, uključujući i prelazak u druge oružane snage, broj oficira sa činom generala u JNA pao je sa 150, koliko ih je bilo sredinom 1991, na samo 28, od marta 1992.

110. Jedna od posljedica svega ovog bio je nedostatak ljudstva u JNA, posebno kada je trebalo igrati ulogu okupatorske sile na neprijateljskoj teritoriji, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj i, tokom 1992, u nesrpskim dijelovima Bosne i Hercegovine. Rezultat je bilo sve veće oslanjanje na srpske paravojne snage, koje su regrutirane u Srbiji i Crnoj Gori i mnogo korištene za kontrolu nesrpskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Biti pripadnik takvih snaga bilo je privlačno onim Srbima koji su željeli pomoći srpstvu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali koji su smatrali da je JNA umjesto srpskog još donekle zadržala jugoslavenski karakter, te da nije dovoljno posvećena srpstvu. Ove paravojne snage sarađivale su sa JNA i korištene su kao udarne pješadijske snage koje su nadoknadjivale opadanje brojnog stanja redovne vojske. Medju njima su bile Srpska dobrovoljačka garda Željka Ražnjatovića (kasnije poznati kao Arkanovi Tigrovi) i Četnici Vojislava Šešelja, a muslimansko stanovništvo posebno je strahovalo zbog nediscipline i okrutnosti i jednih i drugih. JNA, a posebno njeno vazduhoplovstvo, aktivno je surađivala sa ovim paravojnim jedinicama i pomagala im tokom 1991. i 1992, za vrijeme operacija u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, te ih velikodušno opremala oružjem i oruđem.

111. Secesijom Slovenije i Hrvatske u junu 1991. te kasnijim raspadom federacije po republikama, nacionalistima se činilo da je otvoren put i za Veliku Srbiju i za Veliku Hrvatsku. Sloveniji, u kojoj je živio veoma mali broj Srba i koja nije imala nikakvu ulogu u istoriji i tradiciji srpskog naroda, dozvoljena je secesija uz relativno slabu intervenciju iz Beograda. Čim je postalo jasno da Slovenija, koja je zadržala znatne količine oružja i opreme za svoje jedinice TO, nema namjeru da podlegne onim snagama JNA koje je Beograd bio spreman uputiti u pokušaju da je zadrži u federaciji, glavni cilj JNA bio je da obezbijedi uspješno povlačenje svojih jedinica i opreme.

112. Sa Hrvatskom je priča bila drugačija - i ona je zadržala značajne količine oružja za svoju TO, ali u Hrvatskoj je, suprotno Sloveniji, živio velik broj Srba na onom što se smatralo srpskom zemljom koja se nije bez osporavanja mogla ostaviti u granicama sada nezavisne Republike Hrvatske. Izbio je rat između JNA i hrvatskih Srba sa jedne strane, i onih snaga koje je Hrvatska vlaga mogla sakupiti sa druge strane. U početnoj fazi tog sukoba Srbi su postigli znatan uspjeh. Do kraja 1991. JNA je okupirala one dijelove nekadašnje Republike Hrvatske u kojima su živjeli brojni Srbi, uključujući, naravno, i dvije samoproklamovane autonomne srpske teritorije. JNA, koja je sad bila u velikoj mjeri srpska i crnogorska sila, imala je ustavnu ulogu obezbjeđivanja integriteta federacije, te je napad na Hrvatsku mogao biti i predstavljen u tom smislu.

(c) Podjela JNA
113. Secesijom nesrpskih republika i priznanjem Srbije i Crne Gore da Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija više ne postoji, JNA više nije mogla djelovati kao narodna armija. Na sastanku ministara vanjskih poslova Evropske zajednice 6. oktobra 1991. izražena je zabrinutost zbog izvještaja da se "pokazalo da JNA više nije neutralna i disciplinovana institucija". (Dokaz Tužilaštva br. 48) Ipak je u Bosni ostala dosta snažna uprkos secesiji te republike. To je bio problem: kako pretvoriti JNA u armiju onog što je preostalo od Jugoslavije, odnosno armiju Srbije i Crne Gore, a ipak zadržati u srpskim rukama kontrolu nad značajnim dijelovima Bosne i Hercegovine i istovremeno se pretvarati da su ispoštovani međunarodni zahtjevi za odlazak JNA iz Bosne i Hercegovine. Dana 15. maja 1992. Savjet bezbjednosti je svojom Rezolucijom 752[26] zahtijevao da u Bosni i Hercegovini sve intervencije od strane jedinica JNA izvana odmah prestanu, te da se te jedinice ili povuku ili da se stave pod kontrolu vlade Republike Bosne i Hercegovine, ili da se rasformiraju i razoružaju.

114. Pronađeno je rješenje, bar što se Srbije tiče, u prekomandovanju u Bosnu i Hercegovinu svih bosanskih Srba, vojnika koji su služili u jedinicama JNA na drugim mjestima, te povlačenju svih ne-Bosanaca iz Bosne i Hercegovine. To je naizgled trebalo zadovoljiti međunarodne zahtjeve dok bi u Bosni i Hercegovini istovremeno ostale velike srpske oružane snage. Oružanim snagama koje su kasnije postale vojska Republike Srpske (VRS) u Bosni i Hercegovini zapovijedali bi oficiri bivše JNA. Tako je ta nova armija naslijedila i oficire i ljudstvo iz JNA kao i značajne količine oružja i opreme, uključujući 300 tenkova, 800 oklopnih transportera i preko 800 komada teške artiljerije. Ostatak bivše JNA postaće vojska nove Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), poznata kasnije kao VJ.

115. Formalno povlačenje JNA iz Bosne i Hercegovine izvršeno je 19. maja 1992; VRS je zapravo bila proizvod raspada stare JNA i povlačenja njenih nebosanskih dijelova u Srbiju. Međutim, većina komandanata jedinica bivše JNA, ako ne i svi, skoro svi Srbi, koji su se 18. maja 1992. sa svojim jedinicama našli na dužnosti u Bosni i Hercegovini, ostali su na dužnosti kao komandanti svojih jedinica tokom 1992. i 1993. ne vraćajući se u Srbiju, bez obzira da li su porijeklom bili bosanski Srbi ili ne. Ovo je vrijedilo i za većinu oficira i podoficira. Iako su tada formalno bili pripadnici VRS, a ne bivše JNA, nastavili su primati plate od vlade Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), a penzije od te vlade dobijali su i oni koji su s vremenom penzionisani. Na sastanku oficira zaduženih za logistiku general Đorđe Đukić, tada u VRS, ali do 18. maja 1992. načelnik štaba tehničke uprave JNA u Beogradu, objavio je da će svi aktivni pripadnici na službi u VRS nastaviti primati plate od savezne vlade iz Beograda, koja će nastaviti finansirati VRS kao što je to činila i sa JNA, sa istim brojnim stanjem oficira kakvo je zabilježeno 19. maja 1992. Oružje i oprema kojim je bila naoružana nova VRS bili su oni isti koje su jedinice imale dok su bile u sastavu JNA. Poslije 18. maja 1992. oružane snage Bosne i Hercegovine nastavile su se snabdijevati iz Srbije.

116. General Kadijević je o ulozi JNA u Bosni i Hercegovini rekao: "jedinice i štabovi bivše JNA činili su kičmu vojske Srpske Republike (Republika Srpska), sa sve oružjem i opremom". Takodje je dodao: "prvo je JNA, a zatim armija Republike Srpske koju je JNA postavila na noge, pomogla da se oslobode srpske teritorije, zaštiti srpski narod i stvore povoljni vojni preduslovi za ostvarivanje interesa i prava srpskog naroda u Bosni i Hercegovini političkim sredstvima..." (Dokaz Tužilaštva broj 30)

117. Vrijedi napomenuti da je u svom izvještaju od 3. decembra 1992. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija spomenuo događaje oko JNA i njeno navodno povlačenje iz Bosne i Hercegovine, zaključivši: "Iako se JNA potpuno povukla iz Bosne i Hercegovine, zajedno sa opremom ostavljeni su njeni bivši pripadnici bosanskog srpskog porijekla da čine vojsku Srpske Republike". [27]

118. Uprkos objavljenom povlačenju JNA iz Bosne i Hercegovine u maju 1992, aktivni elementi nekadašnje JNA, sada prekršteni u VJ, sarađivali su sa VRS u Bosni i Hercegovini. Posebno su u Bosni i Hercegovini i nakon povlačenja u maju 1992. ostali vazduhoplovci i avioni koji su sarađivali sa VRS tokom 1992. i 1993. Bivši komandant 2. vojne oblasti JNA, sa sjedištem u Sarajevu, general Ratko Mladić, postao je komandant VRS nakon objavljenog povlačenja JNA iz Bosne i Hercegovine.

119. Početkom 1992, poslije neprijateljstava na području Mostara u Bosni i Hercegovini 1991, JNA je poduzela brojne napade na druga područja u Bosni i Hercegovini. Tokom aprila 1992. takvim napadima osvojeni su mnogi gradovi i mjesta. Podgorički korpus bivše JNA i sadašnje VJ većim dijelom 1992. ostao je u Bosni i Hercegovini pod komandom generala Momčila Perišića i učestvovao u ubijanju Muslimana i Hrvata na području Mostara. Taj korpus iz Crne Gore ostao je u Bosni i Hercegovini tokom ljeta i jeseni 1992, sve do septembra te godine. General Perišić kasnije je postao Vrhovni komandant Vojske Jugoslavije.

120. Banjalučki korpus, 5. korpus bivše JNA, postao je sastavni dio VRS u Bosni i Hercegovini i nazvan je 1. krajiški korpus, ali mu je komandant ostao isti, general-potpukovnik Talić. Ako isključimo pozadinske trupe, korpus je imao oko 100.000 ljudi, u odnosu na mirnodopsko stanje od 4.500 ljudi. Oslanjao se na istu logistiku kao i dok je bio korpus u JNA, na pozadinsku bazu u Banja Luci, koja je, kao i za vrijeme JNA, imala istog komandanta, pukovnika Osmana Selaka, koji je dao iskaz pred Pretresnim vijećem. Jedinice ovog korpusa učestvovale su u napadu na gradić Kozarac 24. maja 1992. Jedinice su snabdijevane hranom i municijom iz te pozadinske baze, iste logističke baze iz koje se korpus snabdijevao dok je bio u sastavu JNA.

121. Neposredno prije napada na Kozarac, u izjavi od 12. maja 1992, Komisija visokih funkcionera Savjeta za bezbjednost i saradnju u Evropi objavila je da se agresija na Bosnu i Hercegovinu nastavlja "nemilosrdnim napadom na Sarajevo i neprekidnim borbama na drugim mjestima, uz upotrebu vazduhoplovstva i teškog naoružanja JNA" (Dokaz Tužilaštva broj 77), zaključivši da to jasno pokazuje kršenje obaveza preuzetih od strane vlasti u Srbiji i od strane JNA.

8. Vojne operacije
122. Osnivanje srpskih autonomnih oblasti i sve što je uslijedilo bilo je jedino moguće zahvaljujući srpskoj vojnoj moći. Sukob između Srbije i Hrvatske odigrao je značajnu ulogu u podjeli Bosne i Hercegovine po nacionalnoj osnovi i time utro put za sve što će se kasnije desiti. Taj sukob, koji je poprimio formalan oblik nakon što je Hrvatska proglasila svoju nezavisnost u junu 1991, uveliko je poslužio da se pojača zategnutost između tri etničke grupe u Bosni i Hercegovini, s tim da su bosanski Srbi i Hrvati suosjećali sa svojim zaraćenim sunarodnjacima preko granice, a mnogi bosanski Muslimani nisu uopšte suosjećali sa onim što su smatrali agresivnom invazijom Srba na Hrvatsku, u kojoj je JNA podržavala hrvatske Srbe. Vlada Bosne i Hercegovine, u kojoj su dominirali Muslimani, poručila je bosanskom stanovništvu da se ne odaziva na mobilizaciju JNA, smatrajući rat srpskom agresijom u kojoj Bosna i Hercegovina ne želi učestvovati. Mnogi bosanski Srbi odazvali su se na mobilizaciju, ali vrlo mali broj bosanskih Muslimana ili Hrvata. Kasnije ćemo navesti kako je, u kombinaciji sa sličnim incidentima na drugim mjestima, JNA, koja je osamdesetih godina bila istinski narodna, savezna vojska, ubrzo postala skoro isključivo srpska, i to na svim nivoima.

123. Svojim upadom u Hrvatsku, JNA, koju je u oktobru 1991. Hrvatska proglasila invazionom silom, namjeravala je da očuva integritet srpskog naroda štiteći Srbe u pretežno srpskim dijelovima Hrvatske i, ako bude moguće, porazom Hrvatske na terenu i rušenjem hrvatske vlade. Pokazalo se da je drugi cilj izvan njene mogućnosti, iako je uspjela podržati srpske autonomne oblasti u Hrvatskoj i izvući najveći dio svog oružja i vojske iz sada već nezavisne Hrvatske. Tako se 1991. vlada Republike Bosne i Hercegovine zatekla sa područjima pod srpskom kontrolom duž svoje zapadne i sjeverne granice, u oblastima koje su dotad bila hrvatska teritorija, i sa jakim, teško naoružanim snagama JNA smještenim u samoj Bosni i Hercegovini.

124. Ulazak mnogobrojne vojske JNA, koja se povlačila iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, unio je veliku zategnutost. Početkom 1992. u Bosni i Hercegovini bilo je oko 100.000 vojnika JNA sa preko 700 tenkova, 1.000 oklopnih transportera, mnogo teškog naoružanja, 100 aviona i 500 helikoptera, sve pod komandom Generalštaba JNA u Beogradu. Vlada Republike Bosne i Hercegovine, još uvijek nominalni predstavnik sve tri nacionalne skupine, a koja još nije bila proglasila svoju nezavisnost, bila je suočena sa dva velika problema: problemom nezavisnosti i problemom odbrane, koji su obuhvatali kontrolu nad mobilizacijom i operacijama oružanih snaga. U aprilu 1992. uz nezavisnost je došlo osnivanje vlastitog štaba odbrane, a u julu je službeno osnovala vlastitu vojsku. SDS se distancirala od zakonodavnih tijela i vlade nezavisne Bosne i Hercegovine i osnovala nezavisnu srpsku vladu Republike Srpske.

125. Jedna od neposrednih posljedica pred najavljeno povlačenje JNA 19. maja 1992. bilo je to da su Srbi preuzeli svu upravnu vlast u područjima pod svojom kontrolom. Dalje, između marta i maja 1992. JNA je napala i zauzela nekoliko područja koja su sačinjavala glavne ulazne tačke u Bosnu ili su se nalazila na glavnim logističkim i komunikacionim linijama, kao što su Bosanski Brod, Derventa i Bijeljina, Kupres, Foča i Zvornik, Višegrad, Bosanski Šamac, Vlasenica, Brčko i Prijedor. Prvi napad izvršen je na Bosanski Brod 27. marta 1992. Istovremeno je došlo do sukoba u Derventi. U Bijeljini se desio incident 2. aprila, a istih dana i u Kupresu. To je bilo neposredno prije no što je Evropska Zajednica priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine 7. aprila 1992, a retroaktivno od 6. marta 1992. U Bosanskom Šamcu je 4. odred JNA ušao u grad, presjekao telefonske veze i pucao po gradu. Bilo je nešto otpora od strane ne-Srba, koji je ubzo ugušen dolaskom tenkova i oklopnih vozila JNA. U Vlasenici je sukob počeo 22. aprila, kada je policijsko vozilo prolazilo ulicama i putem razglasa tražilo predaju svog oružja. Snage JNA preuzele su sve vitalne funkcije u gradu, uključujući opštinu, banku, poštu, policiju i zgradu suda, a bilo je prisutno veoma mnogo uniformisanih ljudi, kao i nekih lokalnih Srba sa oružjem. Dana 29. aprila 1992. Prijedor je zauzet bez prolijevanja krvi, kao što se navodi kasnije, a 30. aprila 1992. srpske snage su digle u zrak dva mosta u Brčkom. Dana 19. maja 1992. najavljeno je povlačenje JNA iz Bosne i Hercegovine, ali je VRS nastavila sa napadima.

126. Preuzimanje vlasti od strane vojske uglavnom je praćeno granatiranjem, snajperskim napadima i sakupljanjem ne-Srba sa područja. Posljedica ovakve taktike često je bila pogibija civila i bijeg ne-Srba. Zatim su preostali ne-Srbi prisiljavani da se okupe na sabirnim mjestima u gradovima kako bi bili protjerani sa tog područja. Brojni ne-Srbi su zatvarani, premlaćivani i prisiljavani da pjevaju četničke pjesme, oduzimane su im dragocijenosti, a sve je to praćeno raširenim uništavanjem lične imovine i nekretnina.

Medjunarodni faktori su bili sve samo ne "mjerodavni" i "neutralni"...To mozes pricati znas kome ? Onome koji nema pojma ni o cemu. Od samog pocetka sukoba, kompletni evropski mediji su se unaprijed stavili na vasu stranu, jer je trebalo i moralo razbiti Jugoslaviji po svaku cijenu.
Jugoslavija je smetala i bila trn u oku svima, pogotovo NATO paktu, i to vec debelih 45 godina...Nesvrstana Jugoslavije, jos pro-ruska, "lider" zemalja treceg svijeta, "cetvrta" ili "peta" armija evrope ( jes al u qrcu), je smetala najnovijim planovima prosirenja NATO na Istok i na Balticke zemlje. U tom smislu, dozvoljena je ekspresna nezavisnot Slovenije i Hrvatske a BiH data mogucnost da se Srbi konacno i definitivno pocijepaju na nekoliko razlicitih Drzava...Na taj nacin, SVi Hrvati ostaju u Hrvatskoj i dijelom u prijateljskoj Bosni (beznacajan broj), gro Muslimana ostaju u Nezavisnoj BiH, Slovenci u Sloveniji a JEDINO Srbi, koje je Tito tako mudro raspodjelio po Republikama SFRJ, cijepaju na nekoliko Drzava.
Prema tome, ucinjeno je sve moguce da se JNA onemoguci, da Jugoslavija nestane sa mape Evrope i da se time ukine posljednja granica sirenja NATO. Da se ukine jedina komunisticka zemlja u Evropi.

Znajuci sve to, nije bilo tesko zakljuciti kome ce se mediji prikloniti i zato u Bosni nije bilo niti "nezavisnih" niti "neutralnih" medija. Evropa i Svijet su dobili sta su zeljeli, cijepanje Yu na nekoliko Drzava kojima ce moci da uvale i prodaju sve sta zele. Prilike u svijetu tih godina nisu bile iste kao danas, jer da se 11 septembar dogodio 91-e, scenario bi bio potpuno drugaciji.

Da bi stvar jos bila gora, na celo Srbije dolazi onaj kreten Slobo. Boljeg covjek za rasturanje YU Svijet nije mogao da pozeli, jer sve sto je Svijet od njega kasnije trazio, to je i dobio. Sve je potpisao, od prvog do zadnjeg plana.

grbavica70 wrote:Medjunarodni faktori su bili sve samo ne "mjerodavni" i "neutralni"...To mozes pricati znas kome ? Onome koji nema pojma ni o cemu. Od samog pocetka sukoba, kompletni evropski mediji su se unaprijed stavili na vasu stranu, jer je trebalo i moralo razbiti Jugoslaviji po svaku cijenu.
Jugoslavija je smetala i bila trn u oku svima, pogotovo NATO paktu, i to vec debelih 45 godina...Nesvrstana Jugoslavije, jos pro-ruska, "lider" zemalja treceg svijeta, "cetvrta" ili "peta" armija evrope ( jes al u qrcu), je smetala najnovijim planovima prosirenja NATO na Istok i na Balticke zemlje. U tom smislu, dozvoljena je ekspresna nezavisnot Slovenije i Hrvatske a BiH data mogucnost da se Srbi konacno i definitivno pocijepaju na nekoliko razlicitih Drzava...Na taj nacin, SVi Hrvati ostaju u Hrvatskoj i dijelom u prijateljskoj Bosni (beznacajan broj), gro Muslimana ostaju u Nezavisnoj BiH, Slovenci u Sloveniji a JEDINO Srbi, koje je Tito tako mudro raspodjelio po Republikama SFRJ, cijepaju na nekoliko Drzava.
Prema tome, ucinjeno je sve moguce da se JNA onemoguci, da Jugoslavija nestane sa mape Evrope i da se time ukine posljednja granica sirenja NATO. Da se ukine jedina komunisticka zemlja u Evropi.

Znajuci sve to, nije bilo tesko zakljuciti kome ce se mediji prikloniti i zato u Bosni nije bilo niti "nezavisnih" niti "neutralnih" medija. Evropa i Svijet su dobili sta su zeljeli, cijepanje Yu na nekoliko Drzava kojima ce moci da uvale i prodaju sve sta zele. Prilike u svijetu tih godina nisu bile iste kao danas, jer da se 11 septembar dogodio 91-e, scenario bi bio potpuno drugaciji.

Da bi stvar jos bila gora, na celo Srbije dolazi onaj kreten Slobo. Boljeg covjek za rasturanje YU Svijet nije mogao da pozeli, jer sve sto je Svijet od njega kasnije trazio, to je i dobio. Sve je potpisao, od prvog do zadnjeg plana.

e mj jadovane glupi.
Stakic u Prijedoru je planirao godnu prije rata logor,Plavsicka se izvinjavala radi zlocina.
vise obraza od tebe je imao onaj doktor iz Prijedora sto je umro u Tribunalu,jel ono bjese Knezevic?odgovorio je novinaru da se sabirni centar za protjerivanje nesrba pretvorio u Dahau.
evo ti pa citaj za sta ti se optuzuju oficiri.
i nemoj fuliti dio gdje se kaze DJELOMICNO POVLACENJE JNA I NJENA TRANSFORMACIJA U VRS.

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU


PREDMET BR. IT-98-29-I


TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
STANISLAVA GALIĆA
DRAGOMIRA MILOŠEVIĆA


OPTUŽNICA


Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje


STANISLAVA GALIĆA i DRAGOMIRA MILOŠEVIĆA

da su počinili ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kako slijedi:


OPŠTI PODACI:


1. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i proteže se u smjeru istok-zapad duž doline rijeke Miljacke u srednjoj Bosni. Grad je okružen strmim padinama obližnjih visokih planina. Na istoku se nalazi gusto naseljen gradski centar koji čini stambenu i trgovačku jezgru starog grada koji se proteže uz susjedna brda. Na otvorenijem prostoru prema zapadu nalaze se nove opštine sa razvijenom trgovačkom djelatnošću i brojnim stambenim zgradama. Istorija grada seže skoro dvije hiljade godina unazad. Do 1992. godine Sarajevo je bilo prosperitetna višenacionalna zajednica, te kulturni i privredni centar u bivšoj Jugoslaviji. Prema popisu iz 1991. godine, u gradu i neposrednoj okolini bilo je 525.980 stanovnika čiji je nacionalni sastav bio sljedeći: 49,3% Muslimana, 29,9% Srba, 6,6% Hrvata, 10,7% onih koji su se izjasnili kao Jugoslaveni i 3,5% ostalih. U Sarajevu je živjelo 11% stanovništva Bosne i Hercegovine.

2. U Sarajevu su izbila oružana neprijateljstva ubrzo nakon što je 6. aprila 1992. Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao nezavisna država. Čak i prije izbijanja sukoba, oružane snage koje su podržavale Srpsku demokratsku stranku (SDS) i dijelovi Jugoslavenske narodne armije (JNA), uključujući jedinice 4. korpusa 2. vojne oblasti, zauzele su strateške položaje u i oko Sarajeva. Grad je kasnije bio blokiran, te je sa tih položaja neprestano granatiran i napadan iz snajpera. Artiljerijski i snajperski napadi vršeni su uglavnom sa položaja na brdima iznad Sarajeva, odakle su napadači imali jasan, precizan i sveobuhvatan pregled nad gradom i civilnim stanovništvom u gradu.


3. Na dan ili oko 20. maja 1992, nakon djelomičnog povlačenja JNA iz Bosne, 2. vojna oblast uspješno se transformirala u dio Vojske Republike Srpske (VRS). U sklopu te transformacije, 4. korpus 2. vojne oblasti postao je Sarajevsko-romanijski korpus sa štabom u kasarni Lukavica jugozapadno od Sarajeva.


4. (a) Tokom četrdeset četiri mjeseca, Sarajevsko-romanijski korpus sprovodio je vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba spola i svih starosnih dobi, uključujući djecu i starce.


(b) Sarajevsko-romanijski korpus usmjeravao je granatiranje i snajpersko djelovanje na civile koji su obrađivali povrtnjake, čekali u redu za kruh, sakupljali vodu, išli na sahrane, kupovali na pijacama, vozili se tramvajima, sakupljali drva, ili jednostavno šetali sa djecom ili prijateljima. Ljudi su ranjavani i ubijani čak u vlastitim domovima mecima koji bi ušli kroz prozore. Napadi na sarajevske civile često nisu imali veze sa vojnim djelovanjima i cilj im je bio da stanovništvo drže u neprekidnom strahu.

(c) Od početka aprila 1995, Romanijski korpus počeo je protiv Sarajeva koristiti oružje koje dotada nije bilo zapaženo u sukobu. Velike rasprskavajuće bombe, koje su napravljene da bi se izbacivale iz aviona, opremljene su specijalno adaptiranim raketnim pogonskim mehanizmom ali bez sistema navođenja, te su ispaljivane iznad Sarajeva. Te bombe su nanijele veliku štetu na objektima u širokom radijusu od mjesta udara.

Od eksplozija su uništavane ili teško oštećivane kuće i stambene zgrade. Bombe su ubile ili ranile brojne civile, a mnogi preživjeli od tih masovnih eksplozija imaju trajne posljedice, ožiljke ili invalidnost. To oružje izazivalo je strah među civilnim stanovništvom.

(d) Zbog granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civila, život svakog stanovnika Sarajeva postao je svakodnevna borba za opstanak. Bez plina, struje ili tekuće vode, ljudi su morali izlaziti van da nađu osnovne životne potrepštine. Svaki put kad bi izašli, bilo da sakupe drva, donesu vodu ili kupe kruh, rizikovali su život. Pored pravog pokolja ljudi koje je granatiranje i snajpersko djelovanje prouzrokovalo, neprekidni strah od smrti i osakaćivanja doveo je kod stanovnika Sarajeva do velikih trauma i psihičkih povreda.


OPTUŽENI:

5. STANISLAV GALIĆ, sin Dušana, rođen je 12. marta 1943. u selu Goleši u opštini Banja Luka. Imao je čin general-majora u Vojsci Republike Srpske. Preuzeo je komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusomSarajevsko-romanijskog korpusa na dan ili oko 10. septembra 1992. i ostao na tom položaju do otprilike 10. avgusta 1994. Za to vrijeme snage pod njegovim rukovođenjem i komandovanjem provodile su kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja protiv civilnog stanovništva Sarajeva.


6. DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, sin Milorada, rođen je 4. februara 1942. u selu Murgaš u opštini Ub. Prije oružanog sukoba bio je oficir JNA, a služio je kao pukovnijski načelnik štaba i brigadni načelnik štaba u 49. motorizovanoj brigadi u Lukavici koja je bila dio 4. korpusa 2. vojne oblasti. Od otprilike marta 1993. DRAGOMIR MILOŠEVIĆ bio je načelnik štaba STANISLAVA GALIĆA kog je zatim naslijedio kao komandant Sarajevsko- romanijskog korpusa na dan ili oko 10. avgusta 1994. Na tom položaju DRAGOMIR MILOŠEVIĆ je ostao za vrijeme trajanja oružanog sukoba. Dok je on bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, snage pod rukovodstvom i komandom DRAGOMIRA MILOŠEVIĆA provodile su kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja protiv civilnog stanovništva Sarajeva.





OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE


7. Sarajevsko-romanijski korpus bio je važan dio VRS kojom su komandovali Ratko MLADIĆ, komandant Glavnog štaba, i Radovan KARADŽIĆ koji je najprije bio predsjednik Predsjedništva Administracije bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini, a kasnije predsjednik Republike Srpske i imenovani vrhovni komandant njenih oružanih snaga.


8. Do 10. septembra 1992. Sarajevsko-romanijski korpus uspostavio je kontrolu nad čitavim bosansko-srpskim teritorijem oko Sarajeva, uključujući uspostavljene linije sukoba i artiljerijske položaje.


9. STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, svaki tokom svoje službe kao komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa, bili su u nadređenom položaju u odnosu na oko 18.000 pripadnika vojske raspoređenih u deset brigada.


10. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, STANISLAV GALIĆ je svoj autoritet i kontrolu nad snagama koje su sačinjavale i bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, pokazao između ostalog i učestvovanjem u pregovorima i ostvarenju zone potpunog isključenja teškog naoružanja (zona potpunog isključenja), kontroliranjem pristupa UNPROFOR-a i ostalog osoblja UN-a na teritorij oko Sarajeva, a naročito lokacijama na kojima se nalazilo teško naoružanje. Kad je DRAGOMIR MILOŠEVIĆ postao komandant korpusa, on je svoj autoritet i kontrolu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom pokazao između ostalog i pregovaranjem, potpisivanjem i provođenjem dogovora o prestanku snajperskog djelovanja, lokalnih sporazuma o prekidu vatre, učestvovanjem u pregovorima koji su se odnosili na teško naoružanje i kontroliranjem pristupa UNPROFOR-a i ostalog osoblja UN-a na teritorij oko Sarajeva.


11. STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ pojedinačno su krivično odgovorni za planiranje, poticanje, naređivanje, izvršavanje ili na drugi način pomaganje i učestvovanje u planiranju, pripremi ili izvođenju granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva, te za niže navedena djela koja su počinili pripadnici njihovih snaga i osobe pod njihovom komandom, u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda.


11. Kao komandant2. Kao sukcesivni komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa STANISLAV GALIĆ takođe snosi individual, STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ takođe snose pojedinačnu krivičnu odgovornost za ponašanje onih podređenih osoba u odnosu na koje je on biosu oni bili u nadređenom položaju. STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovorni je odgovoransu za djela i propuste svojih podređenih jer je znao ili imao razloga da zna da će njegsu znali ili imali razloga da znaju da će njihovi podređeni počiniti takva djela, ili da su ih već počinili, a on nije poduzeo razumne korake da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce. Zbog toga što nije poduzeo radnje koje je trebao poduzeti kao osobai nisu poduzeli razumne korake da spriječe takva djela ili da kazne počinioce. Zbog toga što nisu poduzeli mjere koje su trebali preduzeti kao osobe u nadređenom položaju, STANISLAV GALIĆ je odgovorani DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovorni su za djela i propuste koji se navode dolje u tekstu u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.


123. Za sve vrijeme bitno za ovu optužnicu u Bosni i Hercegovini na teritoriji bivše Jugoslavije trajao je oružani sukob.


14. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, što je zločin prema članu 5 Statuta Međunarodnog suda, navodna djela i propusti bili su dio rasprostranjenog, sistematskog ili masovnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva.


15. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za kršenje ratnih zakona ili običaja, što je zločin prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda, ta djela i propusti bili su usmjereni protiv civila.


16. Navodi svih tačaka optužnice odnose se na kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva u cjelosti, no razmjeri su bili toliki da Prilozi pojedinačnim grupama tačaka u ovoj optužnici navode samo mali reprezentativan broj pojedinačnih incidenata u cilju konkretnosti iznošenja optužbi.


16. Tokom predmetnog vremena STANISLAV GALIĆ je bio dužan pridržavati se zakona ili običaja kojima se regulir7. Tokom predmetnog vremena, STANISLAV GALIĆ i DRAGOMIR MILOŠEVIĆ bili su dužni pridržavati se zakona i običaja koji se odnose na vođenje rata.




OPTUŽBE:


TAČKA 1

(TERORISANJE STANOVNIŠTVA)

Otprilike od 10. septembra 1992. do oko 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način civilno stanovništvo i nanoseći mu psihičke patnje.


Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:


TAČKA 1: Kršenja ratnih zakona i običaja (nezakonito terorisanje civila kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.


TAČKE 2 - 4

(SNAJPERSKO DJELOVANJE)

TAČKA 2

(TERORISANJE STANOVNIŠTVA)

Otprilike od 10. avgusta 1994. do 21. novembra 1995, DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način civilno stanovništvo i nanoseći mu psihičke patnje.


Svojim djelima i propustima DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovoran je za sljedeće:


TAČKA 3: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i)2: Kršenja ratnih zakona i običaja (nezakonito terorisanje civila kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 5: Zločini protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjivi prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 6: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.




TAČKE 3-5

(SNAJPERSKO DJELOVANJE - GALIĆ)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva, u kojoj je ubijen i ranjen velik broj civila svih starosnih dobi i obaju spolova. Takvi napadi po svojoj prirodi uključivali su namjerno gađanje civila vatrenim oružjem za direktno djelovanje. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u prvom prilogu ovoj optužnici.


Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:


TAČKA 23: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 3: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 4: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 5: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 4: Kršenja ratnog prava i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.




TAČKE 5 - 7

(GRANATIRANJE

TAČKE 6 - 8

(GRANATIRANJE - GALIĆ)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju granatiranja civilnih područja i civilnog stanovništva Sarajeva iz artiljerijskog i minobacačkog oružja. Posljedice granatiranja bile su smrt i ranjavanje hiljada civila. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u drugom prilogu ovoj optužnici.


Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:


TAČKA 6: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 7: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 8: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.


TAČKE 9 - 11

(SNAJPERSKO DJELOVANJE - MILOŠEVIĆ)

Između 10. avgusta 1994. i 21. novembra 1995, DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva, u kojoj je ubijen i ranjen velik broj civila svih starosnih dobi i obaju spolova. Takvi napadi po svojoj prirodi uključivali su namjerno gađanje civila vatrenim oružjem za direktno djelovanje. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u trećem prilogu ovoj optužnici.


Svojim djelima i propustima DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovoran je za sljedeće:


TAČKA 9: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 10: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 11: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.




TAČKE 12 - 14

(GRANATIRANJE - MILOŠEVIĆ)

Između 10. avgusta 1994. i 21. novembra 1995, DRAGOMIR MILOŠEVIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, provodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju granatiranja civilnih područja i civilnog stanovništva Sarajeva iz artiljerijskog i minobacačkog oružja. Posljedice granatiranja bile su smrt i ranjavanje hiljada civila. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u četvrtom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima DRAGOMIR MILOŠEVIĆ odgovoran je za sljedeće:


TAČKA 12: Zločine protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjive prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 13: Zločine protiv čovječnosti (nečovječna djela osim ubistva) kažnjive prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 14: Kršenja ratnih zakona i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama od 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog Suda suda.

Dana
Potpis:
Dana 24. aprila 1998.

Potpis: /potpisano na originalu/
Louise Arbour
Tužilac

"Medjunarodni faktori su bili sve samo ne "mjerodavni" i "neutralni"...To mozes pricati znas kome ? Onome koji nema pojma ni o cemu. Od samog pocetka sukoba, kompletni evropski mediji su se unaprijed stavili na vasu stranu, jer je trebalo i moralo razbiti Jugoslaviji po svaku cijenu. "



-Stvarno si ugrozen. Od cijeloga svijeta. Vjerujem da se i Hitler tako osjecao. Nesto slicno je i sam govorio.
Nego, je li ti ovaj tvoj poslednji komentar nazivas argumentom?
Vjerujem da su ti ovi Haski argumenti rakrana.

Da bi znao sta je Hiler govorio i kako se osjecao, prvo moras da ga procitas i eventualno, citiras. Pa da uporedimo. Posto ga nisi citao, ne mozes ni znati sta je govorio i kako se osjecao. Pogotovo sto postoji veca slicnost izmedju vas i njega, nego izmedju nas i njega. Njemu je Evropa pomogla da dodje na Vlast, naoruzala ga i finansirala, jer je bio obecao da ce da se bori protiv komunista i da ce da ga unisti. Evropa nije znala da ce Hitler da se okrene protiv nje a kada je shvatila, vec je bilo kasno.
Tako su i vas finansirali i doturali oruzje, jer ste obecali unistiti Srbe, koji su posljednja prepreka sirenja NATO na istok. Kada je Evropa shvatila ko ste, vec je bilo kasno. Nesto kao i USA/Ben Laden.

Zgodna uporedba, zar ne ?