mozda bi trebalo okrenuti pitanje: kakva bi bila austrija da je u njoj ostala bosna?
heh, mozda bi se sastojala od republike tirolske i korusko-salzburske federacije, dok bi pitanje multietnickog kantona bec, kao glavnog grada te oblasti, bilo stalno dovodjeno u pitanje od separatista u innsbrucku i zapadnom klagenfurtu.
salu na stranu,tesko je odrediti 'dobrotu' bilo kojeg okupatora, i to je pitanje koje se uvijek postavlja u odnosu metropola-provincija.
slika nikad nije crno-bijela, osim u slucajevima ekstremno krvave okupacije kakva je, recimo, bila belgijska okupacija/eksploatacija konga ili spanjolska u meksiku i peruu. zaboravlja se da je otomansko carstvo u pocetnom periodu okupacije b-h zasluzno za urbanizaciju cijele bosne i hercegovine i izgradnju urbane infrastrukture. do 1463. u bosni i nije bilo znacajnijih i vecih urbanih cjelina. sarajevo, na koncu, je grad koji su napravili turci. kako su se mijenjale prilike u metropoli (od zlatnog doba za vrijeme sulejmana velicanstvenog, pa do stagnacije u 17. i 18. stoljecu), tako su se, sa pomakom u fazi, mijenjale i prilike u provinciji i na periferiji. pa je i bosna, za vrijeme turskog vakta, prolazila kroz relativno bolje i losije periode. nije svih cetri stotine godina bilo isto.
austrija je ostala u bosni daleko krace, njezina okupacija nije prosla puni krug, pa i vise od toga, kao turska. moguce da je po bosnu, ipak bilo dobro sto ju je zakacio zadnji trzaj austrijske snage i velicine, doba ekspanzije ideja i mogucnosti, industrijalizacija i modernizacija. bosna je za austriju, koja nije imala prekomorskih kolonija, bila zadnja granica, njezina 'afrika', njezin 'divlji istok', nedvojbeno egzoticna, divlja i nepoznata zemlja koju je trebalo urediti i civilizirati (misionarski impuls), te, naravski, i dobrano iskoristiti. moguce da zbog kratkoce austrijske okupacije bosna ipak nije tako lose prosla, u smislu iskoriscenih tj. opljackanih dobara (treba samo pogledati sto je petstogodisnja mletacka dominacija ostavila u dalmaciji). austrija je pravila infrastrukturu i planove za daleko dulji ostanak, pa su, moguce (nemam tocne podatke), ekonomski pokazatelji (input/output) donekle izbalansirani. cinjenica jest, iza austrije je ostala solidna i jos uvijek drzeca infrastruktura (bolnica kosevo, regulirana miljacka, jezgra sarajeva, te mnoge druge gradjevina po bosni i hercegovini). u socijalnom pogledu, austrija je doprinijela modernizaciji bosne te njezinom postupnoj integraciji u tadasnje moderne europske tokove sto je nasilno prekinuto prvim svjetskim ratom. tema o austrijeskoj i/ili ili turskoj okupaciji i relevantnim pozitivnim i negativnim aspektima naravski nije ovdje zavrsena.
nemaju bosanci puno od ovakvih spekulacija, treba se okrenuti sebi i treba se okrenuti sutrasnjici. i austrija i turska su dio bosanskog naslijedja, to treba sagledati, shvatiti i prihvatiti (i dobro i lose) kao dio bosanskog (multi)nacionalnog mozaika. i ne treba samo i jedino uvijek isticati ono negativno. jedan od problema bosne je i taj sto je u oba ta dva velika i znacajna carstva bila na periferiji, pocesto tretirana kao zadnja rupa, ruzno pace.
no, hajde, da je ostala austrija, mozda bi se clanovi tripartitnog predsjedistva sada zvali wolfgang silajdzic, zeljko wirtenberger i
hans-jozef radmanovic, dok bi se jedan od entitetskih poglavica odazivao na ime milorad dodenbauer. sto mislite bi li se onda uspjeli lakse dogovoriti oko bitnih stvari?
san darius