Prijatelj, jaran i poznanik
Moderator: anex
- amrica
- Posts: 7110
- Joined: 26/01/2007 17:58
#76 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
bolan dr.gog, pa ko ti valja?
Sa 85% se slazem, ali ti ljudi (neki, Sead F.napr.) su ponekad nesto pametno napisali. Nemoj ih vrijedjati pa trpati u isti kos sa F.A.
I Kluljis je totalno razocarenje, ali onda mozes dodati i Kopanju i prodavanje NN Dodiku?
Sa 85% se slazem, ali ti ljudi (neki, Sead F.napr.) su ponekad nesto pametno napisali. Nemoj ih vrijedjati pa trpati u isti kos sa F.A.
I Kluljis je totalno razocarenje, ali onda mozes dodati i Kopanju i prodavanje NN Dodiku?
- dr.gog
- Posts: 4960
- Joined: 09/09/2007 12:52
- Location: S@nitet-X
- Grijem se na: briketi kanabisa
- Horoskop: Vodolija
#77 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
..i tako to o jeziku i slično


- dr.gog
- Posts: 4960
- Joined: 09/09/2007 12:52
- Location: S@nitet-X
- Grijem se na: briketi kanabisa
- Horoskop: Vodolija
#79 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Izvini zaboravio sam Sveca od Nezavisnijeh...a naravno da navedeni jesu imali dobrih tekstova.amrica wrote:bolan dr.gog, pa ko ti valja?
Sa 85% se slazem, ali ti ljudi (neki, Sead F.napr.) su ponekad nesto pametno napisali. Nemoj ih vrijedjati pa trpati u isti kos sa F.A.
I Kluljis je totalno razocarenje, ali onda mozes dodati i Kopanju i prodavanje NN Dodiku?
Tipa slave/hvale Vildane i Senada u ratnom članku o posjeti MT Caci
Bez zezanja sad,bilo bi suludo reći da nije bilo ništa dobro,daleko od toga ,jer sam iste polumagazine kupovao od početka..novinu ne čini jedna redakcijska gnjida ili urednikova povjerljiva raja,,već i dosta onih neprimjetnih i vrijednih ljudi....ima tu uvijek ok ljudi i odličnih škrabala
- dr.gog
- Posts: 4960
- Joined: 09/09/2007 12:52
- Location: S@nitet-X
- Grijem se na: briketi kanabisa
- Horoskop: Vodolija
#80 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Amrice mislio sam na gomilu off topic i nebuloznih komentara o -nacionalno jezičkim aspektima nečijeg izražavanja,u samoj ovoj temi.Priča je o Semezdinu i Semezdinimaamrica wrote:
-
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#81 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
uh brate! dobra ovadr.gog wrote:Taj predivni "kolumnista" koje je mrvio "zavjereničkim tonom "Semezdinu Mehmedinoviću,je naime dulje vrijeme radio sa ljudima iz Slobodne Bosne,sa njima se veselio i pio kafe,mahalao i sve ostalo što ide uz život jedne skromne novine,..
Da bi se jedna vrla urbana Džizus faca tipa Semezdinove naglo sjetila te,pažljivo čuvane krpe prljavoga veša,te ljigave i nepristojne objede o Ciganu i Metilju,od kojih zasigurno njegov pripovjedač-kolumnista nije otišao prazna džepa,već vjerovatno nagažene odvratne sujete.
Iz Mehmedinovićevog tona izbija sirovost i infantilni bijes klinca koji je fasovao neku pridiku,i koji je dugo čekao svojih pet minuta da opali po nekome.
Za kašikicu kulturne kreme kojoj pripada ispao je bljutav, i utopio se u masu pažnje željnih polemičara...uz društvo DR.DRE-a Sarajevskih novinara,prelijepoga Senada Pećanina Anorexičnog(čisto da bude u trendu,mislim na nadimak).
Pominjanje fingiranog prijateljstva je zapravo samo Principov pucanj, lažni povod za najcrnje mahalsko olajavanje jednog,nad drugim nazoviurbanim novinarsko-spisateljskim bardom.
Najbizarnije je što niti naziv spisatelja niti naziv novinara ne uspijevaju održati bez prizemnih napada sujete i tračanja,dok jedan od bljuvotine željnih,uvijek posmatra sa strane.Ovaj put je to Senad Pećanin, apostolski nuncij Novinarstva Opozicije U Bosanaca, od čije pojave imam alergiju veću samo u slučaju još ljigavijeg i bezobraznijeg smora Denisa Kuljiša, Meštra od Ekskluzivnog Novinarstva u Hrvata.
Prenapuhani foliranti koji prodaju multikulti i liberalnu priču šablonski već zadnjih milion godina.
Kod takvih neizlječivo malignih manipulatora,zajedničko je jedno--uvijek pronađu pokondirene i taštinom nafilovane intelektualce ili pak političare, te ih javno blamiraju za svoje međusobne kokošarske obračune preko svojih, većinom defetističkih i prezirom ispunjenih članaka...gdje svo sranje uljepšavaju "kolumnama" poznatih publicista u prodavača magle.
Dok se te moralne protuhe međusobno mlave za naših 3-5 konvertibilnih maraka po primjerku svog bljuvanja, u prvi plan ispadaju abortirani poluuradci manipulacije tipa Fatmira fon Fekalixa AliSSpahića, nikotinski napisi jedinog sina Darinke i ocvalog profesora VešOvića(sad kad mu je hebeni Rašo uhapšen može pričati o pepeljari u 50 nastavaka), zatim granapski šaljivdžija Sead Fetahagić (viši stupanj Ismeta Hore ), tajanstvenog analitičara svega u Americi pod Bušom Omrznutim, Alexandra Hemona,ili najdosadnijeg bosanskog filologa i antikolumnistu Filipovića Čija je Pradaidžinica Bacila Sihre Prabaki Bila Gejtsa,pa je isti nesrećom dobio tastaturu i moć e-maila da smara tekstovima gdje je god u turi dosađivanja.
...Kupiti po primjerak svih novina , zarolati ga čvrsto,i lupati ih po tikvama sve dok ne odluče da počnu praviti novine uz koje neće redovno prisjedati kafa
..od taštine,ljigavosti, mržnje i dvoličnosti, i kukavičluka..
- amrica
- Posts: 7110
- Joined: 26/01/2007 17:58
#82 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
O tome se i radi, dugo vremna sve do prije par godina sam redovno citala sve te novine-magazine, a onda sam prestala, nije bilo vise nista pametno za procitati, stalno ista prepucavanja i privatni ratovi sa nekim. A da ljudi znaju napisati, znaju, izvinjavam se, bez obzira na uzase i nebuloze koje pise F.A., covjek ima zicu za pisanje. Samo meni muka poslije citanja.
A vec sam napisala, S.A., koliko dobro zna pisati, toliko lose (ne) zna govoriti. Ko njega pozove u tv emisju, to je da ukopa ili njega ili sebe.
A vec sam napisala, S.A., koliko dobro zna pisati, toliko lose (ne) zna govoriti. Ko njega pozove u tv emisju, to je da ukopa ili njega ili sebe.
- tranquil
- Posts: 6638
- Joined: 11/08/2007 00:55
- Location: Mare Tranquillitatis
#83 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Haj sve, al što bolan Hemona ?dr.gog wrote:Taj predivni "kolumnista" koje je mrvio "zavjereničkim tonom "Semezdinu Mehmedinoviću,je naime dulje vrijeme radio sa ljudima iz Slobodne Bosne,sa njima se veselio i pio kafe,mahalao i sve ostalo što ide uz život jedne skromne novine,..
Da bi se jedna vrla urbana Džizus faca tipa Semezdinove naglo sjetila te,pažljivo čuvane krpe prljavoga veša,te ljigave i nepristojne objede o Ciganu i Metilju,od kojih zasigurno njegov pripovjedač-kolumnista nije otišao prazna džepa,već vjerovatno nagažene odvratne sujete.
Iz Mehmedinovićevog tona izbija sirovost i infantilni bijes klinca koji je fasovao neku pridiku,i koji je dugo čekao svojih pet minuta da opali po nekome.
Za kašikicu kulturne kreme kojoj pripada ispao je bljutav, i utopio se u masu pažnje željnih polemičara...uz društvo DR.DRE-a Sarajevskih novinara,prelijepoga Senada Pećanina Anorexičnog(čisto da bude u trendu,mislim na nadimak).
Pominjanje fingiranog prijateljstva je zapravo samo Principov pucanj, lažni povod za najcrnje mahalsko olajavanje jednog,nad drugim nazoviurbanim novinarsko-spisateljskim bardom.
Najbizarnije je što niti naziv spisatelja niti naziv novinara ne uspijevaju održati bez prizemnih napada sujete i tračanja,dok jedan od bljuvotine željnih,uvijek posmatra sa strane.Ovaj put je to Senad Pećanin, apostolski nuncij Novinarstva Opozicije U Bosanaca, od čije pojave imam alergiju veću samo u slučaju još ljigavijeg i bezobraznijeg smora Denisa Kuljiša, Meštra od Ekskluzivnog Novinarstva u Hrvata.
Prenapuhani foliranti koji prodaju multikulti i liberalnu priču šablonski već zadnjih milion godina.
Kod takvih neizlječivo malignih manipulatora,zajedničko je jedno--uvijek pronađu pokondirene i taštinom nafilovane intelektualce ili pak političare, te ih javno blamiraju za svoje međusobne kokošarske obračune preko svojih, većinom defetističkih i prezirom ispunjenih članaka...gdje svo sranje uljepšavaju "kolumnama" poznatih publicista u prodavača magle.
Dok se te moralne protuhe međusobno mlave za naših 3-5 konvertibilnih maraka po primjerku svog bljuvanja, u prvi plan ispadaju abortirani poluuradci manipulacije tipa Fatmira fon Fekalixa AliSSpahića, nikotinski napisi jedinog sina Darinke i ocvalog profesora VešOvića(sad kad mu je hebeni Rašo uhapšen može pričati o pepeljari u 50 nastavaka), zatim granapski šaljivdžija Sead Fetahagić (viši stupanj Ismeta Hore ), tajanstvenog analitičara svega u Americi pod Bušom Omrznutim, Alexandra Hemona,ili najdosadnijeg bosanskog filologa i antikolumnistu Filipovića Čija je Pradaidžinica Bacila Sihre Prabaki Bila Gejtsa,pa je isti nesrećom dobio tastaturu i moć e-maila da smara tekstovima gdje je god u turi dosađivanja.
...Kupiti po primjerak svih novina , zarolati ga čvrsto,i lupati ih po tikvama sve dok ne odluče da počnu praviti novine uz koje neće redovno prisjedati kafa
..od taštine,ljigavosti, mržnje i dvoličnosti, i kukavičluka..
-
callmethebreeeze
- Posts: 7343
- Joined: 22/04/2005 22:37
- Location: Svedska
#84 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
ja nikoga zivog, cak ni ni avdica, ni u ludilu ne bih stavljao u isti kos sa alispahicem. tu nije mjesto ni vesovicu, a pogotovo ne hemonu...
hemon je za klasu iznad svih njih. ma sta klasu. hemon je svjetska klasa... za razliku od ovih sto se glozu na potezu carsija-m.dvor..

hemon je za klasu iznad svih njih. ma sta klasu. hemon je svjetska klasa... za razliku od ovih sto se glozu na potezu carsija-m.dvor..
- Banksy
- Posts: 28557
- Joined: 18/07/2008 09:33
#85 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Ko ima dobar želudac ... Semezdin o Avdiću ... nekada
http://www.bhdani.com/arhiva/214/transatlantik.shtml
TRANSATLANTIK
Press
Danima već, sa izrazitim zanimanjem, pratim ovo svoje dijete: on sistematski ispituje povijest sedamdesetih godina i sada već, s namještenim izrazom lica neprikosnovenog znalca, glasno iznosi svoje sudove.
Kažem mu da ja o sedamdesetim ne mogu misliti bez podsmijeha, jer se na pomen tih godina sjetim cipela s visokim potpeticama i košulja s kragnama od vakcine do vakcine, kakvu sam i sam u skladu s modom vremena nosio, košulju boje trule višnje. I da je među sarajevskim baštama neusporediva bila ona u restoranu "Kvarner" u kojoj sam upoznao meteorološku posebnost: kako je bašta ograđena visokim zidom i zgradama uokolo, tako je u ljetnu večer vjetar tamo dospijevao samo kad se vertikalno, s neba, spusti među stolove u bašti, a u svom povratnom smjeru dizao je stolnjake u zrak, a džinovske kragne košulja šamarale lica gostiju. Kad se, dakle, danas sjetim sedamdesetih i cipela s visokim potpeticama, imam osjećaj da je taj svijet izgledao tako voljom muškaraca niskih rastom.
Ja, kažem mu, skroz spadam u osamdesete.
Dva su se događaja zbila ovih dana, a međusobno ih povezuje sentiment osamdesetih godina. Prvo je (da krenem s vedre strane) zvala novinarka lokalnog zagrebačkog radija i tražila Matu Bašića. Mate je, koliko ja znam - kažem - u Australiji. U razgovoru se brzo otkrije da je djevojka zapravo pomiješala naše adrese, Matinu i moju; mislila je da ja, zapravo, živim u Australiji, a da...
Razlog zbog kojeg zove je njezina emisija u kojoj je gost Edo Popović, a namjera je da ga iznenadi tako što će telefonskim putem u toku emisije uključiti, bez njegova znanja, prekooceanske prijatelje, t.j. Matu i mene. I Senada Avdića. Meni se ideja dopala, premda sam, nakon razgovora, kratko porazmislio o vlastitoj zagubljivosti na planeti.
Drugi događaj je tekst, a njegov autor - Senad Avdić - prepričava telefonski razgovor s novinarkom nekog Avazovog izdanja. Ova pita: da li je tačno da je on osamdesetih godina silovao, te ubio neku djevojku, a potom zataškao oba čina. Pročitao sam to jednom. I još jednom sam pročitao. U prvom čitanju mi je cijeli događaj, u svojoj nadrealnosti, bio smiješan. U drugom, međutim, jezovit. Jer tekst je opremljen faksimilima (istog) pitanja, ispod logotipa novine koju novinarka predstavlja. I sad više prestaju biti važni mentalni limiti novinarke, u prvi plan izlazi pogromaški mentalitet institucije iz koje njena pamet dolazi.
Ja ovdje nemam namjeru raditi tuđi posao, nek se prema tome određuju "unije nezavisnih novinara", "bosanski pen" i slične organizacije koje zasigurno u povodu ovog događaja nisu izdale nikakva saopćenja. Mislim, budalasto je štititi zdrav razum ako su gluhi i nijemi oni koji bi ga trebali predstavljati. Ono što je meni zanimljivo, a što je u spoju dva događaja prizvalo sentiment, jedno je sjećanje na osamdesete godine i na svijet koji je, prirodno, bio neusporedivo manje agresivan od ovog koji se manifestno pokazuje u događaju Avaz/Avdić.
Ozbiljan je nesporazum kad se u istu ravan, kad se u istu stvarnost smjeste paralelni svjetovi.
Mate Bašić je bio novinar Poleta, a Edo Popović je radio za Quorum. Iz Zagreba su noćnim vozom euforično pogužvani stizali u Sarajevo. Senad i ja smo uređivali Lica i s polovičnim uspjehom se borili s glavnim urednikom (sada nezavisnim intelektualcem koji meritorno promišlja bošnjačku zbilju), jer je rukopise predviđene za štampanje nosio na ovjeru u Centralni komitet; mislim, mi smo mu se s uspjehom odupirali osim što je cijena bila to da je Avdić, naposlijetku, ostao bez posla. Večeri smo provodili po sarajevskim kafanama s Matom i Edom, koji su, zapravo, bili neformalni članovi redakcije, a nas je vezivao isti interes za Brinkmana i Deliusa (za cijelu tzv. novu osjećajnost u njemačkoj poeziji sedamdesetih), za teoriju haosa, Kerouaca i Ferlinghettija, za Beuysove radove, za eseje Bele Šubić, za Wendersove filmove i Boba Wilsona, za Elvisa Kurtovicha i Phila Glassa, za Burroughsovu tehniku pisanja, itd...
Hoću reći, to je ozbiljnije vrijeme od ovog sada, barem po tome što je pretpostavka pisanju bilo, ipak, neko obrazovanje. Sjećam se fotografije Sama Sheparda, okružene tekstom iz komada Fool for Love, na zidu Avdićeve sobe u Švrakinom Selu. Ali, to druženje je važno u mom sjećanju zbog praskavih igri duha: najviše zahvaljujući Avdićevoj vehementnosti, jer on - što se valjda i iz njegovih tekstova da pročitati - misli brzinom intel pentiuma.
Tako je bilo onda. Sjećam se da ga ni u prvim mjesecima rata nije napuštala duhovitost; u prolasku, na ulici, ispričao mi je sljedeće: njegov otac je, u ono vrijeme gladi, na travnate dijelove Alipašinog Polja izvodio kravu; kako su teritorijalci posebno u tom dijelu grada pod izgovorom odbrambenih potreba "izuzimali" sve što se opljačkati dalo, otac se sinu obratio s molbom: "Senade, ti imaš nekog uticaja u gradu, pa vidi da središ neku iskaznicu ili press-karticu za kravu inače ću ostati bez nje." Cijelu priču je, zacijelo, izmislio, ali je ona na ubjedljivo lijep način opisala našu ratnu zbilju.
Da ne govorim o tome da se navika nekritičkog dijeljenja press-kartica produžila do danas. Čuo sam dosad barem stotinjak mediokriteta koji imaju prigovor na Avdićevo pisanje, ali to je prirodan način na koji prosječnost štiti sebe. To je u redu. Ono što nije u redu i što je - nek mi bude dozvoljeno da s ove udaljenosti kažem - ozbiljno oboljenje društva da je danas u Sarajevu manje ravnopravna posvećenost profesiji kakva je Avdićeva, ma šta zluradi o tome mislili, od policijske vizije novinarstva koja stvarnost oko sebe vidi kao strelište, pa onda izdvoji koga mu drago i kaže: e, ti si silovo, ti si ubio. A onaj Bob Wilson odozgo, Burroughsova tehnika pisanja i Sam Shepard sa zida Avdićeve sobe u Švrakinom, sve to skupa predstavlja neprijatelja Avazovom modelu novinarstva, jer se sve to prirodno protivi lakoći da se za potrebe odstreljivanja drugih kaže: on je silovo, te ubio...
U bezazleno vrijeme našega druženja, kad su svi kestenovi u ulici Đure Đakovića bili na svom mjestu, a kafana "Šetalište" u dubokoj hladovini, pa, jedina agresivnost koju pamtim: Zoran Ilić, upućenik u filozofiju Waltera Benjamina, bit će - podstaknut vinom, iz vaze na stolu je pokupio ružu i njom prošao kroz supu pred Matom Bašićem. Mate je jedno vrijeme gledao u tanjir, potom izvadio ružu i nastavio s jelom tamo gdje je stao.
Hoću reći: ako postoji grijeh našeg svijeta, tog kojeg smo nas četvorica tada činili, više kao posljedica mladenačke igre i valjda otpora prema kulturnom modelu sedamdesetih, to je bio naš nadmen odnos prema muškarcima ispod metarosamdesetpet i prema onom što njihova uskraćenost za visinu može proizvesti.
A da su se kontinenti pristojno izmrvili, kao u telefonskom notesu novinarke iz Zagreba koja je na mom broju tražila Matu, znam po tome što sam duh Sarajeva osamdesetih našao u San Franciscu. S tom razlikom da se ono što je u zajedničkim zanimanjima koja su nas okupljala oko stola u "Šetalištu", što je bilo književna ili art projekcija, tamo pokazalo kao zbilja. U Unitarian Church, već pola stoljeća znamenitoj kao mjestu u koje se sklanjaju beskućnici, kao mjesto davanja, i čiji dekor zidova sam poznavao s video snimki Burroughsovih čitanja tamo, šeretski duh Mate Bašića je progovorio iz Lawrencea Ferlinghettija koji mi kaže: "Sine, kad dođeš do mikrofona, reci popu da nam donese vina."
Semezdin
Mehmedinović
DANI
br. 214
13.
Juli
2001
http://www.bhdani.com/arhiva/214/transatlantik.shtml
TRANSATLANTIK
Press
Danima već, sa izrazitim zanimanjem, pratim ovo svoje dijete: on sistematski ispituje povijest sedamdesetih godina i sada već, s namještenim izrazom lica neprikosnovenog znalca, glasno iznosi svoje sudove.
Kažem mu da ja o sedamdesetim ne mogu misliti bez podsmijeha, jer se na pomen tih godina sjetim cipela s visokim potpeticama i košulja s kragnama od vakcine do vakcine, kakvu sam i sam u skladu s modom vremena nosio, košulju boje trule višnje. I da je među sarajevskim baštama neusporediva bila ona u restoranu "Kvarner" u kojoj sam upoznao meteorološku posebnost: kako je bašta ograđena visokim zidom i zgradama uokolo, tako je u ljetnu večer vjetar tamo dospijevao samo kad se vertikalno, s neba, spusti među stolove u bašti, a u svom povratnom smjeru dizao je stolnjake u zrak, a džinovske kragne košulja šamarale lica gostiju. Kad se, dakle, danas sjetim sedamdesetih i cipela s visokim potpeticama, imam osjećaj da je taj svijet izgledao tako voljom muškaraca niskih rastom.
Ja, kažem mu, skroz spadam u osamdesete.
Dva su se događaja zbila ovih dana, a međusobno ih povezuje sentiment osamdesetih godina. Prvo je (da krenem s vedre strane) zvala novinarka lokalnog zagrebačkog radija i tražila Matu Bašića. Mate je, koliko ja znam - kažem - u Australiji. U razgovoru se brzo otkrije da je djevojka zapravo pomiješala naše adrese, Matinu i moju; mislila je da ja, zapravo, živim u Australiji, a da...
Razlog zbog kojeg zove je njezina emisija u kojoj je gost Edo Popović, a namjera je da ga iznenadi tako što će telefonskim putem u toku emisije uključiti, bez njegova znanja, prekooceanske prijatelje, t.j. Matu i mene. I Senada Avdića. Meni se ideja dopala, premda sam, nakon razgovora, kratko porazmislio o vlastitoj zagubljivosti na planeti.
Drugi događaj je tekst, a njegov autor - Senad Avdić - prepričava telefonski razgovor s novinarkom nekog Avazovog izdanja. Ova pita: da li je tačno da je on osamdesetih godina silovao, te ubio neku djevojku, a potom zataškao oba čina. Pročitao sam to jednom. I još jednom sam pročitao. U prvom čitanju mi je cijeli događaj, u svojoj nadrealnosti, bio smiješan. U drugom, međutim, jezovit. Jer tekst je opremljen faksimilima (istog) pitanja, ispod logotipa novine koju novinarka predstavlja. I sad više prestaju biti važni mentalni limiti novinarke, u prvi plan izlazi pogromaški mentalitet institucije iz koje njena pamet dolazi.
Ja ovdje nemam namjeru raditi tuđi posao, nek se prema tome određuju "unije nezavisnih novinara", "bosanski pen" i slične organizacije koje zasigurno u povodu ovog događaja nisu izdale nikakva saopćenja. Mislim, budalasto je štititi zdrav razum ako su gluhi i nijemi oni koji bi ga trebali predstavljati. Ono što je meni zanimljivo, a što je u spoju dva događaja prizvalo sentiment, jedno je sjećanje na osamdesete godine i na svijet koji je, prirodno, bio neusporedivo manje agresivan od ovog koji se manifestno pokazuje u događaju Avaz/Avdić.
Ozbiljan je nesporazum kad se u istu ravan, kad se u istu stvarnost smjeste paralelni svjetovi.
Mate Bašić je bio novinar Poleta, a Edo Popović je radio za Quorum. Iz Zagreba su noćnim vozom euforično pogužvani stizali u Sarajevo. Senad i ja smo uređivali Lica i s polovičnim uspjehom se borili s glavnim urednikom (sada nezavisnim intelektualcem koji meritorno promišlja bošnjačku zbilju), jer je rukopise predviđene za štampanje nosio na ovjeru u Centralni komitet; mislim, mi smo mu se s uspjehom odupirali osim što je cijena bila to da je Avdić, naposlijetku, ostao bez posla. Večeri smo provodili po sarajevskim kafanama s Matom i Edom, koji su, zapravo, bili neformalni članovi redakcije, a nas je vezivao isti interes za Brinkmana i Deliusa (za cijelu tzv. novu osjećajnost u njemačkoj poeziji sedamdesetih), za teoriju haosa, Kerouaca i Ferlinghettija, za Beuysove radove, za eseje Bele Šubić, za Wendersove filmove i Boba Wilsona, za Elvisa Kurtovicha i Phila Glassa, za Burroughsovu tehniku pisanja, itd...
Hoću reći, to je ozbiljnije vrijeme od ovog sada, barem po tome što je pretpostavka pisanju bilo, ipak, neko obrazovanje. Sjećam se fotografije Sama Sheparda, okružene tekstom iz komada Fool for Love, na zidu Avdićeve sobe u Švrakinom Selu. Ali, to druženje je važno u mom sjećanju zbog praskavih igri duha: najviše zahvaljujući Avdićevoj vehementnosti, jer on - što se valjda i iz njegovih tekstova da pročitati - misli brzinom intel pentiuma.
Tako je bilo onda. Sjećam se da ga ni u prvim mjesecima rata nije napuštala duhovitost; u prolasku, na ulici, ispričao mi je sljedeće: njegov otac je, u ono vrijeme gladi, na travnate dijelove Alipašinog Polja izvodio kravu; kako su teritorijalci posebno u tom dijelu grada pod izgovorom odbrambenih potreba "izuzimali" sve što se opljačkati dalo, otac se sinu obratio s molbom: "Senade, ti imaš nekog uticaja u gradu, pa vidi da središ neku iskaznicu ili press-karticu za kravu inače ću ostati bez nje." Cijelu priču je, zacijelo, izmislio, ali je ona na ubjedljivo lijep način opisala našu ratnu zbilju.
Da ne govorim o tome da se navika nekritičkog dijeljenja press-kartica produžila do danas. Čuo sam dosad barem stotinjak mediokriteta koji imaju prigovor na Avdićevo pisanje, ali to je prirodan način na koji prosječnost štiti sebe. To je u redu. Ono što nije u redu i što je - nek mi bude dozvoljeno da s ove udaljenosti kažem - ozbiljno oboljenje društva da je danas u Sarajevu manje ravnopravna posvećenost profesiji kakva je Avdićeva, ma šta zluradi o tome mislili, od policijske vizije novinarstva koja stvarnost oko sebe vidi kao strelište, pa onda izdvoji koga mu drago i kaže: e, ti si silovo, ti si ubio. A onaj Bob Wilson odozgo, Burroughsova tehnika pisanja i Sam Shepard sa zida Avdićeve sobe u Švrakinom, sve to skupa predstavlja neprijatelja Avazovom modelu novinarstva, jer se sve to prirodno protivi lakoći da se za potrebe odstreljivanja drugih kaže: on je silovo, te ubio...
U bezazleno vrijeme našega druženja, kad su svi kestenovi u ulici Đure Đakovića bili na svom mjestu, a kafana "Šetalište" u dubokoj hladovini, pa, jedina agresivnost koju pamtim: Zoran Ilić, upućenik u filozofiju Waltera Benjamina, bit će - podstaknut vinom, iz vaze na stolu je pokupio ružu i njom prošao kroz supu pred Matom Bašićem. Mate je jedno vrijeme gledao u tanjir, potom izvadio ružu i nastavio s jelom tamo gdje je stao.
Hoću reći: ako postoji grijeh našeg svijeta, tog kojeg smo nas četvorica tada činili, više kao posljedica mladenačke igre i valjda otpora prema kulturnom modelu sedamdesetih, to je bio naš nadmen odnos prema muškarcima ispod metarosamdesetpet i prema onom što njihova uskraćenost za visinu može proizvesti.
A da su se kontinenti pristojno izmrvili, kao u telefonskom notesu novinarke iz Zagreba koja je na mom broju tražila Matu, znam po tome što sam duh Sarajeva osamdesetih našao u San Franciscu. S tom razlikom da se ono što je u zajedničkim zanimanjima koja su nas okupljala oko stola u "Šetalištu", što je bilo književna ili art projekcija, tamo pokazalo kao zbilja. U Unitarian Church, već pola stoljeća znamenitoj kao mjestu u koje se sklanjaju beskućnici, kao mjesto davanja, i čiji dekor zidova sam poznavao s video snimki Burroughsovih čitanja tamo, šeretski duh Mate Bašića je progovorio iz Lawrencea Ferlinghettija koji mi kaže: "Sine, kad dođeš do mikrofona, reci popu da nam donese vina."
Semezdin
Mehmedinović
DANI
br. 214
13.
Juli
2001
- tranquil
- Posts: 6638
- Joined: 11/08/2007 00:55
- Location: Mare Tranquillitatis
#86 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Čuo sad do sada barem sto i jednog mediokriteta koji imaju prigovor na Avdićeno pisanje, ali to je prirodan način na koji prosječnost štiti sebe. To je u redu.Banksy wrote:Ko ima dobar želudac ... Semezdin o Avdiću ... nekada
http://www.bhdani.com/arhiva/214/transatlantik.shtml
TRANSATLANTIK
Press
...
Čuo sam dosad barem stotinjak mediokriteta koji imaju prigovor na Avdićevo pisanje, ali to je prirodan način na koji prosječnost štiti sebe. To je u redu.
...
Semezdin
Mehmedinović
DANI
br. 214
13.
Juli
2001
Možda nisu svi od tih sto i jednog uvijek bili mediokriteti, možda su neki od njih nekada bili nešto više, ali onda su pali u prosječnost i počeli da štite svoju prosječnost naručenim tekstovima. To je u redu.
Fakat nisam ljubitelj Avdića, mada opet kažem da je znao nekad i pogoditi, ali kada vidim ko i kako ga sve napadaju, pronalazim sam sebe u nevjerovatnoj poziciji da ga branim, ali i to je u redu, sramota je odšutiti neke stvari.
-
b@tto
- Posts: 938
- Joined: 14/01/2008 09:28
#87 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Problem je u tome sto se ime institucije ne prevodi. Narodno pozoriste Sarajevo je ubijek bilo Naraodno pozoriste Sarajevo nikad kazaliste, isto kao sto ni ja ne prevodim naziv rock grupe Prljavo kazaliste u Prljavi teatar. Bilo bi smjesno, zar ne?[/quote]
pozorište je na hrvatskom kazalište,oni time štite svoj jezik,imaju pravo na to,imaju svoju državu.[/quote]Mislis na BIH?
[/quote]
mislim na hrvatsku
pozorište je na hrvatskom kazalište,oni time štite svoj jezik,imaju pravo na to,imaju svoju državu.[/quote]Mislis na BIH?
mislim na hrvatsku
-
b@tto
- Posts: 938
- Joined: 14/01/2008 09:28
#88 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Problem je u tome sto se ime institucije ne prevodi. Narodno pozoriste Sarajevo je ubijek bilo Naraodno pozoriste Sarajevo nikad kazaliste, isto kao sto ni ja ne prevodim naziv rock grupe Prljavo kazaliste u Prljavi teatar. Bilo bi smjesno, zar ne?[/quote]
pozorište je na hrvatskom kazalište,oni time štite svoj jezik,imaju pravo na to,imaju svoju državu.[/quote]
pozoriste je sinonim za kazaliste, ta rijec se takodjer nalazi u rjecniku hrvatskog jezika. Imena institucija, ljudi, rock bandova i sl. je isto onoliko ludo prevodit, koliko je besmisleno nalazit opravdanja za takav postupak. to nije zastita jezika nego fanatizam. hrvati su se zalili kad su srbi ivana pavla drugog prevodili kao jovan pavle, a onda su usvojili identicnu praksu, samo jos fali da i mi krenemo sa prvljavim pozoristem i jusufom brozom titom.
[/quote]
kazalište je sinonim za pozoriše kao i teatar,meni je svejedno,kako god da to ko zvao,znam na šta misli.tebi očito smeta svaka riječ koja asocira na hrvatski jezik,ali ti mora biti jasno da u ovoj zemlji ima ljudi koji su hrvati i koji hoće da pričaju jezikom koji oni nazivaju hrvatskim,tebe nko ne tjera da ga ti pričaš,i meni smeta riječ hudovica,to niko nije govorio prije rata,niti mahrama,ali dopuštam da neki ljudi hoće da tako govore i neka govore.
ne znam na koga nas misliš kad spominješ tita.
i uporno izbjegavaš odgovoriti je li po tebi sadašnji hrvatski jezik ustaški jezik.
pozorište je na hrvatskom kazalište,oni time štite svoj jezik,imaju pravo na to,imaju svoju državu.[/quote]
pozoriste je sinonim za kazaliste, ta rijec se takodjer nalazi u rjecniku hrvatskog jezika. Imena institucija, ljudi, rock bandova i sl. je isto onoliko ludo prevodit, koliko je besmisleno nalazit opravdanja za takav postupak. to nije zastita jezika nego fanatizam. hrvati su se zalili kad su srbi ivana pavla drugog prevodili kao jovan pavle, a onda su usvojili identicnu praksu, samo jos fali da i mi krenemo sa prvljavim pozoristem i jusufom brozom titom.
kazalište je sinonim za pozoriše kao i teatar,meni je svejedno,kako god da to ko zvao,znam na šta misli.tebi očito smeta svaka riječ koja asocira na hrvatski jezik,ali ti mora biti jasno da u ovoj zemlji ima ljudi koji su hrvati i koji hoće da pričaju jezikom koji oni nazivaju hrvatskim,tebe nko ne tjera da ga ti pričaš,i meni smeta riječ hudovica,to niko nije govorio prije rata,niti mahrama,ali dopuštam da neki ljudi hoće da tako govore i neka govore.
ne znam na koga nas misliš kad spominješ tita.
i uporno izbjegavaš odgovoriti je li po tebi sadašnji hrvatski jezik ustaški jezik.
- Air Ramiz
- Posts: 1235
- Joined: 16/03/2008 12:46
- Location: Glavni grad
#89 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
b@tto wrote: kazalište je sinonim za pozoriše kao i teatar,meni je svejedno,kako god da to ko zvao,znam na šta misli.tebi očito smeta svaka riječ koja asocira na hrvatski jezik,
E pa meni nije sve jedno jer se nazivi institucija ne prevode. To je odraz fanatizma i šovinizma. Neka hrvat slobodno kaže kazalište, ali neka na javnom servisu ne prevodi naziv institcuije koja se decenijama zove Narodno pozorište.
ali ti mora biti jasno da u ovoj zemlji ima ljudi koji su hrvati i koji hoće da pričaju jezikom koji oni nazivaju hrvatskim,tebe nko ne tjera da ga ti pričaš,i meni smeta riječ hudovica,to niko nije govorio prije rata,niti mahrama,ali dopuštam da neki ljudi hoće da tako govore i neka govore.
Riječ hudovica se uopšte ne koristi na javnom servisu, ta riječ je arhaična i nije izmišljena, nalazi se u epskim i lirskim pjesmama.
ne znam na koga nas misliš kad spominješ tita.
Pa ja Jusufa.
Ne izbjegavam odgovorit?! Otkud ti to?! Dakle, današnji hrvatski jezik je proustaški jezik napravljen u laboratoriji Franje Tuđmana koji je fan ustaštva, te prema tome ja ga vidim kao proustaški eksperiment.i uporno izbjegavaš odgovoriti je li po tebi sadašnji hrvatski jezik ustaški jezik.
-
mitarmiric
- Posts: 77
- Joined: 09/07/2008 11:29
#90 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Lijepo molim moderatora da sprijeci korisnika Air Ramiz u nazivanju jezika mog naroda ustaskim ili proustaskim, jer se isti akt moze tretirati kao sirenje nacionalne mrznje i netrpeljivosti kaznjivo po vazecem kaznenom zakonu FBIH.
Hvala.
Hvala.
- Air Ramiz
- Posts: 1235
- Joined: 16/03/2008 12:46
- Location: Glavni grad
#91 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
A ja tebe molim da prestanes sa patetikom o urgozenosti, jer kao sto vidis covjek me je pitao sta je za mene današnji hrvatski jezik i ja sam mu odgovorio. Nisam ti jezik nazivao proustaški nego sam rekao da ga ja tako vidim.mitarmiric wrote:Lijepo molim moderatora da sprijeci korisnika Air Ramiz u nazivanju jezika mog naroda ustaskim ili proustaskim, jer se isti akt moze tretirati kao sirenje nacionalne mrznje i netrpeljivosti kaznjivo po vazecem kaznenom zakonu FBIH.
Hvala.
- Ashrafieh
- Posts: 419
- Joined: 13/06/2008 16:09
- Location: Cedrovi pod snijegom
#92 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Diskusija - katastrofa. Je li mogu otvoriti novu temu na kojoj cemo komentirati Semezdina, Senada,
Pecnicu i ostale papirne stupove nasega drustva?
Pecnicu i ostale papirne stupove nasega drustva?
-
mitarmiric
- Posts: 77
- Joined: 09/07/2008 11:29
#93 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
To sto korisnik misli neka misli unutar svoje sobe.
Opet pozivam moderatora da sankcionira nedolicno ponasanje.
Opet pozivam moderatora da sankcionira nedolicno ponasanje.
-
callmethebreeeze
- Posts: 7343
- Joined: 22/04/2005 22:37
- Location: Svedska
#94 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
slazem se.Ashrafieh wrote:Diskusija - katastrofa. Je li mogu otvoriti novu temu na kojoj cemo komentirati Semezdina, Senada,
Pecnicu i ostale papirne stupove nasega drustva?
-
b@tto
- Posts: 938
- Joined: 14/01/2008 09:28
#95 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Air Ramiz wrote:b@tto wrote: kazalište je sinonim za pozoriše kao i teatar,meni je svejedno,kako god da to ko zvao,znam na šta misli.tebi očito smeta svaka riječ koja asocira na hrvatski jezik,
E pa meni nije sve jedno jer se nazivi institucija ne prevode. To je odraz fanatizma i šovinizma. Neka hrvat slobodno kaže kazalište, ali neka na javnom servisu ne prevodi naziv institcuije koja se decenijama zove Narodno pozorište.
a zove se narodno pozorište jer je većina ljudi u sarajevu uvijek govorila pozorište a ne kazalište.kao da bi bio šovinizam da se narodno kazalište iz zagreba u nekom srbijanskom ili bošnjačkom mediju non stop naziva teatrom ili pozorištem,smiješno.
ali ti mora biti jasno da u ovoj zemlji ima ljudi koji su hrvati i koji hoće da pričaju jezikom koji oni nazivaju hrvatskim,tebe nko ne tjera da ga ti pričaš,i meni smeta riječ hudovica,to niko nije govorio prije rata,niti mahrama,ali dopuštam da neki ljudi hoće da tako govore i neka govore.
Riječ hudovica se uopšte ne koristi na javnom servisu, ta riječ je arhaična i nije izmišljena, nalazi se u epskim i lirskim pjesmama.
ali postoji u rječniku bosanskog jezika.[
/b]ne znam na koga nas misliš kad spominješ tita.
Pa ja Jusufa.
i uporno izbjegavaš odgovoriti je li po tebi sadašnji hrvatski jezik ustaški jezik.
Ne izbjegavam odgovorit?! Otkud ti to?! Dakle, današnji hrvatski jezik je proustaški jezik napravljen u laboratoriji Franje Tuđmana koji je fan ustaštva, te prema tome ja ga vidim kao proustaški eksperiment.
znači i hrvati su većinom ustaše,ok,sad znam ko si i šta si
-
b@tto
- Posts: 938
- Joined: 14/01/2008 09:28
#96 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
u čemu je razlika,ne zoveš ga proustaškim,ali ga tako vidiš.Air Ramiz wrote:A ja tebe molim da prestanes sa patetikom o urgozenosti, jer kao sto vidis covjek me je pitao sta je za mene današnji hrvatski jezik i ja sam mu odgovorio. Nisam ti jezik nazivao proustaški nego sam rekao da ga ja tako vidim.mitarmiric wrote:Lijepo molim moderatora da sprijeci korisnika Air Ramiz u nazivanju jezika mog naroda ustaskim ili proustaskim, jer se isti akt moze tretirati kao sirenje nacionalne mrznje i netrpeljivosti kaznjivo po vazecem kaznenom zakonu FBIH.
Hvala.
-
callmethebreeeze
- Posts: 7343
- Joined: 22/04/2005 22:37
- Location: Svedska
#97 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
ja jos jednom zelim naglasiti da se ova rasprava o hrvatskom treba prebaciti na zasebnu temu.
- victory
- Posts: 2201
- Joined: 17/12/2002 00:00
- Contact:
#98 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
Provincijalna medijska halabuka zaholcana kosmickim sujetama i zacinjena ocvalim tracevima.
Sto je uzi medijski prostor to su dublji rovovi iz kojih suprostavljene strane razmjenjuju raznoraznu trulez i jeftine petarde.
Sto je uzi medijski prostor to su dublji rovovi iz kojih suprostavljene strane razmjenjuju raznoraznu trulez i jeftine petarde.
- coek
- Posts: 864
- Joined: 24/08/2007 16:28
- Location: najcesce negdje na planini blizu Sarajeva
#99 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
...
Last edited by coek on 22/03/2010 14:28, edited 1 time in total.
-
obadan
- Posts: 66
- Joined: 13/06/2008 10:09
#100 Re: Prijatelj, jaran i poznanik
je li mu Senad Avdić odgovorio. ima li teksta negdje na netu
