#76 Re: Ratni eurokrem
Posted: 19/09/2008 19:39
Nosferatu wrote:Cikorija se mjesala sa jecmom. Ko od toga proljev ne fasuje - ima beton od stomaka. A kafa bila neka boja, ne znam ni ja.
List od dunje uzmes i zapalis. Srecom u nas u Krajini Agrokomerc je imao "robne rezerve". U tim robnim rezervama su bile Gales cigarete iz Brazila, kupljene negdje 1970 i neke godine. Ta jedna cigara - udara ko joint, narucito kad si gladan i zedan. To je jako u p.m. stajalo tako 25 godina, u skladistima.
Onda, pekmez bez secera. Sa vocem koje je zeleno. Tj. nije za pekmeza. Taj pekmez prvo, ne moze stajati, a i kad ga napravis bude gorak do te mjere da je ljut. Sto se pravio? Nije se imalo vise hrane. i onda negdje u Junu uzmes dio voca, i oberes onako zelenog samo da imas od cega pekmez da napravis.
Onda uzmes komad kurze - jer kukurzno brasno je bilo jeftinje i bilo ga vise, ali ti kad napravis kuruzu - to je mala kuruza a u njoj 2 kg brasna. Kriska ima 300 grama. I namazes je s ovim gore djemom - bez secera, to je bio haos. Kuruza slatka, djem ljut.
Nismo imali germe pa je bio kruh od kvasa. Ljut - a ne dize se tijesto dobro. Cak sto vise, mislim da je germa bila najveci hendikep. Bez svega se moglo, ali bez germe nije jer ti kad imas germu od vrece od 50 kg mozes napraviti 100 kruhova, a bez germe mozda ni cetvrtinu. Germa se prodavala na kasicice - dok ju je bilo - kasike one cajne/kafene.
Onda tuke - s Fikretovih farmi tuka. Te tuke su toliko smrdile na penicilin i sve drugo, nije bilo hrane pa su ih tukli nekim inekcijama, i onda ubijali. To se onda u 2-3 vode kuhalo, da ti to mozes da pojedes uopste. To je boja neka nenormlana crvena, a smrdi tuka, na neku hemiju, ti to ne mozes nekako, procesirati kakva je to hemija na koju smrdi, ali smrdi i gotovo.
Od ikara se pravila pasteta. Ako nista u pasteti ne mozes naci - ono komadesnicu nekave maramice ili sta li vec, ko kad ikad nije dobro ni samljeven bio. Ima prica ljudi da su nalazili po cijelo uho kravlje u ikaru ili komad jezika, i slicno.
Onda se pravila pizza tj. kljukusa, skoro bez imalo masnoce, na nju se pomaze paradjaz sosa, i na njega nareze koji komadic sudzuka ili suhog mesa. Nekad nije ni to bilo pa samo bude paradjsos na "kljukusi" i zove se pizza - mozes i neke konzerve metnuti, ali i to je bilo - uglavnom ljuto i mecavo.
Samo 1 u ratu sam jeo salame. Sad mozes zamisliti dijete koje je zivjelo na salami i pasteti, nema salame nikako. Iz veterinarske stanice, napravljena salama od zecetine. Bilo je dosta ljudi koji su zeceve drzali radi mesa, ali dok oni narastu ljudi vise nisu bili u stanju da ih ubiju, nekako im za srce prirastu i onako ih onda drze, kao kucne ljubimce...
Drobni burek. Ja ne znam odakle je toliko drobova bilo, ali bilo je vise iznutrice nego mesa na trzistu. Drobni burek se jeo, a da ti to napravis, to je proces. Treba ocisti zeludac, to jedino mozes odneses crijeva na unu, rasporis, u njima trava i operes, onda doneses to kuci, pa rezes na sto manje komadice, a ono ko lino-leum, i onda napravis drobni burek, smrdi sva kuca, raumijes ti mene - nekad se znalo desiti da ljudima zao baciti onu zadnju 1/3 droba pa bi ono gdje je i balega bila i to bi ispekli. srmdi drob, sam od sebe, smrdi onda na balegu, metnes u usta, zvaces, u nekakvu neoblicenu masu, a ukus, ne moze biti gori, i progutas.
Ali drob je barem bio polu-svarljiv. Naj-nesvarljivije je bilo govedji ili teleci ili kosnjski ili ovcij - stomak. Od njega se pravile tripice. Nemoj da me ko banira radi ovog sto cu napisati. Poserem se Talijanima u kuhinju, i njima i njihovim tripicama i sirotinjskim drugih receptima od tijesta = pasta, ili pocisti spajz = pizza. Tripice. To se kuha satima. Satima. lafo u nekom sosu, sos je paradjsos da ljutina ubije smrad ako ikako moze, a ne moze. Ti to metnes u usta, i imas organsku reakciju, organski ti tijelo to ne moze da prima. Govorit ti - ovo nije nesto sto ti treba da sazvaces i progutas. To se ne moze ni sazvakati vise se usitini i neke komadice. I pojedes ti toga 10 kasika. To se onda kuha u tebi - jedno 2 do 3 dana. Nikad provarati bolan - treba provariti stomak - koji da je varljiv - nebi bio stomak, nebi zivotinje u njemu varile hranu, nego otporno i na kiselinu i na sve.
I na kraju pace. Ali nije to pace ono komad mesa, bijelog luka, pa malo pace, pa. Pace = iskuhana hrskavica iz kostiju koja je u tecnom stanju i onda se zelatinizira. Onda to posolis i popapris, i jedes. To je ovako, kao puding, ali od zivotinje. Nekakav ukus isto tako, ko ne voli masno - ovo je tortura za njega iz najgoreg logora, jer je to nekako masno, smrdi, nije neutralizirano, fuj. I hajde mogao bi to covjek pojesti par kasika da ti ne moras to jesti par dana tako. To je glavni obrok.
Kad onda nisam postao vegetarijanac, necu nikad.
U svoj ovoj krizi - pocela raja baviti se jel, uzgojom cega god u svojoj basti. Najbolje gnojivo je bilo - golubije. Vraca plasticna od 50 kg govana golubijih s nekog tavana 50 maraka. Ta golubija govna se onda mjesaju u vodi i tako se zaljeva dio baste koji hoces da ti uspije pravo npr. paprike i paradajz - jer to lose uspije kod nas - previse je hladno i nema dovoljno sunca, a i zemlja nije dobrog kvaliteta.
Onda je bilo vremena na pretek pa su ljudi poceli uzgajati golubove letace. To po 40-50 golubova se samo pusti cim sunce zadje - i vidis covjeka trci niz cestu i prati ih - ne daju im nigdje da slete nego da - se izletaju - a oni lete i onda se prevrcu, u letu, i svi se vrate - sklonis npr. 4-5 crijepova, s krova, pustis ih i oni se sami vrate unutra. A pricaju ljudi da je ljubav naspram goluba nesto posebno. Eto u to vrijeme - trebalo je kukurz za brasno ili sijati a ljudi golobove hranili sa njima, radije nego same sebe. Ali te ljepote kad ti vidis - 30-40 letaca, u zraku, cak mislim da im se pljeskalo rukama ili bio je neki nacin signalizacije - pa se oni okrenu na drugu stranu, zaboravio sam to.
Takodje smo se mi kao djeca zabavljali. Kad god nadjes jeza - iznes 2 poklopca, i udaras sa njima jedan od drugog. Ne znam da li jez ima jako osjetljiv sluh, ali kad to radis jez "plese" tj. pravi nagle pokrete, kao da se izvija, eto to nikad u zivotu nisam vidio. Siguran sam danas da nije jezu do "plesanja" nego mu smeta taj zvuk, pa se to i fizicki manifestuje.
A tek kucne radinosti. Porili se dzemperi - i sve sto se imalo - pori - i vunu nasruljaj pa pleti sta treba. Uvijek treba priglavaka i rukavica, nekakvih dzepercica, ja ni ne znam, ima ona luca - uzmes komad krompira - izdubis, u njega stavis mast - a moja nana je isla kod Sokadije da kupuje mast od svinje - ne za jelo nego da imamo za "lucu". Stavis tu mast, i pertlu - iz cipela ili uckur iz trenerke - i pored drzis pincetu za obrve, i sad gori onaj fitlj, s mascurugom - a to je nekakav plamen koji nije stabilan kao svjeca, nego ono treperi - non stop. Toliko da te oci zabole. I u tom relativnom mraku samo vidis zene pletu - to niti vidis ista, ali ruke rade, sutra ujutro onda pogleda - a boze moj ja pogrijesila - spalo ovdje kukice ili nesto, uzmi pola onog sto si opleo, isurljalj, i opet iz pocetka.
Pricao sam vec kako se pravi sapun - od zivotinjske masti i luga, i to se onda kuha - i izlije u tepsiju i izreze na "baklavu" i to je kabas za pranje vesa.
Zube smo prali sa soli. Nije bilo kaladonta jedno vrijeme. Uzmes cetkicu umoci u sol - i onda ribas, ribas. A cetkica se je mjenjala ovako 1 godisnje ako ikako.
Skrenuo sam malo sa teme ali eto to je to. Jel iko od vas imao tu srecu da fasuje entero-kolitis? Najljepsa bolest. Defincija je mozes se usrat, gdje god, kad god, u bilo kojem momentu, cak i da ne znas da si se usro, absolutno kontrole nemas nikakve. I to proljev, sto bi rekli "riza". To se je desilo kad su cetnici uzeli izvor pitke vode pa isla raja po catrnjama donositi vodu. Kad fasujes eneterokolitis, krug kretanja ti je ovako 12 metara od cenife, i uvijek paranoja - da ce neko biti u cenifi kad ti ustreba a ustrebati moze, kad god. Ne ides nikuda - nije sto ne mozes, nego bojis se da ces se usrat. Zivis u tom strahu. I cekad da te "prodje" cak i kad te prodje - ne vjerujes da te je proslo. Nego ono polako odes, do pola ulice kao da uvijeris ti sebe da ti se nece prisrati pa onda trk kuci, jer ne vjerujes ti svojoj guzici.. A zima, a usrano ti sve sto imas od odjece, nemas haman sta obuci, ono drugo se sve zaledilo oprano i ceka proljece da se otkravi, a tebi se i dalje da prostite - sere. Pravi seronja postanes. Tu covjek shvati koliko male stvari u zivotu znace - npr. imati kontrolu nad situacijom, i tu se covjek preokupira sa samo jednom situacijom u tom smislu.
legendo, hvala
),ratne chokolade (valjda se przhilo na tavi pa stavljalo u zamrzivach),ratnog eurokrema (znam da je bilo puno mijeshanja 