evo jedan zanimljiv faktografski dokument pa nek svak sam zakljuci u pogledu Dodikovih budalastina.
56. sednica Skupštine Narodne Skupstine Republike Srpske
17. decembar 1995.
Jahorina
Zapisnik: ERN 0215-4749 – 0215-4757.
Transkript: ERN 0215-4758 – 0215-4917
Sažetak
Ovo je prva sednica posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma (zvanično “Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini”) u Parizu 14. decembra. Nikola Koljević i Branislav Lukić podnose izveštaj o više mirovnih razgovora, uključujući i donatorsku konferenciju u Londonu nekoliko dana ranije. Mnogi poslanici ih nemilosrdno kritikuju, besni što je Milošević potpisao sporazum a da ih nije konsultovao i što Koljević i Buha, predstavljajući bosanske Srbe, nisu uspeli da izdejstvuju povoljnije uslove.
Poslanici raspravljaju o budućnosti 140.000 Srba koji žive u sarajevskim predgrađima, području koje su Srbi držali tokom celog rata, ali koje je u Dejtonskim pregovorima dodeljeno Federaciji. Koljević naglašava da su odredbe Dejtonskog sporazuma neizmenjive, ali je za to da Krajišnik i Karadžić posete predgrađa Sarajeva i da Srbi ostanu u njima, makar za sad. Grujo Lalović (na stranici 0215-4788 – 0215-4790) predlaže da sarajevski Srbi prihvate život u Federaciji i da vlada RS neke uprave preseli tamo, kako bi im bila blizu. Krajišnik odbacuje tu ideju, smatrajući da prvi strateški cilj isključuje bilo kakav saživot s Muslimanima i Hrvatima.
Odlomci:
RS traži da joj se vrati teritorija koja je u Dejtonu dodeljena Federaciji
Zapisnik: 0215-4749 – 0215-4757
“Republika Srpska zadržava pravo da mirnim putem i političkim sredstvima pod svoj suverenitet vrati područja definisana strateškim ciljevima, te područja koja su drugoj strani pripala na osnovu genocida ili brutalnog osvajanja potpomognutog intervencijom stranih sila.”[179]
Prvi strateški cilj nalaže da Srbi napuste Sarajevo
Krajišnik: 0215-4842 – 0215-4844
“Zadatak ove Republike i prvi strateški cilj je da se mi odvojimo od Muslimana i Hrvata i nema niko pravo da zasniva strategiju Srpskog Sarajeva na ostanku u zajedničkoj državi. Tako da je isključena bilo kakva opasnost ili želja sa kopčom i rešenjem Sarajeva mi želimo da ostanemo sa Muslimanima i Hrvatima. Niko ne može sada novo rješenje praviti da ostanemo skupa niti to ljudi u Sarajevu žele, odnosno /srpski/ narod, niti želi rukovodstvo Sarajevo, ali je jedna manjkavost naših poslanika koji vide opasnost, da bi ako ostanemo u MHF, da bi Sarajevo bilo kopča unije. Ima samo jedan problem gdje ćemo sada ljudi iseliti, da se kaže iselićemo ih tu i tu, na taj i taj način. Treba nam vrijeme, jer je ovo iznenađenje, jer ni u jednoj varijanti ništa nije predviđeno. Zato nam treba i vrijeme za političko rješenje i konačno razlaz i na kraju krajeva najbolje rešenje da se Sarajevo iseli i da se naše lokacija da se smjeste ljudi i da se mi i tu ako imamo opasnosti sa tom kopčom (u zajedničkoj državi) konačno raskopča. ... da ostane jedan glavni cilj, jer to rješenje ne dovodi do uspostavljanja unije, nego do raspada, jer nam je to prvi strateški cilj.”[180]
vise zanimljiv cinjenica i izjava u pogledu bitnih momenata rada politickog rukovodstva srba u periodu od 1992-1995. godine mozete procitati na sljedecem linku:
http://www.un.org/icty/bhs/cases/milose ... _ednref152