mamica papucarka wrote:Prozor wrote:Ne volim puno pisati o svom privatnom zivotu na forumu, bar ne obimno, ali eto ako je nekome bitno ostavit cu svoj iskaz...
volio bih reci da imam sretan brak, ne znam je li do mene ili do nje ili do oboje, ali nikad nismo imali problema sa bilo cime sto se veze tice...
izuzetno volim svoju zenu, i nema zene na svijetu koja bi mi mogla biti draza od nje ili zbog koje bi mogao iznevjerit nasu vezu... takve stvari su neopisive za one koji to nisu ili ne dozivljavaju, ali samo mogu reci da ama bas nikada nebi mogao prici drugoj zeni kakva god da je, jer jednostavno volim svoju vise od svih drugih zajedno... ne bih izlagao detalje funkcionisanja bracne zajednice, niti cu reci da je idealna i prolazi bez problema, ali po klasici mogu sumirat da otvorenost, povjerenje, postovanje, ljubav...definitivno nisu prazne rijeci, i sto se mene tice bracna zajednica moze funkcionisati dovoljno da se ljudi vole, pomazu i zajedno sve rade uz 100% povjerenja, uz niz malih sitnica koje su manje-vise poznate...
i dodao bih da nimalo ne vjerujem pricama po kojima su prevaranti to sto jesu jer ne dobivaju afekcije ili slicno kod zene, mozda i toga ima ali generalno to su ili svaleri koji se ni u braku ne mogu smiriti ili slabici koji jednostavno ne mogu reci ne zeni koja im se nudi, bar sto se muskih tice...
i dodao bih jednu anegtodu, nekad prije nego sto sam se ozenio, imao sam curu(ne da se hvalim) k´ beton, cura je imala sve a i bio sam siguran da osjecam nesto jace za nju, tako da smo izgradili prilicno ozbiljnu vezu, ali bez obzira me izjedala pomisao da cu morati biti samo i iskljucivo sa njom bez sanse sa ijednom drugom ikad u zivotu, smetao sam sebi zbog takvog razmisljanja ali bez obzira me nervirala me pomisao na sve zene svijeta
pa cak i ako nikad ne bih imao sanse ni kod jedne, ali eto sputavajuce je bilo da ne bih imao ne zbog njih vec zbog sebe, bar sam to tako pretstavljao sebi... na kraju je veza zavrsila, ne zbog toga, ali nije islo...
kada sam poceo upoznavati svoju sadasnju zenu, od samog pocetka mi je pomisao na ne-mogucnost relacije sa bilo kojom drugom zenom ikada samo bila ugodna, jer sam znao da nijedna ne moze biti kao ona, bar za mene...
au, cijeli tekst je
, ali zbog ovog uvecanog sam se skljokala sa stolice
sto ti je generacija 1975
sto ti je zrela osoba
koja zna cijeniti i sebe i ono sto ga je pronaslo
slazem se i s pittom i s prozorom....tu je razlika ona od vise svjetlosnih godina izmedju onih koji su dozivjeli tu spoznaju da je osoba koja ti poklanja ljubav i koju volis jednostavno dovoljna
da nema dalje, vise, bolje...da je to to...
onda vjernost zaista nije ni napor ni tegoba ni zrtva ni osjecaj omce oko vrata, nego jednostavna i laka odluka....iz ljubavi, postovanja, njeznosti, spremnosti da se odrzi i sacuva to nesto prelijepo sto nas je zadesilo
nije to da ne postoje druge zanimljive ili privlacne osobe, nije da se svijet svodi na tu jednu osobu, ali sjaj tih nekih drugih je tek puko blijedilo u poredjenju sa sjajem osobe kraj vas
po meni je to jedna od najbitnijih razlika izmedju (emotivno) zrele i nezrele osobe...zrela osoba pozna sebe, zna sta je njemu ili njoj vazno, i zna stvarnu vrijednost onog sto ima...nezrela osoba najcesce nije sigurna ni sta hoce, ni sta nece, i sa puno vise lakoce se kocka s onim sto ima
pa se onda nakon 10 godina cuju izjave tipa "eh da mi je onda ova pamet bila"
