Srpska proslost

[sheilak]

@ Komanc

Problem je sto Srbi devedestih i osamdesetih NISU zeljeli nekog kao sto je bio Djindjic , upravo suprotno - zeljeli su ( i dobili ) nekog kao sto su Milosevic, Cosic, Jovic, Draskovic, Raskovic, Karadzic, Mladic ... Ti ljudi nisu se samo tako pojavili i uzeli sebi za pravo da odlucuju za srpski narod ( ili barem za vecinu ) nego je njihov dolazak na vlast bio odraz zelja Srba. To vrlo dobro znam i sjecam se prijeratnog vremena . I niko me ne moze u suprotno uvjeriti.

Sto se tice Mese Selimovica - iako je neosporno bio veliki knjizevnik, njegov put za mene nije bio pravi. Ako se on i smatrao Srbinom islamske vjeroispovjesti , to je bio samo njegov stav, razmisljanje ( tadasnje, bas me zanima kako bi se danas, nakon svega postavio ) i ne moze biti primjenjeno na cijeli jedan narod. Niti je isti dokaz o porijeklu moga naroda. Naravno, srpsko porijeklo Bosnjaka / Bosanaca je uvijek bila vrlo draga tema nacionalistickim srpskim krugovima . Valjda kao pokusaj implanitranja " srpske osvijestenosti " kod Bosnjaka i dalje, kao priprema terena za veliku Srbiju. Meni je ta ideja jednako apsurdna, kao i kad bi neko rekao da mi vodimo porijeklo od nekog drugog " nebeskog naroda ", primjerice Eskima sa Grenlanda. Ili da mi kazemo da su svi Srbi ( u Srbiji ) porijeklom Bosnjaci, samo pravoslavne vjeroispovijesti. Vjeruj mi , nasa porijekla su zaista razlicita, to pokazuju i nasa djela.

O 2. svjetskom ratu - ne bih citala nista sto je napisao Vuk Draskovic. Politicki konvertiti, salonski nacionalisti ( paranodini ) me ne zanimaju. Ako njega cita srpski narod ( a citao ga je prije rata ) - sta vise o tome reci. O srpskim zrtvama smo jako puno slusali , zaista jesmo, a Hrvati su cijelo vrijeme nosili epitet genocidnog naroda. I Bosnjaci ( sjetimo se teme Handzar divizije i " balista ", kako je pripadnike iste jedna uciteljica u osnovnoj skoli, Srpkinja , zvala. )Uzas Jasenovca niko ne osporava ( ne zaboravimo da u Jasenovcu nisu samo ginuli Srbi- postoji sklonost da se to zaboravlja ) , ali su s druge strane zrtve ostalih naroda bile osporavane ili umanjivane. Da ne govorim o zrtvama nakon rata. I napomenimo takodjer, da se Jugoslavija sve vise pretvarala u srpsku hegemoniju. To je neosporno - velika Srbija se pokusala stvoriti mirnim putem, sistematski i podmuklo. To je izmedju ostalog bio i jedan od razloga zasto se raspala. Zeljela sam napomenuti da su bosnjacke, albanske, hrvatske, zrtve pri tom marginizirane, naspram srpskih. Ni jedne ne umanjujem, samo govorim nacin kako su prikazivane.


Cinjenica je da su Srbi pocinili velike zlocine u Bosni, i u Hrvatskoj i nikakvo lamentiranje sa srpskim zrtvama to nece opravdati. Mogla bih sad reci " prvi su poceli " ili " dobili su sto su zasluzili ", ali to ne bi bilo fer spram nevinih ljudi cije su zivote oduzeli oni zeljni moci, novca ili zbog suludih ideja.

[sheilak]

Sad vidjeh ovu napomenu zoom-a

[dr.gog]

Poduke o jeziku,gramatici-očišćene .Citiranje opomena ljuti Čika @Zoom-a,pa je i to obrisano ,nemojte više.
Razmatranje tekstova i umotvorina raznih radikalnih kvazispisatelja i fašista ,također nije primjereno jer vrijeđa zdrav razum(kojekakvi Draškovići,Šešelji,Budaci,Alispahići ovi oni..).
Tema je pomalo "preširoko" postavljena pa vodite računa da ne postane obična prepirka i vrijeđanje(svako može pregledati, i razumno ispraviti svoj prenagljeno postavljeni tekst)
Hvala.

[xfacktor]

Istrazivajuci istoriju balkana i svega nisam mogao da dodjem do tacnih zakljucaka. Citajuci istorijske stranice ustaske pa cetnicke pa evropske dolazim do zakljucka da je svak pisao ono sto mu odgovara. Recimo slucaj draze mihajlovica. Srbi govore da se borio za veliku srbiju. Ali nigdje on to nije izjavio vec je govorio da se bori za kraljevinu jugoslaviju kao legalni vojskovodja proglasenog od strane kralja petra iz londona.. Pa onda Tito sa njim pravi dogovor pa kasnije ratuje sa njim i optuzuje ga da je sa njemcima napravio sporazum. Ali nije mi jasno sto su onda nijemci raspisali potjernicu za drazom. To su hrvatski izvori sta pisu o njemu i kako je bio sa njemcima. A srpski opet kako se borio sa saveznicima i suradjivao sa njima. Pa poslije rata njegova cerka dobija za njega nekakvu pohvalu od eisenhovera tadasnjeg predjesnika usa. Draza je bio za kreljevinu shs ne za veliku srbiju kako cetnici pisu ili sam ja fulio nesta. A hrvati da li da pokriju cinjenicu da su bili sa njemcima pa na taj nacin su ispisali istoriju ,neznam, ali ni jedni ni drugi nisu u pravu. Prije 2 svj. rata bila je kraljevina shs a poslije Titina jugoslavija zajedno sa golim otokom za one koji nisu znali uzvikavati tito i partija. Mislim da je Tito pored borbe sa Nijemcima vodio i borbu za prevlast u jugoslaviji i da ukine shs. Znate li sta Hrvati misle za titu. Posto je hrvat da je treboo da im da Bosnu posto im ona istorijski pripada. Tito ih je sve zahebo. I srbe i hrvate, gledo je kako ce njemu biti dobro. Sto je priznao Bih? . Nazalost cini mi se da je to uradio posto je bio svjestan nacinolnih elemenata u bivsoj jugi pa je stvorio jos jedan. Nesto ne vjerujem da je to uradio sto voli bosnu. Zahebo je i Staljina. Uglavnom ne mislim da je Tito negativna licnost pogotovo za nas bosance ali kad se saberu sva njegova djela uvidjam da je bio pravo namazan.

Sta je prava istina? Neznam da li postoji uopste prava istina ili poluistina.

Ovo gore sto sam napisao sam napisao istrazivajuci razne forume, textove i donio svoje zakljucke.. Znaci cisto istrazivajuci i jedne i druge i trece i donoseci zakljucke koji su mozda istina..

[samson]

Istrazivajuci istoriju balkana i svega nisam mogao da dodjem do tacnih zakljucaka. Citajuci istorijske stranice ustaske pa cetnicke pa evropske dolazim do zakljucka da je svak pisao ono sto mu odgovara. Recimo slucaj draze mihajlovica. Srbi govore da se borio za veliku srbiju. Ali nigdje on to nije izjavio vec je govorio da se bori za kraljevinu jugoslaviju kao legalni vojskovodja proglasenog od strane kralja petra iz londona.. Pa onda Tito sa njim pravi dogovor pa kasnije ratuje sa njim i optuzuje ga da je sa njemcima napravio sporazum. Ali nije mi jasno sto su onda nijemci raspisali potjernicu za drazom. To su hrvatski izvori sta pisu o njemu i kako je bio sa njemcima. A srpski opet kako se borio sa saveznicima i suradjivao sa njima. Pa poslije rata njegova cerka dobija za njega nekakvu pohvalu od eisenhovera tadasnjeg predjesnika usa. Draza je bio za kreljevinu shs ne za veliku srbiju kako cetnici pisu ili sam ja fulio nesta. A hrvati da li da pokriju cinjenicu da su bili sa njemcima pa na taj nacin su ispisali istoriju ,neznam, ali ni jedni ni drugi nisu u pravu. Prije 2 svj. rata bila je kraljevina shs a poslije Titina jugoslavija zajedno sa golim otokom za one koji nisu znali uzvikavati tito i partija. Mislim da je Tito pored borbe sa Nijemcima vodio i borbu za prevlast u jugoslaviji i da ukine shs. Znate li sta Hrvati misle za titu. Posto je hrvat da je treboo da im da Bosnu posto im ona istorijski pripada. Tito ih je sve zahebo. I srbe i hrvate, gledo je kako ce njemu biti dobro. Sto je priznao Bih? . Nazalost cini mi se da je to uradio posto je bio svjestan nacinolnih elemenata u bivsoj jugi pa je stvorio jos jedan. Nesto ne vjerujem da je to uradio sto voli bosnu. Zahebo je i Staljina. Uglavnom ne mislim da je Tito negativna licnost pogotovo za nas bosance ali kad se saberu sva njegova djela uvidjam da je bio pravo namazan.

Sta je prava istina? Neznam da li postoji uopste prava istina ili poluistina.

Ovo gore sto sam napisao sam napisao istrazivajuci razne forume, textove i donio svoje zakljucke.. Znaci cisto istrazivajuci i jedne i druge i trece i donoseci zakljucke koji su mozda istina..

uvjek je neko narodu mazao oci sa medom

[Zah]

Srpski fasizam prije Hitlera, tako tvrdi F.Dz. Kohen engleski istoricar jevrejskog porijekla u svojoj knjizi "Tajni rat Srbije, propaganda i istorijaka obmana".

Filip Dz. Kohen, Tajni rat Srbije, propaganda i istorijska ombana.

Autor knjige temeljnom analizom jos neobjavljenih dokumenata iz iz americkih i zapadnih arhiva, koje su zaplijenjene od nacista, te dokumantacijom iz velikih biblioteka, i licnom posjetama Srbiji, nedvosmisleno podastire dokumentovane cinjenice, da je fasizam u Srbiji nastao jos prije Hitlerovog rodjenja.

Korijeni srpskog fasizma pocinju 1804.godine, da bi ih cetrdeset godina kasnije u pismenoj formi oblikovao Ilija Garasanin u Nacertaniju. Jos tada su nastali izrazi etnicko ciscenje, ugrozenost srpskog naroda, praceni genocidom na nesrpskim i to uglavnom muslimanskim stanovnistvom, a to se proteze vec dva vijeka.

Alo je istorija umjetnicka galerija puna slika smalo orginala i mnogo kopija, onda je srpska istorija prava takva galerija, puna falisfikata koje su Evropa, pa i Amerika dugo vremena prihvatale kao orginalne, mnogi zapadni "eksperti" za Balkan eksploatisali ih za svoje titule, politicari za svoije prljave ciljeve, a zapadni auditorijum za svoj ravnodusan stav prema genocidu u Bosni.

Zasto Zapad prikriva cinjenice ne samo o genocidnoj psihologiji velikosrpskih advokata, nego i o njenom otvorenom saveznistvu sa sa Slama osovine, nacistickom Njemackom i fasistickom Italijom u Drugom svjetskom ratu.

Korijeni srpskog fasizma pocinju jos 1804.godine, da bi ih kasnije u pismenoj formi oblikovao Ilija Garasanin u Nacertaniju. Jos tada su nastali izrazi etnicko ciscenje, ugrozenost srpskog naroda, praceni genocidom nad nesrpskim i to uglavnom muslimanskim stanovnistvom, a to se proteze vec dva vijeka. U svim pobunama ili mirnim periodima u proslom vijeku stradalo je muslimansko i jevrejsko stanovnistvo, tako da je i sama Srbija pred Prvi balkanski rat bila ociscena od muslimana. Mada su bili malobrojniji u odnosu na muslimansko stanovnistvo, ista ili slicna sudbina zadesila je i Jevreje, sa izuzetkom perioda Milosa Obrenovica. Obrazac koji je Garasanin dao, a dopunjavali su ga izvrsioci, svodio se na zlostavljanje, prislilno iseljavbanje, pljackanje, silovanje, klanje i masakriranje posebno nozem.

U pet ratova koje je su Srbi vodili u ovom stljecu ideologija i metode koje su zagovarali Dr. Vasa Cubrilovic, Dr. Milorad Ekmecic bili su isti, samo sto se lista nesrba prosirila na:Bugare Makedonce, Albance, Hrvate Madjare i sve one koji su stajali na putu Velike Srbije, koja bi trebala pokrivati skoroi cijeli Balkan, ukljucujuci i grcku luku Solun, te da se protegne cak i u srdnju Evropu.

Posebno je zanimljiv period Kraljevine YU. Velikosrpski fasizam nije bio samo cilj raznih organizovanih grupa kao sto su Zbor Dimitrija Ljotica (direktno su ga finansirale njemacke kompanije i nacisticke obavjestajne sluzbe), Jugoslovenaska akcija, nego i sama vlada pod vodjstvom Milana Stojadinovica. i kasnije predsjednika Milana Nedica, koga je 18.09. 1943.godine na 15 minuta primio i Hitler u svom bunkeru, i dobio njegov zahtjev o Velikoj Srbiji uz komentar, " drazi su mu mrski komunisti od Velike Srbije"

Patrijarh Varnava (Petar Rosic je 1937.godine je pred njemackim novinarima otvoreno hvalio Hitlera zbog vodjenja kako kaze " bitke koja sluzi citavom covjecanstvu", a 545 srpskih intelektualaca i uglednih ljudi je 15. 08.1941.godine stavila svoj potpis na Apel srpskom narodu, koji poziva na podrsku Hitleru i nacistickoj Njemackoj.

Dimitrije Ljotic u svojoj knizi "Poruka fasistickom segu" porucuje da je " Stojadinovic samo imitator Muslinija i junaka mucenika Hitlera, a da je on u stasu ravan obojici kao inovator domaceg fasizma?. Ovakvu ideologiju podrzavali su listovi: Vreme, vladin list ciji je urednik bio Danilo Gregoric, glavni omladinski propagator pronacisticke grupe Zbor, kolaboraciopnisticki list Nasa borba, Obnaova i druge.

Vodjeni ovakvom ideologijom izvrsili su pokolj nad muslimanskim stanovnistvom na cijeloj teritoriji gdje su operisali, a u samoj Srbiji iskorijenili su 94% Jevreja, dijelom ih predavski nacistima za njihove logore, a dijelom ih sami pobivsi u koncentracionim logorima na Banjici, i pokretnim plinskim komorama koje su im nacisti isporucili..

Napomena: Slijedi nastavak

[Zah]

Zanimljivi su i podaci britanske obavjestajne sluzbe da se broj Srba iz Srbije u partizanima povecao izmedju 1943 i juna 1944.godine sa 1.700 na 13.000. Kada su vidjeli da su pred porazom Nedic nalaze da se Vlada i svi sposobni intelektualci prebace u Treci Rajh, a oni nesposbni u manastire. Zbog nemogucnosti da konstituise YU Tito je uputio poziv za amnestiju od 08.1944.g do 01.1945.godine, na koije se odazvalo nekoliko stotina hiljada cetnika. Ono sto nisu mogli uraditi za vrijeme rata kao cetnici, uradili su u Blajburgu i na drugim mjestima kao partizani.Od ovih cetnika i srpkih intelektualaca formira se u YU korpus politickih, diplomatskih, trgovackih i drugih tijela za rad sa inostranstvom.

Autor knjige isnosi podatke da je od 545 potpisnika "Apela srpskom narudu za saradnju sa nacistima", u komunistickoj YU su cak 73 usla u Malu enciklopediju Prosvete, 28 ih je postalo istaknutim clanovima SANU, dok je 12 primilo visoka odlikovanja za "otpor nacistickom okupatoru"

.
Istorijski revizionizam u Srbiji poceo je prije zavrsetka samog rata pisanjem u beogradskoj Politici (ranije Obnova) o srpskoj neprekinutoj ljubavi prema Jevrejima. "Nikad nije bilo antisemitizma medju Srbima, osim kad su to nalozili Nijemci. Cak i onda su Jevreji mogli vidjeti iskrenu ljubav srpskog naroda, jer su Srbi smatrali svojom gradjanskom duznoscu da skrivaju Jevreje". U Americi se osniva Drustvo srpsko-jevrejskog prijateljstva, koje se sastojalo gotovo od samih Srba, a zatim i 80-tih godina i u Izraelu na osnovu lazne propagande, okrivljuci komunisticki sitem (u kojem su oni cinili vecinu) za prekinute odnose sa Izraelom. To narocito dolazi do izrazaja 90-tih godina, kada su za holokaust nad Jevrejima optuzili Hrvate i sve druge osim sebe. Proglaseno je gotvo dva tuceta posestrimskih gradova, a talas emisara pohrlio je u Izrael. Medju njima je bio i sam pric prestolonslednik Aleksandar Karadjordjevic, koji se moilio za zajednistvo izmedju ove dije kulture.

Bez obzira sto ce propaganda uskoro biti otkrivena, i sto ce Srbi ponovo kao i uvijek optuziti jevrejsko-masonsku lozu, autor optuzuje i jevrejske krugove koji su nasjeli toj porpagandi, u toku genocida nad Bosnjacima i Hrvatima, i sto su se drzali neotralno, ogranicavajuci se samo na humanitarnu pomoc, ili su cak i sipatizirali Srbe.

Ovako nevidjeni revizionizam srpske istorije, posebno treba da se zahvali sirokoj propagandnoj mrezi koja je satkana i rasturana kroz bivse YU ambasade, konzulate, trgovacke komore, preko partizana sa cetnbickim korijenima koji su gledali na Komunisticku partiju YU kao na vozilo za uspostavljanje srpske hegemonije.

Knjiga F.Dz. Kohena uvod je u novi naucni pristup Balkanu i njegovoj istoriji, a posebno istoriju naroda nekadasnje YU. U tom smislu vec su objavljenje dvije knjige N. Malcolma, Povjest Bosne, i Pojest Kosova. Usokro slijede jos neka izdanja staranih autora koji ce naucno osvijetliti istorijsku proslost naroda nekadasnje YU.

[Fair Life]

Hans Magnus Encesberger svojevremeno je polemisao sa mladim Nijemcima koji su, s pravom, odbacivali krivicu očeva kao svoju, a onda ih je pisac, sa ništa manje argumenata, podsjetio da su oni od očeva i djedova naslijedili kuće, puteve, željeznice, ali i njihove dugove, bilo da je riječ o nacističkim zločinima i holokaustu ili ratnim reparacijama. Po istoj logici, i Karadžić je bosanskohercegovačkim Srbima ostavio svoje dugove: hipoteku ratnih zločina nad bošnjačkim i hrvatskim civilima, otkrivenih i neotkrivenih masovnih grobnica, silovanih žena, etničkog čišćenja i genocida. Gledano sa moralnog aspekta, ti dugovi se nikada ne mogu izbrisati.

[Hodidjed]

i nastavak:
Elem, sve što je Karadžić “stvorio“ očistivši polovinu Bosne i Hercegovine od nesrpskog življa, sada je, figurativno rečeno, u Dodikovom vlasništvu. Tvrditi suprotno, bilo bi isto što i reći kako nemaš ama baš nikakve veze sa svojim ocem koji je pobio svoje komšije, oteo im kuće i imanje, i sve to ostavio tebi u nasljeđe. Možda nemaš veze sa njegovim zulumom, ali i te kako imaš sa njegovom zulumčarskom ostavštinom.

Dodik nije glup da sve to ne bi znao. Uostalom, kad se razgrnu njegove retoričke magle, vidi se da on ništa drugo i ne radi osim što, po raznim osnovama, knjiži Karadžićev ratni plijen kao ekskluzivno srpsko vlasništvo.

Bolji tekst odavno nisam procitao, a Gojko nista nije izmislio niti prenapuhao. To je jednostavno "gola istina". Karadzic je direktni nasljednik ideja koja se protezu od Garasanina naovamo i postigao je vise nego ijedan Srbin to sada: uzeo je pola Bosne. Zato je on "srpski idol".

[iguman]

Zaboravio si najvazniju parolu iz BGDa- BOLJE GROB NEGO ROB.

Ta kratka parola ti najbolje oslikava stanje svijesti u Srbalja,kako onda tako i danas pa ti vidi da li je zelja za slobodom za psihijatrijsko posmatranje.

To sto se danas priklanjanje jacem smatra mudroscu je ustvari patoloska potreba da neko drugi upravlja tvojim zivotom jer niz gospodara je dug a kraj takvoj praksi se ne vidi.

Ponosim se djelima svojih predaka koji ne zeljese biti kmetovi, raja, roblje nego pojam slobode stavise na vrh prioriteta a mnogi od njih polozise zivote da bih ja to danas slobodno svjedocio.

I danas u 21. vijeku ja se i dalje slazem sa gore navedenom parolom a njoj mogu samo da dodam *bolje je jednu godinu zivjeti ka vuk no 100 godina ka ovca*.

Kome sloboda nije najveci ideal taj je za psih.posmatranje.

[black]

Zabranjeno predavanje Latinke Perović
Objavljeno: Pon, 29. 09. 2008.

POMIRENJE SRBA I HRVATA I SRBA I ALBANACA


Nepodobna: Latinka Perović

Neodržano predavanje, po pozivu, na Biskupskoj konferenciji u Beogradu 26. septembra 2008. godine. Pre nego što je iko u bilo kojoj formi bio upoznat sa sadržajem predavanja, vrh Srpske pravoslavne crkve, uz razumevanje predstavnika države, saopštio je organima Biskupske konferencije da je predavač, zbog svojih „antisrpskih stavova“, neprihvatljiv

Piše: Latinka Perović

Zahvaljujem na pozivu da pred ovako visokim auditorijem govorim o pomirenju Srba i Hrvata i Srba i Albanaca. Ali priznajem: u ovom trenutku je od osećanja časti mnogo jače moje osećanje odgovornosti.

Vi biste, gospodo, večeras o dva vida, o dve krajnje tačke jednoga u suštini istoga pitanja, koje ima istoriju dugu dva veka, mogli čuti predavanje bitno različito od ovoga koje ću ja održati i molim vas da to imate u vidu. Zato i želim da vas, pre svega, obavestim o činiocima koji su odredili stanovište koje ću zastupati u predavanju.

Prvo, ja se bavim istorijom Jugoslavije. Predmet moje doktorske disertacije bili su nacionalni odnosi u prvoj Jugoslaviji. Tačnije, borbe oko karaktera ove nacionalno, kulturno, verski i jezički pluralne države. Kakvo treba da bude njeno uređenje: centralističko, koje bi sve ove razlike amalgamisalo, ili federalističko, u kome bi se, uz zajednički državni interes, pomenute razlike očuvale.

Drugo, ja sam jedan od odgovornih učesnika u političkom razdoblju druge Jugoslavije, u kojoj je, za jedne suštinski, a za druge formalno, bilo i dalje otvoreno ovo isto pitanje, pitanje njenog karaktera. Bila sam privržena onoj orijentaciji u srpskoj političkoj misli čiji su pripadnici Jugoslaviju razumevali kao složenu državu i bili zdušno opredeljeni za njeno federalno ili konfederalno uređenje. To znači: za najšira prava i odgovornosti republika koje su sve, sem Slovenije, i same bile višenacionalne, i njihov konsenzus o funkcijama savezne države. Dugoročno, taj put je isključivao majorizaciju, vojnu silu i ličnu vlast kao činioce integracije. Drugim rečima, vodio je slobodi i demokratiji.

Treće, ja sam posvećena proučavanju istorije Srbije druge polovine XIX veka, kada se, naročito posle sticanja državne nezavisnosti 1878. godine, profilišu dve orijentacije koje će odrediti potonju istoriju Srbije: svesrpska država i razvoj realne srpske države po ugledu na zapadne države, uz kulturne i političke veze sa Srbima u Austrougarskoj i u Osmanskoj imperiji. Ali, ratovi u poslednjoj deceniji XX veka i zločini koji su u njima počinjeni nisu me ostavili u kuli od slonovače. Moj odnos prema ratovima proizlazi iz mog razumevanja Jugoslavije kao države južnoslovenskih naroda i velikog dela neslovenskog albanskog naroda. Ratovi imaju hronologiju i istoriju i svako njihovo prenebregavanje, svaki pokušaj uspostavljanja ravnoteže, zarobljava naš um i sprečava nas da postupamo zrelo, to jest – odgovorno.

Ja odlazim u bivše jugoslovenske republike, sada nezavisne i međunarodno priznate države, kao i na Kosovo. Početkom leta ove godine, u okviru multidisciplinarnog tima jedne nevladine organizacije, bila sam u srpskim enklavama na Kosovu. Naravno, sretali smo i Albance i razgovarali sa njima. U takvim situacijama istoričar shvati koliko mu je neophodna empirija o procesima čiji je on savremenik. Koliko, bez te empirije, rizikuje da postane zarobljenik političkih stereotipa i, na štetu vlastitog naroda, i sam dođe u sukob sa realnošću.

Dakle, sve ovo iskustvo sticano je godinama i na različite načine ugrađeno u moj pristup pomirenju Srba i Hrvata i Srba i Albanaca. Međutim, ja sam sigurna da biste, i uz isti pristup, mogli čuti različite ideje o tome kako doći do pomirenja. Tako bi, uverena sam, ekonomista insistirao na jačanju ekonomskih veza jer one mobilišu ljude na etnički neutralnom kapitalu. Uostalom, Srbi, Hrvati i Albanci su međusobno trgovali i u vreme najžešćih međusobnih oružanih sukoba. Sociolog i demograf bi govorili o istim karakteristikama koje je u sva tri naroda utisnuo rat: najobrazovaniji i Srbi, i Hrvati, i Albanci tražili su mesto pod suncem izvan svojih nacionalnih zajednica. Psiholog i psihijatar, podjednako svesni da su traume velike i frustracije duboke, upozoravali bi na potrebu duge i bolne rehabilitacije, koja zahteva i promenu mišljenja. Diplomata bi govorio da konflikte koji su sastavni deo života naroda treba rešavati mirnim putem, a ne nasiljem. Sveštenik bi, pretpostavljam, pomagao unesrećenima da kroz utehu oproste, a krivcima da se kroz pročišćenje pokaju. I tako bi se sa različitom profesionalnom interpretacijom jedne iste potrebe, potrebe pomirenja, moglo nastaviti u nedogled. Hoću da kažem da i pomirenje Srba i Hrvata i Srba i Albanaca ima više nivoa i da za sve nas ima puno posla. Ja sam istoričar i kakav je tu moj posao?

Najradije bih poslušala savet francuskog istoričara Lisjena Fevra: „Da biste se bavili istorijom, odlučno okrenite leđa prošlosti i počnite da živite“, jer „nauka se ne pravi u kuli od slonovače, već od samog života. Prave je živi ljudi uronjeni u sadašnjicu“. Ali, ja sam srpski istoričar. Ako biste me kao takvu pitali šta smatram glavnim karakteristikama istorije Srbije u moderno doba, ja bih, bez dvoumljenja, odgovorila: mnogo ratova i mnogo ustava. Mogu li ja, onda, da se ne pitam: zašto je srpski narod prolio toliko mnogo krvi i toliko mnogo mastila? U neprestanom nastojanju da razumem te karakteristike sadržan je moj deo posla. Smatram ga vrlo važnim jer su u razumevanju prošlosti, po mom mišljenju, sadržane bitne pretpostavke za pomirenje. One tek povezuju i čine smislenim sve one različite ideje o pomirenju o kojima sam govorila. To razumevanje je utoliko važnije što u našem narodu postoji i usmena istorija zasnovana na predanju i dograđivana maštom dok su istorijskoj nauci imanentni skepsa i kritičnost.

Srbija je od 1876. do 1991. godine, dakle za 114 godina, vodila osam ratova. U proseku na svakih 14 godina – jedan rat. Najduže razdoblje mira poklapa se sa trajanjem druge Jugoslavije: od 1945. do 1991. godine. Posle srpsko-turskog rata 1877/78. godine, Srbija je doživela teritorijalno proširenje i postala nezavisna država. Posle Prvog balkanskog rata 1912. godine takođe se uvećala za teritoriju današnjeg Kosova i današnje Makedonije. Pobede Srbije izazvale su entuzijazam kod drugih južnoslovenskih naroda, ali i njihove rezerve, kao i rezerve u srbijanskom društvu, zbog režima koji je Srbija uspostavila u novim krajevima, označivši time početak napetosti u albansko-srpskim odnosima koji će, otvoreno ili latentno, trajati kroz čitav XX vek (pobune Albanaca koje su krvavo ugušene, neuspele kolonizacije u prvoj Jugoslaviji, svrstavanje Albanaca na stranu Italije u Drugom svetskom ratu, vojna uprava posle Drugog svetskog rata, status nacionalne manjine Albanaca koji su bili brojniji od tri naroda u Jugoslaviji – Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca, status pokrajine i pokušaj integracije Albanaca u jugoslovensku državu, ukidanje pokrajine i teror režima Slobodana Miloševića). Na kraju Prvog svetskog rata, stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, srpski narod se, prvi put u svojoj istoriji u moderno doba, našao u jednoj državi. Sukobi oko karaktera ove države doveli su na novu ravan srpsko-hrvatske odnose koji su u XX veku prošli kroz više faza (ubistvo hrvatskih političkih prvaka u Narodnoj skupštini u Beogradu, genocid nad Srbima za vreme NDH, rat protiv Republike Hrvatske devedesetih godina i egzodus Srba).

Uz česte ratove – i česte promene ustava u svakom državnom okviru u kome je Srbija bila u XIX i XX veku. Ustav od 1869. bio je prvi nacionalni ustav. Od 1877. do 1912. godine Srbija je imala 12 ustavnih zakona, od kojih neke nikada nije primenila. U poslednjoj deceniji XIX veka Srbija je patila od permanentne ustavne krize. Ustavi su se tako često ukidali, vraćali i menjali da je književni istoričar i kritičar Jovan Skerlić govorio da su se „ustavi gotovo jeli“. Posle dinastičkog prevrata 1903. godine, Srbija je postala ustavna monarhija, uz odlučujući uticaj vojske. Uoči balkanskih ratova, oficiri su stvorili tajnu organizaciju „Ujedinjenje ili smrt“, čiji je cilj bio stvaranje Velike Srbije. Crna ruka, ime po kojoj je ova organizacija poznatija, impliciralo je teror.

Borbe oko ustava u prvoj Jugoslaviji reflektovale su različite koncepcije o njenom uređenju kao centralizovane i decentralizovane države. Odnosno, različite interese u njoj, pre svega Srba i Hrvata. Ustav od 1921. postao je „jabuka razdora“ jer je donet prostom a ne dvotrećinskom većinom, kako su se politički predstavnici Srba i Hrvata dogovorili na Krfu (20. juli 1917). Ovaj ustav ukinut je 1929. uspostavljanjem kraljeve diktature, da bi 1931. bio donet Oktroisani ustav. Do konfederalnog Sporazuma Srba i Hrvata došlo je 1939. godine. Samo dve nedelje pre početka rata, ali dovoljno da se shvati da Srbija nije prihvatala Sporazum. Glavni otpor došao je iz elite koja je bila koncentrisana u Srpskom kulturnom klubu. Predsednik SKK, Slobodan Jovanović, rekao je glavnom pregovaraču Mihailu Konstantinoviću: „Bolje da si se sporazumeo sa Nemcima nego sa Hrvatima“.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Kraljevina Jugoslavija, bila je suverena država, ali ne i konsenzualna država. Godine 1941. ona se raspala i njeni delovi našli su se u raznim okupacionim režimima. Pokazalo se koliko je bio u pravu engleski diplomata Nevil Henderson kada je 1933. godine rekao: „lakše je reći Jugoslavija, nego je napraviti“. To je potvrdilo i iskustvo druge Jugoslavije koja je reinkarnirana u Drugom svetskom ratu na federalnim osnovama. U potrazi za regulativnom formulom u višenacionalnoj državi, u stalnom balansiranju između centralizma i federalizma, i druga Jugoslavija je prolazila kroz česte ustavne promene: 1946, 1953, 1963. Ustav od 1963. godine bio je 19 puta popravljan. Preko ustavnih amandmana od 1971. i 1972, došlo se do Ustava od 1974, koji je imao konsenzualni karakter. Srbija se suprotstavljala donošenju Ustava od 1974, ali ga je formalno odbacila tek posle smrti Josipa Broza Tita. Inicijalna kapisla bio je Memorandum SANU. Po svom sadržaju i po karakteru svojih kreatora, ovaj dokument je uporediv sa platformom Srpskog kulturnog kluba 1939. godine. S tom razlikom što je sa platforme SKK za vreme Drugog svetskog rata delovala Vlada u emigraciji i Ravnogorski pokret pod njenom komandom, a Memorandum je doveo do konsenzusa u Srbiji protiv konsenzualnog Ustava od 1974, i to na važnoj istorijskoj prekretnici na kojoj bi se Srbija našla, bez obzira na slom komunističkih režima u Istočnoj Evropi, nakon smrti Josipa Broza Tita.

Promenom vlastitog ustava, Srbija je poništila prava koja su, po Ustavu od 1974, imale dve pokrajine: Vojvodina i Kosovo. U sastavu Srbije i u isto vreme konstitutivni činilac jugoslovenske federacije, Kosovo, sa većinom albanskog stanovništva, našlo se pod posebnim režimom. To je, kao i 1912. i 1921. godine, izazvalo rezervu Slovenaca i Hrvata, a zatim i drugih naroda, prema jugoslovenskoj državi čiji bi temelj bio srpski narod. „Jako srpstvo – jaka Jugoslavija“, kako je 1939. godine formulisao Slobodan Jovanović, predsednik Srpskog kulturnog kluba.

U percepciji Jugoslavije kao, u suštini, federacije sovjetskog tipa, sa administrativnim i kulturnim pravima republika, Srbija je neprestano bila na jednoj strani, sve ostale republike – na drugoj. Ta se činjenica ne može prenebregnuti ni kada se govori o karakteru ratova u Jugoslaviji u poslednjoj deceniji XX veka. Jer, ovi ratovi imaju svoju hronologiju i svoju istoriju, a snage u sukobu se i kvantitativno razlikuju.

Zbog čega o ovome govorim? Zato što je interpretacija neposredne prošlosti neodvojiva od interpretacije novovekovne istorije Srbije. Istoričar mora da konstatuje činjenicu da Srbija u toku dva veka nije uspela da institucionalizuje državni okvir. Da li su česti ratovi i česte promene ustava razlog što to nije učinila ili i nesvesni izgovor da to ne učini? A, onda, zašto da ne učini? U traženju racionalnih odgovora na ova pitanja sadržane su, po mome mišljenju, glavne pretpostavke pomirenja.

Moramo poći od činjenice da nijedna od realnih država u kojoj je srpski narod živeo u moderno doba – od Kneževne Srbije (1833) do Državne zajednice Srbija i Crna Gora, čija je egzistencija okončana referendumom u Crnoj Gori u maju 2006. godine, nije zadovoljavala težnje srpske političke, verske i vojne elite. Zaokruženje etničke države podrazumevalo je teritorijalnu ekspanziju, odnosno ratove. Ono je, pak, inkopatibilno sa razvojem svake realne države u dubinu. Moderna država ili, u suštini, obnova srednjovekovne države nerazrešena je kontroverza u istoriji Srbije modernog doba. Srbija je donosila ustave po ugledu na moderne evropske ustave. Ali, paralelno sa tim ustavima, postojao je uvek nepisani ustav zasnovan na običajnom pravu. Snaga nepisanog ustava veća je od svakog pisanog ustava. Kao što je pored istorijske nauke, po definiciji skeptične i kritične, mentalno bila snažnija usmena istorija: ona je u podlozi nacionalne ideologije, koja, za razliku od nauke, ne traži odgovore već ih unapred zna.


Svaka ideologija ima fiksiran cilj koji podrazumeva totalno mišljenje koje ne razlikuje običajno pravo od zakona, kao ni predanje od nauke. U isto vreme, država svih Srba, kao cilj nacionalne ideologije, ne mari ne samo za interese drugih naroda, nego ni za realne interese srpskog naroda. Zato i smatram da efekat svih onih različitih koraka na putu pomirenja o kojima sam na početku govorila zavisi od mentalnog napora da se misli izvan ideoloških matrica.

Jer mogu, na primer, Srbija i Hrvatska imati dobre diplomatske odnose, razvijenu ekonomsku saradnju, veliku trgovinsku razmenu, ali ako preovladaju ciljevi nacionalne ideologije – mogu uvek zaratiti. To isto važi i za odnose Srba i Albanaca. Kosovski mit je deo istorijske svesti, ali njegova politička funkcionalizacija, koja istorijskom sećanju dodaje Kosovo kao oblast „u koju jednog dana treba da se vrati“ vodila je i vodi u sukobe. Ima li, dakle, izgleda za pomirenje?

Ti izgledi se danas naziru u zajedničkoj perspektivi naroda Balkana. Svi su oni postigli konsenzus o prihvatanju evropske perspektive i kao svoje nacionalne perspektive. Posle dramatičnih dvadeset godina (četiri izgubljena rata, sankcije, bombardovanje) tokom kojih se Srbija po svim parametrima našla na začelju evropskih zemalja (zaostajenje u novim tehnologijama za 30 kalendarskih godina, polovina nepismenog stanovništva, starost stanovništva, stopa smrtnosti, odliv mladih i obrazovanih) – njeni građani su na poslednjim izborima pokazali da su manje od političkih i intelektualnih elita zarobljenici ideoloških matrica. I dok elite još uvek prave državu svih Srba, sa pretenzijom da ona, uz jaku vojsku, postane lider u jugoistočnoj Evropi, građani teže državi u kojoj će njihovo dostojanstvo biti temelj nacionalnog dostojanstva. To otvara Srbiju prema istim težnjama koje, uz sve podeljenosti, postoje i kod Hrvata i kod Albanaca, kod svih balkanskih naroda. Uz sve teškoće, koje ima i sama sa sobom, Evropa ide u susret tim težnjama. Integracije su duh vremena, kako je govorio ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić. Ako bi u Srbiji preovladale snage čiji je modus vivendi istrajavanje na sukobima, ona bi postala enklava u Evropi, nesposobna za pomirenje ne samo sa drugima, nego i sa vlastitom istorijom.

http://www.e-novine.com/sr/srbija/clanak.php?id=17341

[Fair Life]

...
Nadam se da ce se srpski narod, pogotovu onaj u Srbiji sto prije okrenuti prema buducnosti a pokusati manje razmisljati o proslosti.
Bio je Zoran Djindjic, on je bio covjek koji je pokrenuo preokret, ali ga ubise. Mislim da bi danas mnogo stvari bilo drugacije da je Zoran ziv.
Zivimo u "zajebanom" vremenu za sve, rado bih da nije tako.

[bokakotorska]

Zah

citam ti postove. Vidim da mnogo citas i svakako mnogo saznajes. To je ok i bez toga nebi ni mogao razumeti to sta te interesuje.
Kako sam i sam isao tim putem samo zelim da ti kazem jednu stvar.

Gubis vreme dokle god budes birao literaturu koja ce zadovoljiti tvoj stav. Naci ces je pregrst to nije problem. Nista novo neces saznati e to jeste problem.

Da proveris to sto mislis, moras uzeti da citas literaturu koja drugo govori. Jedino tako ces uci u slagalicu. Istoriju niko nije napisao istinitu. Cak i onu verifikovanu, verifikovali su neke Nacionalne Akademije, Univerziteti (opet nacionalni)...

Zato ih moras suceliti.

Druga stvar kada ciras izvor iz 90etih i kasnije uzmi u obzir da se pise sa stanovista politike devedesetih. Nemoj je uzimati u obzir ako se bavi 40etim, a napisana je 90etih. Ili uzmi ako hoces ali imaj u vidu da to neko hoce da nam da naknadnu istinu. Kada na primer citas Garasanina ne zaboravi iz koje perspektive on pise. Ako ti je mrzak suvise,probaj da zamislis da jeon Bosnjak musliman i da pise Bosnjacima na pr 1890. Vidi onda sta je crno, a sta ne.

Za kraj jos jednu stvar. Nema Bosnjacima muslimanske vere blizih od Hrvata i Srba. Kakvi god da su.

Svako dobro

[bokakotorska]

Da ne zaboravim jos nesto. Taj Garasanin na pr i ako je sta zahebo, nemoj da zaboravimo da je i to napravio upravo onima kojima se obraca.
Tako i ja i ti ako sta krivo napisemo zeznucemo pre svega one koji citaju, a slazu se sa nama.
One koji se ne slazu sigurno necemo.

[Car Dusan]

Prosto je nevjerovatno da narod koji je rodio Mihalja Pupina,Dositeja Obradovića,Teslu... izabere za idola jednog nepismenog Miloševića ili Mladića ili Šešelja,a danas smo svjedoci da bar u Srbiji jedno 70 % naroda voli ove zlikovce u Bosni je situacija još gora.
Ja smatram da je uzrok ovoga u Pravoslavnoj Crkvi koja je duboko ogrezla u retrogradnoj doktrini i dezinformisanju naroda lažnom istorijom.Oni ih već dugo godina filuju lažima i ''opraštaju'' grijehe za stotine hiljada ubijenih.

Ispravka, Vojislav Šešelj je doktorirao na pravnim naukam za tri godine. Ne bih rekao da je nepismen. Jedino ako je nepismen=nacionalista, mada to nije tačno!

[bokakotorska]

wau

nego care de i temu doktorata precizno da se osvetli lik

[Bosanac sa dna kace]

Prosto je nevjerovatno da narod koji je rodio Mihalja Pupina,Dositeja Obradovića,Teslu... izabere za idola jednog nepismenog Miloševića ili Mladića ili Šešelja,a danas smo svjedoci da bar u Srbiji jedno 70 % naroda voli ove zlikovce u Bosni je situacija još gora.
Ja smatram da je uzrok ovoga u Pravoslavnoj Crkvi koja je duboko ogrezla u retrogradnoj doktrini i dezinformisanju naroda lažnom istorijom.Oni ih već dugo godina filuju lažima i ''opraštaju'' grijehe za stotine hiljada ubijenih.

Ispravka, Vojislav Šešelj je doktorirao na pravnim naukam za tri godine. Ne bih rekao da je nepismen. Jedino ako je nepismen=nacionalista, mada to nije tačno!

nije nepismen al jest šizofreničar prve klase

[redstar87]

Ne bih rekla, Srbi su devedestih ( i krajem osamdesetih ) masivno podrzavali Milosevica i co. Zapravo, SANU je samo u rijeci pretocio sveukupne osjecaje i vjekovne teznje Srba dok ih je Milosevic pokusao pretociti u djelo, ne zbog ljubavi prema Srbima, nego zbog moci i novca ( koji za profitere proizilaze iz rata ).

Isto se ne bih slozila da su Srbi blizi Bosnjacima ( a i ostalim Muslimanima ) nego Hrvati. Bar ne za mene. Niti bih rekla da su se Hrvati uspjeli " izvuci " sa nekakvim lukvastvom - platili su Hrvati visoku cijenu u bivsoj Jugoslaviji ( kao i vecina drugih naroda ). Zar nisu desetljecima bili nazivani " genocidnim narodom " i zar se Jasenovac nije stalno upotrebljavao u politicke svrhe ? Jos bih dodala da Srebrenica nije prvi genocid u srpskoj istoriji - to je samo prvi koji je oficijelno i priznat ( tuzno, ali istinito ). Sjetimo se samo 2. Svjetskog rata - Foce, Zvornika, Rudog... , a i proslog - Krajine, Brckog, Sarajeva, Vukovara, istocne Slavonije...

cao...ne kazem ja da su srbi u drugom svjetskom ratu nisu imali kukolja medju sobom,ali drugi su ga imali vise,i ne osporavam zlocine cetnika nad ne srpskim narodom...dobro neko rece,hrvati su lukavi,odradili posao u ime odbrane vjere i nacije u drugom svjetskom ratu,a i bosnjaci im se priklonili ko njihovo hrvatsko cvijece,kako se volilo govoriti...u ndh su izvan zakona stavljeni srbi,romi,jevreji...politika drzave hrvatske je bila totalno unistenje nevedenih...svako je njih mogao ubiti u ndh a da nikome ne odgovara...ja necu da pravdam i osporavam zlocine cetnika protiv nesrba....spominjes istocnu bosnu,i zlocine cetnika...bilo ih je i ja ih nikad ne velicam...niti su za mene to ljudi...al moram da te pitam jesil cula za brod na drini???ako jesi znas li sta se tu desilo????
kazes hrvati su proglaseni genocidnim narodom zbog jasenovca???to nigdje nisam procitao niti cuo od nekoga te price...zarad bratstva i jedinstva sve je to gurnuto pod tepih,i zabranjeno je bilo pricati o tim zlocinima,a narocito o zlocinima ndh vlasti,jer je ona i napravljena da bude genocidna drzava!!!!!!!!!!!!!!!!!
a da smo tad bili pametni i otvorili karte i rekli ovdje su izginuli bosnjaci od strane cetnika,digni spomenik i napisi kako je bilo,pa ovdje su izginuli srbi od strane handzar divizije,legije,ustasa,digni spomenik i tako napisi,ovdje su izginuli hrvati od strane cetnika,digni spomenik i napisi kako je bilo...i da se u skolama u predmetu istorija/historija preko citave godine ucilo o 2 svj. ratu na nasim prostorima i pricala istina o stradanju nasih naroda izmedju sebe mozda bi to postovali i ne bi bilo revansizma i osvete...
komunisti su to zataskavali i nisu dali nikome da prica o zlocinima tim...zasto javnost u bih da ne zna o pokoljima cetnika u istocnoj bosni nad nesrbima na teritoriju bih,a ne samo u da zna istocna bosna...eto kako nam je bilo,da do ovog nesretnog i krvavog rata ja nista nisam znao o susnjaru,o drakulicu...
zamisli precutati planirani zlocin od vrha ndg koji se desio u selima sargovac,motike,drakulic i rudnik rakovac kod banja luke 7.2.1942.god. gdje je bez ispaljenog metka ubijeno oko 2380 mjestana od strane ustasa za samo nekoliko sati???
zasto nam nisu dali da o tome ucimo kao i o mnogim drugim zlocinima...shvatas??
to je nasa boljka cutanje i guranje pod tepih!!!!!!!!!!!!!!!onda dodje na celo naroda ovan koji u ime nacionalnih interesa podriva mrznju...
pozdrav

[redstar87]

na zalost i za susjede im...a na zalost i za srbe...

jer jebiga srbi nisu napadali njemacku, austorograsku tursku... bugrasku...
stradali su u Jasenovcu oko 700 000 srba ...a to je ogroman broj...

Cinili su zlocine u hrvatskoj i bosni ...
ovo je prvi genocid u srpkoj istoriji / srebrenica...

uglavnom mislim da srbima nedostaje hrvatsko lukavstvo...

i dan danas mislim da su srbi daleko blizi muslimanima nego hrvati...

Eh da us Srbi devedesetih imali Dijindjica davno bi bili u EU[/quote]

pozdrav jarane!!!!!samo da ti kazem da ima nas Srba koji nikog ne mrzimo,vec postujemo...postuj tudje,postujes i svoje,to je moja parola...hvala bogu i mojim roditeljima koji su me ucili i naucili da se svi ljudi dijele samo na DOBRE i ZLE,a nikako po vjeri,boji koze i naciji...
srbi su kroz istoriju u svom narodu imali i dosta kukolja,ko i svaki narod,imali su i dosta stradanja...svi znamo koja su to stradanja...pogledaj malo kroz istoriju popise stanovnistva,pa ces vidjeti ko je najvise stradao u prvom i drugom svjetskom ratu...ne umanjujem nicije zrtve,niti se igram brojkama,zrtva je zrtva...
u svim svjetskim silama uvijek su se borili na strani sila Antante,pa im se desio progon i povlacenje preko Albanije marsem dugim 100 KM,preko planina,izgladnjele,umorne su ih napadali albanci,a dok su hrvati i bosnjaci u redovima austrougarske vojske jurisali na srbiju...al takvo vrijeme bilo...i onda velicanstven proboj solunskog fronta,saveznici na sve nacine zele da opstrujisu i uspore napredovanje srpske vojske od soluna u srbiju...cak su sprecavali da srpska vojska udje u beograd,jer su htjeli oni prvi da udju u njega i zadrze ga pod svojim uticajem i sapom...procitaj sta mnoge sile atante o tom dobu pisu o srbima i njihovoj vojsci...
onda se dogadja kraljevina shs,sto je po meni greska,trebalo je tada se razgraniciti,na sadasnjim granicama...
onda zamisli na Vaskrs 1945 god. saveznicki avioni bombarduju beograd kad je na ulicama bilo najvise naroda!!!!!!!!bilo mnogo zrtava...
ne kazem da medju srbima nije bilo i kukolja,bilo ga je i to podosta...al srbin tjera svoj inat...i to mu se obije od glavu...NECE NIKOM DA BUDE ROB!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
pogledajte odlicne igrano dokumentarne filmove knezevina srbija,kraljevina shs,jugoslavija u ratu 1941-1945,tamo gde cveta limun zut...ako vas zanima to...
i jos jednom pogledaj popise stanovnistva malo dalje kroz istoriju i vidjecete ko je kako prosao i koliko nastradao...

[lahor]

Raspravlja se o vec dokazanom.....Jel treba da nabrajam?....pozz iz "keraterma"...samo vas citam...

[Chmoljo]

redstar87 obrati pažnju na to kako će post da izgleda. neki su pobrisani, jer se ne zna šta govoriš ti a šta govori onaj kome se obraćaš. praviš zbrku.

i malo smanji doživljaj žrtve, kako na ovoj temi, tako i na ostalim.

[redstar87]

redstar87 obrati pažnju na to kako će post da izgleda. neki su pobrisani, jer se ne zna šta govoriš ti a šta govori onaj kome se obraćaš. praviš zbrku.

i malo smanji doživljaj žrtve, kako na ovoj temi, tako i na ostalim.

u redu shvatio sam...
ja ne pravim dozivljaj zrtve...mada to se vama tako cini...al svako ima pravo na svoje misljenje...

[Chmoljo]

redstar87 obrati pažnju na to kako će post da izgleda. neki su pobrisani, jer se ne zna šta govoriš ti a šta govori onaj kome se obraćaš. praviš zbrku.

i malo smanji doživljaj žrtve, kako na ovoj temi, tako i na ostalim.

u redu shvatio sam...
ja ne pravim dozivljaj zrtve...mada to se vama tako cini...al svako ima pravo na svoje misljenje...

ima pravo na svoje mišljenje, ali se ne može pretjerivati ili pričati bez argumenata. i ja sam štošta pretrpio od '92-'95 pa me to opet ne smije sprečavati da pričam objektivno.

[redstar87]

redstar87 obrati pažnju na to kako će post da izgleda. neki su pobrisani, jer se ne zna šta govoriš ti a šta govori onaj kome se obraćaš. praviš zbrku.

i malo smanji doživljaj žrtve, kako na ovoj temi, tako i na ostalim.

u redu shvatio sam...
ja ne pravim dozivljaj zrtve...mada to se vama tako cini...al svako ima pravo na svoje misljenje...

ima pravo na svoje mišljenje, ali se ne može pretjerivati ili pričati bez argumenata. i ja sam štošta pretrpio od '92-'95 pa me to opet ne smije sprečavati da pričam objektivno.

slazem se...ja ne pretjerujem...pogledajte te dokumentarce...bili su nedavno na atvbl.ba...
a najveca greska srba je ujedinjenje u kraljevinu shs,najbolje je bilo da su oslobodili od austrougarske srbiju i stali...najveca greska tadasnje politike je ujedinjenje u tadasnju shs...kasnije se to obilo od glavu od 1941-1945.g.,jer je u genocidnoj hrvatskoj drzavi desilo se veliko zlo,u prvom redu prema srbima,romima,jevrejima,pa i onda ostalim nasim narodima koji su bili protivnici tadasnje vlasti ndh...

[Chmoljo]

slazem se...ja ne pretjerujem...pogledajte te dokumentarce...bili su nedavno na atvbl.ba...
a najveca greska srba je ujedinjenje u kraljevinu shs,najbolje je bilo da su oslobodili od austrougarske srbiju i stali...najveca greska tadasnje politike je ujedinjenje u tadasnju shs...kasnije se to obilo od glavu od 1941-1945.g.,jer je u genocidnoj hrvatskoj drzavi desilo se veliko zlo,u prvom redu prema srbima,romima,jevrejima,pa i onda ostalim nasim narodima koji su bili protivnici tadasnje vlasti ndh...

da bi donio realan sud nije dovoljno samo pogledati jedan dokumentarac. mora se pogledati šta i drugi govore o tim događajima. onda sam doneseš zaključak.

a to o SHS, o tome imaš temu.