#76 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
Posted: 19/05/2010 01:17
/nakon slusanja Bratstvo i jedinstvo/
Bio mi je drag, cak sam bio i na njegovom koncertu na Arhitekturi u Sarajevu. Pozvao sam i neku raju, i moram priznati da je svima bilo prilicno nebulozno, pogotovo sto sam ja jedini znao o kom se radi. Navijao sam za njega, kao sto se navija za nesto za sta znas da je jako dobro, ali ga ljudi jednostavno ne priznaju. Kad sam cuo ovu pjesmu, Bratstvo i jedinstvo, shvatio sam u cemu je catch, nisam se nervirao, cak mi se i dopalo. U stvari, nije bas da mi se dopalo, klapnuo sam usima i pomislio pa dobro, sta mu se moze prigovoriti, a da ne ispadnem zatucan?
Veceras, medjutim, slusam neke stare stvari iz jugoslovenskog novog vala. Nevjerovatne, lefendarne stvari, Vjestice kako sviraju "Zlato" na Zagreb Gori devedeset i seste, Termite kako pjevaju "Mama, s razlogom se brines" i tako dalje. Razmisljam o punti u Drveniku, ne onoj izmedju Malog i Velikog Drvenika, nego o onoj poslije, onom prelijepom kutku zemaljske kugle i kontam pa eto, to vise nije moja zemlja. Slusam Caneta i Milana na youtube kako zajedno sviraju, i pitam se kako je to bilo zivjeti medju tako kreativnim ljudima. Nostalgican sam, sta da kazem. I ne, ne mislim da me neko treba upoznati "onakvim kakav stvarno jesam". Ja sam onakav kakav sam i bio, nisam se nikad pretvarao, zato moje bratstvo i jedinstvo nije nikad zavrsilo u masovnim grobnicama. Moji sugradjani jesu, moje bratstvo i jedinstvo nije.
Zato porucujem Damiru Avdicu, u istom onom duhu, bez ljutnje, dakle, u kojem on porucuje meni "jebo ti Paket aranzman majku" i "picko jedna nostalgicna", jednu stvar:
"Picko jedna retardirana".
Smatram da nije za bana (mog prvog, od 2002 godine!) jer sam samo parafrazirao njegovu pjesmu.
Bio mi je drag, cak sam bio i na njegovom koncertu na Arhitekturi u Sarajevu. Pozvao sam i neku raju, i moram priznati da je svima bilo prilicno nebulozno, pogotovo sto sam ja jedini znao o kom se radi. Navijao sam za njega, kao sto se navija za nesto za sta znas da je jako dobro, ali ga ljudi jednostavno ne priznaju. Kad sam cuo ovu pjesmu, Bratstvo i jedinstvo, shvatio sam u cemu je catch, nisam se nervirao, cak mi se i dopalo. U stvari, nije bas da mi se dopalo, klapnuo sam usima i pomislio pa dobro, sta mu se moze prigovoriti, a da ne ispadnem zatucan?
Veceras, medjutim, slusam neke stare stvari iz jugoslovenskog novog vala. Nevjerovatne, lefendarne stvari, Vjestice kako sviraju "Zlato" na Zagreb Gori devedeset i seste, Termite kako pjevaju "Mama, s razlogom se brines" i tako dalje. Razmisljam o punti u Drveniku, ne onoj izmedju Malog i Velikog Drvenika, nego o onoj poslije, onom prelijepom kutku zemaljske kugle i kontam pa eto, to vise nije moja zemlja. Slusam Caneta i Milana na youtube kako zajedno sviraju, i pitam se kako je to bilo zivjeti medju tako kreativnim ljudima. Nostalgican sam, sta da kazem. I ne, ne mislim da me neko treba upoznati "onakvim kakav stvarno jesam". Ja sam onakav kakav sam i bio, nisam se nikad pretvarao, zato moje bratstvo i jedinstvo nije nikad zavrsilo u masovnim grobnicama. Moji sugradjani jesu, moje bratstvo i jedinstvo nije.
Zato porucujem Damiru Avdicu, u istom onom duhu, bez ljutnje, dakle, u kojem on porucuje meni "jebo ti Paket aranzman majku" i "picko jedna nostalgicna", jednu stvar:
"Picko jedna retardirana".
Smatram da nije za bana (mog prvog, od 2002 godine!) jer sam samo parafrazirao njegovu pjesmu.