#76
Posted: 05/03/2008 21:40
ovo mi nekako ne liči na bosanski jezil, jel to netko prepisuje "visokoumne" tekstove od hrvatskih socijalista.Alija Alijagić wrote:Još jedna cigla u zidu
Svijet dobiva još jednu državu. Kosovo se napokon proglašava neovisnim. I kao sto to biva sa svim neovisnostima u posljednjih dvadesetak godina, i ova je vrlo sumnjivog sadržaja. Ako ga uopće ima. Kosovari čekaju na dogovor velikih sila, zaključenje njihove trgovine krpicama ekumene koje su se našle na nedovoljno nacionalno definiranim područjima. To je samo po sebi proturječje, jer bi neovisnost trebala značiti barem neki stupanj samostalnosti u donošenju političkih, ako već ne i ekonomskih, odluka. Toga u ovom slučaju, kao i u sličnim drugih banana država, od ex Jugoslavenskih nadalje, naprosto nema. S druge strane, argumenti za odcjepljenje bilo koje teritorije i stvaranja neovisne države se uvijek cine valjanim i moralnim. Treba se samo sjetiti 1999. godine i prijašnjih, pa da čovjek Kosovarima da za pravo. Ipak, treba malo pažljivije pogledati u njihovo poimanje neovisnosti. Prosječan, ispodprosječan i natprosječan Kosovar će vam reći da žele imati državu poput Slovenije i Hrvatske. Jasno je potom da ih ne zanima niti ekonomska niti politička neovisnost. To je jasno vidljivo i iz činjenice da odmah po stjecanju "neovisnosti" započinju proces integracije u druge ekonomske, političke i vojne organizacije. No to se ovaj puta ne dešava na dobrovoljnom dogovoru nacionalnih subjekata kako je to bilo u SFRJ. Radi se naprosto o ugrađivanju u postojeći sistem, gdje se svaki novi element nasilno oblikuje prema potrebama graditelja.
A što bi bilo to što ih zanima. Sudeći prema njihovom odnosu prema manjinama, ne samo srpskoj, nego romskoj i turskoj, jasno je da oni žele da budu, da budemo do kraja jasni, Srbi u Srbiji, Slovenci koji brišu nepoželjne, Hrvati kojima smeta svaki Srbin. Utoliko je tu želju za samostalnošću malih nacija dobro opisao Henry Kissinger (ironičnim) riječima "podivljala vrlina". No, ne treba se zavaravati. Nema tu nikakve vrline. To je samo još jedan igrokaz u kome se svi akteri pretvaraju i očevidno lažu. Političari lažu narod, narod se pretvara da im vjeruje. "Intelektualci" falsificiraju povijest. Roditelji se pretvaraju da sve to rade za budućnost svoje djece (koju u zemljama uzorima, Sloveniji i Hrvatskoj, čeka vraćanje desetaka milijardi dolara duga), djeca roditeljima da će im dati sigurnu starost. A sve je to skupa bazirano na infantilnoj nadi da će im netko drugi, Zapad ili SAD, (u Srbiji Rusija) donijeti (doslovce dati) blagostanje. Od toga biti ništa neće. Imaju cijelu Istočnu Evropu za primjer. A ono sto ta regija sada doživljava je samo početak posvemašnje desubjektivizacije tih zemalja i njenih građana. Proces je to koji rezultira dubokom dehumanizaciji tih društava. Stvara se odnos individualne i grupne sebičnosti, društvene neodgovornosti i bezosjećajnosti. Nastaje fašizam. To je proces kojem se Zapad, na svom teritoriju, na svoj način oštro i beskompromisno suprotstavlja.
U tom složenom i proturječnom procesu mi se socijalisti ne bi trebali zaletavati i davati bilo kakve apriorne, pa čak ni moralne podrške. To je film u kome nema dobrih dečki. U manje dijalektičkom svijetu, mi bi se trebali opskrbljeni kokicama udobno zavaliti u fotelje i gledali kako se bande međusobno tamane. U realnom, dijalektičnom, svijetu nema gledatelja. Svi su učesnici, htjeli mi to ili ne. Zato se treba aktivno i agresivno suprotstaviti svakom nacionalnom partikularizmu. I ne treba miješati proces nacionalne emancipacije zemalja Trećeg svijeta s procesom razgradnje multietničkih (ne nužno socijalističkih), nacionalno ravnopravnih društava. Borba za emancipaciju Konga je počela s dolaskom agresivnih Belgijanaca. Problemi s balkanskim nacionalizmima započeli su kad su socijalističke snage, koje su u to vrijeme bile na vlasti, počele popuštati, pa čak i šurovati s nacionalizmima. To je bio slučaj s Albanijom koja je 1981. kroz nekakvu Marksističko-Lenjinističku Partiju organizirala masovne demonstracije za nezavisnost Kosova. Istog Kosova koje je imalo svog člana Predsjedništva SFRJ, predstavnike u saveznim tijelima i visoki stupanj političke i ekonomske autonomije (jednake drugim subjektima u federaciji) i kakvu nikad neće imati u bilo kojoj budućoj integraciji. Nije postojao niti jedan razlog za takovu vrstu protesta. Svejedno, Titove slike su se vezivale psima za repove. Kad su se suočili sa srpskim nacionalizmom, koji se neovisno o kosovskom problemu, samostalno javio, odnekud su se pojavile te iste Titove slike i nošene na čelu protestnih kolona. I u drugim sredinama socijalističke snage su se konformistički pridružile vlastitim nacionalizma, dok se proces prividne emancipacije okončao desubjektivizacijom kako tih društava tako i njegovih članova.
Perspektiva nas socijalista je skoro Faustovska. Graditi socijalizam, svijet, od početka. Sustav unutar sustava. Sve socijalističke, antifašističke i demokratske organizacije i pojedinci trebaju uzeti učešća u tome. Sami se moramo boriti protiv bilo kakvog partikularizma i isključivosti. Iskustva gradnje i raspada jugoslavenskog socijalizma se trebaju dobro proanalizirati. Jugoslavija jest bila demokratska zemlja, ako ništa drugo, a ono na (medu)nacionalnom nivou. I upravo se po tim šavovima raspala. A taj je paradoks samo jedna od proturječnosti socijalističke ideje koje se moraju razriješiti.
TITO je kraaaaaalj
