Kome i zašto smeta Darko Trifunović, prvi sekretar misije BiH pri UN-u u Njujorku:
Kako je Ivica zaslužio "maricu"
Potpisujući rješenje o uklanjanju Trifunovića sa mjesta prvog sekretara misije BiH pri UN-u, Lagumdžija je omogućio svom diplomatskom favoritu ambasadoru Mirzi Kušljugiću da pokuša da zataška činjenicu da su, dok su u Njujorku žarili i palili Muhamed Šaćirbegović i Ivica Mišić, misija i konzulat BiH bili centri za finansiranje dolaska terorista i mudžahedina u ovu zemlju
pišu: Zoran Žuža i Slobodan Vasković
Njujork je mnogo bliže Sarajevu nego što se to do sada mislilo. Ne samo zbog prijetnji pripadnika Al-Kaide da će se u Sarajevu Amerikancima desiti "nešto slično kao u Njujorku septembra prošle godine" nego i zbog toga što pošta iz Sarajeva u zgradu Ujedinjenih nacija na Ist Riveru stiže za svega dva dana, brže nego, na primjer, u Banjaluku ili Bijeljinu. Toliko je vremena prošlo od 11. marta, kada je ministar inostranih poslova BiH Zlatko Lagumdžija potpisao rješenje o otkazu prvom sekretaru misije BiH pri UN-u Darku Trifunoviću, do 13. marta, kada je ambasador Mirza Kušljugić u Njujorku uručio rješenje onome na koga se odnosi. Oni koji su mislili da je tu kraj priče, prevarili su se: tu tek počinje istraga Patriota o najtežim oblicima kriminala i korupcije u vrhu Ministarstva inostranih poslova, sprezi pojedinih bošnjačkih diplomata zaposlenih u misiji pri UN-u i konzulatu BiH u Njujorku sa međunarodnim terorizmom i strahovladi Zlatka Lagumdžije i Ivice Mišića, kojima u MIP-u BiH i Savjetu ministara odavno nema ko da se suprotstavi.
Slučaj "Trifunović", zbog svega što se tom ekspertu za međunarodno pravo (magistrirao u Švajcarskoj) dogodilo i još uvijek događa, mogao bi postati paradigma za ukupnu atmosferu i odnose koji vladaju unutar Savjeta ministara, u kojem se većina srpskih kadrova ponaša po komandi " ne talasaj i ostaćeš duže u sedlu". Zato se i moglo dogoditi da je zamjenik ministra inostranih poslova Milovan Blagojević prećutao sve što zna o ovom slučaju (a zna mnogo!) i tako postao neka vrsta saučesnika svom kolegi, takođe zamjeniku ministra, Ivici Mišiću, koji je, zloupotrebljavajući svoj položaj za zataškavanje kriminalnih poslova, organizovao hajku i "odstrel" Darka Trifunovića.
Daleko od toga da je u cijeloj priči Lagumdžija samo nevini egzekutor Mišićevih spletki! Potpisujući rješenje o uklanjanju Trifunovića sa mjesta prvog sekretara misije BiH pri UN-u, Lagumdžija je omogućio svom diplomatskom favoritu ambasadoru Mirzi Kušljugiću da pokuša da zataška činjenicu da su, dok su u Njujorku žarili i palili Muhamed Šaćirbegović i Ivica Mišić, misija i konzulat BiH bili centri za finansiranje dolaska terorista i mudžahedina u ovu zemlju, dobro uvezani sa sada već zabranjenim "humanitarnim organizacijama" kakve su "Fond za pomoć zemljama trećeg svijeta" (TWRA), "Global rilif fondejšn" i "Benevolens internešnel". Lagumdžija, međutim, ne mari za Šaćirbegovića, o čijim se nezakonitim radnjama gotovo sve zna i protiv koga je podnesena krivična prijava i zahtjev američkim vlastima za izručenje. Prebacujući svu krivicu na "Izetbegovićevog kockara", Lagumdžija želi da iz ove priče izvuče Mišića, šefa antiterorističkog tima BiH, koji o pomenutim vezama sa teroristima zna koliko i Šaćirbegović i koji je, uz to, zajedno sa svojom kćerkom i funkcionerima u misiji i konzulatu, razvio i sopstveni nelegalni biznis u Njujorku.
Šta je otkrio Trifunović
S obzirom na to šta je otkrio i kroz šta je prošao u misiji, ne čudi Trifunovićeva izjava da "strahuje za svoj život". Ne čudi, takođe, ni to da je ovom srpskom diplomati na nelegalan način oduzeto državljanstvo i zatraženo da vrati diplomatski pasoš, što mu, zasad, onemogućava povratak u BiH i odbranu od optužbi. Trifunović se, na primjer, odvažio da izjavi da je unutar misije BiH, protiv pravila UN-a i zakona SAD, operisala organizacija "Global rilif fondejšn", u koji su, kako Darko reče, bogati pojedinci iz Saudijske Arabije i Kuvajta uplaćivali velike sume novca, koji je tokom rata korišten za finansiranje dolaska terorista i mudžahedina u BiH i trovanje stanovništva muslimanskim ekstremizmom. Ta organizacija, tvrdi Trifunović, bila je usko povezana sa bečkim sjedištem TWRA, u koji je sredstva uplaćivao i Osama bin Laden. Ono što je u toj priči zanimljivo, a što Trifunović nije rekao, jeste činjenica da je jedan od bošnjačkih aktivista TWRA bio i Husein Živalj, bivši zamjenik ministra inostranih poslova i Šaćirbegovićev nasljednik na mjestu ambasadora u misiji BiH pri UN-u u Njujorku!
Trifunović je u istupima za ovdašnje medije naveo i ime Safeta Ćatovića, bivšeg ministra-savjetnika u misiji, odnosno, kako Darko tvrdi, funkcionera "Benevolens internešnela", koji je FBI zatvorio na osnovu sumnji da finansira teroriste. Da su Amerikanci imali pravo, svjedoči i tvrdnja Trifunovića da je Ćatović u avgustu prošle godine u američkoj državi Pensilvanija organizovao džihad-kamp. Tačna je i tvrdnja da je Ćatović sve donedavno imao dokumente diplomate BiH. Prema izvoru Patriota bliskom MIP-u, Ćatović "nije na vrijeme vratio akreditaciju za pristup zgradi UN-a". "To je propust Huseina Živalja", kaže naš izvor i dodaje da je Ćatović, ipak, vratio akreditaciju. Na pitanje zašto to nije ranije učinio, taj "humanitarni radnik" lakonski je odgovorio: "Nisam znao da je to trebalo učiniti." Slična "greška" nije ponovljena u slučaju "Trifunović": ambasador Kušljugić natjerao ga je da odmah vrati propusnicu za ulazak u zgradu UN-a.
Iako je Trifunović, po savjetu advokata, odbio da imenuje visokog funkcionera MIP-a "koji ga progoni" jer nije želio da krši zakon i "kćerki tog funkcionera preko diplomatskog magacina kupuje velike količine cigareta bez plaćanja taksi", sasvim je izvjesno da je riječ o Ivici Mišiću. Trifunović ga opisuje kao "veoma uticajnog čovjeka koji je radio kao diplomata u Njujorku i imao neposredan uvid u poslovanje i misije pri UN-u i konzulata BiH". Prema saznanjima Patriota , Mišić kampanju protiv Trifunovića otvara u jednom sarajevskom magazinu tekstom čiji su pravi autori sada već bivši konzul BiH u Njujorku Asim Ćemalović i njegova prva saradnica Iris Kulašić, koja je istovremeno radila u zajedničkoj firmi Mišića i Ćemalovića "Hodžić & M.K. d.o.o". Nakon što je Trifunović odbio da potpiše ilegalnu nabavku veće količine cigareta za Mišićevu kćerku, Ćemalović ga je pozvao telefonom i tada još uvijek "biranim riječima" upozorio da je "novi u misiji" i da "sigurno još ne zna ko je Ivica Mišić". Ćemalović je Mišića opisao kao "prgavog i osvetoljubivog čovjeka s kojim nije dobro ulaziti u sukob". S tim "prgavim i osvetoljubivim čovjekom" Ćemalović je privatizovao konzulat BiH u Njujorku, budući da su na faks konzulata, kako Patriot saznaje, stizale ponude za proizvode široke potrošnje. Kao prava trgovačka firma, konzulat BiH u aranžmanu Asima Ćemalovića pojavio se 21. juna prošle godine i na privrednom sajmu u Njujorku sa sopstvenim štandom! Ćemalović je svoje saradnice, po saznanjima našeg lista, plaćao odlično i na originalan način. Prvog avgusta prošle godine tada već bivši konzul sa računa taksi prebacio je na svoj račun 1.200 dolara, koje je potom isplatio Iris Kulašić.
Ko ćuti – opstaje
Shvativši šta mu se sprema, Trifunović je, nakon pomenutog članka, zaštitu potražio na dvije adrese: kod Lagumdžijinog zamjenika Milovana Blagojevića, koga je obavijestio o " poslovnim vezama" Mišića i Ćemalovića, ali i u američkoj misiji pri UN-u. Amerikanci su bili mnogo susretljiviji: visokopozicionirani američki diplomata potvrdio je Trifunoviću da o Mišićevim "ilegalnim aktivnostima u SAD već postoji dosije". Blagojević je ćutao.
Trifunovića stižu nove nevolje. Četvrtog septembra u njegovoj kancelariji je izvršena premetačina, tokom koje je iz njegovog kompjutera potpuno izbrisana memorija. Srpski diplomata u kancelariji pronalazi i prislušni uređaj koji uništava. Izvori Patriota tvrde da je misiju "ozvučio" vozač Edin Misut, čovjek sa vrlo čudnim statusom: zaposlen je u misiji, ali platu prima u konzulatu u Njujorku. Taj "vozač", navode izvori našeg lista, otvara svu poštu misije, kontroliše faks-poruke, provjerava ih i "nekom šalje".
Gotovo je izvjesno da je odredište tih informacija bio AID, a krajnji korisnik Alija Izetbegović. Po informacijama Patriota , glavna Izetbegovićeva veza u Njujorku bila je treći sekretar misije Azra Kalajdžisalihović, ali se ni ostali bošnjački diplomati nisu libili da iskažu lojalnost bivšem predsjedavajućem Predsjedništva BiH i lideru SDA.
Tako je konzul Ćemalović Bošnjake iz Gusinja i Plava na njihovim skupštinama u Njujorku podsticao da pišu prijeteća pisma Zlatku Lagumdžiji, te da zovu Stejt department i traže smjenu ministra inostranih poslova BiH! Ćemalović je povjerenje tih bošnjačkih iseljenika stekao tako što je konzulat izdao veliki broj bosanskih pasoša državljanima SRJ iz Gusinja i Plava, što se i te kako " papreno" plaćalo. Lagumdžiji, međutim, sve to nije smetalo da Ćemalovićevog "poslovnog partnera" Ivicu Mišića postavi za svog zamjenika.
Uništavanje dokaza
Početkom septembra prošle godine odlazeća garnitura "diplomata-biznismena" pokušala je da uništi dokaze o svojim nelegalnim aktivnostima. Za taj posao, po saznanjima našeg lista, iskorišten je program "Deep Trough Troyan Hors III", poznat po tome što uništava sve fajlove i hard-disk komjutera, koji nakon aktiviranja programa postaje potpuno neupotrebljiv. Naravno, prvi kompjuter koji se "pokvario" bio je Ćemalovićev, a odmah potom pomenuti program uništio je i sve podatke u kompjuteru Darka Trifunovića. Za ovaj posao iskorištena je službenica Ajša Dervišević, čiji je brat zaposlen na istraživačkim kompjuterskim programima u "Simensu".
No, kako je, osim u kompjuterima, ponešto o ilegalnim poslovima Mišića i Ćemalovića ostalo i u glavama zaposlenih u misiji i konzulatu, trebalo je imenovati podobnu komisiju za primopredaju dužnosti. Iza dopisa od 4. septembra prošle godine kojim se imenuje komisija formalno stoji Adnan Hadžikapetanović, ali su upućeni u odnose u misiji i konzulatu u Njujorku u sastavu komisije prepoznali "rukopis" Ivice Mišića. Imenovane su tri žene – Ankica Kovačević, tek pristigla u Njujork, Elvira Mandić, koja, kako tvrde izvori Patriota , "nije upućena u račune", i već pomenuta Ajša Dervišević. Na molbu Darka Trifunovića da, kao prvi sekretar misije, bude imenovan u komisiju zamjenik ministra inostranih poslova Milovan Blagojević nije reagovao.
Posebna je priča o načinu na koji je "isposlovana" odluka o oduzimanju državljanstva Darku Trifunoviću. Savjet ministara jeste donio odluku da se ispitaju podaci o državljanstvu svih zaposlenih u državnoj upravi, ali izvori Patriota tvrde da je upravo Ivica Mišić zahtijevao da se Trifunovićevi papiri "pažljivije" pogledaju. Pronađeno je uvjerenje beogradske opštine Zvezdara (gdje je Darko rođen 20. novembra 1971. godine) kojim se potvrđuje da je Trifunović državljanin Republike BiH. Takođe je pronađeno da Trifunović nije stanovao na adresi u Brčkom koju je prijavio, na osnovu čega je policija Brčko Distrikta zaključila da je "falsifikovao" prebivalište i donijela rješenje o poništenju upisa u knjigu državljana.
"MIP je posljednja adresa koju treba pitati zašto je Trifunoviću oduzeto državljanstvo", kaže u izjavi za naš list portparol MIP-a Amer Kapetanović. "Mi nismo istražni organi i postupili smo u skladu sa odlukom policije Brčko Distrikta. No, treba se zapitati kako je moguće da je Trifunović uvjerenje o državljanstvu BiH dobio u beogradskoj opštini Zvezdara, dakle u drugoj državi."
Kapetanović, međutim, nije odgovorio na pitanje kako je moguće da postupak oduzimanja državljanstva Trifunoviću u Ministarstvu za civilna pitanja bez znanja ministra Svetozara Mihajlovića vodi njegov zamjenik Jusuf Halilagić. Halilagić je, inače, nadasve zanimljiv lik, u čiji je kabinet provaljeno nekoliko dana nakon što je Amerikancima izručena "alžirska grupa". Rezultati policijske istrage o tome šta je tada odnijeto nisu saopšteni javnosti.
Ministar Mihajlović u cio slučaj uključuje se nakon oštrih Trifunovićevih istupa u javnosti i žalbe koju je srpski diplomata uložio na rješenje o poništenju upisa u knjigu državljana. Na Mihajlovićevu izjavu da je Trifunoviću nezakonito oduzeto državljanstvo i na pismeno obavještenje, upućeno MIP-u 18. marta, prema kome to rješenje nije postalo pravosnažno, Lagumdžijino ministarstvo reaguje iščuđavanjem. Istoga dana Mihajlović Vladi Brčko Distrikta upućuje tumačenje prema kome je organ Distrikta u slučaju "Trifunović" donio nezakonito rješenje. Nimalo slučajno, iz Ministarstva civilnih poslova već 19. marta upućen je i zahtjev Ministarstvu uprave i lokalne samouprave u Vladi RS u kome se od tog ministarstva traži da postupi u okviru svojih nadležnosti.
Pomoćnik ministra Mihajlovića za pitanja državljanstva Miodrag Pandurević za Patriot kaže da je vrlo jednostavno objasniti zašto je poništenje upisa u knjigu državljana izvedeno na nezakonit način. "Brisanje iz matične knjige moguće je samo na osnovu entitetskog propisa, odnosno Zakona o državljanstvu RS, što u ovom slučaju nije učinjeno. U članu 12 Statuta Brčko Distrikta jasno se kaže da građani u Distriktu zadržavaju entitetska državljanstva, zbog čega Ministarstvo uprave i lokalne samouprave RS u ovom slučaju može direktno intervenisati i poništiti rješenje iz Brčko Distrikta", kaže Pandurević.
U članu 5 Zakona o državljanstvu RS državljanstvo se stiče porijeklom, rođenjem na teritoriji RS i usvajanjem, dok se na Trifunovićev slučaj direktno odnosi član 6 tačka 3 istog zakona, u kome piše da dijete državljanstvo stiče porijeklom "ako je jedan roditelj bio državljanin RS u trenutku rođenja djeteta, a dijete je rođeno u inostranstvu". Pošto je Trifunovićev otac iz Sijekovca u Brčko Distriktu, Darko je na potpuno legalan način stekao državljanstvo RS, a time i BiH.
Na pitanje kako je opština Zvezdara mogla da Trifunoviću izda uvjerenje o državljanstvu RBiH, Pandurević odgovara da su sve republike u bivšoj Jugoslaviji imale obavezu da vode evidenciju o rođenju i državljanstvu građana SFRJ. "Trifunović se od rođenja vodio kao državljanin RBiH i zato je takvo rješenje u Beogradu i mogao dobiti." Ovaj problem osvjetljava i član 7 tačka 2 Zakona o državljanstvu RS u kome stoji da se "dijete rođeno u inostranstvu čiji jedan roditelj u trenutku rođenja djeteta ima državljanstvo RS... smatra državljaninom RS od rođenja". Na potezu je, dakle, Ministarstvo za upravu i lokalnu samoupravu, koje na osnovu važećih propisa može odmah da Trifunoviću vrati oduzeto državljanstvo RS i BiH. Zbog čega to do sada nije učinjeno, Patriot nije uspio da sazna.
Pandurević takođe nije želio da odgovori na pitanje kako je moguće da je zamjenik ministra Jusuf Halilagić radio na ovom slučaju bez znanja ministra Mihajlovića. Ono što je, međutim, izvjesno jeste da će neko morati da odgovara za kršenje zakona, Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, koju je BiH potpisala, kao i nepoštovanje Principa zakona o državljanstvu, koje je donijelo Vijeće Evrope u januaru 1997. godine, a po kojima se utvrđuje da svako ima pravo na državljanstvo, da se nikome svojevoljno ne može oduzeti državljanstvo ili pravo da ga promijeni i da države svojim građanima dozvoljavaju da uđu, ostanu, napuste i vrate se na svoju teritoriju. Ovo posljednje važno je ne samo zbog budućeg prijema BiH u Savjet Evrope već i stoga što onaj koji je sve ovo zakuvao koristeći se službenim položajem da bi zataškao sopstvene kriminalne radnje ima ime i prezime. Kada, jednog dana, Darko Trifunović uspije da uđe u svoju zemlju, a to bi moralo da se desi vrlo skoro, saznaćemo hoće li Ivica biti strpan u "maricu". Tamnoplave boje.
Zato se i moglo dogoditi da je zamjenik ministra inostranih poslova Milovan Blagojević prećutao sve što zna o ovom slučaju (a zna mnogo!) i tako postao neka vrsta saučesnika svom kolegi, takođe zamjeniku ministra, Ivici Mišiću, koji je, zloupotrebljavajući svoj položaj za zataškavanje kriminalnih poslova, organizovao hajku i "odstrel" Darka Trifunovića
Tako je konzul Ćemalović Bošnjake iz Gusinja i Plava na njihovim skupštinama u Njujorku podsticao da pišu prijeteća pisma Zlatku Lagumdžiji, te da zovu Stejt department i traže smjenu ministra inostranih poslova BiH
http://www.patriotmagazin.com/arhiva/0011/media/013.htm