polara wrote:Meni je iskreno zao sto je doslo do ovog rata,tata me na vreme spakovao i ja sam kao devojcica sa mladjim bratom otisla sama na put bez roditelja.Srecom ili vec cim nisam izgubila nikog iz familije,bilo je nekih bednih pokusaja da mi ubiju oca.Puno suza sam prolila za razlicite zrtve.I danas kad se setim nekih ljudi tesko mi je.Slusala sam svedocenja zena iz ratnog Sarajeva iz prve ruke znam sta se desavalo,ali necu da pricam o nocnim kricima na alipasinom,krvavoj hali negde u centru,itd. da zloupotrebljavam ubijene ne srecne ljude da bih objasnila nekom nesto.Ubijenih je na svim stranama.I opet Vam kazem da nije trebalo doci do rata,pa zar je to tesko shvatiti.Ja sam odavde gledala snimak mrtve zene na stepenicama kojim sam isla u skolu "Andrija Raso"i ja ne zelim ni danas da prodjem tuda jer me potseca na smrt i krv,ja to ne mogu da podnesem tako me tata vaspitao.Koliko je dece ubijeno,oni sigurno nisu mogli biti ni zasta odgovorni.Zamislite mene koja sam kako kazu srpkinja ostala u Sarajevu,i kako me poput grada Sarajeva rokaju i ovi s brda ,a jebu kevu i ovi u gradu i ja sam tada bila dete.
RATA NIJE TREBALO BITI.
Polara, je li ti to nekome ovdje zelis pojasniti kako rata nije trebalo biti?
To sto si ti otisla kao dijete iz Sarajeva, zajedno sa svojim bratom, apsolutno nije sporno.I to o tebi ne govori nista, kao ni o svim onima koji su otisli tada, poslije ili u skorije vrijeme.Nije ni sporno pricati o Sarajevu i svako ima pravo na "svoju" pricu o Sarajevu.Jer ono nije licna svojina, zasluga, vec grad koji se sastoji od razlicitih ljudi koji se svakodnevno u njemu radjaju, umiru, zive, dolaze i odlaze.Neki zavrjedjuju da ih se u miru nazove pocasnim gradjanima ovog grada, a neki ni u danima opsade, bez obzira sto su tu bili "ispod brda" To sto je neko ostao u Sarajevu, a ti otisla kao dijete, ne govori nista o njegovim moralnim vrijednostima.To sto je neko ostao u Sarajevu, moze govoriti o njegovim stradanjima, patnji, nacinu prezivljavanja i mogucnostima prezivljavanja.To sto je neko otisao iz Sarajeva, moze govoriti samo o njegovim mogucnostima, pripremljenosti na rat ( a takvih je sa srpske strane bilo itekako puno-da bi bila puka slucajnost) -pa stoga nesto i sumnjam bas, da si ti kao dijete bila toliko svjesna zbivanja u gradu, da si se tako hrabro i gordo odlucila da ne ucestvujes u zlu koje se sprema.

Na sto se sada cini mi se pozivas?
Ali krajnje je arognatno sa tvoje strane,da ne kazem bezobrazno i povrsno reci svima onima koji su mimo suza ( koje ti potenciras u svome postu) u tom gradu pokopali svoje najmilije i ostavili svoje dijelove tijela, zivote, duse i najbolje godine -da rata nije trebalo biti!!!! Time ti valjda hoces reci, da si ti jedina ispravna koja misli da do zla nije trebalo doci -a ostatak je toliko bolestan, da nikako ne moze shvatiti o cemu ti to zaboga pricas.
Vidim potrudila si se da iz prve ruke doznas, sta se to desavalo u Sarajevu, u krvavim halama i kricima na Alipasinom.Sto je za svaku pohvalu.Imas vijesti iz prve ruke.Ali ih i dalje nemas iz licno prozivljenog.
Puno si ti tu toga rekla, a sta si rekla,to je vec druga prica.Kao i tvoja sugradjanka, koja bira Miljevinu spram Sarajeva, jer joj je Miljevina ipak bliza,( i promjene u Miljevini nisu upitne, Miljevina je njoj i dalje mjesto gdje je dolazila kao dijete i zivjela svoje sretne dane) bez obzira sto se u njoj nalaze masovne grobnice -ti si odlucila da ne prodjes nikada ulicom niti stepenicama na kojima je lezala mrtva zena.
Zasto bas ta mrtva zena u tebi budi revolt da ne prodjes tom ulicom? A zasto ne sve druge ulice u kojima su ljudi umirali u redu za vodu, hljeb, u potrazi za hranom?

Zasto ne djeca, koja su umirala igrajuci se negdje u dvoristima izmedju zgrada?
Onda, tvoja noga ne bi trebala krociti uopste na tlo Bosne, jer skoro i da nema pedlja zemlje na kojem niko nije stradao!
