Слушај реално тај нелегални референдум јесте изазвао рат.
Е сад ако ти сматраш да је протекли рат па и мир бољи него останак БИХ у Југи па и као покрајине како ти кажеш, то је друго.
Рецимо да није било референдума БИХ је могла остати у СРЈ не као покрајина већ као република као и Црна Гора и не би било рата.
Имала би практично све своје као независна држава осим војске и спољне политике која би била на савезном нивоу.
Постојала је и савезна влада ал је у пракси републичка влада имала веће надлежности.
Као што знате недавно је Црна Гора легалним референдумом са 55% гласача за постала самостална што би у тој ситуацији могла и БИХ да уради. Како не би било рата не би било ни међунационалне нетрпељивости и могла би се створити грађанска држава.
Ипак то се није догодило и мислим да су се Бошњаци (тад још Муслимани) ту пуно зајебали ако су жељели јединствену грађанску државу.
Друга ствар гдје су се зајебали је Дејтон.
Кад су већ ушли у рат требали су ићи на све ил ништа.
Хрвати су рцимо добили све, јест да је овдје постојала веће шанса да добију ништа па су из страха вјероватно потписали Дејтон.
Поента да данас након рата и Дејтона не постоји никаква шанса да Босна буде грађанска држава. Та могућност је пропуштена. Једино може бити подијељена држава ако уопште опстане.
Живи били па видјели.
Ja razumijem kojim slijedom dodjes do te logike. Referendum je bio o nezavisnosti nase drzave. Tvoju opasku ponovo mogu prevesti ovako: ako ce BiH postati nezavisna onda cemo mi u rat. Tu je jasno ko je, kada, kako i zasto poceo rat. Nezavisnost BiH nije upitna, pa vjerovatno nije upitna ni tebi osobno sada. Ako to vidis; onda vidis da je zapoceti rat i napasti svoje komsije bila greska. Kontraproduktivno. Ja jos uvijek mislim da bosanski Srbi mogu biti najvazniji faktor u stabilizaciji cijelog Balkana.
Inace puno dobrih ljudi je bilo protiv nezavisnosti, puno dobrih ljudi je bilo iskreno za Jugoslaviju. Naravno, Srbi bi najlakse prihvatili ideju da takva zajednica naroda moze da ostane i ako nema Hrvatske u njoj. BiH u zajednicu moze samo ako su i Srbija i Hrvatska u njoj. BiH mora imati isti odnos prema Srbiji kao i prema Hrvatskoj. To se jednostavno ne moze promijeniti, cak i ako bi bilo jednostavnije drugacije.
Na primjeru Crne Gore se vidi da BiH NE bi mogla tako funkcionisati niti proglasiti nezavisnost. Tada bi bila u cvrscem zagrljaju Srbije nego Crna Gora koja je dobola ovu priliku samo zato sto su bili ratovi sa Slovenijom, Hrvatskom Bosnom, Kosovom... Dogadjalo bi se sve ono sto se dogadjalo u Bijeljini, Brckom, Banjaluci... Srpski ekstremizam na vlasti (koji se ni sada u srpskoj javnosti ne gleda kao ekstremizam) bi kombinacijom sile i politickog pritiska pocistio vjerovatno vise od 70 procenata teritorije. jedina razlika za Bosnjake tada bi bila da vise ne bi imali nikakve politicke snage za bilo kakvo protivljenje, djeca bi im ucila srpski jezik, bili bi "poticani" da se izjasnjavaju kao "srbi islamske vjeroispovesti"... Policija i vojska bi bili u potpunoj kontroli Beograda i Banjaluke (Pala) i iskustvo nam je pokazalo kako bi se oni odnosili prema Bosnjackim i Hrvatskim podanicima. Sa tim srpskim ekstremizmom kojeg Srbi gledaju kao "normalno ostvarivanje nacionalnog prava" cak i Crnogorci pa i sami Srbi imaju dovoljno problema CAK i u Srbiji. Nema razloga da vjerujemo da bi bolje bilo ne-Srbima.
Problem sa "rjesavanjem nacionalnog pitanja u Srba" je da tamo nema nikoga ko bi rekao da to "ostvarivanje prava" obespravljuje ne-Srbe i da oni takodjer imaju svoja prava. Primjere mozes vidjeti u svom mjestima koje su Srbi silom zauzeli. Osobito obrati paznju na mjesta gdje su ne-Srbi imali vecinu (ili relativnu vecinu).
Mnogi ne-Srbi koji su bili privrzeni Jugoslaviji tek poslije rata shvatili su u sta su zamalo bili uvuceni i sta im je bilo pripremljeno. I sada ces vidjeti kako se Bosnjaci odnose prema zajednickom nasljedju, vidjet ces postovanje prema Josipu Brozu, postovanje za anti-fasisticku borbu u drugom svjetskom ratu, postovanje prema postojanju "drugacijih", postovanje prema zrtvama genocida u II svjetskom ratu, itd...
Na drugoj strani vidis nedostatak makar osnovnog postovanja prema tudjem pravu na zivot i svojinu. Vidjet ces nepostovanje prema dijelu sopstvene historije, vidjet ces u svakom gradu brisanje ne-Srba i njihovog doprinosa lokalnom razvoju iz koletivne memorije, vidjet ces pridjev "srpsko" i na nemogucim mjestima, vidjet ces da POLICIJA IMA KRSNU SLAVU,...
Iz svega toga i manje inteligentnom je jasno (cak i bez ekstremnih slucajeva) ko gdje stoji, sta ko hoce, ko je kakve planove imao i ko je imao "jugoslovenstvo, bratstvo i jedinstvo" u srcu... Iz toga je jasno i onima kojima i nije bilo najjasnije da je BiH morala dobiti nezavisnost u ime opstanka icega ne-Srpskog na svojoj teritoriji.
Od propagande namijenjene iskljucivo srpskom narodu o islamskoj republici nije ostalo mnogo. Sada se proizvode nove ideje i poslije 9/11 svjeza propaganda u istom tonu. I to ce prestati ili ce biti proizvedene nove verzije. Naravno to ce donijeti stetu samo onima kojima je namijenjena a privremenu korist samo onima koji pokusavaju da ostvare apsolutnu vlast jednog naroda na jednoj teritoriji i nastavak genocida u nadi da se nece moci popraviti.
Znaci; netrpeljivosti ne bi bilo u tolikoj mjeri da jedan narod (ili jedna njigova politicka opcija) ne zeli vise prava za sebe u odnosu na druge. Da ne pretvara zajednicko u jednonacionalno. Pretvarajuci podrucja BiH u Srpske autonomne oblasti SDS je objavila rat drzavi i narodu. Osobito gdje ta podrucja NISU bila vecinski nastanjena Srbima.
Oni kojima nezavisnost BiH smeta imaju problem sa historijskom istinom koju nije lako promijeniti koliko god se trudili.
Bosnjaci jedino zele da ne budu gradjani drugog reda i da imaju svoja prava i slobode tamo gdje zive. Malobrojni su oni koji su pokazali da imaju druge teznje. Ni tipicna gradjanska drzava "jedan covjek = jedna glas" nije cilj jer druga dva naroda to ne zele. Gradjanska, decentralizovana drzava s bilo kakvom PRAVEDNOM unutarnjom podjelom na kantone, upravne jedinice je minimum koji je Bosnjacima potreban radi opstanka. I ne vise od toga.
Ne vidim mjesta strahu icijem od toga. Osim ako neko zeli vise za sebe nego sto je sprema drugom dati.
Ako rs daje Srbima osjecaj sigurnosti isto tako i malo drugacija organizacija bi im bila isto tako sigurna pa da ne-Srbi se takodje osjecaju sigurnim i kao svoji na svom.
Tuzno je da nasi Srbi nemaju osjecaj da je tako pravo. Zato je tuzno kada neki strani upravitelj mora "uvrtati ruku" nekom od srpskih politicara da bi prihvatio takav princip koji nije ni malo nerazuman.
Jos tuznije je kada takav strani upravitelj pravi kompromis izmedju pravde i nepravde umjesto da pravi kompromis izmedju neka dva podjednako pravedna rjesenja.
Ja se iskreno jos uvijek nadam da nije tako ali iz takve "komunikacije" covjek samo moze da zakljuci da je svim Srbima u stvari iskreno zao sto svi Bosnjaci nisu dobili Srebrenicu u svim svojim mjestima i sto jos uvijek postoje. Zapjeva li pokoji danasnji Banjalucanin: "Jel' nam zao Banja Luke i banjoluckih teferica?"