basta sljezove boje wrote:pa ko koga osudjuje? Jel ne mogu rec da mi je odvratno slusati njihovu jadnu komunikaciju? Nemamo vise pravo rec ni da nam se nesto gadi? Trebam reci kako je to krasno jer oni imaju love? Ma nek se jebu, imaju love da kupuju najnovije aute a nemaju da skoluju djecu u bosanskim dopunskim skolama koje placa BiH odnosno njeni poreski obveznici
Mala ispravka.Bosanska dopunska skola, koja je svojevremeno postojala u Holandiji, u Rotterdamu, nije placana novcem BiH poreskih obveznika vec je placana budzetom drzave Holandije kao i sve dopunske skole tog tipa.Koliko mi je poznato, a bit cu krajnje slobodna da kazem da mi je itekako poznato, da niti jedna BiH dopunska skola u Holandiji nikada nije finansirana od strane BiH drzave.Mozda nekada jugoslovenska skola koja je postojala do nekih 90tih godina a za to nisam sigurna-kazem mozda!
Sto se tice ucenja maternjeg jezika, mislim da sam vec nekada negdje iznjela svoj stav po tom pitanju.Kao sto se moze vidjeti iz prilozenog, moj maternji je katastrofalan.Ne zato sto ga ja nisam zeljela razvijati vec jednostavno zbog puke cinjenice sto sam u 21 godini napustila podrucje maternjeg jezika i nastanila se u drugoj jezickoj sredini.A ona mi je nametnula da ucim jezik zemlje u kojoj zivim i da kroz isto nemam priliku dalje se razvijati na maternjem jeziku.
Smatram da jezik nije nesto staticno sto se moze jednom nauciti i vjecno koristiti vec ga je potrebno konstantno razvijati pa tako ja ipak ostajem u raskoraku izmedju dva jezika koji mi stvaraju odredjen hendikep.Jer maternji koristim kod kuce, u posjeti prijateljima i u momentima kada sam u Sarajevu, a veliku vecinu vremena primorana sam govoriti holandski i uciti ga svakodnevno.Sto ce reci, htjela ne htjela, iako se trudim, moj maternji biva sve siromasniji.
A imam strasnu obavezu pred sobom, da svoje dijete sutra ucim maternjim jezikom.I to je jedna od obaveza pred kojom strepim.Jer ne radi se tu samo o ucenju jezika vec i potrebi i mogucnosti da se on koristi.A mnoga djeca uglavnom pricaju jezik podrucja u kojem zive i taj jezik postaje primarni jezik jer ga koriste u obdanistu,skoli, susretima sa prijateljima.Mnoga djeca stranaca u Holandiji imaju strasni zaostatak u holandskome jer u kuci pricaju jezik svojih roditelja, a taj se zaostatak potom odrazava na cjelokupno skolovanje!A pojedini raporti ukazuju i pokazuju da su takve stvari i presudne u daljem skolovanju jer nastavni kadar ne gleda samo na ocjene i mogucnosti djeteta vec i na njegovo porijeklo i kompletan paket-sto ce reci gleda i na roditelje, njihovo obrazovanje i sl.
Stoga, stvar je ipak malo kompleksnija nego sto se to na prvi pogled cini, a mnogi roditelji pojedine faktore uzimaju kao presudne tj isti igraju veliku ulogu u njihovom prihvatanju obaveze da svoju djecu nauce maternjim.Neki to jednostavno ne zele, drugi nemaju vremena, a treci se koncentrisu samo na maternji, cime djetetu nanose odredjenu stetu.
Treba recimo samo pogledati obrazovni sistem u Holandiji, pa shvatiti da isti -funkcionalno ne ostavlja puno prostora roditelju da se koncentrise na neke "sporedne" stvari vec da uhvati vrijeme izmedju skolskih odmora i odvodjenja u skolu po nekoliko puta dnevno dovijajuci se izmedju radnog vremena, drugih obaveza i vracanja djeteta iz skole.
I naravno, samo je stvar licnog izbora, uciti djecu maternjim jezikom.A licni izbor za mene je svetinja, pa tako ne mogu nikome reci da grijesi, iako me strasno nervira i smeta mi cinjenica da moje rodice u Australiji apsolutno ne poznaju maternji pa se moram dovijati da pricam sa njima na trecem jeziku!
I upravo zbog toga bas mi je zao, sto esperanto nije osvojio svijet.
