Better Man wrote:So What! wrote:Pa evo ako ćemo realno, bilo je mnoštvo rock grupa koje jesu svirali neki rock, ali su pos svemu bili pop. Danas najbolji primjeri za to su Maroon 5, Coldplay, a opasno im se pridružio i bend kojeg sma nekad volio, bend Linkin Park koji je sa ovim novim albumom (ovaj nakon A Thousand Suns) napokon prebjegao u totalni pop, a mi fanovi to možemo sa strane posmatrati.
Uglavnom bendovi poput Maroon 5 i Coldplaya moraju raditi muziku kakvu im naloži njihova izdavačka kuća. Pa npr. izdaju pjesme sa reperima, pogotovo sa onim paščetom Pitbullom i ostalim. Nažalost mnogi misle da su oni rock i to je današnja boljka. Mnogi misle da su pravi rockeri ako slušaju takve bendove. Nekad su takava status imali Bon Jovi, Motley Crue i ostali glameri, ali eto ispade da je to mila majka na šta danas odoše pojedinio bendovi.
Isto me boli kada odem na YouTube i vidim da naprimjer neko remek djelo od Toola, Metallica, Dream Theatera, Anthraxa, Megadetha ima tako malo pregleda u odnosu na neku pjesmu nekog kvazi repera u duetu sa nekom pop pjevačicom kao itd.
Npr. da je YouTube postojao osamdesetih i devedesetih vidjeli bi ko ustavri ima najviše pregleda ili šta se najviše sluša, ali eto došlo je neko bolesno vrijeme. Ipak mnogo rockeri i ne koriste YouTube nego slušaju muziku i dalje sa računara ili CD-ova pa možda zbog toga.
J...s bend kojem diskografska kuca diktira kakve ce pjesme snimati i i skim ce praviti duete!
Svakom bendu diskografska kuca diktira. Onog trenutka kada potpises ugovor sa diskografskom kucom, oni postavljaju pravila. Neki bendovi su i proizvod diskografskih kuca, to jeste nije se sastalo troje ili cetvoro ljudi pa napravili bend i potpisali ugovor sa diskografskom kucom, vec diskografska kuca ili producent dali oglas za posao i zaposlili troje, cetvoro ljudi koji rade kao muzicari. Na primjer Monkies, Milli Vanilli, Europe i da ne nabrajam dalje. S tim sto je u slucaju Monkies i Milli Vanilli situacija bila da su oni otvarali usta, a studijski muzicari, koji rade od 9 do 5, svirali. Nesto kao ghost writer, neko koga je zaposlio izdavac napise knjigu, a izdavac stavi tvoje ime kao da si je ti napisao. To je poznata praksa.
Jedini nacin da ti diskografska kuca ne postavlja pravila je da sam izdajes svoju muziku. Znaci tvoj bend napravi pjesme, pa platis studio i ljude koji snime pjesme (producent, inzinjer zvuka - tonac, itd), ili sam napravis studio pa sam snimas, pa odneses taj materijal u firmu koja "reze" CD-ove ili ploce i platis rezanje nekoliko stotina ili hiljada ili desetina hiljada ili stotina hiljada nosaca zvuka, pa trazis prodavnice koje bi prodavale vasu muziku, pa ako pronadjes te prodavnice isporucis (sam ili platis firmu) te nosace zvuke u prodavnice (sto je lako lokalno, ali hadje izvezi u druge zemlje), pa sam napravis ili platis reklamnu agenciju za promociju, pa sam organizujes ili platis firmu koja ce ti organizovati koncerte, turneje. Pa pravni poslovi, pa porezi, racunovodstvo. I tako dalje.
Posto ne vjerujem da neki bend ima novca, vremena i znanja za sve ove stvari, 99,99% bendova, solista, dueta... potpise ugovor sa diskografskom kucom i tada preda toj kuci kontrolu. Ostali pokusavaju prodavati poluamaterski snimljene CD-ove na pijacama, festivalima, ponekoj lokalnoj prodavnici muzike i slicno.
Da ne govorim da kada sve to i uspijes uraditi sam, treba ti se muzika pustati na radiju, TV-u ili netu. Pa odneses svoj CD na radio, TV ili net, a tamo ti kazu da imaju ugovore sa tim i tim diskografkim kucama i da su im ugovori takvi da nema pustanja muzike koja nije iz tih kuca, inace kuce zabrane pustanje muzike koja je pod njihovom kontrolom. I na kraju ako mislis trzisno uspjeti, moras potpisati sa kucom i predati joj kontrolu. Ili biti umjetnik koji sve kontrolise za kojeg je cuo grad u kojem zivi ili malo sire.
Zao mi je, sve je pod kontrolom. Nema sanse uspjeti kao nezavisan. Mozes ili se prodati i zaradjivati ili zadrzati integritet i biti gladan ili raditi ko zna kakve poslove da bi za vikend ostvarivao san da si muzicar.