Forum Klix.ba

Nancy Drew wrote:

forUMASH wrote: Jedna od boljih je onaj TV zapis kad su onaj mladi momak i amidža u podrumu pod granatama. Vani roka, oni su očito izbezumljeni od straha pa momak, u šoku, šamara neprestano amidžu i govori 'dobro je amidža.....ne boj se aaaaamidžaaaaa, amidžaaaa dobro je', ne prestajući da ga šamara, očito nema pojma gdje je. U jednom momentu amidža, očito sabraniji od momka 100x, se trzne i vikne 'Dobro je kenjče, prestani, šta ti je'. E tu sam oplakala ...ko je gledao zna o čemu govorim.

Mislim da je amidza bio lakse ranjen i da je taj snimak nastao u bolnici, koliko se sjecam taj je momak bio gost u nekoj Hadzifejzovicevoj emisiji i tom prilikom je i pusten snimak.

Ne, ja sam bila vrlo "unutra" i obicno kontam jako dobro i stojim iza tvrdnje - ne bih vise nikada....Sigurna sam da bi mi lijepi trenuci mladosti bili mnogo ljepsi da se nisu desili u ratu.
I kad mi neko deceniju nakon rata tuli za lijepim ratnim trenucima, zaista samo mogu da preporucim da napise knjigu i na njima zaradjuje....Ono - bar nekog hajra da ima - osim lijepih sjecanja...

ali je činjenica da su ljudi bili mnogo bliži!?

valterbranisarajevo wrote:Sjetio sam se prioriteta.

Neko mazne struju iz nekog štaba, pa spoji i jaranu u drugoj zgradi. Onda zahvaljujući tvom jaranu i ti dobiješ struju. Upališ lampu, TV, gledaš Hadžifejzovića uživo umjesto da slušaš njegov izobličeni glas iz tranzisitora sa davno istrošenim baterijama.

Odjednom - lamica svijetli čas slabije, čas jače, TV se gasi. Šta je sada?. Izađeš u haustor da pogledaš svoju žicu od struje, kad na nju spojeno još 10 žica. Komšije se spojile ilegalno na tvoj prioritet..

mi smo imali plocu sa osiguracima za prioritet....
svima po dvije licne.... i onda se hanume dogovore kad ce koja otkuhavat vesh, pa nama jave (glavna zica isla kroz moj stan) i mi iskljucimo sve ostale dok ovoj hanumi mashina ne svrsi....

svi prijatelji koje sam stekla u ratu, danas su mi kao porodica. to je po meni jedina dobra strana rata. sve ostalo je uzas, trauma, tragedija.

danas wrote:rat je bio bolji, jer smo mi tada bili bolji...

e da cujem da je i rat bio bolji, bez obzira zasto....

cuj rat bio bolji, pa sta ste vi, gomila mazohista? mozda vam je bilo bolje jer ste bili djeca pa niste bili svjesni ozbiljnosti situacije, ko ce ga znati...

izvinite, ali nostalgija za vremenima kad su ljudi umirali ko zecevi, zivjelo se od humanitarne pomoci na "kasikicu", bez struje, vode i gasa....meni uopste nije jasna imao sam i ja i derneke, i simpatije, i zaljubljivanje i sve to sto ide u tim godinama, ali sam isto tako izgubio gomilu prijatelja i rodbine, proveo citav rat u armiji, bio ranjen, i vagao sam jedno 50 kila....i ne osjecam nikakvu nostalgiju niti bih ratno vrijeme opisivao "divnim"...

imam osjecaj da se ljudi rado sjecaju rata jer su nas granatirali jednako bez obzira na status i porijeklo, te zato sto je postojala nada u bolje sutra...u usporedbi sa bosnom danas gdje je razlika izmedju bogatih i siromasnih drasticna, i raja se slabo icemu nada...ali bez obzira na sve to - jedina dobra stvar koja mi se desila u ratu je da sam ostao ziv i normalan, sto mi je dalo sansu da pokusam napraviti nesto pozitivno od svog zivota.

pazi el presidente,

svako ima prava na svoje misljenje, i na svoje osjecaje...
naravno da rat nije bio "bolji", pa valjda je jasno da to ne tvrdim na osnovu nekih 'objektivnih' odrednica... ali ja eto, razumijem -- a ti ne razumijes -- one koji su odlucili da iz tog nevidjenog uzasa ponesu i nesto lijepo, i da se sjecaju ne samo sivila, smrti, beznadja, gladi... vec i necega ljepseg i boljeg... a toga je bilo... itekako...

i meni je nejasno kako vi ne mozete (tj ne želite) shvatiti bit ove teme..odnos među ljudima je tada bio bolji..tada su ljudi svakodnevno umirali..jesu..tada se jelo na kašičicu..tada nismo imali struje..vode..plina..itd..SVE TO STOJI..ali ovdje je akcenat na međuljudske odnose..i danas ljudi umiru..(ne poredim to..nisam lud..)..i danas većin ne živi baš idealno..daleko od toga..popriličan je broj ljudi koji je na proteste dosta dolazio samo zbog graha..kada se danas nešto dijeli krvi se k'o '93. u redu za hljeb..ali danas je čovjek čovjeku pašče..a u ratu to nismo bili..ma koliko ovo djelovalo patetično to je istina..komšije su se pomagale..danas je "zdravo - dobar dan" najveća pomoć..ja se ne bih volio vratiti u taj period..ne bih to poželio nikome..ali zašto uskratiti sjećanje na lijepe stvari koje su se desile u to vrijeme..ne bi smjeli spominjati predstave ratnog pozorišta..(ja nisam iš'o..da ne bude poslije...)..ratni duh je bio nenadjebiv..i on je razlog otvaranja ove teme..da su danas međuljudski odnosi bolji negoli onda..ova tema bi bila besmislena i nikome ne bi pala na pamet..ovako..žalosno je da ljudi bježe u prošlost - u rat! - ne bi li na trenutak evocirali uspomene na bolje odnose..na taj način pokušavaMO pobjeći od ovakve sadašnjosti..i vjerovatno još gore budućnosti!

Naravno da sam procitala, zato i mislim da CG zali za izgubljenom mladoscu, a ne za ratom.
I glavu na giljotinu stavljam - ljepse bi mu bilo i bolje bi derneke imao (a mozda i bolje trebe odradjivo) u miru...


AI!

danas wrote:pazi el presidente,

svako ima prava na svoje misljenje, i na svoje osjecaje...
naravno da rat nije bio "bolji", pa valjda je jasno da to ne tvrdim na osnovu nekih 'objektivnih' odrednica... ali ja eto, razumijem -- a ti ne razumijes -- one koji su odlucili da iz tog nevidjenog uzasa ponesu i nesto lijepo, i da se sjecaju ne samo sivila, smrti, beznadja, gladi... vec i necega ljepseg i boljeg... a toga je bilo... itekako...

ma kontam ja tebe, nema govora...na kraju, da se samo sjecam uzasa vjerovatno ne bih posjecivao forum iz topline kucnog doma, vec iz ludare...no, ne slazem se s tobom da "sjecati se samo lijepog" iz tako okrutnog perioda bila stvar individualne odluke, vec cisto rezultat mlade psihe i vjerovatnoce da, kao djeca, mnogi nisu bili svjesni tezine situacije u kojoj su bili...ja samo velim da je bilo kakva glorifikacija ratnih vremena u sustini nerazumna i pomalo opasna.

prleitihi wrote:i meni je nejasno kako vi ne mozete (tj ne želite) shvatiti bit ove teme..odnos među ljudima je tada bio bolji..tada su ljudi svakodnevno umirali..jesu..tada se jelo na kašičicu..tada nismo imali struje..vode..plina..itd..SVE TO STOJI..ali ovdje je akcenat na međuljudske odnose..i danas ljudi umiru..(ne poredim to..nisam lud..)..i danas većin ne živi baš idealno..daleko od toga..popriličan je broj ljudi koji je na proteste dosta dolazio samo zbog graha..kada se danas nešto dijeli krvi se k'o '93. u redu za hljeb..ali danas je čovjek čovjeku pašče..a u ratu to nismo bili..ma koliko ovo djelovalo patetično to je istina..komšije su se pomagale..danas je "zdravo - dobar dan" najveća pomoć..ja se ne bih volio vratiti u taj period..ne bih to poželio nikome..ali zašto uskratiti sjećanje na lijepe stvari koje su se desile u to vrijeme..ne bi smjeli spominjati predstave ratnog pozorišta..(ja nisam iš'o..da ne bude poslije...)..ratni duh je bio nenadjebiv..i on je razlog otvaranja ove teme..da su danas međuljudski odnosi bolji negoli onda..ova tema bi bila besmislena i nikome ne bi pala na pamet..ovako..žalosno je da ljudi bježe u prošlost - u rat! - ne bi li na trenutak evocirali uspomene na bolje odnose..na taj način pokušavaMO pobjeći od ovakve sadašnjosti..i vjerovatno još gore budućnosti!

Ljudi su bili u slicnim govnima, pa su imali vise zajednickog, a samim tim i vise empatije...Analogno tome i Jugonostalgija je super cool.....jer obrni okreni, nije nam bolje danas...Meni je svaka nostalgija besmislena i ne mogu da vjerujem da ljude mladje od 30 heeeej 30 godina puca ta furka. Lamentiraju nad ratnom prosloscu, srdacnim komsilukom i gitarskim dernecima....
Nostalgija= Letargija
No sto bi rekla 'vamo jedna....Ja zivim sada

Vingo wrote:

prleitihi wrote:i meni je nejasno kako vi ne mozete (tj ne želite) shvatiti bit ove teme..odnos među ljudima je tada bio bolji..tada su ljudi svakodnevno umirali..jesu..tada se jelo na kašičicu..tada nismo imali struje..vode..plina..itd..SVE TO STOJI..ali ovdje je akcenat na međuljudske odnose..i danas ljudi umiru..(ne poredim to..nisam lud..)..i danas većin ne živi baš idealno..daleko od toga..popriličan je broj ljudi koji je na proteste dosta dolazio samo zbog graha..kada se danas nešto dijeli krvi se k'o '93. u redu za hljeb..ali danas je čovjek čovjeku pašče..a u ratu to nismo bili..ma koliko ovo djelovalo patetično to je istina..komšije su se pomagale..danas je "zdravo - dobar dan" najveća pomoć..ja se ne bih volio vratiti u taj period..ne bih to poželio nikome..ali zašto uskratiti sjećanje na lijepe stvari koje su se desile u to vrijeme..ne bi smjeli spominjati predstave ratnog pozorišta..(ja nisam iš'o..da ne bude poslije...)..ratni duh je bio nenadjebiv..i on je razlog otvaranja ove teme..da su danas međuljudski odnosi bolji negoli onda..ova tema bi bila besmislena i nikome ne bi pala na pamet..ovako..žalosno je da ljudi bježe u prošlost - u rat! - ne bi li na trenutak evocirali uspomene na bolje odnose..na taj način pokušavaMO pobjeći od ovakve sadašnjosti..i vjerovatno još gore budućnosti!

Ljudi su bili u slicnim govnima, pa su imali vise zajednickom, a samim tim i vise empatije...Analogno tome i Jugonostalgija je super cool.....jer obrni okreni, nije nam bolje danas...Meni je svaka nostalgija besmislena i ne mogu da vjerujem da ljude mladje od 30 heeeej 30 godina puca ta furka. Lamentiraju nad ratnom prosloscu, srdacnim komsilukom i gitarskim dernecima....
Nostalgija= Letargija
No sto bi rekla 'vamo jedna....Ja zivim sada

ako je patnja u ratu proizvela bliskost..zašta onda patnja u miru proizvodi nebliskost?

svako ima svoje vidjenje...

ja cu samo reci da poznajem vise ljudi koji su 'otisli vani' poslije rata, nego za vrijeme rata... mislim da to govori puno... ako nista, za vrijeme rata je postojala nada, a sada vise ni nje nemamo...

ne bih ono pozeljela (opet) nikome, a ponajmanje sebi... i ne zelim da trivijalizujem kovanicu 'sarajevski duh' i da okrecem na patetiku, ali smatram da je to bilo nesto istinsko i vrijedno. i sigurna sam da to kod vecine nije samo 'zal za mladost" nego nesto mnogo kompleksnije... ovakav stav ima dosta ljudi koje znam, pocev od moje majke (koja je u ratu izgubila skoro sve sto je smatrala vrijednim u zivotu) a eto, nije balavica od 25 godina. takodje smatram da se ne radi o glorifikaciji rata, vec da ponovim -- o necemu mnogo kompleksnijem. ko razumije, shvatio je...

prleitihi wrote: ako je patnja u ratu proizvela bliskost..zašta onda patnja u miru proizvodi nebliskost?

vjerovatno zato sto su to dvije razlicite vrste "patnje" i ne mogu se usporediti.

ali zašto jedna (koja je smrtonosnija) proizvodi bliskost kod većine..a druga nebliskost!?

prleitihi wrote:ali za¹to jedna (koja je smrtonosnija) proizvodi bliskost kod veæine..a druga nebliskost!?

ljudi vole katastrofe... to ih zblizuje
spominjanje budi korijene

dragi dzoni

EI Presidente wrote:

prleitihi wrote: ako je patnja u ratu proizvela bliskost..zašta onda patnja u miru proizvodi nebliskost?

vjerovatno zato sto su to dvije razlicite vrste "patnje" i ne mogu se usporediti.

ne nego smo bili upuceni jedni na druge. nismo imali nikakve zanimljive sadrzaje u zivotu i morali smo biti bliski. ja sam 24 sata provodila sa prijateljima. nastojali smo na razne nacine i kroz razne budalastine prekratiti vrijeme izmedju njihovih terena i mog ispracanja i docekivanja (ako se uopste vrate).

a ovo sad nije katastrofa?????..sad imamo zanimljive sadržaje????????..pa veći je primitivazm sada nego u ratu 6x..na kraju..uopšte nisu bitni razlozi..bitna je činjenica da je duh bio bolji..i zašto se toga ne sjećati?!

danas wrote:svako ima svoje vidjenje...

ja cu samo reci da poznajem vise ljudi koji su 'otisli vani' poslije rata, nego za vrijeme rata... mislim da to govori puno... ako nista, za vrijeme rata je postojala nada, a sada vise ni nje nemamo...

ne bih ono pozeljela (opet) nikome, a ponajmanje sebi... i ne zelim da trivijalizujem kovanicu 'sarajevski duh' i da okrecem na patetiku, ali smatram da je to bilo nesto istinsko i vrijedno. i sigurna sam da to kod vecine nije samo 'zal za mladost" nego nesto mnogo kompleksnije... ovakav stav ima dosta ljudi koje znam, pocev od moje majke (koja je u ratu izgubila skoro sve sto je smatrala vrijednim u zivotu) a eto, nije balavica od 25 godina. takodje smatram da se ne radi o glorifikaciji rata, vec da ponovim -- o necemu mnogo kompleksnijem. ko razumije, shvatio je...

Pazi, ratova je uvijek bilo, kao i post-ratne depresije, to nije nekakav novi fenomen, i nema se sta puno razumjeti/shvatati. Remarque u Drei Kamaraden (Tri Ratna Druga) tu temu odlicno obradjuje i ja se samo pitam dokle ce nasa raja prezvakavati vec prezvakano...zivot ide dalje, lopate/knjige u ruke i pravimo ljepsu sadasnjost (sto je najbolja sansa za ljepsu buducnost), i manimo se romanticarskih opisa rata, jer oni obicno opravdavaju nove ratove...
peace

Nekako na pocetku rata, znala je s vremena na vrijeme dolaziti struja, u neko doba noci, obicno tamo oko 3. Moja starija sestra je redovno tad ustajala, palila TV (na kome nista nije bilo, naravno, samo snijeg), svjetla i onda obicno prala case, cistila i sl.

EI Presidente wrote:život ide dalje, lopate/knjige u ruke i pravimo ljepsu sadasnjost

život ne ide dalje..kod nas život stoji..samo vrijeme ide dalje!

a kako ćemo praviti ljepšu sadašnjost?

(osim da postanemo član SzBiH!)

prleitihi wrote:a ovo sad nije katastrofa?????..sad imamo zanimljive sadržaje????????..pa veći je primitivazm sada nego u ratu 6x..na kraju..uopšte nisu bitni razlozi..bitna je činjenica da je duh bio bolji..i zašto se toga ne sjećati?!

ja nisam rekla da se ne treba sjecati i da to isto i ne radim. mislim da smo na istoj talasnoj duzini, jer kao sto sam vec ranije rekla, svi prijatelji koje sam stekla u ratu danas su mi kao porodica i da je to pozitivna stvar iz rata. nazalost, ono u cemu se ne slazemo, jeste cinjenica da nemaju svi ljudi jednaka sjecanja i osjecanja koje u njihovim glavama rijec rat probudi.

u mojoj glavi rat budi i granate i krv..i pivaru i odlazak po drva..ali to ne znači da se u te četiri godine nije desilo dobrih stvari..zašto ih ne bih spomenuo?..nostalgija?..pa šta i ako jeste..za dobrim stvarima ću uvijek žaliti i sa merakom ih se sjećati..a vidim ima ljudi i koji su išli na liniju pa se rado sjećaju dobrih stvari iz rata..tako da priča "lako je meni ja nisam iš'o na liniju"..ne pije vode!

prleitihi wrote:

EI Presidente wrote:život ide dalje, lopate/knjige u ruke i pravimo ljepsu sadasnjost

život ne ide dalje..kod nas život stoji..samo vrijeme ide dalje!

a kako ćemo praviti ljepšu sadašnjost?

(osim da postanemo član SzBiH!)

ne znam, valjda svi individualno moramo naci nekakvu formulu koja nas pravi boljim ljudima danas nego sto smo bili jucer, pa sutra opet isto....

dobar ti nick

nick je nužno zlo..