#76
Posted: 17/01/2007 14:01
Mnogima u BiH ni dnevna stampa nije dostupna, tako da se o knjigama moze i sanjati. Mozda je studentima knjiga prioritet ili knjizevnim radnicima, koji takodjer tesko dolaze do nje, ali covjeku koji ne zivi od knjige i ima porodicu koju mora prehraniti, knjiga, ma koliko mozda o njoj i sanjao, je sporedna stvar.
Nas odnos prema knjigama, mozda se ( kazem mozda) najbolje vidjeo u ratu ili je kroz rat knjiga postala nistica, a sve ostalo materijalno dobilo prioritet.
Niti jednu od knjiga nisam zatekla u prijeratnoj kucnoj biblioteci. Ne zato sto ih je moja okolina smatrala vrijednima ocuvanja, vec valjda jer se trebalo ugrijati ili prodati nakon rata za nisticu od koje se mogu kupiti cigarete ili sl. A zasigurno to nisu cinili oni koji poznaju vrijednost knjige ili oni koji su bili u teskim situacijama pa su bili prinudjeni na takav poguban cin, vec mahom oni koji u knjigama ne vide nikakvu vrijednost osim da je na neki nacin unovce. A takvih je izgleda bilo mnogo. Kao i onih kojima je i Vijecnica samo zgrada koju je trebalo zapaliti.
Vec je receno, da novi nacin informisanja ima utjecaja na citanje knjiga.Da se vremena mijenjaju, pokazuje i porazavajuci rezultat testiranja buducih nastavnika u Holandiji-80 % njih padne na gramatici a cak 100 % na racunanju. Studenti, buduci nastavnici, smatraju da takvi rezultati nisu alarmantni, jer kako mnogi vele, danas se masovno koristi kompjuter, a isti omogucava automatsko ispravljanje gresaka.
Ova porazavajuca cinjenica, nije samo problem visokih skola vec i univerziteta. I ne samo u BiH, vec evo i u Holandiji, koja je po standardu, sistemu i skolovanju daleko ispred BiH.
Globalizam je takodjer ucinio svoje u svijetu obrazovanja. Standardno obrazovanje i dalje ima utjecaja ali od danasnjeg radnika se ne trazi samo da recimo ima univerzitetsko obrazovanje vec da posjeduje kompetentnost na vise polja.( i nerijetko je ta kompetentnost presudna) Stoga mnoge firme organizuju kojekakve kurseve ili master programe kako bi sto vise profesionalizirali svoje uposlenike i time mogli ucestvovati u svakodnevnim promjenama na poljima ekonomije.
( Sto kod nas izgleda nije rijec, jer sama cinjenica da mnogi forumasi svoje radno vrijeme provode na forumu, govori dovoljno o firmama u kojima rade i polaganju firmi na sebe i svoje uposlene-uz duzno postovanje)
Kratki kursevi ili skolovanja su u modi i dokazuju da dozivotno ucenje nije vise utopija, vec realnost koju moramo prihvatati i kojoj se moramo prilagodjavati na sve moguce nacine.
Mozda kod nas skolovanje jos uvijek ima prvenstveno misao dobivanja statusa ili prestiz-jer kako ( ako zanemarimo katastrofalno stanje u obrazovanju i krivicu drzavnog aparata za isto) drukcije objasniti armije studenata koji uglavnom uce da bi prosli ispit a ne da bi razumjeli ili utemeljili svoju buducu profesiju. Da li mi imamo visak univerzitetski obrazovanih ljudi? I kakvo je njihovo misljenje o njihovoj buducoj profesiji? Koliko njih upise fakultet da bi ga upisalo? A koliko njih uradi nesto sa svojom univerzitetskom diplomom?
Kada su upitanju zene, jos uvijek postoji jedan stav okoline da je zenina uloga njenim rodjenjem i zapecacena. A i nerijetki su komentari o prioritetima udaje i radjanja naspram skolovanja. Zene su i dalje po broju nepismenih u BiH prve na listi. Valjda i to govori dovoljno.
Nas odnos prema knjigama, mozda se ( kazem mozda) najbolje vidjeo u ratu ili je kroz rat knjiga postala nistica, a sve ostalo materijalno dobilo prioritet.
Niti jednu od knjiga nisam zatekla u prijeratnoj kucnoj biblioteci. Ne zato sto ih je moja okolina smatrala vrijednima ocuvanja, vec valjda jer se trebalo ugrijati ili prodati nakon rata za nisticu od koje se mogu kupiti cigarete ili sl. A zasigurno to nisu cinili oni koji poznaju vrijednost knjige ili oni koji su bili u teskim situacijama pa su bili prinudjeni na takav poguban cin, vec mahom oni koji u knjigama ne vide nikakvu vrijednost osim da je na neki nacin unovce. A takvih je izgleda bilo mnogo. Kao i onih kojima je i Vijecnica samo zgrada koju je trebalo zapaliti.
Vec je receno, da novi nacin informisanja ima utjecaja na citanje knjiga.Da se vremena mijenjaju, pokazuje i porazavajuci rezultat testiranja buducih nastavnika u Holandiji-80 % njih padne na gramatici a cak 100 % na racunanju. Studenti, buduci nastavnici, smatraju da takvi rezultati nisu alarmantni, jer kako mnogi vele, danas se masovno koristi kompjuter, a isti omogucava automatsko ispravljanje gresaka.
Ova porazavajuca cinjenica, nije samo problem visokih skola vec i univerziteta. I ne samo u BiH, vec evo i u Holandiji, koja je po standardu, sistemu i skolovanju daleko ispred BiH.
Globalizam je takodjer ucinio svoje u svijetu obrazovanja. Standardno obrazovanje i dalje ima utjecaja ali od danasnjeg radnika se ne trazi samo da recimo ima univerzitetsko obrazovanje vec da posjeduje kompetentnost na vise polja.( i nerijetko je ta kompetentnost presudna) Stoga mnoge firme organizuju kojekakve kurseve ili master programe kako bi sto vise profesionalizirali svoje uposlenike i time mogli ucestvovati u svakodnevnim promjenama na poljima ekonomije.
( Sto kod nas izgleda nije rijec, jer sama cinjenica da mnogi forumasi svoje radno vrijeme provode na forumu, govori dovoljno o firmama u kojima rade i polaganju firmi na sebe i svoje uposlene-uz duzno postovanje)
Kratki kursevi ili skolovanja su u modi i dokazuju da dozivotno ucenje nije vise utopija, vec realnost koju moramo prihvatati i kojoj se moramo prilagodjavati na sve moguce nacine.
Mozda kod nas skolovanje jos uvijek ima prvenstveno misao dobivanja statusa ili prestiz-jer kako ( ako zanemarimo katastrofalno stanje u obrazovanju i krivicu drzavnog aparata za isto) drukcije objasniti armije studenata koji uglavnom uce da bi prosli ispit a ne da bi razumjeli ili utemeljili svoju buducu profesiju. Da li mi imamo visak univerzitetski obrazovanih ljudi? I kakvo je njihovo misljenje o njihovoj buducoj profesiji? Koliko njih upise fakultet da bi ga upisalo? A koliko njih uradi nesto sa svojom univerzitetskom diplomom?
Kada su upitanju zene, jos uvijek postoji jedan stav okoline da je zenina uloga njenim rodjenjem i zapecacena. A i nerijetki su komentari o prioritetima udaje i radjanja naspram skolovanja. Zene su i dalje po broju nepismenih u BiH prve na listi. Valjda i to govori dovoljno.