karanana wrote:Hipoteticki:
U flasu viskija naspem otrova za pacove. Flasu ostavim u kaseti od auta. Lopov dodje, ukrade mi auto, otvori kasetu i "proslavi" svoj ulov sa par gutljaja moga viskija. To mu bude i zadnje i krepa ko pacov.
Jesam li ja odgovoran za njegovu smrt? Da li bih bio optuzen za ubistvo?
Tvoje auto, tvoja flasa.
Ako ne utices na to da ti neko ukrade auto (podstrekavanje), ili ne olaksas da ti ukrade auto (ostavljas otvorena vrata ili otkljucana i sl).
Ako si na flasu napisao PAZI OTROV - nemoj piti.
Ne bi odgovarao za eventualnu smrt lica koje ti ukrade auto, a kasnije u tom autu nadje flasu na kojoj pise da je otrov, a on uz to jos i popije.
Sve si uradio da ne dodje do ispijanja otrova, iz tvoje flase u tvom autu, nema govora o eventualnim umišljajem, jer ti ne znas da li ce neko ukrast tvoje vlasnistvo, a jos uz to ako si i pored svega dao znak na flasi da je otrov, ti si sve ucinio da do stetne posljedice ne dodje.
U sudskoj praksi balkana, se nije jednom desilo da lice kje dodje u goste, ode u podrum ili spajz uzme flasu na kojoj ne pise nista i popije a u njoj otrov. Lice nije krivo jer nije ni znalo niti moglo znati da ce on hodat po kuci i pit u spajzu iz flasa tekucine.
Član 35. ZKP FBiH – Sadržaj (elementi) krivice:
1. Krivica postoji ako je počinitelj u vrijeme počinjenja krivičnog djela bio
uračunljiv i
pri tome postupao s umišljajem.
2. Krivica za krivično djelo postoji i ako je počinitelj postupao iz
nehata,
ako to zakon izričito predviđa.
krivica podrazumijeva njegov psihički odnos prema izvršenom djelu koji potvrđuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. Ona može biti različitog intenziteta odnosno može se izražavati u različitim stpenima težine, koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika:
umišljaj i nehat. Pri tome, umišljaj predstavlja teži oblik krivice za koji se redovno predviđa kažnjavanje, dok je nehat lakši oblik i stoga je za nehatno izvršenje krivičnih djela odgovornost izuzetna, samo kada je to izričito predviđeno.
Uračunljivost je - svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje, odn. da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša.
1. Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela, odn. svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti, (npr. ako neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije krečanu, pa dijete prilikom igre upadne u krečanu i uguši se; lovac u šumi ne ugasi vatru, te dođe do požara i nastupanja štete). Dakle, kod učinioca postoji svijest o djelu, ali ne postoji volja jer učinilac neće posljedicu, niti pristaje na njeno nastupanje. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice, ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je razlika u voljnom elementu. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu, a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, već drži da do toga neće doći.
2.
Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepažnja) postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice, iako je prema okolnostima i svojim ličnim svojstvima, morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svjest, ali je nije imao. Znači nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje. (npr. lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajno naišao stazom kroz šumu; prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada kreča i ugušenja djeteta; čovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom, te usljed vjetra dođe do požara; udarac oštećenog šakom te oštećeni padne na asvalt i doživi frakture). Nedostatak pažnje koju je učinilac u datoj situaciji mogao i bio dužan da ima, zbog čega nije predvidio inače predvidivu posljedicu, predstavlja suštinu nesvjesnog nehata, onu njegovu komponentu koja ga čini oblikom vinosti. Za ocjenu učiniočeve dužnosti i mogućnosti predviđanja posljedice odlučujuća su subjektivna svojstva učinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. Kada je u pitanju učinilac, mjerodavne su individualne okolnosti, lične i subjektivni mogućnosti i svojstva učinioca. To podrazumijeva različite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu, kao što su njegov uzrast, intelektualne mogućnosti, stanje njegovog vida i sluha, njegovo iskustvo, psihofizičko stanje, odnosno eventualno stanje premorenosti, straha i sl. Kada su u pitanju objektivne okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje djela, različite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje, vremenske prilike, da li je bila noć ili dan, stepen vidljivosti, postojanje buke, prisustvo drugih lica, sredstva sa kojima je učinilac raspolagao, složenost situacije itd.
i 
