Forum Klix.ba

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(24)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Sastanak s Tuđmanom
  
  Konačno je došlo do susreta s predsjednikom Tuđmanom. Stipac i ja smo bili pred vilom "Zagorje", nekada Titovoj rezidenciji, tačno u 9.40 sati. Na glavnoj kapiji detaljan pregled automobila i neuobičajeno duga identifikacija nas u autu, te provjera da li smo najavljeni.
  
  Pred samim vratima rezidencije ukočena straža, opterećena teškom, srednjovjekovnom uniformom. Jedino su žive oči stražara koje kolutajući ljubopitljivo zagledaju one koji ulaze. Bio sam potpuno miran i staložen, više radoznao nego uzbuđen jer ovo je naš prvi susret. Zanimalo me kako će me Tuđman dočekati, kako će voditi razgovor, da li će biti nervozan i odbojan, hoće li razgovarati ili voditi monolog, da li će se razgovor potrošiti u prekorijevanju radi naših ranijih neslaganja i javnih sukoba. Želio sam biti staložen i opušten i to raspoloženje prenijeti i na sugovornika. U glavi sam imao izrađenu koncepciju: treba se postaviti tako da mogu neutralizirati medijsku i političku kampanju koja se vodi protiv mene i istovremeno dobiti barem u prvoj fazi podršku za normalizaciju odnosa s Muslimanima (to podrazumijeva aktivno sudjelovanje u pregovorima i punu suradnju s muslimanskim vođstvom); druga faza nastupa poslije, nakon što se dobije na vremenu u bilateralnim pregovorima - u toj fazi treba potpuno odbaciti ideju o podjeli države i izaći s novom mirovnom inicijativom.
  
  Nakon ponovne identifikacije popeli smo se velikim polukružnim stepenicama pred vrata predsjednikove tajnice, koja nas je s ljubaznim osmijehom čekala. Morali smo sačekati tu, na galeriji, da oni koji su bili ispred nas izađu. Ljubazna tajnica je s nama razgovarala, a ja sam otkrio da je ona Bušićka iz Donjih Vinjana, koja za sebe tvrdi da je Hercegovka jer je rođena s druge strane granice, u selu Gorica. Nakon toga dolazimo u radnu sobu predsjednika Hrvatske. Stipac je ispred mene. Pozdravljaju se. Tuđman ozbiljan, sa smrknutim likom sove. Stipac me predstavlja i usput dodaje: "Vi se vjerovatno već znate". Dok prilazimo klub-garnituri za sjedenje, Tuđman odgovara: "Ne, nismo se sreli, ali gospodina znam iz nekih ranijih prilika". Potpuno mirno i s osmijehom dodajem: "Nadam se da me ne pamtite po zlu".
  
  Čim smo sjeli Stipac kaže da je s nama trebao doći i provincijal fra Petar Anđelović, ali je otišao u Ramu na svetkovinu Male Gospe. Tuđman mi se obraća, oštra izgleda i kolutajući očima ispod naočala: "Nadam se da ste vi pametniji od fra Petra". Bez stanke, ponovo s osmijehom, brzo odgovaram: "Gospodine predsjedniče, nemojte to tražiti od mene, kod nas ne može nitko biti pametniji od fratara". Gledao sam ga pravo u lice. Gledao je i on mene. Da li je to bila samo moja želja ili je njegov lik najednom omekšao. Njegova usta, malo pomjerena udesno, kao da su se vratila na svoje mjesto.
  
  Stipac je počeo razgovor s prijedlogom da se prema Muslimanima ide sa novom idejom koja bi bila neka kombinacija Wens-Owenovog plana i posljednjeg plana iz Ženeve (o tome smo ranije razgovarali). Dobro je da to iznosi on, a ne ja jer sam znao da se Tuđman s tim neće složiti i da će govoriti o "tri konstitutivna naroda" i sl. Tako je i bilo. Rekao je da se nije moguće vratiti na Wens-Owenov plan ni u jednoj varijanti, da sada treba ići na tri republike kroz koje se potvrđuje suverenitet naroda. Na toj točki je bila prilika da se uključim u razgovor. U međuvremenu sam izvadio blok u kome su bile pripremljene teze (Tuđman i Stipac nisu imali ništa ispred sebe). Uzeo sam riječ i počeo sa tezom da je ovo za Hrvate povijesni trenutak kada moramo odrediti novu političku strategiju, a to znači da moramo biti jedinstveni, znati točno koji su naši dugoročni politički ciljevi, kako ćemo te ciljeve ostvariti i s kojim snagama. Izlagao sam staloženo i lagano, povremeno pogledajući u blok ispred sebe. Dok sam govorio Tuđmana sam gledao kroz njegove naočale ravno u oči. On je žmirkao i mirno slušao. Upadao je nakratko sa odobravanjem.
  
  Osnovna ideja za koju sam ga želio pridobiti bila je da se Hrvati ni po koju cijenu ne smiju iseliti iz Bosne i da se oni iseljeni moraju vratiti. Nisam je izlagao izravno već sam gradio premise za nju. Rekao sam da smo sa Herceg-Bosnom kao republikom potrošili svoje povijesno pravo u BiH kao državotvoran narod, te da je većina naroda postala nacionalna manjina. Nova politička strategija mora odgovoriti na pitanje ne samo kako će opstati "hrvatska republika" u BiH već i narod izvan nje. - Želio sam doći na tezu odnosa s Muslimanima kao strateškog pitanja. Tuđman je prihvatio ideju i uključio se u njeno obrazlaganje. Složio se sa mnom oko strategije i otvorio mi vrata za sva pitanja koja sam s njim želio raspraviti. Tvrdio je da je cilj "hrvatske republik" izgraditi što bolje odnose s "muslimanskom", te da one u budućnosti stvore čvršću državnu zajednicu koja bi sa hrvatskom državom čak mogla stupiti u konfederaciju.
  
  Odmah sam to iskoristio i obrazložio svoju tezu o neophodnosti da mi Hrvati budemo u što većem broju prisutni u Bosni, da se zaustavi iseljavanje i progoni ljudi, a to znači da se moraju normalizirati odnosi s Muslimanima, da se u Hercegovini moraju zaustaviti progoni Muslimana, ubijanja, maltretiranja, rušenja džamija. Rekao sam mu da se svi ti zločini pripisuju hrvatskom narodu u cjelini i identificiraju s njim osobno. Klimao je glavom s odobravanjem i dodao da to sve zna. Tvrdio sam dalje da tu normalizaciju treba odmah početi i da bih mogao osobno raditi na tome, ali moram imati podršku. Tu sam zastao očekujući reakciju. Bila je brza i zdušna: "Pa imate moju podršku, radite na tome". - To mi je trebalo!
  
  Dalje sam ja vodio razgovor i polako obrazlagao sve svoje ideje. Uvjeravao sam ga o neophodnosti da Hrvati participiraju u bh. vlasti jer da ne možemo imati nikakvo pravo ukoliko ne preuzmemo na sebe i dužnosti. Tu je dodao da treba biti oprezan kad je u pitanju Predsjedništvo RBiH kao vrhovna komanda Armije BiH, jer ta Armija napada Hrvate i ubija ih. Ali se potpuno složio s tim da moramo biti značajan politički činilac, posebno u budućoj "bosanskoj republici" i da u njenoj vlasti trebamo biti prisutni. Ja sam dodao da će tu važiti zakon reciprociteta, o kome je on ranije nešto rekao kad je govorio o ljudskim pravima.
  
  Najvažnije u svemu je ovo otvaranje vrata za prvu fazu politike; druga faza će biti pripremljena uz njegovu podršku, a da on toga neće biti svjestan.
  
  Na kraju je tražio da preuzmem na sebe organizaciju šireg sastanka s Muslimanima na kome bi se dogovorili konkretni zadaci koje bi odmah trebalo provesti i početi proces normalizacije odnosa. Predložio sam da se počne sa vraćanjem izbjeglica u srednjoj Bosni, i Hrvata i Muslimana, te da se uklone svi ekstremi koji su to proizveli. To sam posebno naglasio da bi se razumjelo kako mislim na Bobana i krug oko njega. Bilo je važno stvoriti dojam da se s Bobanom ova strategija na koju je pristao ne može provesti. Izrazio je želju da što prije razgovara sa "muslimanskim vođstvom". Ispraćajući nas, Tuđman je pitao da li dozvoljavamo da njegov ured da priopćenje za javnost o ovom susretu. Naravno da smo pristali jer je time skinuo meni brigu sa srca - s mukom sam se suzdržavao da mu to predložim. - Već sam taj prijedlog bio je dobar znak ovog sastanka.
  
  Kada smo izašli Stipac je bio oduševljen razgovorom. Tvrdio je kako Tuđmana nikada nije takvog vidio, da takav razgovor ranije nije bilo moguće s njim voditi. Tuđmanova suzdržanost, tolerantnost i prihvaćanje argumenata o kojima ranije nije želio ni slušati, bili su mu iznenađujući. Stalno je ponavljao: "On je nešto u sebi prelomio". U takvom raspoloženju posjetili smo u Saboru Manolića, zatim Mesića. Stipac im je ukratko ispričao sadržaj razgovora i zaključaka do kojih smo došli, pa je i njih ovo optimističko raspoloženje zahvatilo. Obojica su govorila: "Gurajte to sada, nemojte stati".
  
  Poslije toga otišli smo u stranku HSS. Raspoloženje smo prenijeli i na njih, a u oduševljenju Stipac nas sve pozvao na ručak.
  
  Poslijepodne, na radiju, naša posjeta Tuđmanu bila je jedna od udarnih vijesti. Stalno sam razmišljao o kakvom se to pritisku radi na predsjednika Hrvatske.

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(25)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Priprema tajnog sastanka
  
  9. rujna 1993.
  
  Umoran sam noćas. Odavno nisam osjetio umor. On obično nastupa kad psihološki popustimo. Dok smo aktivni ništa ne osjetimo. Već dugo nisam u stanju ništa osjetiti: ni glad, ni umor, ni radost. Kao da nemam čula, kao da sam pogubio osjećanja. Možda je to najbolje stanje za politiku, za donošenje političkih odluka, ali je najgore stanje za čovjeka.
  
  Jedna faza posla je završena. Danas sam uspio ostvariti kontakt s Izetbegovićem. Još je bio u Americi. Odlazi u Saudijsku Arabiju, zatim u Iran. Upoznao sam ga sa rezultatima razgovora sa Tuđmanom i predložio mu sastanak. Pristao je. On je bio predložio Ženevu, ja Beč. Pristao je. Pitao je kakva je situacija u Hrvatskoj, da li Srbi napadaju sa svojih uporišta. Pitanje nije bezazleno kako izgleda: i on traži razloge Tuđmanovog zaokreta. Nisam mu odgovorio. Rekao sam samo da se desio atentat u Pakracu gdje su poginula tri čovjeka, a da za ostalo nemam informacije. - Bojim se da bi on mogao zatezati ukoliko procijeni da to može.
  
  Sutra će me ponovo zvati od 9 do 11 sati. Poslije tog razgovora našao sam se sa Stipcem. Dogovorili smo da on ujutro pozove Tuđmana i predloži mu sastanak u Beču. - Oko termina ćemo dogovoriti.
  
  Za taj susret planirali smo napraviti predložak za razgovor tako da izbjegnemo naklapanje i beskorisne rasprave oko neriješenih problema. Ići ćemo na ono oko čega je moguć dogovor. - Stipac se složio.
  
  Svi dosadašnji dogovori su propali iz jednostavnog razloga: oni koji su ih trebali provesti nisu se slagali s njima. Sada se moraju promijeniti ljudi i treba pronaći one koji će dogovor provoditi. - To će također biti u predlošku za razgovor. I Tuđman i Izetbegović se moraju odreći nekih ljudi. Sada je prilika.
  
  Stipac je saznao da se na Tuđmana vrši pritisak i iznutra. Prema tim saznanjima stavljen je pred dilemu: ili hercegovački lobi, ili demokratska struja HDZ-a. Ukoliko napravi pogrešan izbor mogao bi propasti i on i HDZ. Možda je to jedini spas za Hrvatsku.
  
  11. rujna 1993.
  
  Stipac nije ništa uspio učiniti. Jutros smo popili kavu pred "Dubrovnikom". Rekao mi je da je cijeli dan jučer pokušavao doći do Tuđmana, ali nije uspio. Misli da je ovaj izbjegao razgovor s njim. Tajnica je samo prenijela da bi sastanak s "muslimanskom stranom" trebao ići diplomatskim kanalom. Stipac misli da Tuđman želi izbjeći posredništvo HSS-a radi njegovog položaja spram opozicije, a i unutar HDZ-a. Moguće je da Tuđman gleda na sve uskostranački i da nijednim postupkom ne želi favorizirati nikoga. Ne bih se iznenadio da je tako, jer on i nije čovjek vizije, velikih poteza, inicijative. Njegova politika je sebična, samopromotivna i radi toga često pogrešna. Njega ne vodi sama stvar, politička ideja, već uglavnom prilike. Sve globalno koje je zamišljeno, do sada je bilo pogrešno. Vidljivo je da je nastalo u uskom krugu ljudi, amatera i diletanata.
  
  Dogovorili smo se da ja preuzmem inicijativu i da se Stipac više ne pojavljuje. Nama je stalo da sama ideja uspije, a tko će je realizirati potpuno je nevažno.
  
  Zvao sam ured ali mi se nije javila tajnica koja je upućena u sve. Ona će tek sutra biti tamo.
  
  Izetbegović se nije javljao. Nemam ni s njim komunikaciju i sve će biti teško dok se on ne vrati negdje u Evropu. U međuvremenu sam napravio predložak za razgovor. Nadam se da neće ostati samo znak jednog nastojanja.
  
  12. rujna 1993.
  
  Ipak je sve uspjelo. Prvo sam se jutros čuo sa predstojnikom predsjednikovog ureda gospodinom Radićem koji me obavijestio da je priprema sastanka u toku i da su ministri vanjskih poslova u kontaktu (Silajdžić i Granić). Dakle, prognoza se obistinila. Tuđman je sve prebacio na diplomaciju i tako elegantno isključio Stipca (HSS) iz cijelog postupka. Mislim da je to loše jer uz Stipca bi i on lakše pregovarao s Izetbegovićem. - Sujeta je velika prepreka politici, a uski stranački interes svakom prosperitetu.
  
  Poslije te informacije čuo sam se sa Silajdžićem (koji je bio u Beču). Rekao mi je da sutra ima susret sa Granićem u Ženevi, a da je sastanak u utorak, također u Ženevi. Tražio je da prvim avionom dođem u Ženevu. Sutra putujem rano.
  
  Uspio sam večeras dobiti prijatelja u Kiseljaku. Zamolio sam ga da Mariju obavijesti da ne kreće na put dok sve ne bude sigurno. Sukobi u Hrvatskoj sa Srbima i pobuna vojske u Banjaluci mogli bi njen put učiniti opasnim i rizičnim. Tek sam danas u razgovoru s Ingom (Paskinom) saznao da taj put vodi preko Banjaluke, zatim koridorom kroz Posavinu. Dug je preko 900 km.
  
  (Nastaviće se)

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(26)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Ženevski tajni sporazum
  
  14. rujna 1993.
  
  (Ženeva) Jučer, poslijepodne, avionom preko Ciriha, stigao sam u Ženevu. Sumoran, kišni dan. Tek ovdje sam prepoznao jesen. Ista mokrina kao u Bosni. Iz aviona su se vidjele mokre, nakvašene njive. U Sarajevu i dalje nema struje, ogrijeva, plina. Većina kuća je bez krova.
  
  Pripremu sastanka Izetbegovića i Tuđmana smo počeli sinoć. Sastali smo se u hotelu "President", gdje smo inače odsjedali. Silajdžiću i meni pridružili su se Žužul i Biščević (došao je istu večer iz Turske). Razgovor je bio ugodan i s razumijevanjem. Žužul je inzistirao da se ne izađe iz okvira sa kojima dolazi predsjednik Tuđman i da se razgovori ne upropaste. Silajdžić je opet inzistirao na uklanjanju nekih ljudi (Bobana i njegovih sljedbenika). Usaglasili smo se da ne treba otvarati teme koje bi predstavljale prepreku za postizanje dogovora, da treba ostati u okvirima Ženevske konferencije o BiH, a uklanjanje nekih ljudi treba prepustiti svakoj strani. Žužul je izrazio spremnost predsjednika Tuđmana da se ide u pregovorima što dalje i što dublje, da je spreman na dogovore koji mogu biti i javni i tajni. Iznio je otvoreno tezu o mogućnosti konfederalizacije Hrvatske i BiH, odnosno "hrvatske" i "muslimanske" republike u BiH. - Tuđman je dakle sve uklopio u ideju etničke podjele BiH. Međutim, pod tim plaštom moraju se prekinuti oružani sukobi u srednjoj Bosni i Mostaru, a to će sačuvati Hrvate i Muslimane na tim prostorima. To je ključ opstanka države. Moramo stvoriti pretpostavke za to. - Te su mi misli stalno u glavi.
  
  Za vrijeme razgovora uz večeru iz ureda predsjednika Tuđmana telefonirali su dva puta.
  
  Silajdžić je pristao da sve ideje iznese predsjedniku Izetbegoviću s uvjerenjem da će ih on prihvatiti. - Govorilo se o povijesnim interesima Muslimana i Hrvata, o međusobnoj upućenosti, potrebi suživota, itd. Zaključeno je da se jutros, u 8 sati, nađemo u istom sastavu i izradimo tekst Deklaracije, te da napravimo prijedlog ugovora o konfederalizaciji sa Hrvatskom koji bi bio tajan, pohranjen u sefu i koji bi se realizirao kad za to bude prilika. Sada je važno pridobiti Srbe da potpišu Ženevski mirovni plan, da se povuku sa okupiranih teritorija. Poslije toga bi trebalo ići na stvaranje jedinstvene države Muslimana i Hrvata, zatim konfederalizaciju Hrvatske i BiH. - Žužul stalno misli na jedinstvo dvije etničke "republike" i na dio BiH; ja stalno imam na umu cijelu BiH, ali ništa ne objašnjavam. Samo da se zaustavi rat Armije i HVO i da se ukloni Boban, tada nastaje nova situacija i novi odnos prema Karadžiću. Tada su stvoreni uvjeti za drugu fazu političke djelatnosti u kojoj treba potpuno neutralizirati ideju podjele države. - Ne znam ni sam kako, ali vjerujem u to.
  
  Data su uvjeravanja s obje strane da će se sporazumi poštivati, napraviti radikalan zaokret u politici i vući takvi potezi koji će dovesti do ostvarenja utvrđenog strategijskog cilja. Predviđeno je da se formiraju radna tijela za svaku grupu pitanja koja će biti odgovorna za njihovo provođenje.
  
  Jutros u 8 sati sastali smo se po dogovoru. Napravljena je prva verzija Deklaracije. Biščević i ja smo otišli u hrvatsku misiju u Ženevi da je prekucamo i umnožimo, Žužul je otišao na aerodrom da sačeka predsjednika Tuđmana. Biščević i ja smo napravili u misiji prijedlog oba sporazuma, i onog za javnost, i onog tajnog za koji ćemo znati samo nas četvorica i oba predsjednika. Kada smo se vratili u hotel predsjednik Tuđman već je bio stigao. Obje delegacije su već bile za stolom, gomila novinara je snimala pa smo se Biščević i ja jedva probili do svojih stolica. (Ovo je za mene iznenađenje jer je dogovoreno da sastanak bude izvan javnosti; odakle novinari ovdje?).
  
  Podijelili smo svima prijedlog Deklaracije. Za stolom su bili Tuđman, Šarinić, Žužul, Matić, Izetbegović, Ganić, Silajdžić, Filipović. Nema Šuška i Bobana. - Je li ovo prvi dobar znak?
  
  Tuđman je prvi uzeo riječ. Trudio se da ostavi dojam smirenog i opuštenog čovjeka. Govorio je o potrebi da dođe do sporazuma, o neophodnosti prekida sukoba, o interesima narodâ.
  
  Poslije njega je govorio Izetbegović potvrđujući da od početka ovog rata želi sporazum, da je mir neophodan i sl. Poslije toga razgovor je bio spontan i kretao se oko formulacija predloška koji je bio pred svima na stolu. Sve je trajalo oko jedan sat. Predsjednici su sa svojim ministrima otišli na ručak. Saznajemo da će s njima biti lord Owen i Stoltenberg. Mi ostajemo usaglasiti primjedbe na tekst.
  
  Ovo je novo iznenađenje za mene jer ranije Owen i Stoltenberg nisu pominjani i nitko nije govorio da će biti u ovo uključeni. Žužul i Biščević su otišli poslije toga u misiju da se konačna verzija koju smo dogovorili prekuca.
  
  Oko tri sata poslijepodne ponovno smo se svi našli za istim stolom. Izvršene su male ispravke i na ovoj verziji teksta. Spor je jedino bio oko toga da li će se u preambuli Deklaracije naglasiti unija BiH ili će se ići na općeniti izraz o ustavnom uređenju bez naglašavanja karaktera tog uređenja. Ganić je jedini bio za ovu drugu varijantu i u tom dijelu razgovora Tuđman je pokazao izvjesnu nervozu. Završilo se tako što je Ganiću ostavljena mogućnost rezerve na tekst u tom dijelu. Tuđman je inzistirao da na Deklaraciju stavimo svi svoj potpis.
  
  Tekst je popravljan. Ponovo se otišlo u misiju i urađena je konačna verzija za potpis. - I ovaj put, kao i prethodni, Biščević i Žužul su se nešto duže zadržali. Razumio sam da su svaki put dorađivali i onu tajnu verziju sporazuma o konfederaciji BiH sa Hrvatskom. - Izetbegović i Tuđman su imali priliku da se usaglase i oko tog teksta na putu do restorana u kome su ručali, a i u povratku. (Žužul mi je inače rekao da je oko toga sve u redu).
  
  Kada su došli sa konačnom verzijom Deklaracije još jednom smo svi preletjeli preko teksta. (Dok smo na to čekali Tuđman i Izetbegović su se osamili i nešto šaputali. Pošto je sve potrajalo, pridružili su im se Silajdžić i Šarinić).
  
  Budući da više nije bilo primjedbi na tekst, prišlo se potpisivanju. Prvo su potpisali predsjednici, zatim mi ostali. Jedino je Ganić pored svog potpisa ispisivao rezervu na preambulu. To nikoga nije smetalo jer suština ove Deklaracije je u tome da prikrije onu tajnu koja na potpuno nov način utvrđuje odnose Hrvata i Muslimana, u kojoj je predviđena cjelovita država BiH, vojni savez HVO i Armije BiH, pobjeda nad Karadžićem i konfederacija sa Hrvatskom.
  
  Deklaracija je potpisana bez euforije, bez čestitanja. Potpisana su četiri primjerka. Pozdravili smo se. Dva predsjednika su izašla u hodnik gdje ih je ponovno dočekala velika grupa novinara.(??) Ostali iz delegacije BiH su ostali u sobi. Ja sam zatvorio vrata tako da nismo čuli što predsjednici izjavljuju. Gledali smo se bez riječi. Nitko nije imao potrebu išta reći.
  
  (Nastaviće se)

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(27)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Druga faza političkog djelovanja
  
  22. rujna 1993.
  
  Večeras smo ponovno imali zajednički sastanak radnih skupina za provedbu Zajedničke deklaracije Izetbegovića i Tuđmana. Predsjedavali su Granić i Silajdžić. U uvodnoj riječi Granić je ponovno iskazao odlučnost da se sporazum provede.
  
  Novi element koji je dodao kao razlog više za približavanje političkih opcija dvije strane jesu događaji u Rusiji. Pad Jeljcina mogao bi radikalizirati srpsku politiku i napadi na Hrvatsku i BiH bi se mogli pojačati. - Konačno se u međunarodnom okruženju desilo nešto što bi moglo pozitivno utjecati na ova naša nastojanja. Do sada smo stalno bili u negativnom kontekstu.
  
  Sastanak je u cjelini bio pomirujući, s naglašenom željom da se uspije u namjerama. Odudarao je Bender sa pokušajem evociranja na zlo koje se zbivalo (u čemu je i sam sudjelovao), ali smirujući ton Granića djelovao je na ostale. Tako je sve ostalo u granicama koje je Granić odredio na početku. On je napomenuo još jednu činjenicu, više kao usput: da predsjednik Tuđman traži direktna i precizna izvješća o svemu što komisije rade.
  
  Za sutra u 10 sati zakazane su odvojene sjednice komisija, koje će biti kompletirane s obje strane. Postoji prijedlog da komisija, u kojoj sam ja, koja ima i najdelikatniji posao, svoje sjedište odredi u Međugorju (radi prisustva UNPROFOR-a i međunarodnih humanitarnih organizacija) i da se odatle odlazi na teren. Sutra bi već trebali, poslije zajedničkog sastanka, otići u Jablanicu i Konjic. - Vidjet ćemo.
  
  S Antom Kovačevićem sam dogovorio redoslijed poteza u Posavini. (Smeta mi malo njegova brbljivost, njegova raspoloživost za sve i bojim se verbalizma iza koga obično nema nikakve djelatnosti). Prvo, tražio sam da uspostavi vezu s Posavljacima koji su u Zagrebu i koji se okupljaju na Remetincu (Ivan mi je rekao da imaju i svoj časopis).
  
  Drugo, insistirao sam da ode preko vikenda u Slavonski Brod gdje je većina izbjeglica i utvrdi kakvo je njihovo raspoloženje, do koje mjere su vezani za "Herceg-Bosnu" i da li ih možemo otrgnuti od nje. Ako je moguće, treba odmah stvarati pretpostavke za drugu fazu.
  
  (Njemu, naravno, to nisam otkrio, samo sam dogovorio postupke koje treba provesti).
  
  Oni bi trebali proglasiti vladu provincije Bosanska Posavina i time postati politički subjekt u pregovorima. Do sada ih je zastupao Boban te su sve izgubili. Vlada bi trebala donijeti barem dvije odluke: jednu o teritoriji na kojoj je suverena, drugu o odnosu prema "Herceg-Bosni" i "Uniji BiH" kao projektu podjele po kome oni nestaju. Ova druga odluka je važna jer treba dati do znanja da se tamo nešto zbiva, ali ne smiju u ovoj fazi dobiti Bobana i Šuška za neprijatelje. Treba sve imati formu borbe za opstanak protiv čega nitko ne smije biti. Ako to uspiju, naredni korak je vojna akcija.
  
  Moraju presjeći srpski koridor i objediniti teritorij. U tome će imati podršku II korpusa iz Tuzle. Najveći problem je logistika: ako Šušak bude protiv toga, uskratit će im pomoć. Zato sve treba osigurati u Tuzli. Ta vojna akcija bi mogla promijeniti situaciju i u drugim krajevima BiH.
  
  Spajanjem vojnih snaga sa II korpusom Armije promijenila bi se klima u srpsko-muslimanskim odnosima. Srbi bi izgubili koridor. Ne bi bilo potrebno potpisivati Ženevski mirovni paket već naprotiv, uvući Srbiju u zimu, što ona ne bi podnijela.
  
  Stanje bi se promijenilo i u tzv. Srpskoj BiH. Srbi bi morali povući vojsku sa okupiranih područja i tražiti mir bez ženevskog paketa. Hrvatska bi imala priliku da riješi problem sa svojim okupiranim područjima. Srbijanska pobjednička euforija bila bi pretvorena u poraz.
  
  Dva su problema vezana za ovaj projekt: prvi, u Posavini nema odlučnog čovjeka koji bi sve preuzeo i vodio (imam dojam da su još pod snažnim utjecajem HDZ-a), drugi, Izetbegović ne bi smio potpisati Ženevski mirovni paket. Temeljni uvjet za sve ovo je uspjeh u provedbi Zajedničke deklaracije.
  
  (Nastaviće se)

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(28)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Popunjavanje Predsjedništva RBiH
  
  5. listopada 1993.
  
  Počele su konzultacije oko popune Predsjedništva BiH. Jutros me zvao predsjednik Skupštine Lazović i tražio da mu pismeno dostavimo mišljenje o tome, princip za koji se zalažemo, te prijedlog kandidata. Pošto smo u 11 sati imali zakazan sastanak HKO, predložio sam da se to pitanje razmatra. Za sastanak su pozvani, radi važnosti pitanja, nadbiskup Puljić i provincijal fra Petar. Zaključili smo da u vlasti trebamo sudjelovati, ali da se o kandidatima obave još neke konzultacije. Također je utvrđen redoslijed poteza: prije pismenog oglašavanja o popuni treba otići u Zagreb na razgovor s Tuđmanom. Ne da bi se tražilo mišljenje već da bismo ga upoznali s našom odlukom i dobila podrška. Procijenjeno je da ne bi bilo mudro imati zvaničnu hrvatsku politiku protiv sebe u tako važnim odlukama. Ljudi koji budu obavljali te dužnosti trebali bi imati podršku svih. Samo preko Tuđmana mogla bi se ušutkati Bobanova antipropaganda i tako stvoriti pretpostavke za dalju djelatnost. (Još nisam otkrivao moj plan za drugu fazu, ali sam HKO polako usmjeravao ka tome).
  
  Odmah su poduzete radnje da se preko MIP-a, odnosno ministra Silajdžića, dobije suglasnost i potpora UNPROFOR-a za let u Zagreb. Sve bi trebalo završiti do subote jer je tada planirano izvršiti popunu Predsjedništva BiH. Nakon toga bi se odredio novi mandatar Vlade BiH.
  
  Svi potezi ukazuju na to da se ženevski mirovni paket neće potpisati, da će se ovakvo stanje još produžiti. U to predviđanje se uklapa i izjava ministra obrane Hrvatske, Šuška, koji je prvi put zvanično izjavio o mogućnosti jedinstvene države Hrvata i Muslimana u BiH. Ta izjava potvrđuje, u stvari, Tuđmanov i Izetbegovićev sporazum iz Ženeve.
  
  Jučer se desio još jedan detalj koji daje takvu naznaku: na razgovoru s Izetbegovićem, na kome je bio i Silajdžić, ovaj je Izetbegoviću pred nama rekao da je razgovarao s Granićem, te da mu je on rekao da su oni, tj. Hrvatska, spremni provesti SVE što su dogovorili u Ženevi. (Šuškova izjava je data danas). Ovo "SVE" je izgovoreno s posebnim naglaskom tako da je to bilo uočljivo. Tvrtko Nevjestić je dodao da mi nećemo pitati što je to "SVE", nakon čega su se Izetbegović i Silajdžić pogledali, a zatim pogledali mene. Ja sam odglumio kao da ništa ne razumijem.
  
  (Iako mi je Silajdžić kazao preksinoć da mogu fra Petru reći sve i o onoj drugoj deklaraciji koju su potpisala dva predsjednika, ipak mu to nisam rekao. Jednostavno se bojim tu tajnu predati bilo kome, kao da je neka skupocjena stvar koja bi se razbila ako bi krenula od ruke do ruke).
  
  Danas smo raspravljali ponovno o HVO-u. Iznio sam mišljenje koje o HKO imaju neki članovi Savjeta HVO-a. Svi su bili zabezeknuti. Sutra se u HVO-u drži sastanak HKO i Savjeta HVO-a. - Problem je u tome što oni žele biti neki političko-paradržavni organ, a ne samo vojska. Da stvar bude gora, žele ovdje u Sarajevu biti predstavnici vlasti i politike "Herceg-Bosne". Potpuno su izokrenuli osnovnu funkciju radi koje je HVO formiran u Sarajevu - sudjelovanje Hrvata u obrani ovog grada i države, preuzimanje obaveza koje proizilaze iz ratnog stanja da bi se imala uopće neka prava sada i poslije. (Mali, primitivni ljudi, koji rat koriste za neku svoju bijednu promociju. Ili možda debelu korist, tko zna).
  
  Uspio sam razgovarati s prijateljem iz Kiseljaka. Rekao mi je da je Petar-Jan na sigurnom. Također, rekao mi je da im je u Kiseljak stigla neka depeša protiv mene. Ne čudi me jer je to stil Bobanovih ljudi. Sve što nije pod njihovom kontrolom, neprijateljsko je. Što mogu? Na takvo što se ni do sada nisam obazirao. Teško je, doduše, sve to podnositi, ali moj zadatak nije da se time bavim već da tražim načina da ovaj naš napaćeni narod ispliva iz ovoga rata. Moram činiti sve da zaustavimo sukobe, da normaliziramo odnose. Jasno je da razbojnicima to ne odgovara jer oni od rata žive. - Možda treba otići među njih i uvjeriti ih u ispravnost onoga što mi ovdje činimo. Treba i njih spašavati od zla jer zlo ne možemo pobijediti samo tako što ćemo ga zaobići ili pobijediti u sebi. Treba ga pobijediti u drugima, treba i njihove duše spašavati. Znam da je to teško, ali vjerujem da je moguće. Ako pri tome doživljavam poniženja, to nije ništa u usporedbi s onim što bi bilo kad bi se uspjelo. Spreman sam na strpljenje i trpnju, vjerujem da se blagošću i dobroćudnošću može napraviti preokret u ljudima. Treba s njima razgovarati, treba ih uvjeravati i činiti. Naša djela mogu promijeniti i njihove duše i mišljenje.
  
  (Nastaviće se)

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(29)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Hrvatski zvaničnici prvi put u Sarajevu
  
  Nedjelja, 14. studenog 1993.
  
  Ostao sam gotovo cijeli dan u stanu. Vani je hladno. Jučer je padao snijeg u Sarajevu. Plina nema, pa ložimo ono malo drva što smo nedavno kupili za cigarete. Prekjučer i jučer smo imali u Predsjedništvu niz važnih razgovora.
  
  U petak je došla, prvi put od kada je počeo rat, zvanična hrvatska delegacija u Sarajevo. Posrednik ovog međudržavnog susreta bio je turski ministar inozemnih poslova gospodin Četin. Sa hrvatske strane u pregovorima su sudjelovali: Granić, Sančević, Bišćević (ambasador u Turskoj) i Matek. Sa BiH strane: Silajdžić i neki ministri, te članovi Predsjedništva.
  
  Kljuić i ja smo se posebno susreli sa Granićem. Pokušali smo mu predočiti težak položaj Hrvata u srednjoj Bosni ukoliko se ne postigne sporazum o prekidu sukoba. Bili smo vrlo konkretni: za one enklave Hrvata koje će inače u daljnjoj borbi, uz velike žrtve, pasti pod vlast Armije BiH, predložili smo status zaštićenih zona, tj. razoružanje i stavljanje privremeno pod kontrolu snaga UNPROFOR-a. Granić je i sam priznao da je najteži slučaj sa Kreševom i Kiseljakom, te sa Žepčem.
  
  Mi smo ga upoznali da u Predsjedništvu nećemo beskrajno moći zaustavljati napade Armije BiH. Pogotovu u situaciji kada su iz Kiseljaka okrenuli haubice prema Sarajevu, i po priznanju samog I. Rajića na TV, nanišanili "vitalne vojne i civilne objekte". Tražili smo da se ekstremisti HVO-a odmah povuku iz tih mjesta da bi se mogli na svoja ognjišta vratiti prognani Muslimani. Granić nas je ukratko izvijestio s čime je došao: nudi se potpun sporazum o prekidu neprijateljstava na bazi ženevskih dogovora, Zajedničke deklaracije Tuđmana i Izetbegovića i Bečke izjave.
  
  Susret Granića s HKO bio je kratak, u žurbi i smušen. (A svi su se za to spremali kao da će se razgovarati cijeli dan i desiti veliki preokret). Dok smo razgovarali stalno su ulazili ljudi iz protokola i upozoravali da nas čekaju na zajednički ručak u 16 sati. Razgovor je radi toga bio rastrzan i formalan. Uzalud su tu bili nadbiskup Puljić i fra Petar jer nisu imali prilike progovoriti. To je malo popravljeno na ručku, dao sam svoje mjesto nadbiskupu pored Granića i omogućio im razgovor. Mnogo se žurilo da se stigne na vrijeme na aerodrom. Otišli su oko 17 sati. Tek navečer, kasno, saznao sam da naši gosti nisu otišli. Pao je mrak, vratili su ih s aerodroma i noćili su u hotelu "Holiday Inn".
  
  Jučer rano otišao sam u hotel i zatekao hrvatsku delegaciju u restoranu, nakon doručka. Uspjeli smo još razgovarati. Granić je bio vrlo otvoren prema meni. Izložio mi je plan za idući sastanak i prijedlog delegacija za razgovor. To bi trebala biti vojno-politička delegacija, susret bi trebao biti za sedam dana. Ukoliko ja ne bih bio u delegaciji BiH, Granić bi inzistirao da dođem. Rekao mi je da je Busovača i Vitez kamen kušnje za Armiju BiH. Ukoliko Izetbegović odluči da to vojnički zauzme, to je znak da oni idu na stvaranje svoje samostalne države i da do dogovora o razgraničenju neće držati. Tada bi se Hrvatska otvoreno vojno umiješala u sukob. Dao mi je naslutiti da bi u tom slučaju takva vojna akcija bila koordinirana sa "srpskom stranom". To mi je govorio dok smo se već spuštali stepeništem u veliki hotelski hol, šaputao mi je na uho i stalno propitivao: "razumijete li". Rekao sam mu samo da se u procjeni takvih aktivnosti ne omalovažava snaga Armije BiH i prisustvo velikog broja Hrvata, civila, u Bosni. Upozorio sam da se i NATO boji ući u Bosnu svojim snagama i da je to procijenio kao "živi pijesak".
  
  Da postoje namjere o daljnjim vojnim aktivnostima, čak i o koordinaciji "dvije strane" u Bosni, svjedoči pregrupiranje i dovlačenje novih srpskih snaga na značajne pravce (osim na Posavki koridor). O tome sam ponešto jučer razgovarao sa gospodinom Ćurkinom. Rekao sam mu da mi pratimo kretanje vojnih snaga koje nas upozorava da Karadžić postavlja neki novi strateški vojni cilj (aludirao sam na mogućnost rasijecanja BiH po sredini i podjeli nadvoje). Gomilanje snaga inače nema svrhe jer je Karadžić umirio sve frontove i čeka kraj pregovora koji će mu legalizirati osvojeno. Ćurkin me pažljivo slušao, a njegov pratilac je uporno pisao sve što sam govorio. Upozorio sam da takve vojne aktivnosti i ciljevi mogu rat učiniti potpuno neizvjesnim, a sve pregovore zaustaviti. On je moje riječi odobravao, ali nije imao komentara.
  
  Razgovor na tu temu nije mogao biti opširan (iako je to za nas jedina prava tema) jer ga je Ganić usmjerio na krivu stranu. Nametnuo je teme o kojima može govoriti jedino Silajdžić kao predsjednik Vlade. Uz to, vodio je razgovor nediplomatski i potpuno pogrešno. Ćurkin to nije prešutio, svojim komentarima je potpuno omalovažio Ganića, a time i našu vlast. Između ostalog, kada je Ganić pokušao vrlo providno isturiti islamske zemlje kao snagu koja bi mogla na Rusiju vršiti pritisak, ovaj mu je odmah odgovorio da je to pogrešna i metoda i strana jer Rusija ne želi imati nikakve čvršće veze s tim zemljama, te bi bolje bilo od tih zemalja tražiti da za BiH plate plin, a ne da pritišću Rusiju. Također je odbio i uporno Ganićevo zalaganje za balkansku konferenciju sa primjedbom da se rat vodi u BiH i da prvo ovdje treba rješavati probleme.
  
  Jučer, poslijepodne, nakon svečanosti u "Napretku", održali smo tribinu HSS-a. U promrzloj sali ljudi su strpljivo sjedili i očekivali odgovore na sve političke i životne probleme koji nas pritišću. Šimić i Ivanković su govorili o stranačkoj aktivnosti. Od mene su očekivali da dam odgovor na dnevno-političke probleme. Iznenadio sam sve: govorio sam o tome što za nas Hrvate u BiH znači nacionalno-politička svijest i gdje su njene granice. Upozorio sam na opasnost od insistiranja na političkom hrvatstvu u višenacionalnoj zajednici, na apsurd BiH u kojoj to nije moguće kao na drugim mjestima i drugim narodima. U BiH se politička nacionalnost uvijek i nužno dovršava u nacionalnim državicama i vodi u podjelu zajedničke države. Uobličavanje naše nacionalne svijesti u političku, na ovim našim prostorima, može uništiti sadržaje naše ukupne nacionalne svijesti: našu religioznu svijest, jezik, kulturu u cjelini. Da bismo mogli razvijati ove sadržaje koje razvija danas "Napredak" i druge hrvatske institucije, moramo biti oprezni u formiranju političke nacionalne svijesti jer će ona uvijek težiti da se dovrši u državi. Upravo danas iskušavamo pogubnost takvog zahtjeva: da bismo imali svoju hrvatsku državu u BiH moramo napustiti svoja povijesna ognjišta.
  
  Izložio sam tu ideju, ali nisam siguran da su je mnogi shvatili. Međutim, to se više nije moglo prešućivati. Konačno se mora na svim razinama obračunati sa idejom o podržavljenju dijela teritorije BiH, o njenoj nacionalizaciji, odnosno teritorijalizaciji nacije. Nisu dovoljna priopćenja koja je HSS BiH dao i ogradio se od politike iz Gruda. Mora se u svakoj prilici našem svijetu govoriti o tome i otvarati mu oči. Inače, ova katastrofa će se nastaviti, Hrvati u BiH će izgubiti sve, od teritorije, preko države, do morala i obraza.
  
  Morao sam nedvosmisleno upozoriti da formiranje HSS-a nije stvaranje nove i prihvatljivije stranke od HDZ-a koja bi je mogla zamijeniti, već hrvatsko legitimiranje politike koja je općenito protiv nacionalizacije politike. - Neki su u HSS-u već vidjeli novo uporište nacionalizma.
  
  Nastaviće se

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(30)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Bečki mirovni pokušaj
  
  3. siječnja 1994. (Beč)
  
  Večeras smo doputovali u Beč. Sutra su razgovori s delegacijom Hrvatske. Iz Sarajeva su nas ispratile granate haubica 155 mm. Padale su oko zgrade Predsjedništva neposredno pred naš odlazak. Gotovo smo u trku uletjeli u transporter i brzo se udaljili sa svečanog ulaza zgrade. Nekoliko minuta prije toga jedna granata je pala preko puta u park. Od Božića do danas zasipali su nas svaki dan. Mnogo mrtvih, ranjenih, mnogi domovi uništeni. Svijet više na to ne reagira. Privikao se na smrt civila kao što se čovjek privikne na smrad.
  
  
  Na aerodromu u Zagrebu, gdje smo se nakratko zadržali, kupili smo štampu. Sudeći po natpisima, oficijelna politika stvara nepovoljnu atmosferu za pregovore. Mnogo je napada na Muslimane, objavljeno je pismo Izetbegovića Tuđmanu.
  Međutim, osjetni su napori onih koji se ne slažu s oficijelnom politikom da stvaraju jednu drugu klimu. Oni upozoravaju vlast na greške u politici prema BiH, nastoje stvoriti drugačije mnijenje i vršiti pritisak za promjenu.
  Sa aerodroma sam nazavao I. Lovrenovića. Oni su se već sastali u "Napretku" i počeli pripreme u Zagrebu za sabor Hrvata u Sarajevu. Očekujem da će u Zagrebu, među našim bosanskim Hrvatima, sabor izazvati veliki interes i da će mnogi doći u Sarajevo. Očekujem da im se za dva dana priključim u organizaciji sabora.
  
  
  4. siječnja 1994.
  
  Danas su počeli pregovori s delegacijom Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. Kretali su se u okviru onih tema koje su bile zadane još u Briselu: problem Neuma i Mostara, prekid vatre, osiguranje dostave humanitarne pomoći. Razgovori su bili ležerni i u prijateljskoj atmosferi. Sve su ideje izložene, na obje strane, i ostavljeno je da se sutra o njima konkretnije razgovara.
  Međutim, iza ovih razgovora se odvijala prava aktivnost. Silajdžić je, najprije, jutros razgovarao sa Mokom, i to sam, bez mene. (Poslije, kada me sreo, rekao mi je da žali što i ja nisam bio s njim. Tvrdio je da sam trebao biti prisutan na tom razgovoru jer se Mok interesirao za mene, iako sam jutros, na samom njegovom odlasku, stajao u holu hotela s njim).
  Također, pred početak razgovora izdvojio se sa Granićem nasamo i razgovarali su oko sat vremena.
  
  
  Kada je u toku razgovora došlo na dnevni red pitanje razgraničenja, napravljena je pauza. Granić i Silajdžić su otišli da razgovaraju s Owenom i Stoltenbrgom, zadržali su se tako dugo da više razgovore u delegacijama nismo ni nastavili. Nastavak je zakazan sutra u 9 sati. U 11 sati trebali smo imati konferenciju za tisak (Silajdžić i ja). Konferencija je održana, Silajdžić je govorio, a ja nisam dobio riječ. (Navodno, Silajdžiću je bilo žao zbog toga i mislio je da ću ja govoriti poslije njega. Konferencija je, međutim, završena nakon njegovog istupa). Da bi stvar popravili, režiseri svega toga (ljudi iz ambasade u Beču) su predložili da sa Silajdžićem nastupim u 22 sata na TV Austrije. Prije toga trebali smo imati zajedničku večeru. Sve sam odbio i otišao na večeru kod Hasije i Mile Stojića. Njihovo društvo ne bih dao ni za što. S njima sam proveo lijepu i nezaboravnu večer. Razgovarali smo o našoj Bosni, o našim idejama, o onome čega više nema.
  
  
  Nerviraju me pokušaji ljudi, koji smatraju da su prema meni učinili grešku, da to poprave. U ovom slučaju, volim što je sve ispalo ovako. Oni ne shvaćaju da mene forma ne zanima, već sam sadržaj radi kojeg smo ovdje. Tek kad taj sadržaj bude ispunjen počet ću voditi brigu o formi. Ovako, volim da na tiskovnoj konferenciji nisam ništa govorio. Neka su stvari postavljene onako kako stvarno jesu. Neka svi vide gdje se nalazi moć i tko je odgovoran. Oni misle da je meni stalo do mene. Meni je stalo do istine i želim da ona bude vidljiva. - Granić mi je signalizirao da želi sa mnom razgovarati nasamo. Rekao je da ima za mene poruku od Tuđmana. Sutra se kanim sastati s njim.
  
  
  Prije odlaska kod Stojića u holu hotela susreo sam Granića. Pozvao me na stranu i rekao da Tuđman inzistira na njegovom susretu s Izetbegovićem, i to u roku od 48 sati. Navodno, raspolaže nekim podacima radi kojih je taj susret neophodan. Nije mi uspio reći o čemu se radi jer su nam neki ljudi prišli. - Nadam se da ću to već sutra znati.
  
  
  5. siječnja 1994.
  
  Danas su nastavljeni pregovori o problemima koji su jučer samo naznačeni. Ostala su neriješena najteža pitanja: problem Neuma i razgraničenja u srednjoj Bosni. Granić nije inzistirao na konačnom dogovoru o tome i ostavio je da se to riješi kasnije. Preciziran je sastanak Tuđmana i Izetbegovića u subotu, u Bonu.
  
  
  Zašto Granić odgađa rješenje najtežih problema? Čak nije ni uznemiren i sasvim mirno prihvaća njihovo odgađanje. On otvoreno iskazuje nadu da će se sve riješiti u Bonu. Nitko od nas još ne zna na čemu je ta nada zasnovana. Čak se i drugim problemima prilazilo ležerno i bez uzrujavanja. Takav ton i raspoloženje nisu bili prisutni u ovakvim bilateralnim dogovorima. Sigurno je da nešto stoji u pozadini svega.
  Ostala je tajna i to što su Granić i Silajdžić razgovarali sa Owenom i Stoltenbergom. Dva su moja prijedloga danas odbijena od strane tzv. hrvatske delegacije: prvi, da se za hrvatske enklave koje će ostati u "bosanskoj republici", u slučaju podjele, u političkom dijelu sporazuma, traži autonomija, drugo, da se zahtjev za povratkom prognanika u Mostar proširi i na Vareš kao simbol izgona Hrvata u srednjoj Bosni. Sve je to olako odbijeno kao da uopće nije važno, kao da postoji nešto mnogo važnije što će sve probleme najednom i općenito riješiti.
  
  
  Poslijepodne sam imao ugodan razgovor s Alojzom Mokom, ministrom vanjskih poslova Austrije. Zanimala ga ideja općeg sabora Hrvata BiH, organizatori i ciljevi. Nastojao sam mu sve objasniti. S oduševljenjem je prihvatio ovu inicijativu i obećao poslati telegram podrške. U razgovoru je iznio svoju bojazan da bi događaji u srednjoj Bosni mogli sve pokvariti, sve nas onemogućiti i dovesti do ostvarenja velike Srbije na račun sukoba Hrvata i Muslimana. Tražio sam od njega da djeluje na Izetbegovića i Tuđmana da se ta crna prognoza ne bi ostvarila. Rekao je da Tuđman ne razumije kako netko izvan tog područja može imati opterećenu savjest za ono što se tamo zbiva.
  
  (Nastaviće se)

• Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(30)
  
  Piše: Dr Ivo Komšić
  
  Izetbegovićeva bonska ponuda Tuđmanu
  
  12. siječnja 1994. (Sarajevo)
  
  Jučer smo se vratili iz Bona. Nijemci su imali ambiciju okupiti nas na temelju tzv. Tuđmanove mirovne inicijative i postići dogovor barem dvije strane. Dvodnevni razgovori u dvorcu Petersberg su završeni bez ikakvog rezultata. Oči svijeta su uzalud bile uprte u egzotični dvorac na brdu iznad Rajne. Lijep utisak je ostavio samo prekrasan suvremeni interijer i nepogrešivo isplanirana organizacija susreta dvije delegacije.
  
  Tuđman je sa svojom ekipom (s Akmadžićem umjesto Bobana) došao s velikom nadom da će njegov mirovni plan biti prihvaćen ( tzv. Tuđmanova inicijativa). Nikad ga nisam vidio tako nemoćnog i jadnog. Nije mu uspijevao pomoći ni staloženi i servilni Granić, ni pomirljivi Akmadžić.
  
  Izetbegović se naslađivao do kraja. Imao sam osjećaj da je na ove pregovore došao zbog te naslade. To nisu bili pregovori već lični obračun. Izetbegović se poigravao s Tuđmanovom nemoći i na bujicu riječi ubjeđivanja, ohrabrivanja, obećavanja, umoljavanja, uopće nije reagirao. Skretao bi razgovor na potpuno nevažne stvari, a u trenucima dok je Tuđman sa žarom objašnjavao svoj plan i njegovu dobrohotnost, on je šarao i crtao neke apstraktne figure na bloku ispred sebe. Kad bi išarao cijeli list onda bi ga lagano prevrtao da bi svi mogli vidjeti njegove "zabilješke" i nastavljao s tim na sljedećem listu. Ni slova nije upisao. S Tuđmanove strane svi su pomno nešto bilježili, a sam Tuđman je u svoj blok upisivao ono što je Izetbegović govorio i ostali. (Sjedili smo svi za jednim stolom, kao za ručkom, i sve je bilo vidljivo).
  
  Izetbegović je neprestano odbijao da razgovara o napisanom Tuđmanovom prijedlogu, vraćajući razgovor stalno na tri točke: izlazak "bosanske republike" na more, administrativna uprava nad Mostarom, razgraničenje u srednjoj Bosni. Tuđman je nastojao da se postigne globalni sporazum pa da se onda unutar njega lakše rješavaju sporna pitanja. Izetbegović, naravno, nije mogao dugo vrdati i morao se izjasniti. Tako je konačno odbio prijedlog o konfederaciji s obrazloženjem da on narod ne može lako uvjeriti u opravdanost takvog saveza s onim s kim sada ratuje, te da je to krajnja odluka koju on ne može donijeti sam i na brzu ruku. Tvrdio je čak da je to neozbiljno i da nije moguće neposredno iz rata s neprijateljem praviti zajedničku državu. Tražio je da se prvo na terenu učine neki pomaci, povuku konkretni potezi koji dokazuju da je savezništvo moguće.
  
  Tuđman je inzistirao na razgraničenju u srednjoj Bosni i tražio da u tzv. Herceg-Bosnu uđu Busovača, Vitez, Novi Travnik, a sve drugo je ostavljao u budućoj "bosanskoj republici". Izetbegović je bio jasan: niti jedna općina iz Bosne ne može pripasti "Hrvatskoj Zajednici Herceg-Bosni". Na Tuđmanov argument da te općine čine sa Hercegovinom određenih 17,5% za "Herceg-Bosnu" i da se ta teritorija ne može ni na jednom drugom mjestu nadoknaditi, on je ležerno odgovarao da to nije njegov problem i da Hrvatska u svakom slučaju dobiva dio teritorije "dok se njegova država raspada". Ovakva argumentiranja su bila na ivici svađe, ali se Tuđman svaki put povlačio, savlađivao svoju srdžbu i nalazio pomirljivi put za nastavak razgovora.
  
  Predvečer, Izetbegović me pozvao u sobu. Pretpostavljao sam da se radi o nečemu važnom. Pošto smo Hido i ja već imali zajedničku inicijativu prema njemu želio sam da on pođe sa mnom. On je prihvatio, a Izetbegović se nije mnogo iznenadio. Bio je otvoren kao da smo sami. Pitao me da li sam spreman otići kod Tuđmana s porukom od njega. Odgovorio sam da to nije problem i da ću to rado učiniti ukoliko ćemo postići odgovarajući sporazum. Hido je šutio i slušao.
  
  - Idi i reci mu da sam spreman napraviti s njim savez. Spreman sam na stvaranje zajedničke države s Hrvatima BiH pod uslovom da BiH bude u međunarodno priznatim granicama. Bez obzira na broj Hrvata u BiH nudim paritetnu vlast i nudim takvu BiH u konfederaciju s Hrvatskom. Želim samo cjelovitu državu. Napravit ćemo vojni savez koji će meni omogućiti uvoz naoružanja preko Hrvatske bez poteškoća. Ne tražim da Hrvati učestvuju u ratu porotiv Karadžića. Tražim samo da mi propusti oružje, ja ću ga sam pobijediti s mojom vojskom. Imamo pravo napraviti zajedničku državu jer nas je Karadžić napao. Srbi koji su lojalni toj državi ostat će s nama. Oni koji nisu te ćemo pobijediti. Idi kod njega i prenesi mu to.
  
  Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Izetbegović je ponudio plan koji za nekoliko mjeseci okončava rat i koji nudi najbolje rješenje za Hrvate BiH. Izašao sam iz njegove sobe kao da sam na krilima. Jedva sam čekao da dođem do Tuđmana. Nazvao sam ga i tražio hitan susret jer imam poruku od Izetbegovića. Tražio je da dođem odmah. Zamolio sam Hidu da ide ponovno sa mnom.
  
  Kada smo ušli kod Tuđmana bez uvoda sam žurio iznijeti mu Izetbegovićevu ponudu. Govorio sam brzo, teško uzimajući zrak kao da sam se s nekim otimao. Lice mu je bilo nepomično. Saslušavši, Tuđman je počeo hodati po sobi. - I on meni nudi cijelu BiH. I on meni nudi cijelu BiH, ponavljao je.
  
  Očekivao sam izliv oduševljenja. Međutim, usta su mu potpuno otišla u stranu kao da je preživljavao strašan i bolan grč. - On nema ništa, a nudi mi cijelu BiH. On kontrolira 13% teritorije.
  
  Počeo je da se smije nekim tankim usiljenim smijehom. Grč na licu nije popuštao. Meni je pred očima bio mrak. Niti sam ga više mogao gledati, niti slušati. Njegovo ismijavanje "ponude" bilo je nepodnošljivo. Nije navodio nikakav argument. Samo smijeh i grč.
  
  Ne znam ni kako sam izašao od njega. Protumarao sam hodnicima do Izetbegovića. Hido me nije ostavljao. Išao je sa mnom.
  
  - Ne prihvaća, odbio je, rekao sam i želio od stida propasti u zemlju.
  
  - Kako odbio, čudio se Izetbegović.
  
  - Odbio, misli da nije realno, odgovorio sam, a u glavi mi je tutnjao njegov infatilni smijeh.
  
  Izebgević je zašutio. Svi smo šutili. Kada smo krenuli, on me zaustavi.
  
  - Možeš li ponovo otići kod njega. Reci da je ovo moja posljednja ponuda. Neka uzme zapadnu Hercegovinu i nek nas ostavi na miru.
  
  Stajao sam nasred sobe i nisam znao kuda krenuti. Kao da su se zidovi stisnuli oko mene i kud god krenem udarit ću u njih.
  
  - Slušajte me dobro, sabrao sam se nekako. - Tu poruku morat ćete mu odnijeti sami. To mu ja neću prenijeti.
  
  Krenuo sam prema vratima. Kod vrata, okrenuo sam se i dodao: od ovoga trenutka ja imam dva neprijatelja i zapamtite da ću se protiv oba podjednako boriti.
  
  Rastao sam se od Biščevića kao u vrućici. Tu noć nisam oka sklopio. Bio sam siguran da je "ponuda" došla do Tuđmana. U meni se pojavila sumnja u njenu dobronamjernost. - Znao sam da je ova druga ponuđena samo da bi bila odbijena, ali što je s onom prvom. Da li je Izetbegović bio siguran da će i ona biti odbijena? Svijet je za mene propao, nikakvi principi više ne postoje, previše je skrivalica. Bojim se izaći na svjetlo dana.
  
  (Nastavice se)

Izetbegović se naslađivao do kraja. Imao sam osjećaj da je na ove pregovore došao zbog te naslade. To nisu bili pregovori već lični obračun. Izetbegović se poigravao s Tuđmanovom nemoći i na bujicu riječi ubjeđivanja, ohrabrivanja, obećavanja, umoljavanja, uopće nije reagirao. Skretao bi razgovor na potpuno nevažne stvari, a u trenucima dok je Tuđman sa žarom objašnjavao svoj plan i njegovu dobrohotnost, on je šarao i crtao neke apstraktne figure na bloku ispred sebe. Kad bi išarao cijeli list onda bi ga lagano prevrtao da bi svi mogli vidjeti njegove "zabilješke" i nastavljao s tim na sljedećem listu. Ni slova nije upisao. S Tuđmanove strane svi su pomno nešto bilježili, a sam Tuđman je u svoj blok upisivao ono što je Izetbegović govorio i ostali. (Sjedili smo svi za jednim stolom, kao za ručkom, i sve je bilo vidljivo).

Idi i reci mu da sam spreman napraviti s njim savez. Spreman sam na stvaranje zajedničke države s Hrvatima BiH pod uslovom da BiH bude u međunarodno priznatim granicama. Bez obzira na broj Hrvata u BiH nudim paritetnu vlast i nudim takvu BiH u konfederaciju s Hrvatskom. Želim samo cjelovitu državu. Napravit ćemo vojni savez koji će meni omogućiti uvoz naoružanja preko Hrvatske bez poteškoća. Ne tražim da Hrvati učestvuju u ratu porotiv Karadžića. Tražim samo da mi propusti oružje, ja ću ga sam pobijediti s mojom vojskom. Imamo pravo napraviti zajedničku državu jer nas je Karadžić napao. Srbi koji su lojalni toj državi ostat će s nama. Oni koji nisu te ćemo pobijediti. Idi kod njega i prenesi mu to.

Grom iz vedra neba wrote:Stvarno kada vidim s kakvim se ljudima Izetbegovi borio, skidam mu kapu do poda. U mojim ocima je veca legenda nego ikad.

Izetbegović se naslađivao do kraja. Imao sam osjećaj da je na ove pregovore došao zbog te naslade. To nisu bili pregovori već lični obračun. Izetbegović se poigravao s Tuđmanovom nemoći i na bujicu riječi ubjeđivanja, ohrabrivanja, obećavanja, umoljavanja, uopće nije reagirao. Skretao bi razgovor na potpuno nevažne stvari, a u trenucima dok je Tuđman sa žarom objašnjavao svoj plan i njegovu dobrohotnost, on je šarao i crtao neke apstraktne figure na bloku ispred sebe. Kad bi išarao cijeli list onda bi ga lagano prevrtao da bi svi mogli vidjeti njegove "zabilješke" i nastavljao s tim na sljedećem listu. Ni slova nije upisao. S Tuđmanove strane svi su pomno nešto bilježili, a sam Tuđman je u svoj blok upisivao ono što je Izetbegović govorio i ostali. (Sjedili smo svi za jednim stolom, kao za ručkom, i sve je bilo vidljivo).

Citat za one koji pljuju po difoltu na Izetbegovica na osnovu naslova, a nisu ni procitali clanak (sto je postao obicaj na ovom forumu):

Idi i reci mu da sam spreman napraviti s njim savez. Spreman sam na stvaranje zajedničke države s Hrvatima BiH pod uslovom da BiH bude u međunarodno priznatim granicama. Bez obzira na broj Hrvata u BiH nudim paritetnu vlast i nudim takvu BiH u konfederaciju s Hrvatskom. Želim samo cjelovitu državu. Napravit ćemo vojni savez koji će meni omogućiti uvoz naoružanja preko Hrvatske bez poteškoća. Ne tražim da Hrvati učestvuju u ratu porotiv Karadžića. Tražim samo da mi propusti oružje, ja ću ga sam pobijediti s mojom vojskom. Imamo pravo napraviti zajedničku državu jer nas je Karadžić napao. Srbi koji su lojalni toj državi ostat će s nama. Oni koji nisu te ćemo pobijediti. Idi kod njega i prenesi mu to.

Vodenjak wrote:

Grom iz vedra neba wrote:Stvarno kada vidim s kakvim se ljudima Izetbegovi borio, skidam mu kapu do poda. U mojim ocima je veca legenda nego ikad.

Izetbegović se naslađivao do kraja. Imao sam osjećaj da je na ove pregovore došao zbog te naslade. To nisu bili pregovori već lični obračun. Izetbegović se poigravao s Tuđmanovom nemoći i na bujicu riječi ubjeđivanja, ohrabrivanja, obećavanja, umoljavanja, uopće nije reagirao. Skretao bi razgovor na potpuno nevažne stvari, a u trenucima dok je Tuđman sa žarom objašnjavao svoj plan i njegovu dobrohotnost, on je šarao i crtao neke apstraktne figure na bloku ispred sebe. Kad bi išarao cijeli list onda bi ga lagano prevrtao da bi svi mogli vidjeti njegove "zabilješke" i nastavljao s tim na sljedećem listu. Ni slova nije upisao. S Tuđmanove strane svi su pomno nešto bilježili, a sam Tuđman je u svoj blok upisivao ono što je Izetbegović govorio i ostali. (Sjedili smo svi za jednim stolom, kao za ručkom, i sve je bilo vidljivo).

Citat za one koji pljuju po difoltu na Izetbegovica na osnovu naslova, a nisu ni procitali clanak (sto je postao obicaj na ovom forumu):

Idi i reci mu da sam spreman napraviti s njim savez. Spreman sam na stvaranje zajedničke države s Hrvatima BiH pod uslovom da BiH bude u međunarodno priznatim granicama. Bez obzira na broj Hrvata u BiH nudim paritetnu vlast i nudim takvu BiH u konfederaciju s Hrvatskom. Želim samo cjelovitu državu. Napravit ćemo vojni savez koji će meni omogućiti uvoz naoružanja preko Hrvatske bez poteškoća. Ne tražim da Hrvati učestvuju u ratu porotiv Karadžića. Tražim samo da mi propusti oružje, ja ću ga sam pobijediti s mojom vojskom. Imamo pravo napraviti zajedničku državu jer nas je Karadžić napao. Srbi koji su lojalni toj državi ostat će s nama. Oni koji nisu te ćemo pobijediti. Idi kod njega i prenesi mu to.

Vidim, smatras da je Dobricina bio pravi alcak, @Grome...
Suze su nam isle zbog njegovog "smisla za shalu"...
Mnogima... Posebno u onih 83% BiH za koje ga nije bilo briga...

Grom iz vedra neba wrote:
Savjetujem saljevanje strave, doduse ne znam kako ces u Svedskoj naci strucnjaka, ali vidim da ti nema druge...dijagnoza: opsjednutost.

zzzzz wrote:
Izebgević je zašutio. Svi smo šutili. Kada smo krenuli, on me zaustavi.

- Možeš li ponovo otići kod njega. Reci da je ovo moja posljednja ponuda. Neka uzme zapadnu Hercegovinu i nek nas ostavi na miru.

Stajao sam nasred sobe i nisam znao kuda krenuti. Kao da su se zidovi stisnuli oko mene i kud god krenem udarit ću u njih.

- Slušajte me dobro, sabrao sam se nekako. - Tu poruku morat ćete mu odnijeti sami. To mu ja neću prenijeti.

Krenuo sam prema vratima. Kod vrata, okrenuo sam se i dodao: od ovoga trenutka ja imam dva neprijatelja i zapamtite da ću se protiv oba podjednako boriti.

(Nastavice se)[/list]

zoom66 wrote:o merhaba shtovani puku......treba li shta saliti?...:D:D

danas wrote:ah Vodenjak, sta ces...

nekima je najvaznije ono nebitno -- vidi ga jes' zajeban, provociro Tudjmana... a ne vide ostatak...
hoce to kad se pravis slijep kod ociju...

zzzzz wrote:
Izebgević je zašutio. Svi smo šutili. Kada smo krenuli, on me zaustavi.

- Možeš li ponovo otići kod njega. Reci da je ovo moja posljednja ponuda. Neka uzme zapadnu Hercegovinu i nek nas ostavi na miru.

Stajao sam nasred sobe i nisam znao kuda krenuti. Kao da su se zidovi stisnuli oko mene i kud god krenem udarit ću u njih.

- Slušajte me dobro, sabrao sam se nekako. - Tu poruku morat ćete mu odnijeti sami. To mu ja neću prenijeti.

Krenuo sam prema vratima. Kod vrata, okrenuo sam se i dodao: od ovoga trenutka ja imam dva neprijatelja i zapamtite da ću se protiv oba podjednako boriti.

(Nastavice se)[/list]

a kad delegati shvate ovo crveno, mozda nesto i bude od nas... do tada... allahimanet...

Grom iz vedra neba wrote:

danas wrote:ah Vodenjak, sta ces...

nekima je najvaznije ono nebitno -- vidi ga jes' zajeban, provociro Tudjmana... a ne vide ostatak...
hoce to kad se pravis slijep kod ociju...

zzzzz wrote:
Izebgević je zašutio. Svi smo šutili. Kada smo krenuli, on me zaustavi.

- Možeš li ponovo otići kod njega. Reci da je ovo moja posljednja ponuda. Neka uzme zapadnu Hercegovinu i nek nas ostavi na miru.

Stajao sam nasred sobe i nisam znao kuda krenuti. Kao da su se zidovi stisnuli oko mene i kud god krenem udarit ću u njih.

- Slušajte me dobro, sabrao sam se nekako. - Tu poruku morat ćete mu odnijeti sami. To mu ja neću prenijeti.

Krenuo sam prema vratima. Kod vrata, okrenuo sam se i dodao: od ovoga trenutka ja imam dva neprijatelja i zapamtite da ću se protiv oba podjednako boriti.

(Nastavice se)[/list]

a kad delegati shvate ovo crveno, mozda nesto i bude od nas... do tada... allahimanet...

Ja bih volio kada bi ti procitala feljton, umjesto da opet kao po obicaju lupetas i boldiras. Kao sto je Tudjman rekao bjesan kao pas> "On mi nudi cjelovitu BiH, a kontrolise 13%", onda je barem jasno i zlonamjernim ljudima sa a priori razvijenim misljenjem da pregovori nisu popodnevna kafica, niti shoping u Merkatoru, nego stalno nadmudrivanje pogotovo u situaciji kada nemas kontrole nad 87% drzave a cinis sve da spasis suverenitet i narod po svaku cijenu. S druge strane, ne daj Boze da si ti isla pregovarati ili kolega iz Svedske, pogotovo vidim da zlatkoljupci ni u miru nisu u stanju da se bore za BiH kada je 51% pod kakvom takvom kontrolom, i kada ne sijevaju granate, nego su olako pljunuli socijaldemokratiji u lice prihvatanjem etnickog principa u Parlamentu. Sta Zlatko kaze to je tako ili njegov Mico, jel tako, nema potrebe za vlastitim misljenjem...

Grom iz vedra neba wrote:

danas wrote:ah Vodenjak, sta ces...

nekima je najvaznije ono nebitno -- vidi ga jes' zajeban, provociro Tudjmana... a ne vide ostatak...
hoce to kad se pravis slijep kod ociju...

zzzzz wrote:
Izebgević je zašutio. Svi smo šutili. Kada smo krenuli, on me zaustavi.

- Možeš li ponovo otići kod njega. Reci da je ovo moja posljednja ponuda. Neka uzme zapadnu Hercegovinu i nek nas ostavi na miru.

Stajao sam nasred sobe i nisam znao kuda krenuti. Kao da su se zidovi stisnuli oko mene i kud god krenem udarit ću u njih.

- Slušajte me dobro, sabrao sam se nekako. - Tu poruku morat ćete mu odnijeti sami. To mu ja neću prenijeti.

Krenuo sam prema vratima. Kod vrata, okrenuo sam se i dodao: od ovoga trenutka ja imam dva neprijatelja i zapamtite da ću se protiv oba podjednako boriti.

(Nastavice se)[/list]

a kad delegati shvate ovo crveno, mozda nesto i bude od nas... do tada... allahimanet...

Ja bih volio kada bi ti procitala feljton, umjesto da opet kao po obicaju lupetas i boldiras. Kao sto je Tudjman rekao bjesan kao pas> "On mi nudi cjelovitu BiH, a kontrolise 13%", onda je barem jasno i zlonamjernim ljudima sa a priori razvijenim misljenjem da pregovori nisu popodnevna kafica, niti shoping u Merkatoru, nego stalno nadmudrivanje pogotovo u situaciji kada nemas kontrole nad 87% drzave a cinis sve da spasis suverenitet i narod po svaku cijenu. S druge strane, ne daj Boze da si ti isla pregovarati ili kolega iz Svedske, pogotovo vidim da zlatkoljupci ni u miru nisu u stanju da se bore za BiH kada je 51% pod kakvom takvom kontrolom, i kada ne sijevaju granate, nego su olako pljunuli socijaldemokratiji u lice prihvatanjem etnickog principa u Parlamentu. Sta Zlatko kaze to je tako ili njegov Mico, jel tako, nema potrebe za vlastitim misljenjem...

Vodenjak wrote:@Danas, pretpostavljam da je @Gromu i slicnima mnogo zao i krivo sto sam ipak uspio da se izvucem ispod cetnicke kame...

Da me je dokacila, mogli bi on i njegovi pajdasi mnogo glasnije da brane lik i djelo Dobricine koji se za mene i slicne borio...

Merhametom svojim!

zoom66 wrote: ...u shvedskoj nemiri......ma zdrrravo....

Grom iz vedra neba wrote: Tvoj problem je sto mnogo pretpostavljas o tome kako "slicni" razmisljaju. Ja vidim takodjer da ti sebi dajes konstanto pravo da vrijedjas ljude ili ih ismijavas (iako ni "Dobricina" nije uvreda iako je pokusaj).

Grom iz vedra neba wrote: Uglavnom, ljut si na Izetbegovica, a ja tvrdim da je to manifest tvoje frustracije, a Izetbegovic ti je samo kanalisao frustraciju, sto je ocigledno prema svakoj temi na kojoj se pomene Izetbegovic, a ti se pojavis da pljunes barem jednom za raju?!

danas wrote:

Grom iz vedra neba wrote:

danas wrote:ah Vodenjak, sta ces...

nekima je najvaznije ono nebitno -- vidi ga jes' zajeban, provociro Tudjmana... a ne vide ostatak...
hoce to kad se pravis slijep kod ociju...

a kad delegati shvate ovo crveno, mozda nesto i bude od nas... do tada... allahimanet...

Ja bih volio kada bi ti procitala feljton, umjesto da opet kao po obicaju lupetas i boldiras. Kao sto je Tudjman rekao bjesan kao pas> "On mi nudi cjelovitu BiH, a kontrolise 13%", onda je barem jasno i zlonamjernim ljudima sa a priori razvijenim misljenjem da pregovori nisu popodnevna kafica, niti shoping u Merkatoru, nego stalno nadmudrivanje pogotovo u situaciji kada nemas kontrole nad 87% drzave a cinis sve da spasis suverenitet i narod po svaku cijenu. S druge strane, ne daj Boze da si ti isla pregovarati ili kolega iz Svedske, pogotovo vidim da zlatkoljupci ni u miru nisu u stanju da se bore za BiH kada je 51% pod kakvom takvom kontrolom, i kada ne sijevaju granate, nego su olako pljunuli socijaldemokratiji u lice prihvatanjem etnickog principa u Parlamentu. Sta Zlatko kaze to je tako ili njegov Mico, jel tako, nema potrebe za vlastitim misljenjem...

da li bi bio ljubazan i dao komentar na izetbegovicevu ponudu tudjmanu da "uzme zapadnu hercegovinu"?

pojasni nam, ti koji odgovorno tvrdis da sve znas, sta je ovdje u pitanju: da li je ovo evandjelisticka konspiracija u cilju blacenja muslimana ili komsic nije tacno preveo izetbegoviceve rijeci na engleski ? ili je ovo jednostavno jedan 'lazni' feljton, podmetnut od ubacenih elemenata sa serbian cafea?

hvala lijepo.

danas wrote:

Grom iz vedra neba wrote: Tvoj problem je sto mnogo pretpostavljas o tome kako "slicni" razmisljaju. Ja vidim takodjer da ti sebi dajes konstanto pravo da vrijedjas ljude ili ih ismijavas (iako ni "Dobricina" nije uvreda iako je pokusaj).

vs.

Grom iz vedra neba wrote: Uglavnom, ljut si na Izetbegovica, a ja tvrdim da je to manifest tvoje frustracije, a Izetbegovic ti je samo kanalisao frustraciju, sto je ocigledno prema svakoj temi na kojoj se pomene Izetbegovic, a ti se pojavis da pljunes barem jednom za raju?!