Forum Klix.ba

kolega wrote:

Serenity wrote:... upravo govore istinu ...

da, samo treba imati u vidu o kojoj vrsti ljubavi se radi

Haqqani wrote:GAZEL O SMRTI


Kad preselim, kad moj tabut,

svakom, da sam mrtav, zbori,

ne mislite da me tuga

za svijetom ovim mori!



Nek ne cvili za mnom niko,

nek ne kaže:"Šteta, šteta",

jer je šteta bit šejtanov,

pa ić' tamo, gdje se gori!



Na dženazi mojoj nek se

ne tuguje zbog rastanka

jer baš tada dušom mojom

sreća sastanka žubori.



Kad me spuste u grob, niko

nek ne kaže:"Sasvim nesta!"

jer društvima dženetlija

grob-samo paravan tvori!



Kada vidiš da me spuste,

smatraj da me tada dižu.

Zar na nebu sunce, mjesec,

kada zađe manje gori?



Ti sve misliš to je suton,

Ne, svitanje to je pravo,

jer spuštanjem tijela u grob,

radi se o duše zori.



Koje sjeme ne proklija,

kad ga zemlja u se primi?

Pa kako u proživljenje

da mi dušu sumnja mori?



Iz bunara izvadi se

potopljena kofa puna.

Stog ne plače duh Jusufov

dok se tijelo s jamom bori.



Kad zatvoriš jedan otvor,

tad se drugi sam otvara.

Pa nek se zbog moje smrti

ni riječ tuge ne prozbori!



Mevlana Dželaludin Rumi
(1207-1273)

merjema_a wrote:

Haqqani wrote:GAZEL O SMRTI


Kad preselim, kad moj tabut,

svakom, da sam mrtav, zbori,

ne mislite da me tuga

za svijetom ovim mori!



Nek ne cvili za mnom niko,

nek ne kaže:"Šteta, šteta",

jer je šteta bit šejtanov,

pa ić' tamo, gdje se gori!



Na dženazi mojoj nek se

ne tuguje zbog rastanka

jer baš tada dušom mojom

sreća sastanka žubori.



Kad me spuste u grob, niko

nek ne kaže:"Sasvim nesta!"

jer društvima dženetlija

grob-samo paravan tvori!



Kada vidiš da me spuste,

smatraj da me tada dižu.

Zar na nebu sunce, mjesec,

kada zađe manje gori?



Ti sve misliš to je suton,

Ne, svitanje to je pravo,

jer spuštanjem tijela u grob,

radi se o duše zori.



Koje sjeme ne proklija,

kad ga zemlja u se primi?

Pa kako u proživljenje

da mi dušu sumnja mori?



Iz bunara izvadi se

potopljena kofa puna.

Stog ne plače duh Jusufov

dok se tijelo s jamom bori.



Kad zatvoriš jedan otvor,

tad se drugi sam otvara.

Pa nek se zbog moje smrti

ni riječ tuge ne prozbori!



Mevlana Dželaludin Rumi
(1207-1273)

Jedna od meni najdražih.Samo što znam ovu verziju.

Na dan smrti ,kad moj tabut da sam mrtav kaže svima,
ne pomisli u srcu mome za prašnim svijetom tuge da ima.

Ne plači zamnom i ne rkaži:"Oh,žalosti!Vaj, žalosti!"
žaliti za onim treba ko plijen bude šejtanima.

Ne kaži da rastanak je kad ponesu tijelo moje,
jer tek tada stiže vrijeme žuđenijem sastancima.

Kad mi tijelo u grob spuste nemoj tada:"Zbogom!"reći,
grob je ovom svijetu zastor pred rajskijem vrtovima.

Crnom zemljom kad me zaspu ne pomisli da me nema,
Sunce,Mjesec zar nestaju sa njihovim zalascima.

Misliš smrt je utrnuće,a svitanje to je pravo,
kada tijela grob zarobi,duše smatraj slobodnima.

Koje sjeme ne proklija kad ga se u zemlju baci?
zar u sjeme čovjekovo sumnji,onda,mjesta ima?!

Zar vedro vodom ne napuniš kada ga u bunar baciš?
U Jusufov bunar upada duša;gdje je tu razlog jadanjima?

Zato bolje je zatvori usta,a na lice osmjeh stavi,
jer zbog čega ovdje plačeš tamo je povod radostima.

HANEFIJSKI UČENJACI O RUMIJU:

Poznati hanefijski učenjak Bedruddin el-Ajni, komentator Buharijinog „Sahiha“ (umro 855.) posjetio je 823 godine Konju i sreo se sa mevlevijama. Pročitao je „Mesneviju“ i rekao je za Dželaluddina Rumija:

„Napisao je ’Mesneviju’, u kojoj je mnoštvo stvari koje su po Kur’anu i Sunnetu odbačene. Ona je bila uzrok zablude velikog broja ljudi. Mevlevije pretjerano hvale Rumija, toliko da bi se za njih moglo reći da su napustili Muhammedovu, sallAllāhu alejhi we sellem, vjeru.“[7]

Detaljnu biografiju Dželaluddina Rumija (604.-672.) zabilježio je Šemsuddin Ahmed el-Eflaki (umro 761. h.g., murid i sluga Rumijevog sina, hafiz ’’Mesnevije’’) u knjizi ’’Menakibul-arifin’’ (prijevod na arapski jezik), koje su dovoljne svakom pametnom i razumnom čovjeku u prepoznavanju pravog Rumijevog lica.

El-Eflaki veli:
„Rekao je jedan islamski pravnik, koji je potonuo u moru dunjalučkih užitaka:
’Nije dozvoljeno činiti sedždu stvorenju. ’Rekao je to, i time povrijedio osjećaje mevlevija!
Kada je to čuo Rumi, rekao mu je: „Griješniče jedan! Zašto da ne činim sedždu i na taj način iskažem žrtvu onome ko me spasio od šejtanovih spletki, olakšao put slobode, i poklonio novi život?”[1]

Rekao je Sultan Veled:

„Neki čovjek se požalio Rumiju zbog toga što ga ljudi stalno zapitkuju kako je Rumi mogao nazvati „Mesneviju“ Qur’anom, rekavši mu da je njegov odgovor na ta zapitkivanja bio: ’Zato što je on tefsir Qur’ana’. Kaže: Kad je to Mevlana čuo, zašutio je tren, a zatim u srdžbi povikao: „Psu i magarče jedan, a zašto „Mesnevija“ ne bi bila Qur’an? Šta je „Mesnevija“ drugo do svjetlo Allāhovih tajni.“[2]

Jednog dana Rumi upita Sirijanosa:

’Šta kršćanski teolozi vele za Isaā? ’Vele da je Bog’- odgovori Sirijanos. „Reci im da je Muhammed veći bog od njihovog boga“- uzvrati mu Rumi, i to ponovi tri puta.“[3]

U uvodu „Mesnevije’’, koju je Rumi napisao na arapskom jeziku, kaže se:

„...Ona je u rukama plemenitih i čestitih izaslanika- meleka! Oni dozvoljavaju samo čistima da je dodiruju! Ona je objava od Gospodara svjetova, kojoj laž ne može prići ni sa desne ni sa lijeve strane! Allāh je čuva i nadzire, a ko to bolje od Njega čuva, i ko je milostiviji od Njega?“

Kaže Rumi u stihu br. 2437:

„Nije žena ta koja se voli, nego je ona svjetlo Božije. Reci: „Stvoritelj je ona“ ili „nije stvorena“ – isto je![4]

Kaže u stihu br 1319:

„Šejh je kao Bog, radi ono što radi bez ikakvih instrumenata, podučava svoje muride bez ijedne riječi.“[5]

Kaže u stihu br. 1345:

„Kada čovjeka osvjetli Božija svjetlost, prihvatljvo je da mu meleki sedždu čine, jer Allāh ga je odabrao! Tako isto je prihvatljivo da mu sedždu učini čovjek čija se duša očistila od sumnji i oholosti, i nalikuje melekima.“[6]


________________________________________
[1] „Menakibul-arifin“, 2/75
[2] „Menakibul-arifin“, 1/490
[3] „Menakibul-arifin“, 1/471
[4] Kefafi, Mesnevija, 1/304 stranica, Izdavačka kuća „El-Asrijje“, Bejrut. 1966
[5] Kefafi, Mesnevija, 2/140
[6] Kefafi, Mesnevija, 2/142, 143
[7] El-Ajni, „Akdul-Džuman fi tarihi ehli-z-zeman“, uz naučnu obradu Muhammeda Muhammeda Emina, „El-Hej’etul-misrijjettul-amme llkitab“, 1408. h.g. Kairo

lilla wrote:The truth was a mirror in the hands of God. It fell, and broke into pieces. Everybody took a piece of it, and they looked at it and thought they had the truth.

kolega wrote: 

Mi smo poput mlina, a srce zrno kukuruza,
Zar mlin poznaje svrhu okretanja toga?

Tijelo naše kamen je, a voda mis'o njegova,
Kamen kaže - šta tok nosi samo voda zna.

Voda veli - o tajni ovoj pitaj mlinara,
On me spušta sa visina, on bit moju zna.

Mlinar kaže - o ti što za hljebom žudiš,
Ak' se točak ne okreće neće biti ni brašna.

Mnoga mudrost leži u procesu ovom,
Ušuti, o tajni ovoj pitaj ti Allaha.

 

sheilak wrote:" Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it. "

tridesete wrote:

sheilak wrote:" Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it. "

fatamorgana wrote:

tridesete wrote:

sheilak wrote:" Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it. "

tridesete wrote:Sve na kocku zbog ljubavi stavi,
ako si pravo ljudsko biće.
Ako nisi, napusti
ovaj skup.
Polovična srčanost ne doseže
do uzvišenosti. Kreneš
da nađeš Boga, a onda se svako malo
zaustavljaš i traćiš vreme
u drumskim kafanama lišenim duha.

Rumi