#76
Posted: 04/07/2006 00:16
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=9&isasp=
Prvi intervju Nasera Orića po dolasku kući
U Hagu sam saznao informacije o užasnim srpskim zločinima
Drago mi je što svojim ponašanjem ni u jednom trenutku nisam uprljao obraz domovine niti pravedne borbe mojih boraca
- Ni na koga se ne ljutim, pa čak ni na one koji su mi svojim što javnim, što tajnim istupima otežavali dokazivanje istine pred Sudom u Hagu. Jednostavno, halalim im svima. Drago mi je što u ove tri godine svojim ponašanjem ni u jednom trenutku nisam uprljao obraz domovine niti pravedne borbe mojih poginulih boraca - bile su riječi koje je Naser Orić, nakon neprospavane noći po dolasku iz Haga, izgovorio u prvom intervjuu ekskluzivno datom za "Dnevni avaz".
Kakav je osjećaj biti napokon slobodan, posebno što su tužioci tražili da budete kažnjeni sa 18 godina zatvora? Izgleda li sve pomalo nestvarno?
- Pa, sretan sam. Nisam sretan što sam kažnjen sa dvije godine zatvora. To je sudska odluka i ja neću o njoj govoriti. Moji advokati time će se baviti. No, nakon svega što sam vidio u raznim dokumentima i što sam u ličnim kontaktima saznao od haških pritvorenika "suprotne strane", ponosan sam što sam branio svoj narod, pa makar cijena bila i ovih više od tri godine provedene u zatvoru.
Dokazi u ovom predmetu više su rekli o "njima" nego o meni. Iskreno, da su četnici znali šta će se o njima sve saznati kroz moj predmet, i sami bi činili sve da me što prije izbave iz Haga. Svaki dan mog boravka gore bio je nova užasna informacija o zločinima koje su činili ili imali namjeru učiniti.
Žalim Stankovića
Ima li razlike između onoga što ste vidjeli u dokumentima o kojima govorite i onoga što su vam vaši haški sustanari, Srbi s kojima ste u zatvoru kontaktirali, ispričali?
- Ima, kako nema. Dokumenti su mila majka šta su mi ispričali neki od njih, posebno Miroslav Deronjić. On je bio direktno na vezi s Karadžićem od 1992. godine i ispričao mi je kako su tekle operacije počev od ubistava Bošnjaka u školi "Vuk Karadžić", zatim Glogovoj... pa do onih 1995. godine kada je pobijena Srebrenica.
Ništa nije krio. Karadžić mu je naređivao gdje treba pobiti ljude. Znao sam i ja mnogo, ali nisam znao ko je sve od onih koji su još na slobodi u ovome učestvovao. Posebno sam zaprepašten ulogom srbijanskog vrha u svemu tome.
Srbijanski ministar Zoran Stanković, negodujući zbog presude koja Vam je izrečena, zatražio je obnavljanje procesa protiv Vas.
- Čuo sam sinoć njegov komentar i ne znam da li da se smijem ili da ga žalim. Naravno, on ima mnogo razloga zbog kojih daje ovakve izjave. Saznao sam da su obdukcije sve do jednog ubijenog Bošnjaka u Zvorniku, Bratuncu i Srebrenici i Vlasenici od 1992. do 1995. godine djelo njegovih ruku. On sve ove godine taji gdje su masovne grobnice, posebno one iz 1992. Vjerujem da dolazi i njegovo vrijeme. Samo treba vjerovati u pravdu.
Za običnog čovjeka u Bosni malo je čudno što ste imali prisniji odnos s nekim od pritvorenika. Kako je to izgledalo, s kim ste se u zatvoru družili?
- Možda je čudno, ali to su ljudi s kojima se srećete svakog dana. Ja se nisam libio kontakata i razgovora. Šešelj je posebna priča. Znam da mi je zavidio na braniocima i stalno govorio: "Gde si bre pronašao ove advokate." Neki su mi se obraćali: "Gdje si, heroj", a ja njima: "Evo me, predsjedniče."
Pa, čovjek bi poludio da se ne prilagodi. Naravno, nije bilo zbora o kontaktima s onima koji su osmislili ubistvo Srebrenice. Intenzivno sam se družio s generalom Hadžihasanovićem, Isakom Muslijem, Lahijem Brahimajem i još nekima. Jadranko Prlić zvao me "heroj", ali najveća "šega" bili su Šešelj i Tuta. Roman bih mogao napisati...
Nevjerovatni Milošević
Jeste li kad razgovarali s Miloševićem?
- U dva-tri navrata. Jednom mi je prišao i rekao: "Orić, napiši mi bre izvještaj o stanju u Srebrenici u toku rata, treba mi to." Ja mu kažem: "Pa, predsjedniče, vi imate bolje informacije od mene, zašto bih vam to pisao", a on meni: "Dobro, ali dobro je da imam i vaše viđenje te situacije." Nasmijao sam se. Pa, on je stvarno nevjerovatan čovjek...
Odbili ste se upisati u knjigu žalosti kad je Milošević umro?!
- Da smo načisto: kako da žalim za onim čija je politika učinila da izgine toliko nevinih ljudi. Meni niko nije nudio da se upišem u tu knjigu, ali su mi kazali da je ona otvorena i da svako ko hoće da se upiše to može učiniti.
Vjerovao sam u Boga i imao povjerenja u advokate
- Znao sam da je srpska vizija bila da ja budem uzrok za ono što su oni počinili 1995. godine. Bio sam svjestan tih optužbi, ali mislim da nikad u životu nisam bio čvršći, jer sam vidio da gomilaju laži protiv mene.
U svemu mi je pomogla vjera u Boga, ali i povjerenje koje sam imao u advokate Vasviju Vidović i Džona Džonsa (John Jones). Oni su sa svojim timom istražitelja iskopali toliko dokaza za koje nisam mogao ni sanjati da postoje. Odbrana je radila dan i noć.
Osoblje me simpatiziralo
- I pritvor i Sud i sve te institucije imaju pravila ponašanja. Ja sam ih zaista poštovao i pridržavao ih se. Službeno osoblje u pritvoru je strogo profesionalno, ali ja sam imao sa svima korektne odnose. Mislim da sam im čak bio simpatičan. Malo ko bi prošao pored mene a da mi ne kaže: "Haj Naser."
Razgovarala: Almasa HADŽIĆ
pravda uvijek pobjeđuje
Prvi intervju Nasera Orića po dolasku kući
U Hagu sam saznao informacije o užasnim srpskim zločinima
Drago mi je što svojim ponašanjem ni u jednom trenutku nisam uprljao obraz domovine niti pravedne borbe mojih boraca
- Ni na koga se ne ljutim, pa čak ni na one koji su mi svojim što javnim, što tajnim istupima otežavali dokazivanje istine pred Sudom u Hagu. Jednostavno, halalim im svima. Drago mi je što u ove tri godine svojim ponašanjem ni u jednom trenutku nisam uprljao obraz domovine niti pravedne borbe mojih poginulih boraca - bile su riječi koje je Naser Orić, nakon neprospavane noći po dolasku iz Haga, izgovorio u prvom intervjuu ekskluzivno datom za "Dnevni avaz".
Kakav je osjećaj biti napokon slobodan, posebno što su tužioci tražili da budete kažnjeni sa 18 godina zatvora? Izgleda li sve pomalo nestvarno?
- Pa, sretan sam. Nisam sretan što sam kažnjen sa dvije godine zatvora. To je sudska odluka i ja neću o njoj govoriti. Moji advokati time će se baviti. No, nakon svega što sam vidio u raznim dokumentima i što sam u ličnim kontaktima saznao od haških pritvorenika "suprotne strane", ponosan sam što sam branio svoj narod, pa makar cijena bila i ovih više od tri godine provedene u zatvoru.
Dokazi u ovom predmetu više su rekli o "njima" nego o meni. Iskreno, da su četnici znali šta će se o njima sve saznati kroz moj predmet, i sami bi činili sve da me što prije izbave iz Haga. Svaki dan mog boravka gore bio je nova užasna informacija o zločinima koje su činili ili imali namjeru učiniti.
Žalim Stankovića
Ima li razlike između onoga što ste vidjeli u dokumentima o kojima govorite i onoga što su vam vaši haški sustanari, Srbi s kojima ste u zatvoru kontaktirali, ispričali?
- Ima, kako nema. Dokumenti su mila majka šta su mi ispričali neki od njih, posebno Miroslav Deronjić. On je bio direktno na vezi s Karadžićem od 1992. godine i ispričao mi je kako su tekle operacije počev od ubistava Bošnjaka u školi "Vuk Karadžić", zatim Glogovoj... pa do onih 1995. godine kada je pobijena Srebrenica.
Ništa nije krio. Karadžić mu je naređivao gdje treba pobiti ljude. Znao sam i ja mnogo, ali nisam znao ko je sve od onih koji su još na slobodi u ovome učestvovao. Posebno sam zaprepašten ulogom srbijanskog vrha u svemu tome.
Srbijanski ministar Zoran Stanković, negodujući zbog presude koja Vam je izrečena, zatražio je obnavljanje procesa protiv Vas.
- Čuo sam sinoć njegov komentar i ne znam da li da se smijem ili da ga žalim. Naravno, on ima mnogo razloga zbog kojih daje ovakve izjave. Saznao sam da su obdukcije sve do jednog ubijenog Bošnjaka u Zvorniku, Bratuncu i Srebrenici i Vlasenici od 1992. do 1995. godine djelo njegovih ruku. On sve ove godine taji gdje su masovne grobnice, posebno one iz 1992. Vjerujem da dolazi i njegovo vrijeme. Samo treba vjerovati u pravdu.
Za običnog čovjeka u Bosni malo je čudno što ste imali prisniji odnos s nekim od pritvorenika. Kako je to izgledalo, s kim ste se u zatvoru družili?
- Možda je čudno, ali to su ljudi s kojima se srećete svakog dana. Ja se nisam libio kontakata i razgovora. Šešelj je posebna priča. Znam da mi je zavidio na braniocima i stalno govorio: "Gde si bre pronašao ove advokate." Neki su mi se obraćali: "Gdje si, heroj", a ja njima: "Evo me, predsjedniče."
Pa, čovjek bi poludio da se ne prilagodi. Naravno, nije bilo zbora o kontaktima s onima koji su osmislili ubistvo Srebrenice. Intenzivno sam se družio s generalom Hadžihasanovićem, Isakom Muslijem, Lahijem Brahimajem i još nekima. Jadranko Prlić zvao me "heroj", ali najveća "šega" bili su Šešelj i Tuta. Roman bih mogao napisati...
Nevjerovatni Milošević
Jeste li kad razgovarali s Miloševićem?
- U dva-tri navrata. Jednom mi je prišao i rekao: "Orić, napiši mi bre izvještaj o stanju u Srebrenici u toku rata, treba mi to." Ja mu kažem: "Pa, predsjedniče, vi imate bolje informacije od mene, zašto bih vam to pisao", a on meni: "Dobro, ali dobro je da imam i vaše viđenje te situacije." Nasmijao sam se. Pa, on je stvarno nevjerovatan čovjek...
Odbili ste se upisati u knjigu žalosti kad je Milošević umro?!
- Da smo načisto: kako da žalim za onim čija je politika učinila da izgine toliko nevinih ljudi. Meni niko nije nudio da se upišem u tu knjigu, ali su mi kazali da je ona otvorena i da svako ko hoće da se upiše to može učiniti.
Vjerovao sam u Boga i imao povjerenja u advokate
- Znao sam da je srpska vizija bila da ja budem uzrok za ono što su oni počinili 1995. godine. Bio sam svjestan tih optužbi, ali mislim da nikad u životu nisam bio čvršći, jer sam vidio da gomilaju laži protiv mene.
U svemu mi je pomogla vjera u Boga, ali i povjerenje koje sam imao u advokate Vasviju Vidović i Džona Džonsa (John Jones). Oni su sa svojim timom istražitelja iskopali toliko dokaza za koje nisam mogao ni sanjati da postoje. Odbrana je radila dan i noć.
Osoblje me simpatiziralo
- I pritvor i Sud i sve te institucije imaju pravila ponašanja. Ja sam ih zaista poštovao i pridržavao ih se. Službeno osoblje u pritvoru je strogo profesionalno, ali ja sam imao sa svima korektne odnose. Mislim da sam im čak bio simpatičan. Malo ko bi prošao pored mene a da mi ne kaže: "Haj Naser."
Razgovarala: Almasa HADŽIĆ
pravda uvijek pobjeđuje
