Forum Klix.ba

Bogami, ako budes nastavila pricatio tati prvaku Juge u borilackim vjjestinama i o kik boxu nikad se ti neces udati. Pazi sta ti kazem.

Dovoljno je pogledati ulaganja i odnos sarajevskih sportista prema klubu i samom sportu, i usporediti ga sa onima iz Širokog Brijega i sve će biti jasno.
Tačno je to da naši sportisti nemaju tim stručnjaka koji će im "rukovoditi" svim aspektima života, od broja treninga do ishrane i izbora sexualnih partnera ali iskreno, da shvatiš da ne možeš biti vrhunski sportista i provoditi svaki petak i subotu veče sa cigarom u jednoj i tequillom u drugoj ruci i nije ti potreban nikakav stručnjak. Na prste se mogu prebrojati oni koji vode sportski život.

A da ne govorimo o uticaju prezimena za uspjeh u mnogim kolektivnim sportovima u Sarajevu. I onda ti objasni nekom talentovanom dječaku od 15 godina da treba nastaviti trenirati iako grije klupu samo zbog činjenice da na njegovom mjestu igra neko sa pogodnim prezimenom.

Zlatni naši dzudisti i karatisti...

Angela wrote:

MRAVOJED wrote:Da, jadna Srbija, nikako to nije zaslužila.

Moze li se i o cemu govoriti da ne pocne poredjenje sa onima lijevo i desno? Pa odmah jos jedan sloj krivice, pa opravdanja, i onda opet kukanje...

Luzeri, nema sta.

Krivog čovjeka citiraš.

smib wrote:Vidim ja da se ti i ja Horni nikako ne razumijemo.I tu se mi u osnovi razlikujemo. ja vas (kao i cijelu BIH) doživljavam kao svoje najro?enije, vi ćete Hrvatsku uvijek gledati kao neko strano tijelo. Šteta.

...pa onda

smib wrote:Pa onda se lijepo prepucavajte do sudnjeg dana i gledajte kako vam život prolazi mimo. I krivite sve one oko vas.

Ovako je govorila moja rodbina kada mi je stvarno bila potrebna pomoc...licemjerje...

Kame:

Poserem se ja tebi na glavu!

Kame, ti si jedno krajnje neodgojeno derište.

Horny, ne brini, shvatih. Jeste da su me neki sa foruma već odavno uvjeravali u isto, ali što ćeš, ja se eto u sve moram sama uvjeriti.

Vratio bi se na pocetak, i osvrnuo na FK Zeljeznicar. Nazalost moj zivot nije odredila pobjeda KK Bosna u finalu lige prvaka, vec poraz od Videotona. I to je usud, jer Osim nije imao gubitnicki mentalitet, daleko od toga, ali je jednostavno dvije najvaznije utakmice u karijeri izgubio. (ovu i onu protiv Argentine u polufinalu svjetskog) Zakljucak: mi smo mali, provincijski grad i rijetko dobijamo prilike, a kad ih dobijemo - onda obicno izgubimo.
(sto se Sirokog tice oni su tolika provincija da i nemaju sta da izgube)

Katastrofa je da niko bar nije namjestio da u I ligu udje Velez a ne Buducnost iz Banovica. Eto i zato ovako nama prolazi zivot.
A da ne govorim da i ovaj rat nismo ni dobili ni izgubili. (on je valjda bio -nerijeseno) A kako rat moze biti nerjesen?

Pricat' ce ti jednom svasta, boljima se tesko prasta, znas smib?


Jesi li ti drukcija od kameta nazivajuci mene primitivcem?

kame je dao bosanski, a ti istarski smek-samo je tu razlika



smib, ja se nikada necu odricati prijatelja zato sto imaju suprotno misljenje od mene, sto su mozda u zatvoru, sto gledaju pornice ili cak sto navijaju za FK Sarajevo. Mislio sam da kao jedna zivotno iskusnija gospodjica imas to u svijesti, no ti si se spustila na razinu skolske klupe i prepucavanja za vrijeme velikog odmora.

p.s. to sto ti netko prica o meni samo mi imponira, vidis, meni o tebi nitko ne prica niti me upozorava cuj upozorava madre di dio, jer me smatraju dovoljno zrelim i ravnopravnim da se sam mogu nositi s problemima i napadima
No da mi zatrebaju, bili bi tu. Zapitaj se sama je l' to slucaj i s tobom?

tempora wrote:I to ti je parametar zivljenja Don?

c c c Zagreb i Saarjevo?
ne moze se porediti, jer je jednostavno Sarajevo za Zagreb posljednja rupa na svirali...

Kroz ovu temu se potpuno tendenciozno provukla i Hrvatska, zut! Bog te pitaj zasto. Ali uvijek ima zasto. Ne mogu da odolim da nesto ne dodam oko Lijepe Nase. 1942 su ustase streljale dio moje porodice, 1992 su probali to isto. Hrvatska meni uopce nije strano tijelo. Ma kakvi - obrnuto: neprestano sam na oprezu. Nas su nasi susjedi naucili da i kama ima dva lica.

ESOTHERIA REIKI - 5 nacela

1. Samo danas nemoj se ljutiti
Ljutnja je razarajuci osjecaj , kojeg smo proizveli obicno zbog odredjenog sukoba misljenja ili nevladanja drugih prema nasim zamislima. Zeljeli bismo imati sve pod svojom kontrolom i kada to nije slucaj, osjecamo ljutnju prema drugima jer nije onako kako smo si mi zamislili. Ona moze biti usmjerena i protiv nas samih i to onda kada ucinimo nesto sto je ispod nasih zamisljenih granica. U vecini slucajeva to je skoro uvijek. Svaki od nas postavi sebi neke ciljeve koje zeli postici. To su obicno vrlo visoki kriteriji koje je vrlo tesko doseci i kad god smo ispod njih, ljuti smo na sebe ili na druge. Ljutnja nije nase prirodno stanje. Taj osjecaj u nama izaziva nemir i mi se ne osjecamo dobro. Ponekad smo ljuti a da toga cak nismo niti svjesni. Kada takav osjecaj potraje duze vrijeme tada "zvona pocinju zvoniti na uzbunu". Razmislimo svaki o sebi; dali ih cujemo? Jer ako ih ne cujemo ili ako ih ne zelimo cuti, tada otvaramo mogucnost da prihvatimo ljutnju kao nacin zivota. A to je onda vrlo lose, posebno za nas same. Otvaramo vrata agresivnosti koju usmjeravamo prema sebi i mogucnosti oboljenja na fizickoj ravni. Pokusajmo u trenutku ljutnje zastati na tren i upitati se; tko je to ljut i na koga smo ljuti. Prepoznajmo svrhu svoje ljutnje. Sto zelimo njome postici. Prema kome je usmjeravamo i sto time zelimo poruciti. Zatvorimo tada na trenutak oci i pogledajmo sto se u nama desava. Umirimo se. Disimo polako. Disimo i pratimo kolanje zraka kroz nase nosnice do samih pluca i istim putem natrag. Ispunimo sebe dahom. Pustimo da se udah i izdah smire, da postanu dio nas samih. Pustimo da nas dah koji je zivot, ispuni u cijelosti. Osvjestimo da je dah dio Izvora koji je zivot. Opustimo se i dozvolimo da nas dah polako uvede u istinsku dubinu naseg bica...Ne zurimo. Dajmo sebi vremena da iz izvanjskog dodjemo do sebe. Tko smo mi? Dali smo mi ljutnja? Dali smo mi nesto drugo? Sto smo mi i tko smo mi?
Pustimo da nam srce ispuni postojanje. Pustimo da udahnemo zivot. Tko smo mi da bude po nasoj volji? Zar zivot nije nesto drugo? Osvjestimo osjecaj ljutnje u sebi i bez obzira prema kome je usmjeren; OTPUSTIMO ga kroz izdah. Otpustimo ga. Recimo u sebi; "Ovog trenutka otpustam sve osjecaje koji nisu dio mene. Ja sam neovisan o tim osjecajima. Otvaram sebe dotoku svih energija svjetla. Molim da me ispune, da svaku moju stanicu osnaze i da me priklone Univerzalnim zakonima. Ja sam djelic reda u Bozjem postojanju i ne narusavam taj red ni u cemu. Ja sam mir i spokoj. U meni cvjeta ljubav i razumijevanje za svako postojanje. Iz moga srca sada krece poruka svijetu; mir sa vama... mir sa vama... mir svakom bicu...istoku i zapadu, sjeveru i jugu...mir, mir, mir". Dozvolite sebi da vas taj mir ispuni. Ostanite u sebi toliko dugo dok vas mir ne ispuni u cijelosti. I budite spokojni.

2. Samo danas nemoj se brinuti
Sto ce s nama biti sutra, sto prekosutra, sto ce biti ako obolim, sto ako dobijem otkaz?...i tako unedogled. Takvih pitanja mozemo smisliti tisuce i tisuce. I sto kada ih toliko smislimo? Dali ce se nesto promijeniti? I zasto smo ih uopce smislili. Samo zato sto bi se nesto moglo dogoditi a za to nesto nismo jos spremni. Moglo bi se nesto dogoditi sto je van nase kontrole. Nesto neocekivano. Promislimo kako je tesko plivati protiv vodene struje. Isto tako je tesko boriti se protiv necega sto tezi da se dogodi. Zasto se toliko opiremo prirodnom toku. Svaki dogadjaj ma kakav on bio donosi nesto dobro, neki novi pocetak necega cega u tom trenutku jos mozda nismo svjesni. Ovaj svijet funkcionira upravo zato jer ima svoje suprotnosti, upravo zato sto u njemu ima jin-a, koliko i jang-a. I sada bi mi taj odnos htjeli promijeniti. To nije u skladu s Univerzalnim redom. Sve, ama bas sve sto se dogadja ima svoj uzrok u nekom djelu koje smo vec ucinili i upravo je logicno da se upravo takav dogadjaj i dogodi. Sve drugo bilo bi van logickog slijeda. I sve dugo bilo bi van prirodnog slijeda.
Ono sto se dogodilo jucer...to se vec dogodilo, ono sto ce se dogoditi sutra ...jos se nije dogodilo. Zato pokusajmo zivjeti sada. U ovom trenutku. Ovdje i sada. Samo tako cemo doista dozivjeti sebe, jer niti zivimo jucer niti zivimo sutra, vec ovdje i sada, upravo u ovom trenutku. Zatvorimo oci. Pustimo sebe da se smirimo i pomirimo sa sobom. Opustimo se. Kako misao dodje, neka i prodje. Budimo promatrac samoga sebe. Disimo lagano i budimo svjesni daha. Pratimo svojom svijescu kako zrak prolazi kroz nase nosnice i istim putem natrag. Budimo mirni i opusteni. Vjerujmo citavim svojim bicem Univerzalnom redu. Vjerujmo Bogu, vjecitom Izvoru svega zivoga. Vjerujmo kako On ima svoj plan za nas. I vjerujmo da je upravo taj plan za nas najbolji plan. Niti jedan drugi nije tako dobar. Udahnimo i pokusajmo sebe dozivjeti sada. Svaku stanicu svoga bica dozivimo sada. Ovdje i sada. I udahnimo zivot punim plucima. Ovaj zivot ovdje i sada. I pustimo sebe da u svakoj sljedecoj sekundi dozivimo upravo tu sekundu i niti jednu drugu.

3. Postuj ucitelje, roditelje i starije
Istinski ucitelj uvijek daje, zbog toga je tu i ne ocekuje da ce mu to na bilo koji nacin biti vraceno. Barem ne ono sto on ulaze. Njegov boravak ovdje na ovom fizickom nivou i jeste samo zbog toga. Nesebicno daje sebe, svoje znanje i ljubav svakom tko god od to njega zeli primiti. Ne gleda u nama nase karaktere, imovinska stanja niti bilo sto slicno. On u nama prepoznaje ono sto mi doista jesmo i uvijek zna sto god mi ucinili da je ono bozansko u nama, ostalo nepromijenjeno i neovisno o bilo cemu. Budimo mu zahvalni na tome, pa cak i onda ako nas put jednoga dana razdvoji od njega. Znajte da vam je dao ono sto ste u tom trenutku mogli primiti.
Svi kroz ovaj zivot rastemo, odrastamo i ucimo. Ono sto smo nekada mislili, danas obicno vise ne vrijedi. Nas stav mijenjamo iz godine u godinu, kako god sazrijevamo. I mnogo vise razumijevamo nego li smo to mogli dok smo bili mladji. Svako vrijeme naseg zivota nam donosi nesto novo. Tek kad dodjemo u neka zrelija vremena shvatimo mnoge svoje propuste i zablude. Tek kada izgubimo neka nama draga bica, shvatimo koliko su nam znacila. Dok su bili tu sa nama nismo im dali sve sto smo mogli. Htijeli bismo ponekad vratiti vrijeme i ispraviti svoje propuste. Kada bismo mogli vratiti to vrijeme, rekli bi im koliko su nam znacili i koliko ih volimo. To im za njihova zivota vjerojatno nismo rekli, i sada si to predbacujemo. Da smo barem malo bili bolji prema njima. Jer oni su to zasluzili. Citav su nam zivot davali a mi to tada nismo raspoznali. Zato im to recimo sada. U vama ce se vjerojatno i sada javiti otpor prema tome. Ili mozda strah? Ne, bojte se, duse vasih dragih ce vas cuti i razumjeti. Zato ucinite to sada, zatvorite oci i umirite svoj um. Izdvojite sebe od svakodnevih briga i dogadjanja i pustite da u vasa sjecanja pridodje slika neke osobe koja je vama bila vrlo draga i koju ste voljeli svim srcem a to joj nikada niste rekli. Pozovite u svoje srce vasu majku, oca, brata ili sestru. I kada dodje slika dragog vam bica, dopustite da se vase uzbudjenje smiri. Samo disite, lagano i duboko. I s ljubavlju gledajte tu osobu. Osjetite da vam se srce siri i da vas preplavljuju osjecaji. Pustite da srce govori. Ono ce sve reci. Izrecite u sebi ime ili srodstvo s osobom. Recite joj svojim rijecima sve ono sto ste joj oduvijek htjeli reci. Skinite teret kojeg nosite i nista nemojte zadrzati za sebe. Sve s ljubavlju izrecite. "..., samo Bog zna sto osjecam za Tebe. Uvijek sam te volio i Ti to negdje duboko u sebi znas. Oprosti mi molim Te sto sam ti cesto nanosio bol i patnju. Tada nisam bio toga svjestan da Ti to cinim. Sada znam da sam Ti to cinio i svega sam svjestan. Oprosti mi molim Te. Ja sam Ti duboko zahvalan za sve sto si ucinila za mene. Svako Tvoje djelo je bilo za moje dobro. Volim te. Ti zivis u mome srcu. Neka Tvoj put bude put Boga. ...Budi u miru i Bozjem Svjetlu. ...Neka Te dragi Bog blagoslovi svojom miloscu i neka Tvoja dusa bude uvijek pod Bozjom naklonoscu. ...Mir s Tobom ...i u Tebi. Amen."

4. Zaradjuj posteno za zivot
Vec smo spomenuli kako svako ucinjeno djelo iziskuje odredjenu posljedicu. Dakle nakon svakog ucinjenog dijela, bilo ono dobro ili lose, mozemo ocekivati odredjenu posljedicu. Posten rad i posten zivot nije zbog drugih vec zbog nas samih. Covjek se u srcu osjeca tako cist kad ucini nesto dobro drugima. Kao da je ucinio to dobro djelo sebi. Ustvari to je doista i tako. Cineci drugima dobro, cinis sebi dobro. Ne postoje ljudi na ovoj kugli zemaljskoj koji za sebe misle da su nesto neposteno zaradili. A i kada proradi u njima savjest obicno je pokriju opravdanjima: "Pa sto, ja sam ucinio samo ovo, a oni tamo su ucinili daleko veca nedjela, pa nista. Isto mirno spavaju i ne uzrujavaju se zbog toga. Ako oni to mogu, zasto nebi i ja." Odredjena dobit na neposten nacin je samo trenutacno veselje.
Prica iz tudjeg iskustva:
Imao sam prilike razgovarati sa jednim covjekom koji je od mene zatrazio tretmane reiki-ja. Bio je u poznijim godinama i dosao sam do njega s tom namjerom, no u sebi sam imao neki otpor i nisam znao zbog cega je to. Kako je moja majka znala da idem do njega, rekla mi je da to ne cinim, jer je on nju i oca prevario za neko zemljiste, ali kako ja nisam htio donositi bilo kakve zakljucke i osude, ipak sam otisao. Rekao sam mu da zatvori oci, misleci da cu mu dati tretman. Iako jos nisam zapoceo sa tretmanom, pitao sam ga kako se osjeca. I on je poceo jecati. Bojao se smrti. Pitao sam ga; "Zbog cega se bojite smrti?" i ostao potpuno iznenadjen kad mi je odgovorio: "Znate kad sam bio mladji, nisam bio dobar prema drugim ljudima, i sada se bojim pred Boga. Bojim se jer nisam bio posten" . Nisam mu dao tretman. Pomolio sam se za njega. I dok sam u sebi zapoceo molitvu, on je zaspao. Sve je oko nas energija. Ona nam se moze pokazati u vise oblika. I imamo je u izobilju iako to mozda nama ne izgleda tako. Imamo je upravo onoliko koliko nam je potrebno i u onom obliku koji nam je potreban. Ako tezimo materijalnoj energiji, sigurno je da cemo je imati u izobilju ali isto tako je vjerojatno da ce nam manjkati neka druga za kojom nismo tezili. To je tako i dobro je da to shvatimo. Koliko teznje ulozimo u sticanje odredjenih energija, upravo toliko cemo je i imati. Bog nam je dao slobodu izbora i mi smo ti koji tezimo. Nas je odabir za kojom cemo energijom teziti vise vec prema tome da li vecu vrijednost vidimo u ovom ili onom obliku energije. No zasigurno je najbolje da nase teznje budu ujednacene. Koliko nam je potrebno materijalne, toliko je sigurno potrebno i duhovne. Tek tada cemo biti u stanju potpuno uzivati u svakoj od njih.

5. Pokazi zahvalnost svim bicima
Svako pa i ono najmanje bice ima svoju svrhu na zemlji. Univerzalna svijest nije nama dala za pravo da ono sto je ona stvorila mi ljudi unistavamo. To pravo smo mi ljudi uzeli sami. U eteru se cuje panican krik. Krik svih zivih bica kojima je covjek nasilno oduzeo zivot. Narusili smo ravnotezu na mnogim nivoima. Zagadili smo okolis; zemlju, vodu i zrak. Mnogi ljudi boluju od teskih oboljenja samo radi toga jer zive pokraj velikih industrijskih postrojenja. Zivoti u mnogim potocima i rijekama su izumrli. Odvozimo u svemir radioaktivne otpatke. Planeta zemlja je u kolapsu i neophodno je da se dogode velika ciscenja. Ona nas ocekuju vrlo brzo. Mnogi reikisti su toga svijesni. Svake nedjelje u 18 sati svi reikisti, bez obzira u kom dijelu svijeta zive, kanaliziraju Energiju, Svijetlost i Ljubav - majci Zemlji.
Zatvorimo oci. Pridruzimo se mnogim dusama koje cine dobro ovoj planeti koja nam daje zivot. Ovog casa posaljimo energiju, svijetlost i ljubav Zemlji i svim ostalim planetama ovog svemira, i svim svemirima ovog Univerzuma. Iscjeljujmo sve sto je na bilo koji nacin ugrozeno. Svaki ponaosob odlucimo u sebi da cemo sa svoje strane dati sve da osobno ne zagadjujemo i ne unistavamo bilo koji zivot na Zemlji. Mijenjajmo na taj nacin kolektivnu svijest o tome. Nikada nije kasno. Budimo zahvalni na svakom novom danu, na hrani koju nam pruza ova planeta, na zraku kojeg udisemo, na vodi koju pijemo...budimo zahvalni za ovaj Zivot.

smib, pusti se copy-paste sistema i procitaj nekada to sto copy-pastiras

pametovanja (ovo tvoje je nista s cim se sve ne susrecem) mi je puna kapa

Ovo je shizoidno. Hocemo li nakon ove diskusije na elektro sokove? (pa onda na papicu)

kame wrote:...Poserem se ja tebi na glavu!

Pametan covjek nauci deset stvari, a vjeruje u jednu, dok budala nauci jednu stvar, a vjeruje da ih zna deset.

horns&drums wrote:Pricat' ce ti jednom svasta, boljima se tesko prasta, znas smib?
...
p.s. to sto ti netko prica o meni samo mi imponira, vidis, meni o tebi nitko ne prica niti me upozorava cuj upozorava madre di dio, jer me smatraju dovoljno zrelim i ravnopravnim da se sam mogu nositi s problemima i napadima
No da mi zatrebaju, bili bi tu. Zapitaj se sama je l' to slucaj i s tobom?

"Drum" je najbolji primjer koliku buku pravi prazna mjesina !

Don, oprostiti ces mi sto cu zloupotrijebiti tematiku te se nadovezati na ovaj promjenjeni kurs.

Nije mi jasno kako smo od jedne banalnosti zavrsili prvo "na" Severini, pa onda u ratu SA Hrvatskom.

Krajnje je neukusno reci da rata u Hrvatskoj nije bilo! Ma koliko po obimu ratnih dejstava Hrtvatska "prosla" "blaze" no BiH, Hrvatska je itekako imala svoje zrtve a potom i onaj gnusni egzodus -Oluju!

No, Sarajevo u meni, uvijek place i za Vukovarom, za Dubrovnikom, za Splitom, za Kninom. Moji prijatelji i moje djetinjstvo je neodvojivo od toga!
Stoga smib ista ti generalizujes kada kazes kako eto ti ljubis BiH i svaki njen dio, a MI ( rece ti VI) eto drugaciji od tebe. Time stavljas i akcenat na nekakvo svoje ogromno razumjevanje i ljepotu postojanja a nase zivljenje je satkano u mrznji, preziru ili cemu vec?
Krajnje apaticno! O povrsnosti koja brani sebe i svoju misao da ne govorim!

Nekakva poredjenja o nekakvim talentovanijim sportistima i slicno krajnje su beznacajna i cak ravna arognaciji.
Time se kao zeli ubjediti da je neko podrucje talentiranije od drugoga u nekakvim fizickim te mentalnim sposobnostima?:s AKo se ne varam takve misli su podsticaj za nad-nacije?
Koliko je meni poznato, talenat se njeguje, podstice i unapredjuje. Bitan faktor toga su mogucnosti!!!
Sto u BiH jos uvijek nije slucaj zbog rata koji je unistio ono najosnovnije!
Kompletna infrastruktura BiH, tek se pokrece u nakakvu normalu a da ne govorimo u uslovima umjetnika, sportista, kulturnih radnika ili slicnoga, iz koje nistice oni pokusavaju prikazati svoje mogucnosti.

p.s.
Kamus, mislim da ti apsolutno nije u cilju da te neko naziva primitivcom. Ispravljaj svoje jezicko podrucje! I ne vrijedjaj! I car je jednom prilikom etiketiran kao mudzahedin, primitivac i sl. Lako usvojivo kod sirokih masa ne? Iz nekakve instant-mirnodobske" perspektive.

Znaš šta Tempora, pokaži mi jedan jedini moj post u kojem ja vrijeđam BIH, nazivam vas nacističkom, fašističkom tvorevinom, pljujem po vašim žrtvama, .............. ekonomiji, političarima, odnosu ljudi prema strancima i šta ja znam što sam sve ovdje čitala na račun Hrvatske. Po tome mogu samo jedan zaključak donijeti: a to je onaj koji sam navela.
Po pitanju sportaša, nisam nikakav fanatik, ali samo jedno da se zna. Sportski rezultati 90% vrhunskih sportaša iz Hrvatske nisu rezultat sustavnog ulaganja države u sport, nego veliko odricanje osobno i njihovih obitelji. Država se samo diči gotovim proizvodima.
Rezultati hrvatskih i bosanskih sportaša mogu se objektivno usporediti.

Izvini smib, a gdje ja navedoh da si ti vrijedjala BiH? Ides iz krajnosti u krajnost!
Ja ti odgovorih na izreceno u kojem ti tvrdis da ti volis BiH a MI ...ovo MI me strasno zaskakljalo, jer time stavljas normu nekakvog sveopstega misljenja. Sa jedne strane ukazujes na nekakvo generalno misljenje o Hrvatskoj od strane nekih clanova foruma, a potom to isto cinis !

Drugo smib. Pricati o nekakvoj "objektivnosti" sagledavanja sportista iz HR i BiH meni je krajnje smjesno! Da pravimo poredjenja?
Koliko je meni poznato smib, a iako sam krajnje skromnog zivljenja, mogu reci da su mi iole poznate mogucnosti HR sportista i ovih na tlu BiH.
Ekonomska, politicka i bilo koja druga situacija u BiH i Hr je neusporediva smib.

o pitanju sportaša, nisam nikakav fanatik, ali samo jedno da se zna. Sportski rezultati 90% vrhunskih sportaša iz Hrvatske nisu rezultat sustavnog ulaganja države u sport, nego veliko odricanje osobno i njihovih obitelji. Država se samo diči gotovim proizvodima

Totalna neistina

Nabroj koliko ima sportskih skola i udruzenja u Hrvatsskoj, koliko u Bosni.

E samo sto se ta djeca nisu morala tusirati iz kanistera(kao moj brat), vidjeti meso jednom u mjesec dana(kao moj brat) i zato da djeca danas imaju vrhunske rezultate (moj brat ne).

Veliko odricanje je bilo i od mojih roditelja, no treba tu jos nesto, nece dijete trenirati pred zgradom.

smib, nas je rat vise pogodio, u tome ti je kvaka.

Usporedi sada sportske, evo uzmimo nogomet, uspjehe ali od prije rata pa ce ti mozda biti jasno.

citajuci ove komentari samo sam se jos vise sjebo (da prostite )
zakucan sam totalno

Neusporedivi su ekonomski odnosi između Hrvatske i tolikih svjetskih velesila, pa smo mi ipak bolji od njih u mnogim sportovima. Ekstremni primjer su bili Kostelići trn u oku Austrijancima, na pr. O desecima samozatajnih sportaša nepopularnih sportova u kojima sakupljamo zlatne svjetske medalje da i ne govorim.
Nacionalni dohodak jedne Kenije vjerojatno je na nivou ili ispod jedne Bosne, pa oni ipak najbrže trče na duge staze. I to ti je to.

Kad se na neke grube napade na moju zemlju ili narod jedva jedan glas digne protiv, onda oprosti, za predpostaviti je da se ostali prešutno slažu.

Horni, stavljam potpis na ovaj domaci ! Zanemarujem gramaticke

halo ba, necemo se prepucavati. Pusti se Ivanisevica i Kostelica.

Imamo i mi Baku Sliskovica (dijete iz siromasne porodice), imamo Ivicu Osima (takodjer), no prije rata su imali i sto jesti i gdje trenirati.

Dakle pusti se individualnih primjera, govorim uopceno.

Mozemo i individualno, no kolega Davudes ce se sjebati do kraja pa necu

smib, ti i kame ste generacijski miljama daleko. Ako ti ocekujes da neko, ko tebi moze biti sin, reaguje na nacin na koji ti zelis, onda je upitan "odgoj" o kojem pricamo! Te iz toga izvodis nekakvo generalno misljenje!? Kamus sebi moze dozvoliti taj lapsuz, koji ja krajnje neodobravam ali ni ti ni ja smib to ne bi smjele! Zato !

Ja se u dosta stvari slazem sa tobom, na pojedinim temama a ono sto licno zapazim, ne mora da znaci da se vodi krajnjom objektivnoscu.

Ako polazis od toga, da je nereagovanje precutno odobravanje onda imas problem generalizovanja koje znaci implicira misljenje predrasude. A ne osnovu!

mislim da je najveci problem u manjku sigurnosti kod bosanaca ili kompleksu nize vrijdnosti.
koje su nase pobjede?
bosna 79, danis 2002.

uvijek nam fali ntaj mali korak. sjetite se samo veleze i izgubljenih titula zbog gol razlike.
imas sve ali u azdnjem ternutku zakazemo
(govorim os sportu samo zato sto su to najplasticniji primjeri)

nije nalgore sto ne odemo do kraja nego sto se porazi glorifikuju (tako velezovci hvalospjeve prave o Vahinim golovima koje je zabijao kroz noge golmanima, iako nikad nisu osvojili titulu, znaci nisu veliki )

Tempora, da moj sin od 28 godina bubne nekoj osobi od 46 ovo što je nestašni Kame, po stoti put meni rekao, pokupio bi takvu dobru šamarčinu da mu tako nešto ne bi palo više nikad na pamet.
Napominjem, da se u životu nije ukazala potreba za takvim odgojnim mjerama. ostajem pri svojoj tvrdnji, da je Kame jedno neodgojeno derište, iako bi po broju godina već trebao biti skoro pa odrastao čovjek.