#76
Posted: 29/03/2006 11:37
Vezano uz ovu temu preporučio bih odgovor Inoslava Beškera, koji
redovito na portalu jutarnjeg lista odgovara na pitanje čitatelje...
Doduše,manje govori o vjeri(on se deklarira kao agnostik što nije ni blizu
ateista),a više o vjerskim organizacijama...no u svakom slučaju je meni posebno zanimljiv gdje objašnjava da su kroz kroz povijest radikalno ateističke doktrine ,kada bi došle na vlast uspostavile strukuru vlasti radikalnije nego li vjerske instituciije ...meni također liče na nekakve sekte...
Da ne duljim,evo pitanja i odgovora...
Pozdrav
PITANJA ŠALJITE NA MAIL [email protected]
M. H. pita:
Poštovani g. Bešker,
1. Zašto sustavno umanjujete i relativizirate crkvene zločine, primjerice popovsku pedofiliju ili vatikanski lopovluk?
2. Uopće mi nije jasno zašto se toliko bavite religijskim temama. Još nekako shvaćam da netko razuman i obrazovan ipak može vjerovati u nekakvog Boga, ali kako može u tako glupu i proturječnu religiju kakva je kršćanstvo? Zar netko intelektualno pošten doista misli da je moguće ono što crkva uči? Ponekad mi se čini da i Vi to uzimate ozbiljno.
Nažalost, još se većina (doduše, neobrazovanih) ljudi ovdje izjašnjava vjernicima ali pisanje o religijskim temama doprinosi održanju takve situacije. Mislim da je uloga medija prosvjetljivati ljude i ne može se sve opravdati zanimanjem javnosti. Uzimanje zaozbiljno crkvenih stavova je umalo dovelo do toga da teolog postane rektor najvažnijeg hrvatskog sveučilišta! Zar bi i ono trebalo postati leglo primitivizma i zaostalosti? Zašto ne pišete o tome kako katolička crkva pljačka Hrvatsku svake godine izravno za više od 150 milijuna kuna, a tko zna koliko još neizravno?
Mislim da i Vi svojim pisanjem neizravno pridonosite sveprisutnom klerikalizmu i da bi bilo bolje da se bavite pametnijim temama, a to očigledno možete.
Ne želim nikoga uvrijediti, ali ako se pošteno razmisli mislim da je očigledno da je ovo istina.
S poštovanjem,
M. H.
Odgovara Inoslav Bešker:
1. Čim koristite termine kao što je „popovska pedofilija“ – teško ćemo se razumjeti, poštovani (i, naravno, striktno anonimni) gospodine. Zanima me govorite li o „učiteljskoj pedofiliji“ ako je protagonist toga odvratnog zločina učitelj? O „hrvatskoj pedofiliji“ ako je Hrvat? O „ateističkoj pedofiliji“ ako je ateist?
Možemo raspravljati koliko je Crkva učinila zlo nedovoljno osuđujući pedofile u vlastitim redovima – ali nemate moralnog prava sa mnom o tome raspravljati, jer ja sam o tome pisao i potpisivao se javno. Isto vrijedi, mutatis mutandis, i za „vatikanski lopovluk“. S moje točke gledišta zločini su uvijek individualni, osim ako se ne ustroji organizacija sa zločinačkim ciljevima – a po mom gledištu nijedna vjerska organizacija nije ustrojena s apriornim zločinačkim ciljevima.
Povijest nam govori da nijedna nije bila zločinačkija od prosječnog morala društva u kojemu je djelovala. Inkvizicija, na primjer, nije bila ni krvožednija ni bespravnija od države u kojoj je funkcionirala, dapače. Od Seneke, a osobito od Beccarije naovamo umni ljudi uče da je zločin malokad apsolutan, da je gotovo uvijek u relaciji s društvenim odnosima, pa se stoga insistira na preodgoju, a ne na odmazdi. U tom sklopu naravno da zločine relativiziram, jer nisam fašist, makar Vam to bilo neoprostivo.
2. Religijske teme, htio ja to ili ne, i te kako prožimaju prošlost i sadašnjost čovječanstva. Ne samo onih ljudi koji se deklariraju vjernicima, nego i inih. Jednom možemo raspravljati o tome koliko je religioznoga u raznim oblicima pripadanja, ne samo nacionalnoga, nego i „sportskoga“, navijačkoga, itd.
Jeste li se ikada zapitali zašto su i deklarirano ateističke organizacije, poput većine komunističkih partija, bile religijski ustrojene, s „vjerom u budućnost“, sa svojim svecima „herojima“, sa svojom inkvizicijom?
Nije najdjelotvornije zabiti glavu u pijesak i praviti se da nema onoga što trenutno ne vidimo i da će nestati ono o čemu ne govorimo/pišemo. Stav koji vi zastupate je nominalistički, po tome pripada u idealizam, i to baš vjerskog tipa. A ja sam, poštovani gospodine, lišen dara vjere, pa mi, kao totalnom agnostiku, ne preostaje nego promatrati, percipirati, analizirati i zaključivati.
A propos pljačkanja Hrvata: nemam dojam da je Katolička crkva izvela svoje pripadnike na cestu da bi pljačkali prolaznike. Ono što Vi nazivate pljačkom, poštovani gospodine, ugovorila je demokratski izabrana hrvatska vlast, kojoj je za to mandat dala većina birača u Hrvatskoj.
Kao što joj je dala mandat da opljačka umirovljenike, da uništi i ono što je valjalo, da raznese dobar dio zdravstvenog osiguranja i neposredne dječje zaštite, da uništava izvoz u korist lake trgovačke zarade, da nezaposlenost digne na neslućenu razinu i da kancerozno uveća državni aparat, često bez ikakva inog kriterija osim rodovske podobnosti. Jedna stranka je to provela, šest ostalih to nisu promijenile dok su bile na vlasti, džapajući se tko će oglabati okrajke oglodanih kostiju.
Crkvi ne možemo zamjeriti što se okoristila legalnim mogućnostima, barem ne više nego inima koji su „jamili“ legalno – tim prije što nisu kažnjeni ni oni koji su po nalazima Šime Krasić „jamili“ ilegalno, osim nekoliko beznačajnih iznimaka. Crkvi možemo zamjeriti nešto drugo: da je baš ona tako moralno izgradila hrvatsko društvo, budući da se (s dosta osnove) hvali da više od 80 posto stanovnika dijeli njezine moralne vrijednosti.
S iznimkama koje potvrđuju pravilo. I ponekom božićnom porukom koja se ignorira ostala 364 dana u godini (baš kao i prvosvibanjske parole u prethodnom režimu). S druge strane, i Crkva je iz naroda – na temelju čega joj prigovarate ako od njega nije bolja, osim ako ne smatrate da joj ipak Bog mora providjeti „dodanu vrijednost“?
A kad je riječ o najvećemu hrvatskom sveučilištu, poštovani gospodine, na vlastitoj koži i na mojim nesretnim studentima imao sam prilike opaziti kako i bez svećenika rektora, dapače usred pretežno ateističke sredine, ne manjka onoga što ste ljubezno nazvali primitivizmom i zaostalošću, a ja bih dodao: manipulacije i podrepaštva.
Možda biste se, poštovani gospodine, morali uhvatiti s tom većinom koja je na izborima svaki put (osim možda jednom) glasala za takvu Hrvatsku, možda bi trebalo da se kandidirate na izborima, izborite za većinu, pa to promijenite – ali za takav pothvat, jamačno donkihotski u Hrvatskoj, trebalo bi više građanske hrabrosti nego što je pokazuje onaj tko polemizira skriven iza pseudonima. Dakako da ni ja ne kanim vrijeđati; analiziram, eto.
S poštovanjem,
Bešker
redovito na portalu jutarnjeg lista odgovara na pitanje čitatelje...
Doduše,manje govori o vjeri(on se deklarira kao agnostik što nije ni blizu
ateista),a više o vjerskim organizacijama...no u svakom slučaju je meni posebno zanimljiv gdje objašnjava da su kroz kroz povijest radikalno ateističke doktrine ,kada bi došle na vlast uspostavile strukuru vlasti radikalnije nego li vjerske instituciije ...meni također liče na nekakve sekte...
Da ne duljim,evo pitanja i odgovora...
Pozdrav
PITANJA ŠALJITE NA MAIL [email protected]
M. H. pita:
Poštovani g. Bešker,
1. Zašto sustavno umanjujete i relativizirate crkvene zločine, primjerice popovsku pedofiliju ili vatikanski lopovluk?
2. Uopće mi nije jasno zašto se toliko bavite religijskim temama. Još nekako shvaćam da netko razuman i obrazovan ipak može vjerovati u nekakvog Boga, ali kako može u tako glupu i proturječnu religiju kakva je kršćanstvo? Zar netko intelektualno pošten doista misli da je moguće ono što crkva uči? Ponekad mi se čini da i Vi to uzimate ozbiljno.
Nažalost, još se većina (doduše, neobrazovanih) ljudi ovdje izjašnjava vjernicima ali pisanje o religijskim temama doprinosi održanju takve situacije. Mislim da je uloga medija prosvjetljivati ljude i ne može se sve opravdati zanimanjem javnosti. Uzimanje zaozbiljno crkvenih stavova je umalo dovelo do toga da teolog postane rektor najvažnijeg hrvatskog sveučilišta! Zar bi i ono trebalo postati leglo primitivizma i zaostalosti? Zašto ne pišete o tome kako katolička crkva pljačka Hrvatsku svake godine izravno za više od 150 milijuna kuna, a tko zna koliko još neizravno?
Mislim da i Vi svojim pisanjem neizravno pridonosite sveprisutnom klerikalizmu i da bi bilo bolje da se bavite pametnijim temama, a to očigledno možete.
Ne želim nikoga uvrijediti, ali ako se pošteno razmisli mislim da je očigledno da je ovo istina.
S poštovanjem,
M. H.
Odgovara Inoslav Bešker:
1. Čim koristite termine kao što je „popovska pedofilija“ – teško ćemo se razumjeti, poštovani (i, naravno, striktno anonimni) gospodine. Zanima me govorite li o „učiteljskoj pedofiliji“ ako je protagonist toga odvratnog zločina učitelj? O „hrvatskoj pedofiliji“ ako je Hrvat? O „ateističkoj pedofiliji“ ako je ateist?
Možemo raspravljati koliko je Crkva učinila zlo nedovoljno osuđujući pedofile u vlastitim redovima – ali nemate moralnog prava sa mnom o tome raspravljati, jer ja sam o tome pisao i potpisivao se javno. Isto vrijedi, mutatis mutandis, i za „vatikanski lopovluk“. S moje točke gledišta zločini su uvijek individualni, osim ako se ne ustroji organizacija sa zločinačkim ciljevima – a po mom gledištu nijedna vjerska organizacija nije ustrojena s apriornim zločinačkim ciljevima.
Povijest nam govori da nijedna nije bila zločinačkija od prosječnog morala društva u kojemu je djelovala. Inkvizicija, na primjer, nije bila ni krvožednija ni bespravnija od države u kojoj je funkcionirala, dapače. Od Seneke, a osobito od Beccarije naovamo umni ljudi uče da je zločin malokad apsolutan, da je gotovo uvijek u relaciji s društvenim odnosima, pa se stoga insistira na preodgoju, a ne na odmazdi. U tom sklopu naravno da zločine relativiziram, jer nisam fašist, makar Vam to bilo neoprostivo.
2. Religijske teme, htio ja to ili ne, i te kako prožimaju prošlost i sadašnjost čovječanstva. Ne samo onih ljudi koji se deklariraju vjernicima, nego i inih. Jednom možemo raspravljati o tome koliko je religioznoga u raznim oblicima pripadanja, ne samo nacionalnoga, nego i „sportskoga“, navijačkoga, itd.
Jeste li se ikada zapitali zašto su i deklarirano ateističke organizacije, poput većine komunističkih partija, bile religijski ustrojene, s „vjerom u budućnost“, sa svojim svecima „herojima“, sa svojom inkvizicijom?
Nije najdjelotvornije zabiti glavu u pijesak i praviti se da nema onoga što trenutno ne vidimo i da će nestati ono o čemu ne govorimo/pišemo. Stav koji vi zastupate je nominalistički, po tome pripada u idealizam, i to baš vjerskog tipa. A ja sam, poštovani gospodine, lišen dara vjere, pa mi, kao totalnom agnostiku, ne preostaje nego promatrati, percipirati, analizirati i zaključivati.
A propos pljačkanja Hrvata: nemam dojam da je Katolička crkva izvela svoje pripadnike na cestu da bi pljačkali prolaznike. Ono što Vi nazivate pljačkom, poštovani gospodine, ugovorila je demokratski izabrana hrvatska vlast, kojoj je za to mandat dala većina birača u Hrvatskoj.
Kao što joj je dala mandat da opljačka umirovljenike, da uništi i ono što je valjalo, da raznese dobar dio zdravstvenog osiguranja i neposredne dječje zaštite, da uništava izvoz u korist lake trgovačke zarade, da nezaposlenost digne na neslućenu razinu i da kancerozno uveća državni aparat, često bez ikakva inog kriterija osim rodovske podobnosti. Jedna stranka je to provela, šest ostalih to nisu promijenile dok su bile na vlasti, džapajući se tko će oglabati okrajke oglodanih kostiju.
Crkvi ne možemo zamjeriti što se okoristila legalnim mogućnostima, barem ne više nego inima koji su „jamili“ legalno – tim prije što nisu kažnjeni ni oni koji su po nalazima Šime Krasić „jamili“ ilegalno, osim nekoliko beznačajnih iznimaka. Crkvi možemo zamjeriti nešto drugo: da je baš ona tako moralno izgradila hrvatsko društvo, budući da se (s dosta osnove) hvali da više od 80 posto stanovnika dijeli njezine moralne vrijednosti.
S iznimkama koje potvrđuju pravilo. I ponekom božićnom porukom koja se ignorira ostala 364 dana u godini (baš kao i prvosvibanjske parole u prethodnom režimu). S druge strane, i Crkva je iz naroda – na temelju čega joj prigovarate ako od njega nije bolja, osim ako ne smatrate da joj ipak Bog mora providjeti „dodanu vrijednost“?
A kad je riječ o najvećemu hrvatskom sveučilištu, poštovani gospodine, na vlastitoj koži i na mojim nesretnim studentima imao sam prilike opaziti kako i bez svećenika rektora, dapače usred pretežno ateističke sredine, ne manjka onoga što ste ljubezno nazvali primitivizmom i zaostalošću, a ja bih dodao: manipulacije i podrepaštva.
Možda biste se, poštovani gospodine, morali uhvatiti s tom većinom koja je na izborima svaki put (osim možda jednom) glasala za takvu Hrvatsku, možda bi trebalo da se kandidirate na izborima, izborite za većinu, pa to promijenite – ali za takav pothvat, jamačno donkihotski u Hrvatskoj, trebalo bi više građanske hrabrosti nego što je pokazuje onaj tko polemizira skriven iza pseudonima. Dakako da ni ja ne kanim vrijeđati; analiziram, eto.
S poštovanjem,
Bešker