Forum Klix.ba

...kada bismo mogli komunicirati mislima imali bismo knjigu nad knjigama, pjesmu nad pjesmama, vječnu istinu..

Noć tamna
kao Otelova ljubomora,
s mirisom lavende, borovine, mora.
Takve jedne noći padne Troja.
Takve jedne noći dođu po Lorku.
Takve jedne noći zapali se Pariz.
Takve jedne noći i nesvjesno misliš
koliko ti je noći ljubavi
ostalo.

Ne mogu, a da se ne sjetim ove noći da ni njega nema....Neema ga, ali stihovi ostaju i sitne uspomene, jagode i ruže....

Ova je za tebe Kiko, iako nije iz tvoje avlije, a fino su mirisale..

U svjetu tajni skriven vir
Kroz kolut dima tonem ja u mir
I osjecam da gori moj svijet
Jer nista od onoga sto zelim nije tu

Krik iz druge sobe cujem
To mi neko kaze "Nisi sam"
Tako, tako sam umoran
I cekam valove, valove mora...

I close my eyes, only for a moment and the moment's gone.
All my dreams pass before my eyes in curiosity.
Dust in the wind.
All they are is dust in the wind.
Same old song.
Just a drop of water in an endless sea.
All we do crumbles to the ground, though we refuse to see.
Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.

Don't hang on, nothing lasts forever but the earth and sky.
It slips away and all your money won't another minute buy.
Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.
Dust in the wind.
Everything is dust in the wind.


Kansas

Jesen stiže dunjo moja
Ne miriše više cviće
Zumbul, lale, jorgovani
Jesen stiže dunjo moja
Ne miriše više cviće
Zumbul, lale, ljubičice

A i ti me iznevjeri
Dunjo moja
Otišla si, slavuj šuti
Lišće žuti
Jesen stiže, dunjo moja
Ne miriše više cviće
Zumbul, lale, jorgovani

S cvjetnih grana lišće pade
S njima ode moja ljubav
Moja mladost moje nade

A i ti me iznevjeri
Dunjo moja
Otišla si, slavuj šuti
Lišće žuti

Sad ni ne znaš kolko patim
Kad se sitim jorgovana
Ljubičica i jasmina
Kad se sitim jorgovana
Zumbul, lala i jasmina

Kao ptica raširenih krila…poletim kilometre kroz prostranstva…jer osjetih tvoj dodir…nevidljiv, a dovoljno snažan, da me svojom snagom povuče…u nepoznatu dimenziju…osjećaj bliskosti, toliko stran duši…koja nikada prije ne dozvoli nikome da joj se približi…

Zašto sada, zašto ti?..U čemu je fora…tajna je u osjećaju…posebnost, jednakosti...

Sreća, je znati razliku…tanka nit, varljiva oku, ali znana u srcu…iskazana u osmjehu.. Sreća je nedokučivo blago…gdje I u čemu je tražimo…nekad nas sama potapša po ramenu…treba shvatiti trenutak…ne propustiti dar…poklonjen izabranim…
…ushićenosti dodira …u svakoj izgovorenoj rijeći…sreća to si ti.

Ti donosiš sjaj mojim očima…toplinu u grudima…nježnost u ophođeju, nikada prije ispoljena…prema ikome od mene…budim se jutrom, sretna pri pomisli na tebe…u kasnim satima želim zaustaviti dan…u kojem toliko radosti, zbog tebe osjetim…

Sreća je u prepoznavanju…osjetiti je, a ne vidjeti…kao laki povjetarac…kad okrzne lice…bez da se na njemu zaustavi…

Jasmin je u cvatu....dok vodene pahulje lebde....gorske ptice su u letu...dok gnijezdo sokolovo gori...dva leptira su u zagrljaju...dok tvoje me oko gleda...
Oblak pita Nebo....Ljubav šta je...a odgovor mu se...sa visina smiješi...
Moje srce čita....osmijeh zvijezda....sa usana tvojih....

po noći ću te moći:

preokrenuti
zamotati
uspavati
liznuti ti dušu
ili
jednostavno
zaspati mirna uz tebe
jedinstvenim matičnim snom
s petka na subotu.....

Ti me zagrliš
i sve prođe
svi Sokrati, filozofi, sve kabale
i konjunkcije
logaritamske funkcije,
baze podataka,
inflacije izdataka,
kućna prašina i alergija na život
sve filozofije
drevne i današnja
sve tim jednim jedinim pokretom nestane
gumicom mi obrišeš sjenu
s tijela
i od raspolovljene
ja opet postajem cijela.....

Volim da se gubim u tuđim riječima, onda kada mi suze same bježe vani.
U svakoj od njih nđjem dio mene i talasi sjećanja me bacaju od hrida do hrida, slikajući jednu imaginarnu stvarnost, u kojoj Ti nisi Ti, a ni ja nisam ja..... Likovi mnogih priča, srećnih i nesrećnih...Zabranjene ljubavi, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu, čekajući jedno na drugo,
sa nadom i snovima, tragičnih krajeva, a i početaka, uvijek i zauvijek, tragajući i lutajući.A nigdje pukotine bez ljubavi velike. I pitam se ponekad, šta bi bilo, kada bi bilo, no obrišem odmah zamršene misli, ne želeći da rizikujem ni najmanju kletvu koja bi mogla da baci sjenu
na ono što se nalazi između nas. ......Koliko bih Ti puta mogla reći, da Te sa svakim novim jutrom volim sve više? Da vječno uranjam u Tvoje zagrljaje kao u najrođenije duši mojoj? I da od radosti, od sreće, krišom pustam suzu svaki put kada bacim pogled na Tebe? Da si sam od sebe moja najljepša priča? Posljednji, izgubljeni princ u bajkama mojih misli...
Ponesi me i noćas, tamo gdje i vjetar spava, ušuškaj prste pod tamne vlasi moje....Sakrij i zakloni, od nemirnih snova...I budi na dlanovima jutarnji miris zore.

Ti i Ja
istim očima svijet gledamo
jednim pogledom se razumijemo
istim srcem na jednoj vatri se grijemo

Ja i Ti
pred istim vjetrom se povijamo
u jednom zanosu ljubavlju opijamo
s istim žarom jedan san sanjamo....

Ja se ne mogu ispetljati iz onog hvataca

Vidjeti me ne možeš, još uvijek sam svjetlost koju vidiš.
Čuti me ne možeš, još uvijek govorim kroz tebe.
Osjetiti me n emožeš, još uvijek sam snaga u tvojim rukama i očitujem se kroz tvoja djela.
Ja djelujem iako ne razumiješ moj način. Ja nisam strana vizija, ja nisam misterij.
Samo u potpunoj mirnoći, iznad sebe možeš me spoznati kakva jesam.
Još uvijek sam tu. Još uvijek slušam. Još uvijek odgovaram.
Kad me trebaš tu sam. Kad me poričeš, tu sam. Kad si usamljen, tu sam. Kad se bojiš, tu sam. Kad patiš, tu sam.
Ja sam u tebi, ti si u meni. Samo u svom umu možeš osjećati odvojenost od mene, samo tamo postoji "tvoje" i "moje". Svojim umom me možeš upoznati i doživjeti me.
Oslobodi svoje srce praznih strahova. Kad se izgubiš, ja sam tu. Ti možeš činiti sa sobom ništa, ali ja mogu činiti sve. Ja sam u svemu. Iako nečeš vidjeti dobrotu, ona je tu, zato sam ja tu. Moram biti, zato jer jesam.
Samo u meni svijet ima smisao, bez mene on dobiva oblik, zbog mene on ide naprijed. Ja sam zakon po kojem se zvijezde kreću.
Tajna vrata su otkrivena.
Ja sam ljubav koja je zakonski ispunjena. Ja sam sigurnost. Ja sam mir. Ja sam istovjetna. Ja sam zakon po kojem možeš živjeti. Ja sam ljubav uz koju možeš prianjati. Ja sam tvoja sigurnost.
Tvoj mir. Ja sam jedina sa tobom. Ja sam ja. Kakva ja tvoja vjera u mene, moja vjera u tebe je nepokolebljiva zato jer te znam, jer te volim.
Ljubavi, ja sam tu.

Tamo gdje se rađaju stihovi....Postojanje je ....Ili velike tuge ili velike radosti....U toj lavini emocija...Jedino smo sposobni...Riječi izbaciti u bujici,....Suzu izmamiti u krajičku oka....Onu radosnicu ili suzu tuge....I nema te sile koja može....Zasjeniti tugu ili pomutiti radost,....Nema te kiše koja može....Isprati sjećanja ili sputati ljubav....Nema tih granica koji se mogu:....Razvući i opstati u mislima.....Nema te sumnje koja može...Uništiti sjećanje ili ublažiti sjaj ljubavi....Tamo gdje se rađaju stihovi....Mjesto je ili velike tuge ili velike radosti....Ali uvijek je to samo jedno mjesto.....Naša duša, naše srce, naše biće........Toliko tuđe, a toliko naše......Ponekad toliko poznato, a........Ponekad toliko neprepoznatljivo....

Zašto svi čudno gledaju u moj brod koji plovi ?.
Zar su mislili da će ga magla, kiša i led zaustaviti?
Uvijek sam bila kormilar i kapetan, kažu dobar
To upravljanje životom koji se zove brod se ne zaboravlja.
Ako je neko sišao sa moga broda,
Brod nije promijenio smjer, izgubio boju,
On će i dajje uspješno izbjegavati hridi
Izlaziti iz magle ne oštećen
I ćuvati ono što mu je najdraže..
Svoju posadu…

Snove snivam, snujem snove,
snujem snove biserove,
u snu živim, u snu dišem,
al' ne mogu sitne snove,
ne mogu ih da napišem.
Snove snivam, snove snujem,
u slike bih da ih kujem,
al' su sanci poletanci,
ne mogu ih da prikujem
srcu mome laganome.
Al' nasloni na te snove
tvoje grudi biserove,
dve ledene biser kapi:
ta bi studen smrzla snove,
sve te slike sledila bi.

ne kvari temu ( moderator )

The stillness of the river and
Smiles on my friends' faces,
Heavenly blue skies and sunshine -
Of clouds a few traces.

Noć je...
Lijepa i svježa...
Nebo vedro, prekriveno plastom od milion zvijezda.
A ja na samom rubu. Čini mi se, rukama ih mogu pobrati.
I pored svega, jedna silueta koju volim.

Da...ona koja me kroz život prati...
Vukući sa sobom teret svojih proslošti,
prati me bezuslovno, smireno, kao da na cijeloj planeti druge nema...

To je moje drugo ja...
Druga polovina moga srca.
Moj razum, moj stub.

Sveti, iskonski dio mene, koga čuvam od svijeta,
da ga ne oskrnave zli dusi...
Onaj koji i mene čuva od svih nedaća koje nas okružuju...

Visoka, uspravna silueta...do neba da me podigne.
Pratim žar od ruke do usana...
Srce moje...izgorjeće kao cigareta između njegovih prstiju...

Odlepršah u daljine..
A mi koračamo u ponore zemlje snova.

Jednom, možda u djetinjstvu, neko mi je čitao nešto ili pričao u suton,
a mogla sam biti i mlađa, možda tek začeta; ali sad ta uspomena mutna
mislima mojim luta, kao riječ nerazgovjetna, kao bezuzročna sjeta
ili pramen sjaja ili melodija koja me se takla, ali ne pamtim kakva.

I sve sad što mi se u mislima rađa možda je nesvjesna krađa
te nerazgovjetne ljepote koju mi zaborav krije, tog nagoveštaja blaga
za kojim sam tragala.

vjerujem u proljeća ljubavi i njegove bujice,
vjerujem u nebesa ljepote,
vjerujem u dušu duge, praskozorja i sutona,
vjerujem u antene što ih nosim u snovima,
vjerujem u slutnje, strjepnje i nagoveštaje,
vjerujem u prizvuke,
vjerujem u bolove koji se zorama liječe,
vjerujem u srca koja može sve raniti,
vjerujem u sjećanja na detinjstvo omađijano,
vjerujem u radost praštanja,
vjerujem u bezazlenost ljudi, zmija i zvjeri,
vjerujem u nevinost prvih grijehova,
vjerujem u časovnok što kuca u zemljinom središtu,
vjerujem u duhove koji žive u osmjesima,
vjerujem u vasionu srca koja se bude,
vjerujem u nepovratnost i kraj voda,
vjerujem u rijeku zaborava i njenu beskonačnost.

Raspuknuli se moji stihovi
po šavovima zašivenim
koncima prošlih privida i
bojazni, raspuknuli se stihovi
pa se riječi rasule
snagom Slapa po
mojem tijelu
Tvojim mirisom zagrnutom,
rasule se riječi
pa se slova izgubila u zbilji
rano jutarnjeg, uzvišenog
buđenja - koja se Tvojim
dodirom zove...
I sasvim je lako u zbilji živjeti,
bez stihova, riječi i
slova,
sasvim je lako u zbilji živjeti
i Tebe, dušo moja, voljeti...
Sasvim je, sasvim, lako...

Svo bogastvo ovoga svijeta ne vrijede toliko koliko jedan dobar prijatelj. Neopisivo je imati oslonac, nekoga ko te uvijek čeka na starom mjestu. Neopisovo je komunicirati s nekim ko te razumije, u kome možeš pronaći vlastitog sebe. Nekad je potrebno prenjeti osjećaje, nekad je potrebno izbaciti bijes. U radosti i u tuzi, u pobjedi i porazu, na vrhuncu i na samom dnu, prijatelj će biti tu. Toliko se nabrojanih vrlina ne može ničime kupiti. Prijatelj je neprocjenjiva vrijednost. Skupljanje prijateljstva je izuzeztno profitabilan čin, donosi iskustvo. Bilo ono loše ili dobro, izvući žeš pouku i slijedeći put krenuti spremniji. Svako novo prijateljstvo je izazov, spoznaja visoke vrijednosti, prilagodba novim osobinama. Zato nema ljepšeg savjeta nego upoznati nekog novog....

Vidim Te, kad se sunce ogledava u snijegu, i mjesečev sjaj ocrtava u izvoru vode..
Čujem Te, kad se val prigušen opijenošću uzdiže, i kad sve tiho je...
Osluškujem Te, uz tebe sam, gdje god bio kad sunce zalazi.
Zvijezde nek Ti svjetle...O,da si barem tu!
Vidim Te, kad se u daljini prašina digne u dubokoj noći, kad na životnom putu, putnik zadrhti...