Page 4 of 4

#76

Posted: 06/01/2006 23:18
by AA CA
savjest wrote:
  • Prvo mislim da je uvodna poruka supljak
(na to me navodi nacin pisanja) no mozda neko stvarno bude u istoj situaciji pa da dam ukratko i svoje misljenje.

Mislim da je za osobe koje imaju oko 40 godina vec prekasno. Ljudi koji emigriraju u tim godinama se vise nemaju cemu nadati u zivotu. Ostatak zivota ce im biti puka mizerija. Nece moci radiiti isti posao kao u Bosni niti ce imati isti drustveni status. Trebaju se nadati tome da nece imati nikakvog drustva/prijatelja, ogromne poteskoce da se uklope u taj strani mentalitet i nacin razmisljanja... imat ce te osjecaj odbacenosti do kraja zivota, itd...


Dakle jedini razlog zbog kojeg mozete iseliti je "bolja buducnost" vase djece. Dakle zrtvujete ostatak vaseg zivota za njihovu "bolju" buducnost. Sad sve je diskutabilno. Nema sumnje da ce te trenutno imati visa primanja nego u Bosni(99% sansi) ali ne mislim da je sve u tome. Ima i socijalni apsekt koji je jako vazan. Treba ocekivati da i vasa djeca ne budu imali prijatelje, da imaju poteskoca da nadu nekog momka curu(iz Bosne). Kao i vi i oni ce cijelog zivota ostati samo stranci (osim ako su katolici ili ako se pokrste i promjene ime i prezime).

Sad, vasa djeca su mala i vi ne znate sta ce oni zeliti kada budu imali 20-tak godina.(za nekih 10-tak god.) Sta u slucaju da im se ne svida USofA i da zele da se vrate nazad? Sta ako vas pocnu proklinjate sto se ih doveli u USofA? Sjebali ste ostatak vaseg zivota za nista. Uz to ne znate kakva ce situacija biti u Bosni za 10 godina;

To je jedna strana. Ima i druga. Recimo da se uklope u tamosnje drustvo i da ih zivo boli cosak za Bosnu. Ovdje gdje sam ja je dosla jedna familija iz Bosne prije 5 godina. Covjek je imao 37 a zena 35 god. nakon 2 godine su dobili tri negativa za azil i sada zive kao ilegalci. Drzava tolerise njihovo prisustvo na njenom tlu ali im na papirima pise da moraju napustiti zemlju(i to prije 3 god). Taj covjek kad je dosao ovdje, imao je nekih 110kg a sad je spao na 70 i sav je objelio. Samo strepi kad ce mu pokucati na vrata.

Uz to starija curica(17 god) je nasla momka.... crnca. On to ne prihvata nikako. Bili ste vi to prihvatili? U Bosni su i on i zena radili. Nisu imali svoj stan i kucu ali su zivili pristojno kao sto i on kae. I on je otisao radi buducnosti djece ali... sad kad gleda situaicju gora mu je nego prije. Jos kad bi vratili nazad otislo 5 godina niz vodu.

No ni ovo nije pravilo. znam ljude koji dosli kasnije pa su dobili uredne papire a manje vise su u istoj situaciji. Dosta zavisi i od same administracije koja i nema neku logiku. Ima milion malih stvari o kojima se moze pricati ali kako ima za tako ima i protiv.


Sad u vezi zemalja. Od zemalja u Europi najbolje su Spanija,Luksembur, Svicarska i Norveska(manje vise skandinavske zemlje). To su zemje u kojima je standard prilicno dobar i gdje jos ima mjesta za nove radnike).

Sad znam da je u skandinavskim zemljama skorom nemoguce dobiti uredne papire. U Svicarskoj isto. Neki tamo zive i po 20 godina pa imaju papire samo na mjesec. Dakle ja bih rekao da su najvece sanse u Spaniji.

U drugim drzavama standard opada iz godine u godinu i oni blokiraju priliv stranaca na sve moguce nacine.


Sto se tice prekookeanskih zemalja. Ne znam, ja tamo ne bih nikad isao jer ko tamo ode taj se vise nikad ne vraca u Bosnu i moze biti siguran da ce njegovi potomci postati prvoklasni amerikanci.


Zao mi je ako mislis da je uvodna poruka "supljak", ali to je tvoje misljenje, ti si savjest, tako i treba...

Ne nisam toliko neozbiljna...

Sta ce biti za 10 godine - ne znam, ali odlicno znam sta je bilo ovdje u zadnjih 10 godina. Znam ja Bosnu i prije rata :-D , i onu ratnu :shock: i ovu poslije rata :-? . Ova zadnja mi se nimalo ne svidja... Ne znam gdje zivis i sta radis, ali meni vise ne moze stati pod kozu. Toliko je toga lose uradjeno da ja ne vidinm nacin da se to ispravi u nekom razumnom vremenskom periodu, a 10-15 godina je previse. Odosmo u penziju za 200 KM (cca 100 - 150 €) taman za hljeba...

Svjesna sam i novog pocetka i eventualnih problema. Nemoj misliti da nisam razmisljala o stvarima koje pominjes u negativnom kontekstu... Ipak IDEM, odnosno IDEMO (cijela porodica). A obracacu se Ambasadame upravo ovim redom Kanada, Amerika, Australija pa tek onda eventualno nekoj od evropskih zemalja...

I NE PADA MI NA PAMET DA BILO GDJE BORAVIM ILEGALNO, zato se i obracam klasicnim useljenickim zemljama... kasno je da postanem "kriminalac".

Ne mislim da vani svima cvjetaju ruze ( to zavisi koliko se trudis) ali cini mi se da ovdje uredno venu.

Djeca... ako odu postace Amerikanci, a sta ce postati ako ostanu???...
I ja sam do '98 mislila "pa eto bice bolje" i vise ne mislim tako. Jeste - popravljene su fasade i gradske ulice, imamo gomile uvezenih roba, previse banaka, i lokalne granape... Sav normalan svijet kupi kartu i putuje, a mi mjesec dana skuplajmo papire za vizu... Osjecam se kao u zatvoru ili jos bolje u karantinu...

Bice tesko ali mi cemo pokusati da odemo... zao mi je ali uopste ne razmisljam o ostanku ovdje...

#77

Posted: 06/01/2006 23:24
by Fair Life
savjest wrote:(...)
Mislim da je za osobe koje imaju oko 40 godina vec prekasno. Ljudi koji emigriraju u tim godinama se vise nemaju cemu nadati u zivotu. Ostatak zivota ce im biti puka mizerija. Nece moci radiiti isti posao kao u Bosni niti ce imati isti drustveni status. Trebaju se nadati tome da nece imati nikakvog drustva/prijatelja, ogromne poteskoce da se uklope u taj strani mentalitet i nacin razmisljanja... imat ce te osjecaj odbacenosti do kraja zivota, itd...
(...)
Apsolutno netacno...

Kad sam dosao u Australiju bio sam stariji od te "kriticne dobi" koju navodis.

Zivot mi je kakav samo pozeljeti mogu...

Prijatelja... mozda i previse...

Uklapanje (integraciju) u novi zivot sproveo uspjesno...

Osjecaj odbacenosti ne postoji, jer ja sam taj koji je odbacio...

#78

Posted: 07/01/2006 00:23
by davis.ba
Haj dobro to da ljudi imaju poteškoća da se uklope ali djeca? Pa djeca se najlakše i uklapaju, prvo jer su još u dobu kada se najviše prijatelja stiče, drugo mnogo lakše jezik uče i to za sobom povlači treće da kad odrastu da neće imati uopšte takvih problema.

Ali ipak kako se ko uklopi od starijih mislim da prvenstveno zavisi od osobe do osobe.

#79

Posted: 10/01/2006 02:49
by Mirsad_ZE
Ovaj sto kaze za ove 40-sete godine mislim da je u pravu. Ne mislim da te razocaram ali pogledaj logicki. Sada se papiri uzasno tesko dobijaju, tj prosao je voz kada se relativno lako moglo otici. Dovoljno je otici pred Americku Ambasadu u SA ili Kanadsku pa da vidis koliko mnogo se ljudi odbije za turisticku vizu, a o iseljenickoj da i ne pricamo. Na ako uzmemo primjer da ti se posreci nista prije tri godine ne ocekuj. Znaci ti vec tada ima ces 43 banke. Kada tek dodjes treba ti odmah posao, tj dok nadjes vremena za skolu proce jos najmanje godina dana znaci 44. dok naucis jezik tako dobro da mozes da pratis predavanja bilo za kurs ili fax. najmanje jos dvije godine tj 46. Dok ti to sve zavrsis 47/48. Priznali ili ne u tim godinam raditi bilo koji posao nije isto ko sa 25 god.
A i u tim godinam nije lako prilagoditi se na sasvim novu sredini i potpuno novi nacin zivota. Ali ja vas razumijem vi sve ovo ne mozete shvatiti sto sam napisao jer vi imate jednu sliku o inostranstvu koja je idealna, jer inostranstvo je vjerujete najljepse dok jos neodemo, a razmisljamo u glavi kako ce nam biti. Ja bih ipak ostao u BiH

#80

Posted: 10/01/2006 07:25
by Fair Life
Mirsad_ZE wrote:Ovaj sto kaze za ove 40-sete godine mislim da je u pravu. Ne mislim da te razocaram ali pogledaj logicki. Sada se papiri uzasno tesko dobijaju, tj prosao je voz kada se relativno lako moglo otici. Dovoljno je otici pred Americku Ambasadu u SA ili Kanadsku pa da vidis koliko mnogo se ljudi odbije za turisticku vizu, a o iseljenickoj da i ne pricamo. Na ako uzmemo primjer da ti se posreci nista prije tri godine ne ocekuj. Znaci ti vec tada ima ces 43 banke. Kada tek dodjes treba ti odmah posao, tj dok nadjes vremena za skolu proce jos najmanje godina dana znaci 44. dok naucis jezik tako dobro da mozes da pratis predavanja bilo za kurs ili fax. najmanje jos dvije godine tj 46. Dok ti to sve zavrsis 47/48. Priznali ili ne u tim godinam raditi bilo koji posao nije isto ko sa 25 god.
A i u tim godinam nije lako prilagoditi se na sasvim novu sredini i potpuno novi nacin zivota. Ali ja vas razumijem vi sve ovo ne mozete shvatiti sto sam napisao jer vi imate jednu sliku o inostranstvu koja je idealna, jer inostranstvo je vjerujete najljepse dok jos neodemo, a razmisljamo u glavi kako ce nam biti. Ja bih ipak ostao u BiH
Velikim dijelom si u pravu, ali...

Poznajem osobe koje su se docepale Australije u dobi od 50 godina i... danas bez greske funkcioniraju u novom okruzenju.

Isto tako poznajem i one koji su dosli u svojim ranim dvadesetim i... danas su propalice.

Mnogo toga ovisi od osobe i njene spremnosti da se uhvati u kostac sa problemima koji ce se neminovno nametnuti. Svi ti problemi su daleko manji od problema koji se manifestuje kao strah za buducnost svoje djece...

Zatim... porodicni ljudi zele se docepati neke useljenicke zemlje iz razloga da im djeca ne dobiju, ja bih to nazvao, bosanski sindrom. Odrastati i skolovati se u zemlji beznadja u kojoj se niti ne nazire mogucnost rjesenje bilo kakvog zivotnog problema...

Haj' da ne razvlacim. Shvatice onaj kome je namjenjeno.

#81

Posted: 10/01/2006 07:29
by Zadig
savjest wrote:
RK 99 wrote:Ja želim otići iz CZ i volio bih živjeti u BiH.Mislite da postoji za mene nekakve šanse?Jezik sam već malo naučio.Ima nekih obaveza,koje moram da ispunim prije dolazka u BiH?Hvala
Mozes se obratiti ceskoj ambasadi u RBIH.
http://www.czechembassy.org/wwwo/?zu=sarajevo
ty vole zustan tam gde jses
:D

nedelej jsi to
:D

#82

Posted: 10/01/2006 08:02
by 1234
AA CA U Uci u Australiju zavisi od mnogo fatora Ima vise nacina za ulazak Da li imas nekoga ako imas gdje zivi tj da li je u unutrasnjosti ili u vecim gradovima Ko je si srodstvo onima koje imas,ako imas
Koga ostavljas tamo koga tvoj muz ostavlja
Koju skolu imas Npr ako si kuvar, medicinska sestra inzinjer IT elektricar vodoinstalater ( ovi nose najvise poena)
Koliko znas engleski
Ako zoves Australsku ambasadu nece ti sve reci jer svi sluzbenici ne znaju sve informacije Najbolje je do stupis u kontakt sa nekim ko je nedavno uselio u Australiju a ti ga poznajes Jako je tesko sada doci u svakom slucaju
Ovo gore sto je navedeno zavisi od vize pod kojom bi aplicirala
Ne znam kako je u Kanadu uci ali Ameriku ti ne bi preporuc0-ila jednostavno od groznog Zdravstvenog sistema Preporucio-la bi ti ili Australiju ili Kanadu

#83

Posted: 10/01/2006 08:10
by 1234
AA CA
Ja sam prije oko 7 god aplicirao-la za moje roditelje da dodu kao spajanje familija i toliko je bilo toga da se sakupi da sam platila advokata koji se bave imigracijom smucilo mi se od tih papir Naravno sada moras da platis kauciju za roditelje i zdravstveno i za 2 god nemaju nista pomoci financ. Pa se to vrati nakon dvije godine ako se ne upotrijebi a ako onda se to iskalkulise,ali to su ogromne pare i za dobrostojece ovde Tek su prije par mjeseci dobili zeleno svijetlo Ali tragedije stari mi je umro i mati nije htjela da dode
Npr meni je uzelo 3 godine prije 15-ak godina da dodem Ne nadaj se da je to brzo i lako

#84

Posted: 10/01/2006 08:29
by 1234
AA CA jos jedno ako si uporna istraj ako nista barem si pokusala
U Australiji ako dodes ne brini za egzistenciju Morala bi da ides na casove Engleskog sto je obavezno ali to ti je placeno i dobila bi pomoc dok god ne radis ako nisi doslla pod vizu spajanje porodice Nemoj da se brines za egzistenciju Nije lako ako ne radis ali zato ti ni prohtjevi nisu veliki Cak ako nikad i ne budes radila dobices staracku penziju Ali poslije engleskih kurseva oni ce ti pomoci da ides dalje na skolovanje i to nek te ne brine Nije to kao kod nas To je veoma lakse i nije optereceno kao kod nas
Sto se tice zivota druzenja nikad nebi ostavila Bosnu da sam na tvom mjestu ali svako je drugaciji
Bez razlike sta budes radila koliko imas para uvjek ce ti to nedostajati To nije moje iskustvo nego vecine Mada sam se ja navikao-la Ali nije bilo lako prvih 10 god mozda zato sto ja pamtim one dobre dane nisam bio-la u toku rata tamo