Domovino sretan ti rodjendan

[zzzzz]

Ne podapinjem uopste.

Kontradiktorno je hvaliti bosansko jugoslovenstvo a u isto vrijeme kritikovati dezorjentisanost tog naroda kroz istoriju.

Ti i ja se samo razlikujemo po pitanju pogleda na istoriju BiH, sto ja smatram da su vezivanje sudbine Bosne za Tursku i tursko nasljedje, kao i to jugoslovenstvo, u stvari samo dvije strane iste medalje.
Ti si samo previse jugonostalgican da bi to prepoznao i priznao.

Vjerujem da si i ti dobro razumio sta sam htio reci sa onim boldiranim u prethodnom postu i da si svjestan koliko nas je kostalo to "kukavicije jaje".

"Zaprepasteni i zateceni raspadom Jugoslavije.....mi smo se samo pokazali kao nedorasli i nedozreli istorijskom trenutku u kojem smo se nasli"

[Vodenjak]

Ne podapinjem uopste.

Kontradiktorno je hvaliti bosansko jugoslovenstvo a u isto vrijeme kritikovati dezorjentisanost tog naroda kroz istoriju.

Ti i ja se samo razlikujemo po pitanju pogleda na istoriju BiH, sto ja smatram da su vezivanje sudbine Bosne za Tursku i tursko nasljedje, kao i to jugoslovenstvo, u stvari samo dvije strane iste medalje.
Ti si samo previse jugonostalgican da bi to prepoznao i priznao.

Vjerujem da si i ti dobro razumio sta sam htio reci sa onim boldiranim u prethodnom postu i da si svjestan koliko nas je kostalo to "kukavicije jaje".

"Zaprepasteni i zateceni raspadom Jugoslavije.....mi smo se samo pokazali kao nedorasli i nedozreli istorijskom trenutku u kojem smo se nasli"

Ne krijem da mi je zao zivota koji sam imao prije isplivavanja na scenu naconalista.
Upravo zato ne mogu da prihvatim da su Turska i Jugoslavija "dvije strane iste medalje"
I ne samo zato!

Jugoslaviji su se na zalost desili jedan Milosevic i Tudjman, ali ta dvojica ni u kom slucaju nisu bili ono sto je bila Jugoslavija!
U njoj je ipak zivjelo malo vise ljudi od njih dvojice!

Otprilike isto kao sto Njemacka nije bila samo Hitler...

[mosor1]

Brkas babe i zabe i pojednostavljujes stvar.

Cinjenica je da su svi imali nekakav rezervni plan i sanjali svoju drzavu. Bosnu i Hercegovinu niko nije sanjao, zato je ovako i prosla. Vodenjak je pricao na jednoj drugoj temi o dezorjentisanosti Bosnjaka nakon dolaska Turaka a sad ti dize prst (palac ) za ovaj post.

E pa upravo zato sto je tu bilo srce Jugoslavije, Bosanci su pljeskali pred skupstinom dok su im palili gradove. Sada svi svode nepripremljenost na Aliju a on je samo dio te takve Bosne i takvog naroda (sto ga ne pere od odgovornosti)

Zaprepasteni i zateceni raspadom Jugoslavije, bez ikakve pripreme na takav razvoj dogadjaja, nista bolje nam se nije moglo ni desiti. Sad mi mozemo palamuditi o nasoj neagresivnosti i dobroti.....mi smo se samo pokazali kao nedorasli i nedozreli istorijskom trenutku u kojem smo se nasli.

Postoji pojam u nasem jeziku "drzavotvoran narod", nazalost mi i dan danas pokazujemo da se taj pojam ne moze dovesti u vezu sa nama. Tjesim se da je za to potrebno vrijeme i nove generacije koje ce imati dovoljno samosvijesti, mada im mi nismo ostavili nikakve preduslove za to.

Ne mogu da ne parafraziram nekoga tko je koncem osamdesetih izjavio da se ne zalaze za Jugoslaviju po svaku cijenu. Sorry, ne palim se na drzavotvornost i formiranje drzave radi same sebe, zanimljive su mi samo najbolje, ili bar optimalne od raspolozivih opcija. Jugoslavija je u svoje vrijeme bila optimalno rjesenje za njene narode, i nitko ozbiljan ne moze to osporiti. Da je devedesetih dosao trenutak da ti narodi nadrastu Jugoslaviju, te da raskrste s njom na svoju korist, ne bih imao problema s jugonostalgijom. Medutim, vidimo da se to nije desilo, uz moguc izuzetak Slovenaca. Naime, Slovenci su najbolje plivali i u Jugoslaviji i nije tesko zamislti neku varijantu reformirane, konfederativne Jugoslavije u kojoj bi bili jos uspjesniji nego danas.

Sto se "istorijskog trenutka" tice, oprosti ako ne vidim ista istorijskog u njemu. Republike SFRJ nisu se izborile za svoju drzavnost devedesetih, jer je ta drzavnost vec bila ugradena u Ustav SFRJ. Ono sto se ustvari tada desilo bilo je da je vecina gradana izmanipulirana da bi dala povjerenje politickim elitama koje su ih kasnije temeljito opljackale i obespravile, koristeci onaj mali, bijedni, kokosarski i dogovoreni rat. Mislis li da je Hrvatska u boljem polozaju sada nego pocetkom 90-tih?

Nevezano za ikakvu ideju Jugoslavije, dozrelost "istorijskom trenutku" pocetkom devedesetih znacila bi apsolutno inzistiranje na suzivotu sa susjedima, podrsku nenasilnom rjesavanju krize (ukljucujuci mirna otcjepljenja) i trazenje saveznika za to na svim stranama SFRJ. To je npr. bila opcija UJDI. Nazalost, previse je bilo nepismenih, previse oruzja i previse para u pitanju da bi to bilo moguce.

[mosor1]

Evo jedan interesantan tekst: http://www.b92.net/casopis_rec/62.8/pdf/091-157.pdf , kao i dio intervjua s njegovim autorom, politologom dr. Dejanom Jovicem. Tekst i intevju bave se razlozima raspada Jugoslavije, i preporucam ga svima koji krajem osamdesetih nisu bili tu, ili nisu pazili na satu, a posebno onima koji su umorni od ideoloskih tumacenja. Intervju je iz 1999. godine.


JUGOSLAVIJA JE DRŽAVA KOJA JE ODUMRLA
Dr. Dejan Jović




Dejan Jović (rođen 1968. godine u Samoboru) od rujna ove godine stalni je predavač međunarodne politike na Sveučilištu u Stirlingu u Škotskoj. Prošle je godine obranio doktorat na London School of Economics and Political Science, a zatim je pola godine proveo na postdoktorskom studiju na European University Institute u Firenci. Upravo dovršava knjigu o ideološkim sukobima unutar jugoslavenske političke elite između 1974. i 1990. Knjiga će biti objavljena najprije na engleskom jeziku, a izdavači su londonska kuća Hurst i američki New York University Press.

Diplomirao je politologiju u Zagrebu 1990. godine, a magistrirao na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani 1994. Iste godine odlazi u Manchester, gdje je 1995. magistrirao iz političke teorije. Od 1995. do 1999. živi i studira u Londonu.

Od 1993. godine piše u omladinskim i drugim novinama. Bio je urednik u Poletu (1984-1985) i voditelj istraživačkog tima tjednika Danas (1989-1992).

Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu vodio je seminare iz predmeta Uvod u politologiju (1991-1994), ali mu nakon doktoriranja u Londonu nisu htjeli dati mjesto na tom fakultetu. Na London School of Economics vodio je od 1996. do 1999. seminare iz predmeta Politika u Istočnoj Evropi. U Stirlingu će samostalno predavati dva predmeta: Stabilnost i dezintegracija država, te Politika i povijest Jugoslavije.

Proučavali ste prilike i odnose u bivšoj Jugoslaviji, koji su doveli do njenog raspada. Do kakvih ste zaključaka došli?

- Prvo, da se Jugoslavija nije morala raspasti, a posebno ne na način na koji se raspala. U povijesti se, inače, ništa nije moralo dogoditi kako se dogodilo, nego je sve rezultat političkog djelovanja, dakle, ovisi o onima koji proizvode događaje. Ima mnogo autora koji danas tvrde obratno, i to i unutar bivše Jugoslavije i izvan nje. Tvrdi se da se Jugoslavija morala raspasti zbog raznih razloga _ ja sam ih nabrojio sedam u svojoj dizertaciji. I vani autori često pokazuju sklonost nekom fatalizmu, tvrdeći da višenacionalne države ne mogu preživjeti zbog kulturnih razlika među nacijama _ članicama. Paradoksalno je, međutim, da mnogi od tih autora dolaze upravo iz multietničkih zemalja, recimo, iz Velike Britanije ili iz Sjedinjenih Američkih Država. Kad ih se upita - kako to da su njihove zemlje preživjele a Jugoslavija nije, oni najčešće kažu da je to zbog ekonomske razvijenosti tih zemalja, zbog koje nikome nije bilo u interesu da se odvoji.

Međutim, u Jugoslaviji je ekonomski razlog bio manje važan. Recimo, Slovenija i Kosovo su na kraju došli na vrlo slične političke pozicije, a bili su po ekonomskoj razvijenosti na dva pola. Osim toga, mnoge su multietničke zemlje koje su siromašnije od Jugoslavije relativno stabilne _ recimo, Indija. Konačno, Jugoslavija se raspala kad joj je ekonomski krenulo najbolje. U posljednjoj godini pred raspad inflacija se sa 25.000 posto smanjila na nulu, a vanjski se dug smanjio za pet milijardi dolara. Ekonomski je razlog i inače bio gotovo nevažan: recimo, u Srbiji je Milošević pobijedio na izborima za predsjednika Srbije 1993. godine, kada je inflacija desegla apsolutni svjetski rekord. I još tako što je pobijedio američkog bogataša Milana Panića, koji je po svim zapadnim standardima bio kao neki lik iz bajke o bogatom Zapadu. Štoviše, kako Eric Gordy pokazuje u svojoj nedavno objavljenoj knjizi, visoka inflacija je pomogla Miloševićevom SPS-u da uništi alternativu svojoj vlasti.

Kada ih se suoči sa tim činjenicama, mnogi analitičari raspada Jugoslavije potegnu etnički razlog, tj. argument da se Jugoslavija raspala zbog mržnje među njenim narodima. Ali, te etničke mržnje nije bilo kroz četrdeset i više godina nakon Drugog svjetskog rata, ili barem - da budemo sasvim precizni _ nije bilo u većoj mjeri nego u drugim multinacionalnim i multikulturnim zajednicama. Recimo, odnosi Srba i Hrvata u Jugoslaviji bili su daleko bolji nego odnosi između bijelog i crnog stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama, a problemi kao što su oni u Sjevernoj Irskoj jednostavno nisu postojali. Etničku su mržnju stvorili nacionalisti, a onda su je proglasili razlogom neizbježnog raspada Jugoslavije.

Zašto se onda Jugoslavija ipak raspala?

- Moj je zaključak da je Jugoslavija vjerojatno jedina država koja je jednostavno odumrla. Mislim da je glavni razlog ideološki. Jugoslavenska je politička elita veoma dugo i iskreno vjerovala da država mora slabiti a ne jačati. Samoupravljanje je bilo antidržavni, ili _ kako se govorilo _ antietatistički koncept. Nikad nije bilo jasno kako je moguće graditi državu na antidržavnom konceptu. Iz ideoloških razloga, da bi se bilo drukčiji od sovjetskog državnog socijalizma i od međuratne Jugoslavije, smatralo se da je svako iskazivanje jugoslavenstva pomalo sumnjivo. Nije bilo jugoslavenske televizije, ni jugoslavenskih stipendija za studente. U Zagrebu je bilo daleko lakše učiti engleski, nego makedonski ili slovenski. Ja sam se, recimo, htio upisati na tečaj slovenskog, ali to nije bilo moguće čak ni 1991. godine kada sam započeo studirati u Ljubljani. Mogao sam umjesto toga odabrati latinski ili japanski. Čak ni savezni službenici nisu govorili sve jezike jugoslavenskih naroda, itd. Ukratko, nije se poticala jugoslavenska kultura, a bez zajedničke kulture (u najširem smislu te riječi, onako kako je upotrebljava Ernest Gellner) teško je zamisliti opstanak zajedničke države. Jugoslavija je nastala na ideji kulturne srodnosti njenih naroda, a s vremenom se pretvorila u ideološku tvorevinu kojoj je u temelju bila antidržavna ideja. Da se poslužim duhovitim zaključkom profesora Stevana Pavlovića: kad je nastala 1918. godine, Jugoslavija se zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a zapravo se temeljila na ideji jugoslavenskog naroda, kao jednog jedinog naroda. A nakon pola stoljeća, kada se zvala Jugoslavija, pretvorila se u zemlju Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Muslimana, Crnogoraca i dvadesetak narodnosti i etničkih zajednica. Povrh toga, također zbog ideoloških razloga, nije se mogao formirati jugoslavenski politički narod (demos), jer socijalizam nije bio sistem reprezentativne demokracije nego predstavljanja vizije. Savezna politička tijela, recimo, nisu predstavljala građane Jugoslavije, nego su oblikovala viziju boljeg svijeta, prije svega kroz ustave. Cijela je povijest političkih konflikata u socijalističkoj Jugoslaviji zapravo povijest pisanja Ustava, tj. sukoba između raznih vizija društvenog razvoja, što je donekle i normalno u zemlji koja je bila u tranziciji prema nekom boljem svijetu. Kad je dominantna vizija nestala, kad su političke elite počele prihvaćati elemente drugih vizija, cijeli je koncept kolapsirao.

Za razliku od drugih autora, koji tvrde da je socijalizam imao jaku policijsku državu i slabo civilno društvo, ja bih prije rekao da je država bila slaba a društvo jako. Ljudi, recimo, nisu smatrali normalnim da plaćaju poreze, ali su zato uspostavili _ kako bi rekao profesor Županov _ razgranatu mrežu privatnih veza kojima su nadoknađivali nedostatak novca. Raspadom ideološke vizije na kojoj se temeljio cijeli sistem, ljudi su se osjetili ugroženima i nesigurnima. Nisu zahtijevali manje države, nego više. Paradoksalno je da je i za Titova života jedino ozbiljno nezadovoljstvo protiv vlasti (studentski protesti u Beogradu, a i drugim centrima 1968. godine) bilo motivirano idejom egalitarizma i državne intervencije radi pravednosti. I tu se razlikujem od mnogih drugih analitičara raspada Jugoslavije - po meni, socijalizam se nije raspao zato što su ljudi bili motivirani liberalnim vrijednostima, kao što su individualizam i sloboda, nego prije svega zato što su tražili više jednakosti i više države. Vlast je tražila više samoupravljanja, a građani više države. Cijela ideja antibirokratske revolucije, recimo, bila je ideja egalitarizma i države. I Kučan i Tuđman su također na tim idejama dobili izbore, jer su uvjerili Slovence i Hrvate da nisu ravnopravni s drugima u Jugoslaviji i da trebaju svoje države da ih zaštite. Stoga ne treba čuditi što su zatim, uz suglasnost svojih birača, uspostavili jake države koje su gotovo potpuno poništile dostignuća samoupravljanja.

[zzzzz]

Ne krijem da mi je zao zivota koji sam imao prije isplivavanja na scenu naconalista.
Upravo zato ne mogu da prihvatim da su Turska i Jugoslavija "dvije strane iste medalje"
I ne samo zato!

Upravo o tome sam ja i govorio da se ovdje pravi razlika izmedju okupacije i okupacije. Svaka ima nekog svog pristalicu.

Ti se sjecas samo Titovog perioda a preduslov za nastanak te Jugoslavije je bila Kraljevina SHS koja je bila cista okupacija. Srbija dobila nagradu za ucesce na strani Engleske u prvom svjetskom ratu.
Da je bilo srece i da nije nikad nastala, mi bi danas bili dobre komsije kao Skandinavci.

Sto se tice Hrvatske, varas se ako mislis da je Tudjman preko noci isplivao. On je samo artikulacija teznje koja je bila prisutna jos od ranjavanja Stjepana Radica u skupstini Jugoslavije u Beogradu. Da nije bio Tudjman bio bi neko drugi.
Ja ih razumijem jer ako je cak i u toj Titovoj Jugoslaviji, koja je bila koliko toliko ravnopravnija od Kraljevine, od devet policijskih uprava u Zagrebu njih osam imalo Srbe na rukovodecim mjestima, onda tu nesto nije kako treba.

Sve da je ta juznoslovenska ideja i bila ispravna nas to ne opravdava za zabijanje glave u pijesak kad je postalo jasno da ona ne moze opstati jer je dvije glavne komponente ne zele, Srbija u prvu ruku a kasnije i Hrvatska.

Jos jednom da ponovim ja ne pravim razliku izmedju okupacija, ali moram reci da je ova posljednja bila najpogubnija za BiH. Da kojim slucajem nije bilo prvog svjetskog rata, mi bi jos neko vrijeme bili pod Austrijom, nebi bilo sanse da budemo asimilirani jer to nismo bili ni u vrijeme Turske, s vremenom bi stekli nezavisnost i bili dobre komsije.

Taj razvoj dogadjaja nakon prvog svjetskog rata nije ostavio probleme samo Balkanu, njegove rezultate mozemo vidjeti i u podrucju Kavkaza i Bliskog Istoka. Tamo su okupaciju Osmanlija zamijenile u prvom slucaju Rusija a u drugom slucaju Engleska i problemi su se prolongirali do danasnjih dana, s tim da su postali kompleksniji i teze rjesivi.

Jos samo da dodam da je moj rahmetli dedo imao duzi zivotni vijek nego K.SHS / Jugoslavija (1918-1990), toliko o njenoj istorijskoj opravdanosti.

[mosor1]

Samo cu komentirati tvoju poruku Vodenjaku, bez namjere da zauzimam strane.

Ti se sjecas samo Titovog perioda a preduslov za nastanak te Jugoslavije je bila Kraljevina SHS koja je bila cista okupacija.

Ne mozes ni na koji nacin izjednaciti te dvije drzave, a tema se tice one Titove.

Ja ih razumijem jer ako je cak i u toj Titovoj Jugoslaviji, koja je bila koliko toliko ravnopravnija od Kraljevine, od devet policijskih uprava u Zagrebu njih osam imalo Srbe na rukovodecim mjestima, onda tu nesto nije kako treba.

Ovo je na tragu teze prosjecnog purgera iz sedamdesetih i pocetka osamdesetih da sve bitne pozicije u Zagrebu i Hrvatskoj drze Dalmosi i Srbi.

Sve da je ta juznoslovenska ideja i bila ispravna nas to ne opravdava za zabijanje glave u pijesak kad je postalo jasno da ona ne moze opstati jer je dvije glavne komponente ne zele, Srbija u prvu ruku a kasnije i Hrvatska.

Onaj clanak koji sam citirao govori i o tome.

Da kojim slucajem nije bilo prvog svjetskog rata, mi bi jos neko vrijeme bili pod Austrijom, ne bi bilo sanse da budemo asimilirani jer to nismo bili ni u vrijeme Turske, s vremenom bi stekli nezavisnost i bili dobre komsije.

Optimisto. A ti meni da pojednostavljujem stvari.

[zzzzz]

Optimista ili ne, zaostavstina prvog svjetskog rata je opste poznata i priznata. Tada uspostavljeni svjetski poredak je i dan danas vazeci. To je bio povod i za drugi svjetski rat.

Smjesno mi je uopste komentarisati tvrdnju da se Kraljevina SHS i Jugoslavija ne mogu trpati u istu vrecu. Da nije bilo prve nebi nastala ni druga, koliko god uljepsana, sama ideja je bila fula od samog starta. Nije imala nikakve istorijske preduslove za opstanak.

Teza purgera ili ne, to je cinjenica. Jos kad bi bilo neko logicno objasnjenje zasto je to bilo tako. Meni licno je jasno i ne trebaju mi objasnjenja ali zbog ostalih kojima je svijet nastao 45' dolaskom Petokrake, bilo bi pozeljno.

[mosor1]

Optimista ili ne, zaostavstina prvog svjetskog rata je opste poznata i priznata. Tada uspostavljeni svjetski poredak je i dan danas vazeci. To je bio povod i za drugi svjetski rat.

Razglabati sta bi bilo da je bilo je neozbiljno. Da je po zavrsetku I. svjetskog rata BiH ostala u sastavu Austrije, Hitler bi mozda iz nje deportirao Bosnjake skupa sa drugim Slavenima kao sto je Sloveniju cistio od Slovenaca. Ili bi svima njima napunio logore.

Teza purgera ili ne, to je cinjenica. Jos kad bi bilo neko logicno objasnjenje zasto je to bilo tako. Meni licno je jasno i ne trebaju mi objasnjenja ali zbog ostalih kojima je svijet nastao 45' dolaskom Petokrake, bilo bi pozeljno.

OK, neka bude po tvome. Srbi su drzali SRH pod okupacijom 1945-1991, od njihove se strahovlade nisi mogao maknut, nismo smjeli pjevati "Lijepu nasu", a svi drzavni praznici bili su na srpske slave. Tako je lako razgovarati s nekim kome je sve tako jasno.

[zzzzz]

Stvarno si neozbiljan sagovornik

Da se prvi svjetski rat zavrsio bez pobjednika......Hitlera nebi ni bilo. Ovo karikiranje u vezi sa dominacijom Srba u Jugoslaviji....bez komentara. Odgovaram samo na argumente

[mosor1]

Stvarno si neozbiljan sagovornik

Da se prvi svjetski rat zavrsio bez pobjednika......Hitlera nebi ni bilo. Ovo karikiranje u vezi sa dominacijom Srba u Jugoslaviji....bez komentara. Odgovaram samo na argumente

Gle, nemamo nikakvih argumenata da zakljucimo sto bi se desilo da je Prvi svjetski rat zavrsio ovako ili onako, samo nagadanja. Mozda bi se nacizam pojavio u nekom drugom obliku ili nekoj drugoj zemlji.

Drugo, da je Bosancima bilo tako dobro u Austro-Ugarskoj, bi li se za okupacije 100000 Bosnjaka (kazu) iselilo u Tursku u cak pet valova?

Ali pustimo povijest, nismo ni ti ni ja izuceni povjesnicari, niti imamo dovoljno uvida. Argumenata radi, otkud ti recimo podaci o kadrovskoj popunjenosti "devet policijskih uprava u Zagrebu". Koliko ja znam, postoji jedna PU Zagreb, a ti nisi bio njen kadrovik.

Ja cu prihvatiti da je u hrvatskom SUP-u bilo dosta Srba, ali to su uglavnom bili hrvatski Srbi - pretezno iz ustanickih (pasivnijih) krajeva. Kao i Dalmatinci, uglavnom su dosli po politickoj (partijskoj) podobnosti, a i zato sto npr. licki, kordunaski i krajiski Srbi tradicionalno naginju tim zanimanjima (ako hoces, jos iz vremena Austro-Ugarske). Mozda je u tome bilo i neke partijske post-maspokovske racunice, ali niposto neke velikosrpske zavjere. Koliko su vazne bile te pozicije vidi se po doslovno nikakvom otporu koje su te "snage" u zagrebackoj policiji pruzile dolasku Tudmana na vlast.

[Vodenjak]

Stvarno si neozbiljan sagovornik

Da se prvi svjetski rat zavrsio bez pobjednika......Hitlera nebi ni bilo. Ovo karikiranje u vezi sa dominacijom Srba u Jugoslaviji....bez komentara. Odgovaram samo na argumente

Gle, nemamo nikakvih argumenata da zakljucimo sto bi se desilo da je Prvi svjetski rat zavrsio ovako ili onako, samo nagadanja. Mozda bi se nacizam pojavio u nekom drugom obliku ili nekoj drugoj zemlji.

Drugo, da je Bosancima bilo tako dobro u Austro-Ugarskoj, bi li se za okupacije 100000 Bosnjaka (kazu) iselilo u Tursku u cak pet valova?

Ali pustimo povijest, nismo ni ti ni ja izuceni povjesnicari, niti imamo dovoljno uvida. Argumenata radi, otkud ti recimo podaci o kadrovskoj popunjenosti "devet policijskih uprava u Zagrebu". Koliko ja znam, postoji jedna PU Zagreb, a ti nisi bio njen kadrovik.

Ja cu prihvatiti da je u hrvatskom SUP-u bilo dosta Srba, ali to su uglavnom bili hrvatski Srbi - pretezno iz ustanickih (pasivnijih) krajeva. Kao i Dalmatinci, uglavnom su dosli po politickoj (partijskoj) podobnosti, a i zato sto npr. licki, kordunaski i krajiski Srbi tradicionalno naginju tim zanimanjima (ako hoces, jos iz vremena Austro-Ugarske). Mozda je u tome bilo i neke partijske post-maspokovske racunice, ali niposto neke velikosrpske zavjere. Koliko su vazne bile te pozicije vidi se po doslovno nikakvom otporu koje su te "snage" u zagrebackoj policiji pruzile dolasku Tudmana na vlast.

Otvaras Pandorinu kutiju, posebno sa ovim zadnjim @mosore...
Mnogi, mnogi nemaju snage da izadju na kraj sa istorijom koja se zbila samo prije nekoliko dana pa je onda skroz iluzorno ocekivati da mogu razlozno govoriti i o toj "dalekoj" iz doba Brozove Jugoslavije!

Posebno kad su usi podobro napunjene ideologijom ove gospode koja je na vlasti zadnjih 15 godina...

[mosor1]

Ja cu prihvatiti da je u hrvatskom SUP-u bilo dosta Srba, ali to su uglavnom bili hrvatski Srbi - pretezno iz ustanickih (pasivnijih) krajeva. Kao i Dalmatinci, uglavnom su dosli po politickoj (partijskoj) podobnosti, a i zato sto npr. licki, kordunaski i krajiski Srbi tradicionalno naginju tim zanimanjima (ako hoces, jos iz vremena Austro-Ugarske). Mozda je u tome bilo i neke partijske post-maspokovske racunice, ali niposto neke velikosrpske zavjere. Koliko su vazne bile te pozicije vidi se po doslovno nikakvom otporu koje su te "snage" u zagrebackoj policiji pruzile dolasku Tudmana na vlast.

Otvaras Pandorinu kutiju, posebno sa ovim zadnjim @mosore...
Mnogi, mnogi nemaju snage da izadju na kraj sa istorijom koja se zbila samo prije nekoliko dana pa je onda skroz iluzorno ocekivati da mogu razlozno govoriti i o toj "dalekoj" iz doba Brozove Jugoslavije!

Posebno kad su usi podobro napunjene ideologijom ove gospode koja je na vlasti zadnjih 15 godina...

Ma jebo Pandoru i njenu kutiju, moj Vodenjace. Prilicno mi je pun kurac poluistina na koje trebas pristati da bi uopce mogao voditi razgovor. U Hrvatskoj je to fama o pravednosti i opravdanosti "Domovinskog rata", fama o o tome da su Hrvati u tom ratu osim u par ekscesa uvijek bili zrtve, osim u trenucima genijalnih strateskih poteza, fama o prvom predsjedniku, koji je kao imao izvjesnih slabosti, al mu se to prasta, jer se valjda prvi macici u vodu bacaju, itd. U Hrvatskoj i Federaciji je to fama o zlim Srbima, koji su nam sto godina kuhali poparu, koji su nas i vas bez razloga mucki napali, o njihovoj vojsci koja je bez izuzetaka bila cetnicka, u Srbiji i RS vec nesto trece, itd, itd... (sam nastavi niz).

Bilo je u devedesetim u RH nekoliko ljudi koji su u svakodnevnom politickom govoru i u Saboru pokusavali govoriti cijelu istinu (poput Nikole Viskovica, Branka Horvata, Milorada Pupovca, pa i Stipe Suvara), ali su ih ubrzo marginalizirali i ridikulozirali likovi i s lijeva i zdesna bezobraznim ponavljanjem papagajskih formula, proglasivsi ih izdajnicima. Na takav nacin su zadnjih godina pokusali pacificirati i Vesnu Pusic.

A u isto vrijeme serviraju nam kako je presucivanje istine povijesno opravdano, u sluzbi roda, drzave i nasih zrtava, kao da to brdo poluistina, koje su zapravo i gore od lazi, nece netko na kraju morati polizati, ako ne mi, a onda nasa djeca. A nije im losa racunica, jer je sve manje ljudi koji pamte i znaju i jos imaju volje da se nose s povikom Beocana.

Meni to ustvari i nije napeto, sva ta prica o povijesti iz koje nikako da naucimo da se susjeda nikada i nikako necemo trajno rijesiti, i da cemo i kad "odemo u Evropu" i dalje kroz prozor vidjeti ista brda kao i sad. I da treba puno, puno razmisljati, raditi i uciti, a ne blebetati uprazno.

[kekec]

[Ma jebo Pandoru i njenu kutiju, moj Vodenjace. Prilicno mi je pun kurac poluistina na koje trebas pristati da bi uopce mogao voditi razgovor. U Hrvatskoj je to fama o pravednosti i opravdanosti "Domovinskog rata", fama o o tome da su Hrvati u tom ratu osim u par ekscesa uvijek bili zrtve, osim u trenucima genijalnih strateskih poteza, fama o prvom predsjedniku, koji je kao imao izvjesnih slabosti, al mu se to prasta, jer se valjda prvi macici u vodu bacaju, itd. U Hrvatskoj i Federaciji je to fama o zlim Srbima, koji su nam sto godina kuhali poparu, koji su nas i vas bez razloga mucki napali, o njihovoj vojsci koja je bez izuzetaka bila cetnicka, u Srbiji i RS vec nesto trece, itd, itd... (sam nastavi niz).

Bilo je u devedesetim u RH nekoliko ljudi koji su u svakodnevnom politickom govoru i u Saboru pokusavali govoriti cijelu istinu (poput Nikole Viskovica, Branka Horvata, Milorada Pupovca, pa i Stipe Suvara), ali su ih ubrzo marginalizirali i ridikulozirali likovi i s lijeva i zdesna bezobraznim ponavljanjem papagajskih formula, proglasivsi ih izdajnicima. Na takav nacin su zadnjih godina pokusali pacificirati i Vesnu Pusic.

A u isto vrijeme serviraju nam kako je presucivanje istine povijesno opravdano, u sluzbi roda, drzave i nasih zrtava, kao da to brdo poluistina, koje su zapravo i gore od lazi, nece netko na kraju morati polizati, ako ne mi, a onda nasa djeca. A nije im losa racunica, jer je sve manje ljudi koji pamte i znaju i jos imaju volje da se nose s povikom Beocana.

Meni to ustvari i nije napeto, sva ta prica o povijesti iz koje nikako da naucimo da se susjeda nikada i nikako necemo trajno rijesiti, i da cemo i kad "odemo u Evropu" i dalje kroz prozor vidjeti ista brda kao i sad. I da treba puno, puno razmisljati, raditi i uciti, a ne blebetati uprazno.

Sustina i istina.
Ne smijemo dozvoliti da nam zatvore oci i zacepe usta.
Mora se pricati, razmisljati i za istinu boriti, bez obzira
koliko ona bila bolna. Sto prije istina i pravda izbiju na
povrsinu, lakse ce se i bolje zivjeti. Mi ili nasa djeca ili
njihova djeca, do nas je.

[mostarac]

Ja cu prihvatiti da je u hrvatskom SUP-u bilo dosta Srba, ali to su uglavnom bili hrvatski Srbi - pretezno iz ustanickih (pasivnijih) krajeva. Kao i Dalmatinci, uglavnom su dosli po politickoj (partijskoj) podobnosti, a i zato sto npr. licki, kordunaski i krajiski Srbi tradicionalno naginju tim zanimanjima (ako hoces, jos iz vremena Austro-Ugarske). Mozda je u tome bilo i neke partijske post-maspokovske racunice, ali niposto neke velikosrpske zavjere. Koliko su vazne bile te pozicije vidi se po doslovno nikakvom otporu koje su te "snage" u zagrebackoj policiji pruzile dolasku Tudmana na vlast.

Otvaras Pandorinu kutiju, posebno sa ovim zadnjim @mosore...
Mnogi, mnogi nemaju snage da izadju na kraj sa istorijom koja se zbila samo prije nekoliko dana pa je onda skroz iluzorno ocekivati da mogu razlozno govoriti i o toj "dalekoj" iz doba Brozove Jugoslavije!

Posebno kad su usi podobro napunjene ideologijom ove gospode koja je na vlasti zadnjih 15 godina...

Ma jebo Pandoru i njenu kutiju, moj Vodenjace. Prilicno mi je pun kurac poluistina na koje trebas pristati da bi uopce mogao voditi razgovor. U Hrvatskoj je to fama o pravednosti i opravdanosti "Domovinskog rata", fama o o tome da su Hrvati u tom ratu osim u par ekscesa uvijek bili zrtve, osim u trenucima genijalnih strateskih poteza, fama o prvom predsjedniku, koji je kao imao izvjesnih slabosti, al mu se to prasta, jer se valjda prvi macici u vodu bacaju, itd. U Hrvatskoj i Federaciji je to fama o zlim Srbima, koji su nam sto godina kuhali poparu, koji su nas i vas bez razloga mucki napali, o njihovoj vojsci koja je bez izuzetaka bila cetnicka, u Srbiji i RS vec nesto trece, itd, itd... (sam nastavi niz).

Bilo je u devedesetim u RH nekoliko ljudi koji su u svakodnevnom politickom govoru i u Saboru pokusavali govoriti cijelu istinu (poput Nikole Viskovica, Branka Horvata, Milorada Pupovca, pa i Stipe Suvara), ali su ih ubrzo marginalizirali i ridikulozirali likovi i s lijeva i zdesna bezobraznim ponavljanjem papagajskih formula, proglasivsi ih izdajnicima. Na takav nacin su zadnjih godina pokusali pacificirati i Vesnu Pusic.

A u isto vrijeme serviraju nam kako je presucivanje istine povijesno opravdano, u sluzbi roda, drzave i nasih zrtava, kao da to brdo poluistina, koje su zapravo i gore od lazi, nece netko na kraju morati polizati, ako ne mi, a onda nasa djeca. A nije im losa racunica, jer je sve manje ljudi koji pamte i znaju i jos imaju volje da se nose s povikom Beocana.

Meni to ustvari i nije napeto, sva ta prica o povijesti iz koje nikako da naucimo da se susjeda nikada i nikako necemo trajno rijesiti, i da cemo i kad "odemo u Evropu" i dalje kroz prozor vidjeti ista brda kao i sad. I da treba puno, puno razmisljati, raditi i uciti, a ne blebetati uprazno.

ja bi s tobom brato opet pravio jugoslaviju. Kad procitam tvoje i dalmatinkine postove jos vise se uvjerim kako je bratstvo-jedinstvo bilo real, a ovo sad sto je hibridni produkt o cijem osmisljavanju bi se mogla napisat doktorska disertacija.
Oj Mosore, Mosore,
skoro cemo na more
Skoro cemo svom narodu
donijeti slobodu

I ko meni moze rec da ti nisi moj zemljak. niko bola na ovom svijetu, ni sve balije ustase i cetnici koje nasi djedovi pobjedise 1945. godine, ali ih ne unistise pa danas djeca tih balija, ustasa i cetnika seru li seru. Valja se nama opet spremiti i ne ponoviti istu gresku, jer doci ce i vrijeme za to i konacno ubjediti ovaj narod da nama Njemci nikad ne mogu biti prijatelji kao sto mi mozemo biti medjusobno. Bio je rat ovakav kakav jeste, ali on je i stimulisan i uvezen izvana, a svesrdno pomognut domacim izdajnicima svih profila. Vrijeme ce doci da se sa izdajnicima obracuna kako se svi normalni narodi obracunavaju sa tom stokom.

[Vodenjak]

Ma jebo Pandoru i njenu kutiju, moj Vodenjace. Prilicno mi je pun kurac poluistina na koje trebas pristati da bi uopce mogao voditi razgovor. U Hrvatskoj je to fama o pravednosti i opravdanosti "Domovinskog rata", fama o o tome da su Hrvati u tom ratu osim u par ekscesa uvijek bili zrtve, osim u trenucima genijalnih strateskih poteza, fama o prvom predsjedniku, koji je kao imao izvjesnih slabosti, al mu se to prasta, jer se valjda prvi macici u vodu bacaju, itd. U Hrvatskoj i Federaciji je to fama o zlim Srbima, koji su nam sto godina kuhali poparu, koji su nas i vas bez razloga mucki napali, o njihovoj vojsci koja je bez izuzetaka bila cetnicka, u Srbiji i RS vec nesto trece, itd, itd... (sam nastavi niz).

Bilo je u devedesetim u RH nekoliko ljudi koji su u svakodnevnom politickom govoru i u Saboru pokusavali govoriti cijelu istinu (poput Nikole Viskovica, Branka Horvata, Milorada Pupovca, pa i Stipe Suvara), ali su ih ubrzo marginalizirali i ridikulozirali likovi i s lijeva i zdesna bezobraznim ponavljanjem papagajskih formula, proglasivsi ih izdajnicima. Na takav nacin su zadnjih godina pokusali pacificirati i Vesnu Pusic.

A u isto vrijeme serviraju nam kako je presucivanje istine povijesno opravdano, u sluzbi roda, drzave i nasih zrtava, kao da to brdo poluistina, koje su zapravo i gore od lazi, nece netko na kraju morati polizati, ako ne mi, a onda nasa djeca. A nije im losa racunica, jer je sve manje ljudi koji pamte i znaju i jos imaju volje da se nose s povikom Beocana.

Meni to ustvari i nije napeto, sva ta prica o povijesti iz koje nikako da naucimo da se susjeda nikada i nikako necemo trajno rijesiti, i da cemo i kad "odemo u Evropu" i dalje kroz prozor vidjeti ista brda kao i sad. I da treba puno, puno razmisljati, raditi i uciti, a ne blebetati uprazno.

Ma dobro..
I da ne napisem, znas i ti i ostali dusebriznici da se u potpunosti slazem s tobom...
Ali, ovo:

Prilicno mi je pun kurac poluistina na koje trebas pristati da bi uopce mogao voditi razgovor.

...glava boli kako mi se dopalo!

Mitovi i crno-bijelo gledanje svega iza i oko nas ce nas ukopati!

[zzzzz]

Sta god da ti ja kazem ti ces idealizovati sliku o zajednici juznoslovenskih naroda.

Ja cu samo spomenuti za kraj JNA i njeno jugoslovenstvo, dokazano i provjereno u posljednjem ratu. Mogu postaviti i pitanje zasto su razne Vojvode Stepe, Jugovici, Milosi Obilici bili dio istorije koju smo ucili, zasto su imali ulice sirom te nase zajednicke domovine i zasto su oni imali veci znacaj za jugoslovensku ideju od npr. Bana Jelacica ili Husein Kapetana.

Ovi su se valjda borili za Srbiju protiv turskog okupatora a to sto se pomenuti Ban borio protiv Madjara i za slobodu Hrvatske ili sto je Husein dizao ustanak protiv Turaka, to se valjda ne uklapa u tu juznoslavensku ideju.

Moj grad je u centru imao park koji se zvao po Caru Dusanu covjek je imao veze sa Jugoslavijom koliko i Ante Pavelic. Proslavio se sto je Srbija u njegovom vremenu bila najveca.

Znam, sve su to banalni primjeri ali nemam zivaca jos da ulazimo u kadrovsku politiku bivse drzave, 8 ofanzivu i srbizaciju Vojvodine (takvih naknadnih tihih ofanziva je bilo koliko hoces)

Da je bila zlatna za mene je zajednica juznih slavena bila pogreska koliko i SSSR. Vjestacka tvorevina koja nije stvorena voljom naroda i nekakvim prirodnim procesom vec kao rezultat prvog s. rata, direktivom iz Londona.

Zato je za mene 1918g, godina koja asocira na trecu okupaciju BiH. Za vas je to godina oslobodjenja a istorija ce najbolje suditi o tome

• "Već 1918 prve srpske jedinice ulaze u Sarajevo i čine nasilje nad bošnjacima. Položaj Bošnjaka muslimana postaje neizdržljiv. U interview-u za francuski list 1919 Čaušević naglašava da su Bošnjaci "ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim." Oni Bošnjake smatraju "uljezima" - zaključio je Čaušević. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Svetozar Pribićevic, reagovao od predsjednika Zemaljske Vlade za BiH, Atanasija Šole, da "diskretno" zatraži od Čauševića da demantira izjavu francuskom novinaru, ili da mu u suprotnosti uputi prijedlog za njegovo penzionisanje. Šola je odgovorio da to nije moguće, jer su Čauševićevi navodi potpuno tačni, radi se o čovjeku koji je 1914 štitio Srbe od progona."

[Kick off]

Sta god da ti ja kazem ti ces idealizovati sliku o zajednici juznoslovenskih naroda.

Ja cu samo spomenuti za kraj JNA i njeno jugoslovenstvo, dokazano i provjereno u posljednjem ratu. Mogu postaviti i pitanje zasto su razne Vojvode Stepe, Jugovici, Milosi Obilici bili dio istorije koju smo ucili, zasto su imali ulice sirom te nase zajednicke domovine i zasto su oni imali veci znacaj za jugoslovensku ideju od npr. Bana Jelacica ili Husein Kapetana.

Ovi su se valjda borili za Srbiju protiv turskog okupatora a to sto se pomenuti Ban borio protiv Madjara i za slobodu Hrvatske ili sto je Husein dizao ustanak protiv Turaka, to se valjda ne uklapa u tu juznoslavensku ideju.

Moj grad je u centru imao park koji se zvao po Caru Dusanu covjek je imao veze sa Jugoslavijom koliko i Ante Pavelic. Proslavio se sto je Srbija u njegovom vremenu bila najveca.

Znam, sve su to banalni primjeri ali nemam zivaca jos da ulazimo u kadrovsku politiku bivse drzave, 8 ofanzivu i srbizaciju Vojvodine (takvih naknadnih tihih ofanziva je bilo koliko hoces)

Da je bila zlatna za mene je zajednica juznih slavena bila pogreska koliko i SSSR. Vjestacka tvorevina koja nije stvorena voljom naroda i nekakvim prirodnim procesom vec kao rezultat prvog s. rata, direktivom iz Londona.

Zato je za mene 1918g, godina koja asocira na trecu okupaciju BiH. Za vas je to godina oslobodjenja a istorija ce najbolje suditi o tome

• "Već 1918 prve srpske jedinice ulaze u Sarajevo i čine nasilje nad bošnjacima. Položaj Bošnjaka muslimana postaje neizdržljiv. U interview-u za francuski list 1919 Čaušević naglašava da su Bošnjaci "ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim." Oni Bošnjake smatraju "uljezima" - zaključio je Čaušević. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Svetozar Pribićevic, reagovao od predsjednika Zemaljske Vlade za BiH, Atanasija Šole, da "diskretno" zatraži od Čauševića da demantira izjavu francuskom novinaru, ili da mu u suprotnosti uputi prijedlog za njegovo penzionisanje. Šola je odgovorio da to nije moguće, jer su Čauševićevi navodi potpuno tačni, radi se o čovjeku koji je 1914 štitio Srbe od progona."

zzzzz-a ZA PREDSJEDNIKA!!!!!!!! svaki post ti je zlatan

[wanderer]

Neupitno je da su Srbi ideju Jugoslavije pri njenom stvaranju maltene poistobjecivali sa ostvarenjem sna o Velikoj Srbiji, pa se tako i ponasali. Tome je i dokaz proglasavanje diktature i mali milion "ekcesa" u unutrasnjosti (npr. maltretiranje muslimana nakon ujedinjenja, pokrstavanje muslimana pred sami I svjetski rat, ubistvo hrvatskih zastupnika u parlamentu, itd).

Takodjer je po meni neupitno da je Jugoslavija ipak mogla opstati nakon komunistickog perioda, ali samo na bazi cistih racuna. Do toga znamo da nije moglo doci zbog karijeristickog pristupa Vozda prema sovinistickoj platformi ostvarivanja "ciste" Velike Srbije. Ono sto je interesantno u svemu tome je da su upravo oni koji su pocetkom sedamdesetih optuzivani za separatizam, reakcionizam i nacionalizam bili jedini koji su mogli spasiti tu Jugu od totalnog raspada. "Hrvatsko proljece" je u sljedecoj fazi nagovjestavalo stranacki pluralizam, a Nikezic i Perovicka su sacinjavali vjerovatno najdemokratskije vodjstvo Srbije u svojoj historiji. I jedni i drugi su smaknuti Titovom intervencijom, koja je time otvorila puno prostora za jacanje Draze Markovica, pojavu Slobe na politickoj sceni, primitivne politizacije Kosova i krajnjeg raspada Jugoslavije, koju je sada nemoguce skrpiti.

[mostarac]

Sta god da ti ja kazem ti ces idealizovati sliku o zajednici juznoslovenskih naroda.

Ja cu samo spomenuti za kraj JNA i njeno jugoslovenstvo, dokazano i provjereno u posljednjem ratu. Mogu postaviti i pitanje zasto su razne Vojvode Stepe, Jugovici, Milosi Obilici bili dio istorije koju smo ucili, zasto su imali ulice sirom te nase zajednicke domovine i zasto su oni imali veci znacaj za jugoslovensku ideju od npr. Bana Jelacica ili Husein Kapetana.

Ovi su se valjda borili za Srbiju protiv turskog okupatora a to sto se pomenuti Ban borio protiv Madjara i za slobodu Hrvatske ili sto je Husein dizao ustanak protiv Turaka, to se valjda ne uklapa u tu juznoslavensku ideju.

Moj grad je u centru imao park koji se zvao po Caru Dusanu covjek je imao veze sa Jugoslavijom koliko i Ante Pavelic. Proslavio se sto je Srbija u njegovom vremenu bila najveca.

Znam, sve su to banalni primjeri ali nemam zivaca jos da ulazimo u kadrovsku politiku bivse drzave, 8 ofanzivu i srbizaciju Vojvodine (takvih naknadnih tihih ofanziva je bilo koliko hoces)

Da je bila zlatna za mene je zajednica juznih slavena bila pogreska koliko i SSSR. Vjestacka tvorevina koja nije stvorena voljom naroda i nekakvim prirodnim procesom vec kao rezultat prvog s. rata, direktivom iz Londona.

Zato je za mene 1918g, godina koja asocira na trecu okupaciju BiH. Za vas je to godina oslobodjenja a istorija ce najbolje suditi o tome

• "Već 1918 prve srpske jedinice ulaze u Sarajevo i čine nasilje nad bošnjacima. Položaj Bošnjaka muslimana postaje neizdržljiv. U interview-u za francuski list 1919 Čaušević naglašava da su Bošnjaci "ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim." Oni Bošnjake smatraju "uljezima" - zaključio je Čaušević. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Svetozar Pribićevic, reagovao od predsjednika Zemaljske Vlade za BiH, Atanasija Šole, da "diskretno" zatraži od Čauševića da demantira izjavu francuskom novinaru, ili da mu u suprotnosti uputi prijedlog za njegovo penzionisanje. Šola je odgovorio da to nije moguće, jer su Čauševićevi navodi potpuno tačni, radi se o čovjeku koji je 1914 štitio Srbe od progona."

zaboravio si sad da napomenes i pobrojis genocide. Hajde pobrajaj redom. Nemoj da zaboravis.
Juzni slaveni samo zajedno mogu opstati, ostati i prezivjeti, a svi ostali snovi o nekakvim njihovim drzavama i drzavicama koje bi u vremenu koje dolazi bile samoodrzive i nezavisne su samo prazne price i nemaju veze sa zdravim mozgom, jer stara dama evropa je jeben eksploatator a prije svega mudar. Sto prije shvatimo da samo zajedno mozemo naprijed prije ce nam biti bolje. A ako i dalje odaberemo da se dusimo u krvi svojih fasizama proizvedenih u glavama crkvenih i dzamijskih velikodostojnika, demonstriranih sa oltara i mindera, a samo radi njihovog bogacenja, onda nismo ni zasluzili bolje nego da kao zadnji primitivci svi zajedno propadnemo ili da nas se kolonizira.
Jugolsavija na zdravim temeljima je jedini put u prezivljavanje naroda od Vardara pa do Triglava.
haj sad lijepo spomeni vojvode i te nebuloze opet

[zzzzz]

Tebi su mozda nebuloze, meni sigurno nisu. Ja po svoje misljenje ne idem ni u crkvu ni u dzamiju, sto ti redovno pokusavas prisiti svojim neistomisljenicima.

Ja bih se osvrnuo na tvoje nebuloze kako samo zajedno, u jednoj drzavi mozemo opstati i izbjeci eksploataciju. Ja ne vidim da neko eksploatise Skandinavce ili Cehe i Slovake, radi se o civilizovanim ljudima koji su nekada imali zajednicke drzave a danas su samo dobre komsije.

[wanderer]

mostarac, mahanje zastavama, bile one sa sahovnicom, cetiri C, polumjesecom ili petokrako ne vodi nicemu. Stvarnost nikad nije monokromno crno-bijela.

Juga kakva je bila je sada nemoguca, i bolje je sto je tako -- treba ici naprijed. Ti se ocito sjecas samo Branka Kockice i pionirske marame. Ocito se ne sjecas (sto ti nije zamjeriti) Golog Otoka, dogmatizacije citavog drustva, "verbalnog delikta", bonova i tackica za deterdzent i ostale namirnice, ogranicenih kolicina crnog hljeba, inflacije od 25.000 posto, politickih ubistava u SFRJ i izvan nje, politickih procesa (ne samo protiv nacionalista, vec i IB-ovaca i demokrata), itd. Takvu Jugu niko normalan u ovo doba ne bi pozelio.

Do Juge na normalnim osnova se nije moglo doci, vidi u mom prethodnom postu i zasto. To je nazalost tako, ali se vise ne moze promjeniti. Nakon svih ovih zlocina, te i dalje razbuktavane mrznje, do nje tek sada nikako ne moze doci. Mozda bude moglo za 100 godina kada svi dodjemo pameti, ali tada cemo vec vjerovatno biti u onome u sto sadasnja EU preraste.

[Skljoco]

Danas je Dan Repubike, danas je dan zemlje koje vise nema, danas je dan kada se svi oni obicni ljudi sjete da su nekad zivili normalno u normalnoj zemlji sa normalnim ljudima i građanima koji je vole i postuju. Danas je dan republike koja je bila republika svojih ljudi i svojih građana, a ne preduzeće desetak familija i moćnika na vlasti, danas je dan republike koja je svoje radnike stavljala na novčanice, dok danas njihovi unuci u Zenici umiru od droge. Nista bolje kao to ne oslikava u kakvoj smo republici zivili mi obicni ljudi a u kakvom kokosinjcu zivimo danas od Vardara pa do Triglava. Nema obicnog covjeka postenih namjera na tom prostoru koji u posljednjih 15 godina makar jednom sa sjetom nije pomislio na republiku ciji bi danas bio rodjendan. To je cak ucinio i Nedzad Latic u emisiji FTVBiH «Centralni zatvor», javno priznavsi da i pored svega sta mu je ta republika donijela kada vidi ovo danas postaje nostalgican za njom. Kada politicki zatvorenici jednog sistema zale za tim istim sistemom onda smo dotakli dno dna, onda nema dalje, onda nema nize. Moze samo biti stajanje u mjestu i nista drugo. Da se razumijemo, nijedan sistem nije savrsen, nijedan sistem nije idealan, ali ni ljudi nisu savrseni i idealni, pa tako ni sistemi koje prave ne mogu biti takvi, jer ipak njih prave i upravljaju njima jos uvijek samo ljudi.
Ipak to je bila republika u kojoj jedan Borislav Paravac ili jedan Ante Gotovina ili jedan Fahrudin Radoncic nisu mogli biti znacajne figure na javnoj sceni, a da ne govorim o tome da su mogli biti ljudi od uticaja ili na pozicijama gdje se odlucuje, ipak to je bila republika koja je takve drzala tamo gdje im je i mjesto, a to znaci u mracnim i prasnjavim zatvorima, to je bila republika gdje su takvi likovi mogli samo mesti zatvorske krugove ili otici iz iste, to je bila republika kojoj svakakva bjelosvjetska stoka i gamad nije molga vrsljati po njenom teritoriju i raditi od nje sta hoce, to je bila republika koja nije sebi dozvoljavala da joj jedan engleski ubica bude najmocnija licnost u drzavi, to je bila republika koja je svakome davala sansu i svakome omogucila da u potpunosti iskoristi svoje kapacitet i sklonosti, to je bila republika u kojoj penzioneri nisu kopali po kontejnerima, borci strajkovali jer nemaju sta da jedu, studenti plakali jer im diplome ne vrijede. To je bila republika koja je mladim ljudima nudila perspektivu ali i osjecaj odgovornosti, ali im nije nudila ono sto danas imaju kao dominantan nacin razmisljanja, a to je apatija, depresija, narkomanija, kriminal. Normalno da je bilo i toga, ali nije bilo dominantno a to je ogromna razlika. To je bila republika u kojoj su djeca znala sta im je domovina i kad je njen dan, to je bila republika u kojoj za praznik nisu radile prodavnice, preduzeca i skole, to je bila republika cija himna je imala rijeci, to je bila republika gdje smo se besplatno lijecili i skolovali, to je bila reublika gdje nije bilo razlike izmedju bogatih i siromasnih, jer svi su imali jednaku sansu, a na pojedincu je bilo da tu sansu iskoristi, to je bila republika koja je izmjenila reljef i snagom volje i ljubavlju omladine za pet mjeseci napravila prugu Samac-Sarajevo, a danas ne mozemo ni novcem i mehanizacijom da napravimo 30 jadnih i bijednih kilometara autoputa, a i kisa nam u tome zna smetati, to je bila republika, gdje su djeca bila djeca, a ne idioti, jer su roditelji i nastavnici prije svega bili to sto treba da budu i znali sta treba da rade, to je bila republika gdje su djeca pjevala «Carstvo drugarstvo», a ne «kakvo tijelo Selma ima», to je bila republika u kojoj su djeca isla na spavanje sa «laku noc djeco» u 19:15, a ne ispracala svoje roditelje na pocinak, to je bila republika u kojoj smo svi od malih nogu uceni da se volimo i postujemo, a ne da se mrzimo i ubijamo, to je bila republika u kojoj djeca nisu znala sta su nacionalne podjele skola, to je bila republika u kojoj je covjek bio covjeku brat, a ne vuk, to je bila repubika ciji je moto bio bratstvo-jedinstvo i ljubav medju ljudima, a ne klanje i ubijanje u ime toboznje ljubavi koju bog propisuje. U toj republici se bratstvo-jedinstvo zivilo i bilo njena pokretacka snaga, a danas je to vitalni nacionalni interes kao glavni pokretac svih kocionih mehanizama napretka i razvoja ljudskog drustva na prostorima nekadasnje republike. To je bila republika gdje se igrao fudbal, a stadioni bili sportska borilista, a navijaci su bili ljudi a ne krvoloci, za razliku od danasnjeg stanja gdje su stadioni politicke govornice ili eventualno koncentracioni logori, a fudbal igramo po kesu bombona i gajbu piva sto bi Djole Balasevic rekao. To je bila republika za koju se igralo i borilo srcem, a trica Slavnica, zamah veslom Ljubeka, celicna pesnica Parlova ili virtuozan prodor Susica jednako se proslavljali i u Velenju i u Banja Luci i u Kumanovu.
Mogao bi ovako danima, ali i ovo je dosta, cak i previse, da se svakom postenom otme uzdah i da ga obuzme sjeta. Neka je svakome ko se sutra sa sjetom sjeti zastava i svecanosti, ponosa i gordosti, normalnog zivota i ljubavi sretan DAN SOCIJALISTICKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE. Mogli su je dusmani i oni koje je ta zemlja hapsila i zatvarala u zatvore, jer im je to i bilo jedino ispravno odrediste gdje treba da se smjeste, srusiti, ali je ne mogu srusiti u nasim srcima i ne postoji sila kojom nas mogu natjerati da se osjecamo strancima u Pristini, Skopju, Ljubljani, Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu, Titogradu, Sarajevu. Svi su oni jednako moji i u svakom od njih sam ja svoj na svome i ne mogu biti stranac, ma koliko to neko zelio i nastojao da se ja tako osjecam. Ja u svojoj zemlji i domovini necu i ne zelim da se osjecam strancem i to nikada necete postici, jer moja domovina mozda ne zivi na papiru, ali zivi u mom srcu i bice tako dok sam ziv.
DOMOVINO SRETAN TI RODJENDAN i na jednoj web stranici posvecenoj tebi pise otrpilike nesto ovako:
Sa Titom na celu izborili su je za nas
Sa Titom u srcu sacuvati cemo je u nama
Za nasu djecu... Da znaju, sta treba - jednog dana - da obnove...

--------------------------------
Druze moj ,
Na zalost ali ...
Dana tog i tog kojeg si Ti naveo izvrsen je pokusaj Legalizacije UBISTVA drzave Bosne i Hercegovine i njenog bosanskohercegovackog naroda .
Tog dana vijecnici AVNOJ-a sa Josipom Brozom na celu vec okupiranu BH od strane kraljevine Jugoslavije unose u sastav "nove" komunisticke Jugoslavije i tako nastavljaju dugu tradiciju s-h-s prisvajanja i negiranja drzave koja je zbog svog multietnickog i multivjerskog nacionalnog identiteta bila "trn u oku" svojih "jednoobraznih" susjeda-komsija .
Proglasavanjem ( Ko ? ) Bosne i Hercegovine drzavom odnosno Republikom
- i srpskom
- i hrvatskom
- i muslimanskom ( oh )`
pokusano je Nemoguce ...
pa je danasnji Zal za tim neuspjesnim pokusajem trajne dislocizacije jedne drzave ... ne znam , nemam rijeci ... sokiran sam ... !

[pape]

Ja bih se osvrnuo na tvoje nebuloze kako samo zajedno, u jednoj drzavi mozemo opstati i izbjeci eksploataciju. Ja ne vidim da neko eksploatise Skandinavce ili Cehe i Slovake, radi se o civilizovanim ljudima koji su nekada imali zajednicke drzave a danas su samo dobre komsije.

Ne bih se upustao u to na koji nacin mozemo opstati, zajedno ili svaka vashka obaska, ali .... to sto ti ne vidis eksploataciju Ceha, Slovaka, ... dodao bih i Poljake i sve ove nove clanove EU zajednice, nije znak da ih ne eksploatishu. Ushi se zavrcu polako, ... tanano, .... kad skontaju ... onda je kasno.

[kekec]

Ushi se zavrcu polako, ... tanano, .... kad skontaju ... onda je kasno.

Polako, ali SIGURNO !

[wanderer]

Naravno da je u toku i eksploatacija Ceha, ali ne zato sto su Cesi i mali narod, vec zato sto imaju privredni potencijal. Uostalom, ja bih rekao da su puno vise od njih trenutno eksploatirani Amerikanci cija je drzava puno jaca i veca.

Naime, vise se ne radi o prevashodno eksploataciji jedne drzave nad drugom, vec jednog industrijskog i mesetarskog bloka nad covjecanstvom uopste. Akcionarima nije toliko stalo da li ta zarada dolazi iz rada njihovog ili nekog drugog naroda.