Bosanac_HR wrote:Kurt_Kombajn wrote:napis'o tip sto je prolazio tud' prije cetiri stotine godina...jakog izvora, jebalo majku....isto kao da ja sad krenem na fidzi opisivati njihovu kulturu (H)istoriju i drustvo...pa mi svi povjeruju...
Šta ti ne odgovara? To što je čovjek bio putopisac ili ono o čemu je pisao?
P.S. Nije jedini, ima ih dosta....
Svoje komplekse liječi u bolnici. Ja BiH se zabrinuo da sam na tvom mjestu, jer oxfordski historičari, kao i njemački i britanski, koji nemaju motiva da budu rasno opterećeni za razliku od vas, pišu objektivnu historiju, a ne mitologoju. Vidiš kada namećeš nekom nešto, prvo bi se trebao zalagati da se promijeni iranska riječ "Hrvat" u neku slavensku. U nastavku majstor nad majstorima, Noel Malcom, koji je davno prepoznao rasizam i mitologiju kod hrvatskih historičara:
"
Tko su zapravo bili ti Srbi i Hrvati? Znanstvenici odavno znaju da riječ Hrvat nije slavenska. Smatra se da je to ista riječ kao i iransko ime
Choroatos, pronađeno na natpisima nadgrobnih spomenika nedaleko od grčkoga grada Tanaisa u donjem toku rijeke Don, na jugu Rusije. Cijelo je to područje sjeverno od Crnog mora bilo napučeno u prvim stoljećima naše ere raznim plemenima, medu kojima su bili i Slaveni i
Sarmati: ovi potonji bijahu iranski nomadi koji su u drugom stoljeću prije Krista zaobišli sa zapada sjevernu stranu Kavkaza.
Sarmati su zadobili političku prevlast nad ostalim plemenima, pa su neka od tih slavenskih plemena na taj način po svoj prilici dobila vladarsku elitu koja je govorila iranski.
Jedna teorija povezuje riječi Hrvat i Choroatos s riječju hu-urvatha, koja je značila "prijatelj" na jeziku Alana (koji su u to vrijeme bili dio sarmatskog skupa iranskih plemena).
Jedna druga teorija nagađa da se korijen imena "Srbin", serv, pretvorio u iranskome u charv, što je skupa sa sufiksom at dalo Choroatos i Hrvat.
Bjelodano je jasno da su Srbi i Hrvati imali sličnu i povezanu povijest od najstarijih vremena: Ptolemej, koji je pisao u drugom stoljeću naše ere, također spominje Serboi medu sarmatskim plemenima sjeverno od Kavkaza.
Većina znanstvenika vjeruje da su i Srbi i Hrvati bili slavenska plemena s iranskom vladajućom kastom, ili da su prvobitno bili iranska plemena koja su stekla slavenske podanike. Negdje na početku sedmog stoljeća oba su plemena osnovala svoja kraljevstva u srednjoj Europi: "Bijelu Hrvatsku", koja je obuhvaćala dio današnje južne Poljske, i "Bijelu Srbiju", u današnjoj Češkoj. Odatle su se i jedni i drugi doselili na zapad Balkana.
(...)
Međutim, historijska je istina prilično jasna: Srbi i Hrvati bili su od najranijih vremena različiti ali tijesno povezani, živeći i seleći se u tandemu, a i jedni i drugi imali su neku vrstu iranske komponente.
Isto je tako jasno da je u vrijeme kad su oni došli na Balkan ondje već postojalo brojno slavensko pučanstvo - brojnije od svih Srba i Hrvata zajedno.
Taj se glavni slavenski supstrat ne može podijeliti na razdvojene subetničke grupacije; stoga je neminovno uzaludan sav projekt izmišljanja prastarih etničkih podjela medu njihovim potomcima. A taj slavenski supstrat zacijelo je asimilirao ostatke pučanstva čiji su preci možda bili Iliri, Kelti, Rimljani, pojedinci iz svih dijelova Rimskog Carstva, Goti, Alani, Huni i Avari.
(...)
A na pitanje jesu li stanovnici Bosne 1180 godine bili zapravo Hrvati ili zapravo Srbi ne može se odgovoriti iz dva razloga: prvo, zato što nam nedostaje dokaza,a drugo, zato što to pitanje nema smisla. Možemo samo reći da je veći dio bosanskog teritorija vjerojatno bio u hrvatskim rukama - ili bar u slavenskim rukama pod hrvatskom vlašću - u sedmom stoljeću, ali je to plemenska oznaka koja pet stoljeća kasnije nema mnogo smisla, ili ga uopće nema. Bosanci su u svojoj vjerskoj i političkoj povijesti općenito bili bliži Hrvatima, ali primjenjivati današnji pojam hrvatskog identiteta (nešto što je nastalo u novije doba na osnovi vjere, povijesti i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anakronizam.
Jedino razborito što bi se moglo kazati o etničkom identitetu Bosanaca jest ovo: oni su bili Slaveni koji su prebivali u Bosni."
*Noel Malcom, Povijest Bosne
.
