Forum Klix.ba

SRETNA LJUBAV

Cvijet kapi rijeke ispod mene protjece u ljepoti latica sunca
i ja ga zadrzavam odsjajem pogleda i stavljam na predvidjeno mjesto ,
za bozanstvena uzivanja , u sebe , u moj san i moje disanje .
Kako zajedno otjecemo , taj divni dragulj mojih ociju i ja ,
kao da u biseru pticjeg pjeva slavimo plavi miris , jer nestajemo
preplavljeni horizontom vrucih dodira tvog prekrasnog pejsaza .


Uzitak mi je postajati odraz tvog predivnog jezera , misao njegovih titraja ,
krosnja sveg lisca sto zanosom ljepote sumi iznad bistre vode tvog osmjeha ,
drhtati uzdahom pozude dok se sva ta voda slijeva dlanovima i prozirna nestaje .
Osjecam sve te vodene krugove kad se mojom dusom sire melodijom odvaznosti ,
kad me sustizu i pod mojim se nogama neprimjetno u zanosu valjaju ,
pretvarajuci tisinu u najljepsi sklad nasih tijela i misli ciji smo stvaratelji .


Usnama mi otpocinju tada rasti ruze , iz tih mirnih pupoljaka izlazi sretna ljubav ,
njeni prvi pokreti svom snagom mame zvijezde , oslanjaju se na njihov sjaj ,
upijaju tvoju svjetlost pretvarajuci moje ruke u uzarene grane sto se oko tebe svijaju .
Upisujem se povrsinom velicanstvenog ogledala , slazem obrise mojih mastanja
i sa njima u dubini jezera pocivam , unutar skoljki i u perajama riba , zapleten u alge ,
osjecam te podvodne dodire i u cistoj zjenici ljubavi se odmaram i nanovo stvaram .


S radosnom pjesmom svemira , kao naslada u tezini tvoje mjesecine ostajem ,
ti me prepoznajes i svakom mom drhtaju dodajes ples dijamantnih kapljica ,
sa svog obraza predajes vodu vjecnom moru i ono na izvoru duge pjenom progovora .
Zrcalimo se u tihim drhtajima srca , a njegovim otkucajima prikupljamo ritam srece ,
na kamenu pod vodom , ostavljamo jeku nasih izmirenih glasova i lijezemo ,
uranjamo u dubine , gdje sa beskrajnim pocecima radjamo nase blazeno konaciste .


Zal Kopp

PRISUTNA

Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
imam te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da daleko djetinjstvo ocekujem,
noc s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i ocima slicnim odrazu vode,
prisutna mjesecinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina,
poput skrivenog mjesta, prisutna si krisom.

Kao uspomena, ima te u mirisu ubranog cvijeca
i u ceznji, na dlanovima te imam,
prisutna si nepomicna.
Svugdje te ima i u koloni otkucaja,
gdje si oduvijek prisutna.
U sve tezim jutrima
i kisi sto tiho pada,
na celu svake ptice,
u dugim dnevnim drhtanjima,
ima te, zauvijek si prisutna.

Imaju te moje misli, prisutna si nestankom
ima te moj pogled, prisutno si cekanje,
i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tisina,
jer kao da nebo odjednom prestaje,
zrakom osjecam, prisutnu prazninu.
Ima te u noci, prisutna si uzdahom
i u poljupcima nemirnih suza,
prisutna si slanim tragom.
Imam te ljubavi, prisutna si s tugom
imam u odsutnosti, prisutna si bolom.

Zal Kopp

ISPOVIJEST HULIGANA

Svi pjevati ne mogu,
nije svakom dano da pada
ko jabuka do tuđih nogu.

Ovo je najveća ispovijest
kojom se mangup ispovijeda sada.

Ja namjerno idem nepočešljan,
s glavom ko petrolejska lampa nad ramenom,
vaših duša tu bezlisnu jesen
volim u mraku obasjat plamenom.
Volim kada u me leti s bukom
kamenje psovki, ko grad bure ljute,
ja onda samo čvršće stisnem rukom
drhtavi mjehur kose uzdignute.

Tako je lijepo tad se prisjećati
zaraslog jezera, muklog šuma jova,
što negdje žive moj otac i mati
kojima nije do mojih stihova,
kojima drag sam ko sjeme u polju,
ko kišica od koje njive zazelene,
oni bi vilama došli da vas kolju
za svaki povik, kad psujete mene.

Bijedni, bijedni seljaci!
Sigurno još ste postali ružniji,
još se bojite boga i grijesi vas plaše.
O, kad biste znali
da je najbolji pjesnik u Rusiji -
dijete vaše!
Zar niste u srcu za život njegov zebli,
kad je noge kvasio preko jesenjih mlaka?
On sad u cilindru ide,
u cipelama od laka.

Al živi u njemu još onaj pravi
seoski nestaško nekadanji.
S mesničke firme svakoj kravi
izdaleka on se klanja.
Kada na trgu sretne kočijaše,
osjetiv vonj đubra rodnih njiva, on je u stanju
da nosi rep svake kobile naše
kao šlep haljine na vjenčanju.

Ja volim rodni kraj,
ja rodni kraj volim istinski!
Iako je u njemu tuge ko rđe na ivi.
Drage su mi musave njuške svinjske
i u tišini noćnoj žaba glasovi živi.
Nježno sam bolestan od uspomena djetinjstva,
aprilskih večeri sanjam maglen veo.
Ko da bi čučnuo da se ogrije,
naš klen je uz večernji oganj sjeo.
O, koliko sam jaja iz gnijezda vranama
pokrao s njega, veruć se uz grane!
Je l isti i sad, sa zelenim granama?
Je l mu kora čvrsta ko u one dane?

A ti dragi
vjerni psu šareni?!
Od starosti si postao sipljiv i slijep,
ne ćuteć više gdje je staja, a gdje prag,
tumaraš dvorištem vukuć spušten rep.
O, kako su mi draga vragolanstva sva
kad smo, materi zdipiv komad hljeba u kući,
zagrizali ga zajedno nas dva,
ni za mrvu jedan drugoga prikraćujući.

A ja sam isti.
Srcem još sam isti.
Cvatu u licu oči, ko različak u raži.
Prostiruć stihova rogoz pozlaćeni,
htio bih da vam svu nježnost iskažem.
Laku noć!
Svima laku noć!
Odzvonila je travom sutonjeg sjaja kosa...

Plavi sjaj, sjaj tako plav!
U tu plavet ni mrijeti nije žao.
Pa šta, ako izgledam kao cinik sav
koji je o tur fenjer prikopčao!
Stari, dobri Pegaze umorni,
Ta što će meni taj tvoj nježni kas?
Ja sam došao, ko majstor surovi,
da štakore opjevam i dižem im glas.
Glava moja, kao august,
prelijeva se bujnih kosa vinom.

Ja bih htio biti jedro žuto
u onoj zemlji, u koju plovimo.


Jesenjin

MOLIM TE, POSLUSAJ ONO STO NE KAZEM

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nje?an i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.

Charles C. Finn

Ja sam oblikom kaplja

Ja sam oblikom kaplja, ali sadržinom more!
U meni je cijeli svijet, ja sam svijet
i njegova sadržina.
Utonuo sam u svjetlost pojave Božanstva,
Sunce je samo moja čestica,
ja sam Zehrin Enver,
Stvor moga tijela opstoji s ljubavlju,
U meni se odrazuje sve,
ja sam općenitost i pojedinost!
U meni je suština svih 18.000 svjetova
Ja sam mikrokozmos iz kog je
potekao makrokozmos.
Ja sam čuvar poprišta ljubavi
i danas sam drugi Ešref!
Ja sam odraz Alijine tajne,
od svega sam viši ja!


Srce je Božija kuća


Postojanje ovog svijeta je samo jedna vizija,
Nebo i zemlja su samo posuda jedne vizije
U svemu što postoji, malom i velikom,
nalazi se Jedan
Svoj opstanak u ništavilu prikaza
onaj koji nema znaka.
Tvoji izrazi "ja" i "ti" su samo jedna vizija,
I što god Ti rekneš samo je vizija u viziji.
Prema tome samo tvoje postojanje je
vizija u viziji.
Ono što u Tebi kaže "ti" nije li
očevidno samo riječ?!
Ako Gospodar riječi Tebi oduzme svoju riječ,
šta će ostati?
Kad se riječ izgubi budi uvjeren da
će se izgubiti i oblik.
Veliki Poslanik je srce nazvao Božijom kućom.
I u tome je ponos svijeta otkrio mnoge tajne,
A na njegovu se licu pokaza tajna (odredbe)
"Budi, pa bi".

Abdurrahman Sirrija (Tajanstveni)

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima vise draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našta to i čemu?
Iz daleka samo sve ko zvezda sja;
iz daleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva!

D. Maksimović

Eto eto zašto se ja zbunjujem ( to je prošlost ali nikad se ne zna )
Naime prvo Flora Ja sam kaplja oblikom i učešćem u Univerzumu potom Fortuna Ne, nemoj mi prići danas i sutra a to važi i za jučer od Desanke .
Meni se više đasvi ovo

Ja sam čuvar poprišta ljubavi
i danas sam drugi Ešref košpa !
Ja sam odraz Alijine tajne,
od svega sam manji ja !

Eto ........nadahnut sam pjesničkim slovom

Cekaj me i bit cu tu, samo cekaj mene . . . I u dobru i u zlu, kad oluja krene. Cekaj me kad padne noc, cekaj svako vece, i kad drugi nece moc, i kad drugi nece. Cekaj kad nece bit pisma izdaleka, cekanja kad bude sit drugi koji ceka. Cekaj me i bit cu tu i ne prastaj sada tima sto u svakom zlu pamte rijeci jada. Neka mati, neka sin misli da me nije. Tuzan drug uz vatre dim suze neka lije, neka dignu case svi u cas zadnjoj uri, ali s njima nemoj ti, cekaj, i ne zuri. Cekaj me i bit cu vec i od smrti jaci. Neka kazu tuznu rijec: "Nema ga i placi!" Kako shvatiti moze taj vjerno srce zene? Svojom nadom ti si, znaj, sacuvala mene. Zasto ja sam opet tu tek mi cemo znati - cekala si i u zlu da se tebi vratim.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci, samo me cekaj dugo.
Cekaj me, i kad zute kise noci ispune tugom.
Cekaj, i kad vrucine zapeku, I kada mecava brise, cekaj, i kada druge nitko ne bude cekao vise. Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka, cekaj, i kada cekanje dojadi svakome koji ceka.
Cekaj me, i ja cu sigurne doci. Ne slusaj kad ti kazu kako je vrijeme da zaboravis i da te nade lazu. Nek' povjeruju i sin i mati da vise ne postojim, neka se tako umore cekati i svi drugovi moji, i gorko vino za moju dusu nek' piju kod ognjista. Cekaj. I nemoj sjesti s njima, i nemoj piti nista.Cekaj me, i ja cu sigurno doci, sve smrti me ubiti nece. Nek' rekne tko me cekao nije: Taj je imao srece! Tko cekati ne zna, taj nece shvatit, niti ce znati drugi da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim. Nas dvoje samo znat cemo kako prezivjeh vatru kletu, - naprosto, ti si cekati znala kao nitko na svijetu.

Tebi koji vratio si mi snove !!!


Nema ljepse nade od one koja je nikla iz tuge
nema ljepsih snova od onih sto ih radja bol

Iz dana u dan tuga mi bila najbolja prijateljica
iz noci u noc pratili me bolni sni
dok nada mi grijala srce
nada da postojis negdje
da naci su te u vrtlogu vremena

A sada...
a danas...
Dao si mi zivot
ispunio srce
tuga je postala nepoznanica
a sni...
sni su mi sreca
ti pored mene
tvoj poljubac budjenje
osmjeh moj dan..

ROPSTVO

Zena sam…
Moja ispovjest prastara i tuzna
drhtala je neizgovorena
pred nepomicnom savjescu planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i zeni i orlu
koji je uzletio u modrine.

Ljubila sam najljepse mladice
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima proticu necujne rijeke bezbriznosti.
Da znate kako sam ih ljubila vi bi plakali.
Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj zene ili pokraj sume
ni pokraj ognja skitnica.

Ljubila sam ih kao istrazivac predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga pracen.
Nema mocvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oci
trazeci spas.

Ljubav je bila jaca od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujuci srecu, cestu otkritu
koja izmice u nedogled.

O, vi koji trosite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi.
Vi, koje bedra svoja cuvate za najvecu bol
i ostajete ponizene pred sudbinom.

Pomozite mi da izreknem nistavilo naseg sjaja
prasinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile noseci ga predano,
kao da nosimo neotklonivi plod svoje crne utrobe.
Kao da nosimo zapaljenu buktinju zivota.

Ja nisam nista mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonose
koji ne moze izbjeci strminu izvora
i pocinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Oziljci na njima isti su kao i vasi.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina sutnje.

Ne zatvarajte prozore, djevojke!
Ovo je i vas glas,
ovaj glas preplasene noci
sto je prezrela svoje ropstvo,
i hoce da postane orao.
Izadite na ulice, i vidjet cete
kako klecim na svakom pragu
na kojem je klecala zena.

Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.

O, sta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
sta mi je da pregorim nekoliko proljeca
nekoliko izvora, i zetve najljepse
koje se nece vratiti nikada!
Sta je meni da prebolim travu svog djetinjstva
i grad svoje mladosti.
Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krosnje u nevrijeme.

Ljubav je bila jaca od mene,
A muskarac je bio hram
s proceljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.

Dok je spavao, na prstima sam silazila pred prag,
i legla na kamen pokrivsi se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, zalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stiscu hljeb
i kad nose oruzje i stjegove.

Govorila sam da moju mladost
jos nije dodirnula noc.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.

I kad su prepoznali u mojim ocima osmijeh
kojim zena sebe dariva zauvijek
onome s kim ce podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
sto su odabrale pustocu vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreci.

I grlili su me odsutno i mrzovoljno.
I svlacili me kao krivca, ne kao zenu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bicevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smijesila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.

Zatim su me milovali
kao sto kraljevi miluju robinju najdrazu.
A ja sam u njihovim rukama osjecala
usplamtjeli zar bica.
I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.

Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bjese zaista divljina i noc,
a ja tek plijen, pred pecinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajaca.

A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijase orao
sto je kruzio nad dolinama.

I kad su vec sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuse najsmjeliji.
I pozeljeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.

ada stadoh da se smijem.
Otvarala sam vrata siroka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova psenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.

I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.

Cudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I trazi nociste na pragu zene.
I zeli da mu pjevam uspavanku
ja, koja cu prezreti njeznost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrasnju ceznju
vec citam u lijetu ptice izgubljene.
I odvrnula sam svoje lice
da zelju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krisom placuci odoh.
Odoh posve sigurno.
Odoh na put zalosni da budem pjevac lutanja.

Ja vise ne trazim.
I ne vjerujem…

Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bicevi postaju,
i kako je zagrljaj muskarca strasan
kada se odmaraju osvajaci
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet cuje zavijanje vukova.

Zato, mladici iz moje doline,
ne vjerujte mi kad lezim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetosim,
ni kada istem vasu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.

Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj sator, da ga othranim!

Ja cu ga napustiti
u cas kad tama obavija polja.
Uspravit cu svoje lice
i stresti cvijece kojim ste me okitili.
I drhtat cu, jer je stablo u daljini velicanstveno,
a vasa ljubav nistavna.
I vasi ognjevi pred ognjem zore
krzljavi i turobni.

Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vase uho!
Ljubav je bila jaca od mene.
Ali pjesma postade orao
i napusta svoju dolinu.

Put modrih gora lete orlovi
i ne okrecu se.

To je ispovjest zene i robinje.
Himna ponizene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
sto je istina ostavljenih.

Mizera

Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko našeg vrta bednog,
fenjeri.
Da l noć na tebe svile prospe?
Jesi li se digla među gospe?
Gde si sad ti?

Voliš li još noću ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
što škripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana,
gde smeh vri?
O, nemoj da si topla, cvetna,
O ne budi, ne budi sretna,
bar ti mi, ti.

O, ne voli, ne voli ništa,
ni knjige, ni pozorišta,
ko učeni.
Kažeš li nekad, iznenada,
u dobrom društvu, još i sada,
na čijoj strani si?

O, da l se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli,
po kiši?
Sećaš li se, noćne su nam ptice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.

Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?

Miloš Crnjanski

Beč. U revoluciji. 1918.

za studentesu Idu Lotringer

dobri stari ekspresionizam...ave

Ove su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.

Enes Kisevic

CEKANJE

Koliko je srece u casima ovim,
Kad se mjesec radja na plavoj visini,
Kada slavuj pjeva negdje u daljini
I razgara srce plamenima novim!

Ovdje drvlje staro duge sjenke baca,
U nasoj rijeci brdo se ogleda;
Dodji, jer mi srce vise mira ne da –
Ja sam zedan, draga, tvojih poljubaca.

Ne moli se, tamo, pred ikonom starom!
Ovdje, u slobodi, pred nebom – oltarom,
Sa koga nam Gospod o milosti zbori,

Dodji da zajedno molimo nas dvoje:
Ja cu sve da ljubim, oci, usne tvoje,
A ti strepi, drsci i sa mnom izgori.

A.S.

Leti patka preko save
nosi pismo na vrh glave
a u psimu pise
Mosta nema vise...
The End

Od TLN

Jel zna neko da mi kaze koja je pjesma ima jedan stih.
Ti ces jos mnoge voljeti,
ali tebe niko nece kao sto sam te volio ja .
Trebao bi biti V.Hugo al nisam nasao iako sam pola WWW prekopo .
Ako neko zna neka stavi link na bilo kojem jeziku, e,f,d
Merci

AUTOPORTRET

Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi
morao bi nadići sama sebe
i samnom se skladiti,
a to je nemoguće,
jer niko ne zna ko sam ja
i, pravimo se, ni ja sam.

No nije me sram:
ja znam svoju cijenu,
čvrstu ko granitnu stijenu,
znam da sam jedini i sam
ondje gdje me niko neće stići,
ni zmaj...

Autoportret: najprije treba imati crte
ustaljene i škrte
i stav za vječnost i pozu za vrijeme;
a ne da vas buše, ni da vas vrte,
ni razapinju na svoje dileme....

Veliki dio našeg portreta
jest naš stan i odijelo--
i njegovano tijelo
u kočiji velikog svijeta....
Mene zasipa bijeli prah cigareta
po kaputu,
a ja sam vječno tragana silueta
na putu.
Vukući noge bez galoša
preko blata i gliba
kao ranjene noške ptica -
dok mi dim izgriza oči
u zakutnim kafanicama
gdje se rijetko predstavi
sablasno sunašce.

Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost
i javni nerazum i bekrijanje -
i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.--

T.U.

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije --
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

Napisano krvlju, prije nego se ubio...Jesenjin...

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom,
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svim jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i oni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmusa,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
No vrlo sretno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Tin Ujevic

Po rastanku


I

Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reci tvojih kad dusa ne strepi, -
reci, da l' te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?

Reci mi sad, kada me ne volis vise;
kad ti se prosloj ruga nova sreca;
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis, seca -
reci, da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam vise
tebe volela?


II

Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre,
ti si mi tada reci mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa rec i dve.

Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
bese drag,
pa iza svega sto si mi rek'o
katkad surovo, kadkad meko,
ostao je trag.

Sad srce moje bije tise:
vec manje volim, a znam vise
nego pre;
vec sad mi ne bi reci mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa rec i dve.

I kad bi danas prisao meni
i hteo reci davno receni'
buditi draz,
u srcu mome saptao bi neko:
da sve sto si mi ikada rek'o,
bila je laz.


Desanka Maksimovic

Otvoren kavez


Nešto se divno dešava s nama,
osjećaš li to i sama?
U nama se pomiču neke granice
što su nas stezale godinama.

I naša ljubav,
ko ptica u kavezu
kad joj otvoriš vrata,
ustreptala gleda u beskrajnu plavet,
i od ljepote strah je hvata.

Već sama pomisao da je slobodna,
da može zaparati visine modre,
kavez joj čini većim od svemira,
većim od njene slobode.


Enes Kišević

POVRATAK

Ko zna (ah, niko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecito kipi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi-
I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;

Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.

No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
A srca se dici-
I slijepi za stope bivseg zivota
Njima cemo ici.
Dobrisa Cesaric

Umro od ljubavi

Sto je to sto tako blista
Kroz visoke koridore?
_ Sine moj zatvori vrata;
jedanaest minulo je.
_ U ocima bez da zelim,
cetir svjetla mi blistaju.
_ Bit ce da ti ljudi tamo
sjajni bakar ispiraju.

Luk izblijedjeloga srebra
Izdisuce lune, baca
Zlatnih vlasi vlasi pramenove
Na tornjeve pozlacene.
Noc trepereci poziva
Na balkonskim
Prozorima,
Gomila je pasa prati
Al' je nece prepoznati,
Miris vina i jantara
Dolazi iz koridora.

Povjetarac iz trscaka
I glasova starih jeka
Pod ponocnim razlomljenim
Lukom zvone iz daleka.
Volovi i ruze sniju.
Samo preko koridora
Cetir svjetla zazivaju
Mahnitoscu Svetog Djordja.

Tuzne zene iz doline
Silazahu s krvlju muskom,
Mirnom od ubranog cvijeta
I gorkom od mladog bedra.
Stare zene s rijeke placu
Na podnozju planinskome
Jednog neprolaznog trena
Od vitica i imena.
Vapnene fasade cine
Noc bijelu i kvadratnu.
Serafini i cigani
Na harmonike sviraju.
_ Majko moja kada umrem
daj gospodi to na znanje.
Pa od juga ka sjeveru
Salji telegrame plave.
Sedam krvi I jauka,
Sedam dvostrukih makova
Lome stakla neprozirna
U opskurnim salonima.
Puno ruku odsjecenih
I krunica od cvjetova,
Sa obala ko zna kojih
More zvoni zakletvama.
Zalupilo nebo vrata
Oporom rumoru sume,
Dok su svjetla zazivala
Kroz visoke koridore.


FREDERICO GARCIA LORCA
1898-1936

NEŠTO I ZA ME


Radost ću svoju saopćiti svijetu, ali bol moj neka ostane
za me. Neka se braća ogriju na mome žaru, no tajnih
suza ne povjeravam nikomu.
Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću, ja ti je
neću kratiti. Ali na stravičnome putu što vodi u
ponore ja hoću da ostanem sam.

Tin Ujevic

Biti sretan

U zivotu ne postoji nikakva duznost
osim duznosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim duznostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko cinimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne cinimo sretnima.
Ako covjek moze biti dobar,
moze to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo ucenje,
jedino ucenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino vazno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova dusa,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolaci,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuci zajedno s dusom,
onda je dobro.


Herman Hesse