gavrilo wrote:
danas ne brini se ne ljutim se ja tako lako
gledaj proslost se ne moze izbrisati. ali kako dalje? ako ne prestanemo sa propagandom mrznje izgubicemo jos jednu generaciju i onda jos jednu i suzivot ce da ostane farsa.

pa francuzi i njemci su se jos vise mrzili i mnogo duze su ratovali. danas nemogu jedni bez drugih...
prvo, njemacka je poslije WWII denacifikovana, sopstveni grijesi su priznati i okajani (ako se tako moze reci). znaci, francuzi nisu bili primorani da se odjednom grle i ljube i uzivaju u "suzivotu"
bas sa istim tim nacistima koje su ih koliko jucer ubijale, dok se to izgleda od mene trazi sa ovim nakaradnim "suzivotom" i RS-om. a bicu i dalje otvorena, pa cu reci da francuzi nisu propatili od nacista ni priblizno onoliko koliko smo mi od karadzicevih srba. znaci, buducnost odnosa njemacke i francuske poslije WWII je izgradjena na osnovu potpunog odstupanja od nacistickih stavova od strane nijemaca, a ni nacisticki zlocini u francuskoj nisu bili toliko ogavni kao karadzicevi.
slucaj u B&H je vise kao traziti "suzivot" jevreja i nacista -- tog suzivota (onakav kakav je bio prije pokolja) nema vise... sada postoje samo poslovne veze izmedju izraela i njemacke, a da ce jevreji ikada vise zivjeti sa njima skupa -- NECE, moj gavrilo. nece, iako se danasnja njemacka odrekla i ogradila od toga svoga nacizma, a srbija ni dan-danas nije... i kome ja da letim u zagrljaj pomirenja? kostunici? andanu i njemu slicnima? likovima sa pala koji nose majice "svi smo mi radovan"? malo "blazim" likovima, koji posmatraju rat u bosni kao elementarnu nepogodu i vrhunac shvacanja i suosjecanja im je "eh, ko li nas samo zavadi"... eh, moj gavrilo... to ljudi sto znam-znam, i kojima vjerujem-vjerujem... a ostali... ne znam... strah me je svakoga sa kime nisam dzak soli izjela, da ti pravo kazem. a dugo, dugo, dugo mi je trebalo da pocnem ovako da mislim i osjecam.
slazem se sa tobom da treba gledati u buducnost, ali ja u toj buducnosti vidim i dalje SDS i ravnogorske cetnike, jer njima se nista ne desava. samo su zacementirali svoju ideologiju, i beru "plodove" svoga rada po RS-u. i kad sve to vidim, tesko mi je, vrlo tesko, da budem optimisticna glede mogucnosti "suzivota" imalo slicnom onome u kakvom sam odrasla a nema nicega na svijetu sto bih zeljela vise nego da ponovo zivim tako.
PS imam rodicu iz banja luke, koja se vratila u posjetu u BL. i kaze zena, mozda bih ja i zaboravila, ali ona praznina gdje je bila ferhadija me uvijek podsjeti... mi gavrilo, gdje god pogledamo, ima nesto da nas 'podsjeti' na neki nezamisliv uzas....
mesa je rekao u dervisu i smrti, nesto ovako... ne valja ni haljina kad se jednom pocijepa pa onda zakrpi, a kamoli ljubav... tako nekako ispade...