Mirza777 wrote: ↑05/09/2025 20:34
Ljudi se snalazili kako su mogli i umjeli, malo ljudi van Krajine ali i u Krajini zna da su ispod citave duzine Bihaća od sela Pokoj do Zeljave bile cijevi kroz koje je kerozin isao do aerodroma Zeljava. Kasarna Pokoj je bilo skladiste kerozina i ono je odma po pocetku rata ostalo u našim rukama. Ne sjecam se tacno koliko je ostalo kerozina ali to je sve dato komandi Korpusa na koristenje. Bilo je pojedinih "majstora" sto su kerozin u auta sipali i zna se sta se desavalo poslije. Uglavnom na razne nacine se dolazilo.
Sto se Cazina kao grada tiče on je nešto kao Visoko ili Srebrenik, rata nije osjetio. Jedine borbe u Cazinu su bile pocetak autonomije oktobra 93' kad je zauzet Cazin fakticki na 24h i ponovo novembra 94 kad je avion pao kod Incela. Ni Cazin ni Kladusa nisu nesto osjetili rata.
Sjecam se da sam 93 u ljeto bio na odmoru 7 dana i da sam otisao u Cazin a tamo kao da je druga dimenzija, Bihać svako malo sirene za uzbunu, granate padaju a Cazin kao evropski grad, bazeni otvoreni bili, pijace pune robe ( doduse iz agrokomerca), naroda na cesti. Apsolutno kao da rata nije bilo.
Da samo malo nadopunim, da ne bi došlo do neke zabune, ratna dejstva u samom centru Cazina i bližoj okolini gotovo da nisu postojala, to je istina. Rijetko su i granate padale, mada su najčešće na udaru bili Incel, Željezara i drugi proizvodni pogoni koji su činili žilu kukavicu namjenske vojne industrije u ovom kraju (60% namjenske proizvodnje je bilo u Cazinu). Međutim, dijelovi Cazina, pogotovo potez od Tržačkih Raštela preko Tržca do Šturlića i malo istočnije Krivaja, Čajići, Liskovac, Skokovi itd., a pogotovo za vrijeme autonomije, tu su se vodile teške bitke.
Prve cazinske vojne žrtve, Zudo Rošić i Irfo Merdanović, položile su živote u odbranu domovine 92. godine u junu u mjestu Mutnik, nedaleko od Tržačkih Raštela, kad su četnici napali iz smjera Gate prema Raštelima, Mutniku i Pjanićima.
Ipak, najveće bitke u Cazinu vodile su se upravo protiv autonomaša, a ne četnika.
Cazin je dao doprinos, ne samo u odbrani - vojno, već i u svakom drugom segmentu. Popunjavali su sve brigade na prostoru bihaćke regije, doslovno nije bilo brigade u kojoj nije bilo Cazinjana. Već u aprilu 92' više od 10 hiljada krupskih i otočkih izbjeglica našlo je sigurnost u cazinskim domovima, gdje ih je većina tu i ostala do završetka samog rata, a neki i dan danas. Namjensku industriju sam već spomenuo. U Cazinu je u toku rata odrađeno više od 8 hiljada operativnih zahvata na ranjenicima - vojnim licima i civilima, uz veliku podršku bihaćkih doktora i medicinskih lica.
Iako je slovio za najmirniju sredinu u ovom dijelu BiH, stvaranjem autonomije i dolaskom Bužimljana, pogotovo njihove vojne policije u Cazin, to mjesto postalo je noćna mora za mnoge njegove žitelje, a o tome ću posebno malo kasnije.