Ulice: Bajića Branka, Branimira Ćosića, Dositejeva, Dimitrija Tucovića, Hriste Boteva, Marka Kraljevića, Obala Vojvode Stepe, Vojvode Putnika, Takovska, Savska, Kosovska, Trg Starine Novaka (verzija Kristijana Golubovića iz 16.vijeka, razbojnik i lopov), Miloša Obilića ( onoga što nije ni postojao i plod je mokrih snova srpskog nacional-romantizma iz 19.vijeka), Šestog novembra (dan kada je 1918. srpska vojska ušla u Sarajevo), Nemanjina (kojeg Nemanje nikad nije razjašnjeno) i legendarni park Cara Dušana.
I sad stariji rođaci i komšije sa nekom slašću izgovaraju da su nekog sreli ili imali neki važan posao kod parka "Cara Dušana". Džaba ti objašnjavaš da se to mjesto odavno tako ne zove i da pomenuti Car Dušan baš nikakve veze sa Bosnom i Sarajevom nije imao.
Doduše, nije imao ni Kralj Tomislav, ni Stanko Vraz, a ni Franz Lehar, pa ni grad Takovo.
Ko je bio Starina Novak, čovjek koji je negdje na Dolac Malti imao i svoj trg, otprilike gdje je danas Merkator.
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D ... 0%B0%D0%BA
Mjesno stanovništvo, ohrabreno prisustvom Mihajeve vojske, podiglo se na ustanak i njih oko dvije hiljade hajduka krenulo na Sofiju. Opljačkali su sve na šta su naišli i opustošili grad Turtukaju, koji su potom spalili i sravnili sa zemljom. Prethodnica ove ekspedicije doprla čak do Varne na obali Crnog mora. Na čelu pobunjenih seljaka stajao je Starina Novak.
Prema mađarskim izvorima Novak je porijeklom Srbin iz Poreča kod Smedereva, neko vrijeme se poturčio i postao subaša, a kada se pokarabasio s Turcima, odmetnuo se u hajduke. Turci su mu pripremili zamku i uhvatili ga, strpali u tamnicu i povadili mu sve zube iz glave, pa je tad prozvan Baba Novak. U početku, Baba Novak je bio običan vojnik, a onda je došao kod Mihaja Hrabrog – piše Samoškezi – u Vlašku, gde ga je ovaj postavio za kapetana nad hajducima. To je, po svojoj prilici, bilo poslije prve Mihajeve proljećne ofanzive na Balkan, 1595. godine, a ne poslije bitke kod Kalugarenija (13/23. avgusta 1595), kako tvrde neki istoričari. Po navodima istoričara B. P. Hasdeua, Baba Novak je rođen oko 1530, što znači da mu je bilo 65 godina kada je stupio u Mihajevu vojsku.
Život ovog velikog hrišćanskog borca tragično je okončan. Na prevaru je uhvaćen i zajedno sa svojim saborcem i sveštenikom nabijen na kolac. Njihova tijela su bila ostavljena da ih gavrani skrnave, a zatim su bili spaljeni 5.2.1601. godine u Klužu. Od svih likova hajduka, lik Starine Novaka se u srpskoj epici posebno izdvaja. On je kao hajduk najcjelovitije istaknut i pjesnički osmišljen. Sjedinio je istovremeno mnoge vrline i mane, hrabar je, samosvjestan, stamen, odvažani nepokolebljiv. Po mnogo čemu Starina Novak i njegova borba mogu se smatrati pretečom Karađorđa i I srpskog ustanka 1804. – 1813. godine.
Eh sad počinje komedija. istina je da je područje današnje Rumunije krajem živio čovjek po imenu Baba Novac ili Baba Novak. Čime se taj čovjek bavio? Ko zna...Malo ratovao za onoga ko mu više plati, usput pljačkao kad mu se pružila prilika. Kad su ovaj čovjek i njegov kriminalni gang odlučili da opljačkaju Beč, tadašnje snage reda i zakona pod komandom bečkog cara brzo su ovu junačinu predali u nadležnog nekakvog tamošnjeg kantonalnog tužilaštva koje je prema ovoj staroj barabi postupilo onako kako se prema banditima oduvijek i postupalo: ili je nabijen na kolac ili je živ spaljen ili je obješen. To je bio brz kraj kriminalne karijere za ovog čovjeka.
Godine 1846. Vuk Karadžić u Srbiji je zapisivao narodnu poeziju, pa je negdje čuo i priču o Starini Novaku. U toj priči, Novak se junačio po "Romaniji". Zdrav razum će zaključiti da se radi o državi koju danas znamo kao Rumunija (Temišvar, Bukureš, Čaušesku, Dacija Logan, Miodrag Belodedici), ali jok. Neka pametna glava na prostoru istočno od pametni sjetila se da bi to mogla biti planina Romanija kod Sarajeva (ona koja je rodni kraj za Halida Bešlića, Forte, Konakoviće, Sarajliće, Ajnadžiće, rumene Efendiće, gle kakva ekipa vuče korijene).
Onda dođemo do ovoga, pazi sad, Srbi pišu da je Starina Novak junak i bandit iz 16.vijeka protiv Turaka ratovao po Republici Srpskoj. Ni manje ni više.
U srpskoj kulturi je sećanje na Starinu Novaka pretežno sačuvano u epskim pesmama.[2] Epika kaže da je hajdukovao po Hercegovini, Bosni (naročito današnjoj Republici Srpskoj) i Srbiji. Poznate su srpske epske pesme Starina Novak i Deli Radivoje i Starina Novak i knez Bogoslav. U rumunskoj kulturi je sećanje na Starinu Novaka sačuvano u brojnim pričama i legendama.
Starina Novak u Srpskoj i Crnoj Gori
Na Glasincu se mnogo priča o hajducima koji su četovali po Romaniji, a najviše o samom Starini Novaku koji je po narodnom predanju tu hajdukovao sa svojim bratom Radivojem i sinovima Tatomirom i Grujicom. Iako nema pisanih vesti o tome da je bio na Glasincu u narodnoj pesmi se veli za njega da je „Od Glasinca, polja širokoga, Sa visoke gore Romanije“. Na Palama u Republici Srpskoj postoji guslarsko društvo „Starina Novak“. Na južnoj strani planine Romanije, iznad Pala u Republici Srpskoj, nalazi se čuvena Novakova pećina, čiji je naziv vezan za hajduka Starinu Novaka. Po narodnom predanju on je tu hajdukovao sa svojim bratom Radivojem i sinovima Tatomirom i Grujicom, takođe poznatim hajducima.[4]
Pavle Rovinski je pisao o predanju po kojem su žitelji crnogorskog sela Kosijeri sebi prisvojili istorijsku ličnost Starinu Novaka, osnivača srpskih hajduka, jer se kod njih nalazi planina Debeljak.[5
Vjerovatno se borio za izvorno tumačenje Daytona i mrskog zuluma paše Šmit - Age i zulumćara iz stranih ambasada.
Ludilo ide dalje, pa kaže...
Prema izvorima prof. Mojsija Đerkovića, 1926. godine je došlo do prenosa Novakovih kostiju umorenih 1914. godine u zajedničku grobnicu pored crkve na Palama, gdje se i danas nalazi spomenik palim borcima u Prvom svjetskom ratu. Da li su to kosti rumunskog vojskovođe, srpskog hajduka ili epskog junaka zauvjek će ostati tajna.
https://www.palelive.com/hajduk-starina-novak/
Novakova pećina se nalazi na strmim liticama Romanije, a dobila je ime po starom narodnom junaku Starini Novaku. Pećina se nalazi na nadmorskoj visini od 1515 m. Ispod Novakove pećine su Careve vode, najpoznatije vrelo u širokom pojasu. Pored vrela je vodio Carigradski drum, koji je jedno vrijeme spadao među najvažnije puteve turskog carstva u Bosni.
Za potrebe lokalne mitomanije na Pale su prebačene ko zna čije kosti (tijelo razbojnika Novaka nakon pogubljenja bačeno je na smetljište i kosti su mu raznijele ptice i životinje). To nije naravno spriječilo mitoljupce sa Pala da tuđe kosti sahrane u zemlju sa kojom rumunski bandit nije imao nikakve veze i svijetu objave da je tu sahranjen junak Starina Novak. Da se pojača priča, lokalna rupa u brdu proglašena je "Novakovom pećinom".
Da rezimiramo, Starina Novak svoj, ne baš pošteni život proveo je i završio na području današnje Rumunije. Malo je ratovao, malo više pljačakao i zbog toga ostao bez glave na ramenima. Najvjerovatnije u životu nije vidio ni čuo za Bosnu i Sarajevo, još manje da je po njima i oko njih ratovao.
A onda srpska mitomanija za potrebe vlastitog nacionalizma izmisli sljedeću poeziju:
да чим ће га закопати Турци,
па посједох његова дората,
одох право гори Романији.
То гледају сви турски сватови,
не шћедоше мене ни ћерати,
ја не шћеше, ја ли не смједоше.
Ево има четр'ест година,
Романију гору обикнуо,
боље, брате, него моје дворе;
јер ја чувам друма кроз планину,
дочекујем Сарајлије младе,
те отимам и сребро и злато
и лијепу чоху и кадифу,
одијевам и себе и друштво;
а кадар сам стићи и утећи
и на страшну мјесту постајати -
не бојим се никога до Бога!”