danas wrote:zakuhala se ova tame, ko i vazdan kad a neko spomene boga....
@saian:
kritika je na mjestu, prihvatam.
@zena:
postujem i tvoj stav, i zapravo smatram da su ovakve diskusije zaisto cesto tracenje vremena. niti cu ja ubijediti koga da nema boga, niti ce mene iko ikada ubijediti da ga ima ili da ga je bilo.
poenta je u nacinu ophodjenja, i u tome kako shvatamo i prihvatamo jedni druge. osionost pojedninih vjernika postaje netrpeljiva na nekim postovima, te onda i sama (nazalost) ponekad lanem i sta treba i sta ne treba. vjerujem da je takva osionost bogobojaznih i poniznih bozjih rabova na ovim stranicama vjerovatno jedan od razloga zbog kojih je digger postavio svoj post i zbog cega je i reagovao kako je reagovao i mozda te nehoticno uvrijedio.
sad da odgovorim na tvoje zadnje hipoteticko pitanje: smatram da je osnovna razlika u motivima, te takodje molim da se ovome sto kazem i meni ne pripisuje nikakva oholost i nipodistavanje vjernika...
ok onda. ono sto znamo o moralu danas zapravo i nije bas mnogo, ali stupnjevi razvoja morala su definisani. tako znamo da ona osoba koja ne cini "zla" djela i cini "dobra" djela SAMO zbog neke vanjske nagrade (poput ahireta ili raja) ili SAMO zbog straha od kazne (poput dzehenema ili raja) spada u grupu najnize razvijenog morala, gdje je ponasanje striktno vodjeno strahom od kazne i zeljom za nagradom. najveci probem na nivou licnosti je ovaj: formulacija zla i dobra je vanjski definisana, jer dolazi direktno od boga. problem globalnih razmjera nastaje kada se sukobe definicje "zla" i "dobra" razlicitih bogova...
ovakav covjek moze cijeli zivot raditi "dobro" ali to je po meni poprilicno besmisleno, jer on to radi automatski i iz straha. on je ekvivalent djeteta koje ne krade ne zato sto je to zaista lose, nego jer se boji da ce ga stari uhvatiti i izdegeneciti... on je ekvivalent naciste koji samo "prati naredbe odozgo" jer "tako treba" a kada naradbe postano malo "komplikovane" on se nece zapitati sta i kako nego ce i dalje slusati. ovakav moral je moral "poslusnosti" i kao takav je inferioran.
sa druge strane, covjek koji vjeruje sam u sebe i u svoj moralni sud nema nikoga da ga ni kazni ni nagradi, te on mora svaku situaciju da procjeni i odvaga sam od sebe... kada ti pomogne, ovakav covjek nije vodjen zeljom za rajem ili strahom od pakla, vec je vodjen istinskim ljudskim motivom da drugome u nevolji treba pomoci. ovakvoga covjeka ces takodje tesko nagovoriti da ide i kolje nekoga u, naprimjer srebrenici, jer mu popovsko blagosiljanje i obecanja rajskih nagrada nece znaciti apsolutno nista... ovakav covjek nece pociniti zlo djelo (za koje on vjeruje da je zlo) i onda lako spavati jer ce moci iskupiti svoje grijehe citajuci 10 ocenasa ili iduci na hadz. ovakav covjek je samo covjek; te i on kao i onaj prvi moze raditi i dobre i zle stvari. ali radeci ih, on preuzima na sebe odgovornost za njih, te ne trazi niti oprost niti milost za "zlo" koje je pocinio, niti trazi nagradu za "dobro" koje je uradio. ovakav moral je ipak na visem stupnju razvitka i nije nametnut izvana. ovaj moral nije moral slijepe poslusnosti. ovakav covjek me misli ni na ahiret ni na raj pa mozda zato predano radi da poboljsa ovaj svijet, ne ocekujuci nagradu na onom.
...lijepa lekcija iz osnova etike...odgovor mogu citati između redova, i iako je hipoteticko, moje pitanje je imalo samo jedan odgovor, 1. ili 2., bez obzira sto jeste kompleksno...i mozda i jeste nemoguce odgovoriti na njega bez da se zadire u motive moralnog cina, gdje se opet vracamo na izvore etickog ili moralnog ponasanja...i kljucnog pitanja...da li je dobro samo po sebi dobro ili je dobro zato sto je Bog (ili neki drugi izvor) rekao da je dobro...ili u religijsko-etickim teorijama...da li je Bog naredio dobro zato sto je dobro ili je naredio dobro zato sto je On odlucio da su neke stvari dobre a neke ne...itd...
Odgovor na moje pitanje mozemo vratiti dakle na same pocetke...pa razvijati eticko-filozofska stajalista ovih ili onih filozofa/eticara (pa i nas samih, zasto ne?)...uglavnom u etickoj literaturi... sve vec receno...
Na jednom simpoziju (o etici) jedan teoreticar etike je izjavio da "da u religiji nema morala"...sto je naravno izazvalo...khm...blago receno...salve replika...i fakat...covjek je mislio na motive, jer sve sto je "treba da...i sve sto je naredba..." ...vise nije etika...to je zakon...da li je to najnizi stupanj etickog ponasanja...mozda...mada se ne bih slozila ni s tim u potpunosti...jer zasto se moj moralni sud ne bi poklapao sa zakonskim regulativama...recimo...ubistvo...zakon ga regulirao iako barem, pa recimo...90% ljudi ne bi ubijalo ni da nema zakonske regulative...kompleksno...ali voljela bih cuti odgovor...na prvopostavljeno pitanje...
p.s. umalo ne zaboravih...iz islamske eticko-filozofske bastine preporucujem ucenje jedne zene...Rabija El-Adevija se zvala...o moralnom ponasanju iz ljubavi a ne osjecaja grijeha...ne znam da li ti je poznata njena biografija...ali...biti vjernik ne znaci uvijek ponasati ispravno samo zbog straha od dzehennema ili samo nagrade dzenneta...
...i da Sajo, mahsuz selam ...
