Forum Klix.ba

soferina wrote: ↑09/01/2021 08:03

Nekako s proljeća wrote: ↑08/01/2021 20:50

soferina wrote: ↑08/01/2021 19:56

Trebo bi ga tuzit za uvredu casti haha ma vidis da je neki klinjo odgojen u sda skolstvu

E to su ti.....dzamija amija alaami itd

Šta ti smeta džamija?

Emiremir33 wrote: ↑10/01/2021 15:47

soferina wrote: ↑09/01/2021 08:03

Nekako s proljeća wrote: ↑08/01/2021 20:50

E to su ti.....dzamija amija alaami itd

Šta ti smeta džamija?

Stavljaš djecu u kontekst vjere i politike nisko i bezobrazno

Na današnji dan, 22 januara 1994. godine desio se treći masakr na Ali Pašinom Polju u kojem su ubijeni:

Indira Brković
Jasmina Brković
Mirza Dedović
Danijel Jurenić
Nermin Rizvanović
Admir Subašić

Mi smo uradili intervju sa fotografom Christopher Morris-om koji je uslikao ubijenu djecu i koji nam govori kako su nastale neke od fotografija tog krvavog dana.




_

Nekako s proljeća wrote: ↑08/01/2021 20:50

soferina wrote: ↑08/01/2021 19:56

trocadero wrote: ↑08/01/2021 18:14 E svašta će čovjek pročitati.
Da je bar napisao razliku između mene i Karadzićevog sina pa haj nekako ali ovo....

Trebo bi ga tuzit za uvredu casti haha ma vidis da je neki klinjo odgojen u sda skolstvu

Kralja Tvrka, čikma, ili "Mala Kralja Tvrtka", ima li neko od ove djece da se prepoznaje?

sale07 wrote: ↑07/01/2021 17:28
Kad bi se rat ponovio, da li bi izabrali drugi put ili bi opet ostali tu?

Tesko pitanje, to dok se ne desi ne znas.

Da li ste imali priliku u ratu da se izvucete vani i zasto to niste uradili?

Jesam, 94' na pocetku sam dobio ulaznu vizu i boravisnu dozvolu, imao izvadjen pasos. Nisam htio jer sam imao neku barijeru da odem dok se drugi bore za nesto sto je i tvoje. Kako bih se vratio na oci majkama ciji sinovi su dali zivote.

Ali posteno govoreci konto' sam da to ima neki limit a povezano je sa tvojim sljedecim pitanjem.

Tokom rata da li ste razmišljali kad ce to zavrsit, da li se kraj nazirao?

Jesam, cesto i to nije toliko imalo veze sa prezivljavanjem ili tegobama koliko sa ekonomijom i buducnoscu. Vjerovatno vama tesko shvatljivo ali mi nismo zbog rata prestali sanjati svoje snove, osjecati pritisak da godine idu i da kad se to zavrsi a ako potraje predugo da si zaglavio na ledini, da dok su se podrumasi vec smjestili na pozicijama po bankama, ustanovama ti si trebao krenuti sa nule.

Za ovo je bio vezan i prethodni odgovor da vjerovatno ne bih dovijeka drzao ono obecanje sebi da necu nigdje dok ljudi ginu ali eto hvala Bogu nisam ga morao pogaziti.

Znaci i u ratu ekonomija je prioritet broj 1, nesto na sta se opet najvise misli. Znao sam da ce me drzava sutnuti jer realno kako bi pogurali sve nas i da su htjeli a nisam bio tipa da gledam da se uvalim u policiju ili slicno pa da vidim to kao svoju buducnost. A bilo je i takvih, koji su spojili nuzno sa korisnim.

Da li je u ovim gradskim ratnim zonama bilo diverzantskih djelovanja?

Zavisi sta smatras gradskim sredinama ali na temi o snajperskom djelovanju po Sarajevu pomenuo sam jednu klasicnu diverzantsku akciju koje sam bio sudionik, kako vole da kazu. Isao sam a bio sam 100% siguran da se necu vratiti.

Koliko se cesto putovalo u druge dijelove grada, NPR s grbavice u nedzarice i sl.

Svaki treci dan kad sam bio u Sarajevu, kod djevojke u Novi grad, ca. 1h hodnje najvecim dijelom Putem spasa.

Znalo je biti strasnije nego na liniji. Zaputio si se od kuce u normali (Bjelave su zvali oaza mira u ratu) i onda negdje iza Marsalke pocne granatiranje, sve zivo se povuce sa ulice, ti se osjecas kao ni na nebu ni na zemlji, ni tamo ni ovamo. Sta ako te zakaci a nigdje nikog, nisi "na svojoj teritoriji".

Osjecas se kao Will Smith u onom filmu on sam na svijetu sa cukom s tim da ti nemas ni cuku.

Da li ste imali prilike da zarobite nekoga od vojnika agresora i kako ste tad postupali i da li bi sad isto postupili ili bi nesto promijenili?

Da, desilo se u nasoj prvoj ofanzivnoj akciji u kojoj sam ucestvovao. Ne licno da sam ja uperio pusku i ono stani, ruke gore ali bio sam tu. Prezivio je, nekad kasnije je i razmijenjen.

Nevezano za ovo pitanje nego onako generalno, danas sam prije svega stariji a i dosta zadrtiji nego te 92' i mislim da smo u puno toga ispali levati.

Kad je bilo lakse preko dana ili noći?

Nocu se bilo nekako napetije, opreznije mada je trebalo biti obratno.

Da li vam je vremenom taj način zivota postao normalan(umanjen strah i sl)?

Ne. Samo postanes malo iskusniji.

Da li ste na one s druge strane gledali kao monstrume?

Ne kao monstrume nego kao nastavak zlocinacke, gislarske ideologije njihovih djedova iz 2. svjetskog a i ranije.

Ja sam to dobro znao jer nisam bio iz miljea bratstva i jedinstva. Svojoj raji sam otvarao oci jos od prije Gazimestana sa kim imamo posla.

Sta vas je radovalo u ratu (hrana, cigare, neke pobjede na drugim frontovima, novi komad odjece)?

Najvise pobjede nasih bilo gdje a bio sam vjerovatno najneutjesniji kad bi negdje lose islo. Sjecam se da me hvatala huja sto se drugi ne sikiraju koliko ja kad su pali Bosanski Brod i Jajce.

Pratio i Ceceniju, zvali me Dudajev od milja.

Kako ste koristili slobodne dane ako ih je bilo?

Ratni derneci su najbolji koje sam zapamtio a i zene su bile drugacije, slobodnije u odnosu na prije rata. Bar se nama tako cinilo. Nije bilo vise onog uvijanja, trebalo bih da ispadnem fina nego je mozda bilo daj da zivim jer sutra ko zna.

sniperalley wrote: ↑22/01/2021 22:08 Na današnji dan, 22 januara 1994. godine desio se treći masakr na Ali Pašinom Polju u kojem su ubijeni:

Indira Brković
Jasmina Brković
Mirza Dedović
Danijel Jurenić
Nermin Rizvanović
Admir Subašić

Mi smo uradili intervju sa fotografom Christopher Morris-om koji je uslikao ubijenu djecu i koji nam govori kako su nastale neke od fotografija tog krvavog dana.




_

Emiremir33 wrote: ↑10/01/2021 16:34

Emiremir33 wrote: ↑10/01/2021 15:47

soferina wrote: ↑09/01/2021 08:03
E to su ti.....dzamija amija alaami itd

Šta ti smeta džamija?

Stavljaš djecu u kontekst vjere i politike nisko i bezobrazno

Dzenaza ubijenoj djeci na sankanju, groblje Stadion koliko vidim 1994.

U neposrednoj blizini kante od ulja (područje ubijanja djece na sankanju) je 15 maja 1992 ubijen Eniz Čamdzić , mislim da je broj zgrade 5., a tačno preko puta je u bloku zgrada B faze , vjerovatno ulaz broj 5 u kojem je također snajperom ubijen Enver Šakić.

Koliko je godina dobio general korpusa/brigade po komandnoj odgovornosti za ovaj zlocin ?

Dimu1927 wrote: ↑26/01/2021 00:31 Koliko je godina dobio general korpusa/brigade po komandnoj odgovornosti za ovaj zlocin ?

dobio je stan od 120 m2 u Beogradu , a od naših šup..ka izvršio je povrat vojnog stana kojeg je uredno prodao nekom iz minhenske brigade za ogromne pare i mirno spava jer je brano svete zemlje
a rijeke i dalje teku.....

Dimu1927 wrote: ↑26/01/2021 00:31 Koliko je godina dobio general korpusa/brigade po komandnoj odgovornosti za ovaj zlocin ?

nema ovdje nikakve komandne odgovornosti jer granatiranje civila nije bilo sporadično već sistematski, trajalo je 3.5 godine.
ovo je naređeno, a jedini limit bio je do izazivanja odgovora MZ, političkog ili vojnog.

već u maju 92. "Tuci Velušiće, tamo nema srpskog življa mnogo!"

I svi su oni dobili nazad sve. Cak i ono sto nije bilo njihovo 1/1, nego drzavno, tj. na cemu su imali samo stanarsko pravo iz one drzave. I znani i neznani zlocinci su dobili sve nazad,cak i oni presudjeni, a onda prodali onima koje su do samo godinu-dvije ranije ubijali. Ili nekoga njihovog...
I na ovo su pristali i potpisali se i nasi.
OK za privatno vlasnistvo, ali kako se opravdava "vracanje" drzavnog onima koji su otisli u paravojne, teroristicke i agresorske redove...?

Stvar je u stanarskom pravu, tako da je manje više svima sve vraćeno. Dovoljno je bilo samo da neko vrijeme nosilac stanarskog prava ili neko od najbližih boravi u stanu da bi se steklo pravo otkupa. Masa je poslije rata uredno prodala svoje stanove nakon nekog vremena.
U to vrijeme još niko nije bio presuđeni ratni zločinac ili je u pitanju mali broj. Čak koliko mi je poznato ni stan krvoloka R Karadžića nije bio oduzet, s druge strane npr legenda našeg grada Slobodan Kovačević istjeran na pravdi boga i tako te nedopustive stvari . . .

Stanarsko pravo je bilo stvar zakona one drzave. I nije podrazumijevalo vlasnistvo na bilo koji nacin. Ovi da su htjeli, ta stanarska prava su hladno mogli poukidati promjenom zakona, i tako sacuvati drzavne stambene resurse, a istovremeno unaprijed drasticno finansijski udariti sve one koji su otisli na brda da pucaju po radovima.

Zasto to nije uradjeno, mislim da nije nikakva enigma, pogotovo gledajuci na sva desavanja SDA i bratije nakon rata.

I plus su dozvolili otkup stanova ali i firmi za ceritifikate uz neki odnos ne znam sad napamet , a kako nisu mogli sebi tako nešto priuštiti demobilisani borci su prodavali certifikate budi zašto. Preko 5 mlrd KM vrijednosti certifikata je ostalo i danas neiskorišteno.
Al nejse da ne zachatavamo temu.
Kako god iz ove perspektive rat je bio strašno iskustvo, nešto što je svakoga od nas na svoj način obilježilo do kraja naših života.
Nastojim o tome što manje razmišljati ali to je jednostavno nemoguće i scene se često same vraćaju. . .

djes_ba wrote: ↑26/01/2021 10:31

Dimu1927 wrote: ↑26/01/2021 00:31 Koliko je godina dobio general korpusa/brigade po komandnoj odgovornosti za ovaj zlocin ?

dobio je stan od 120 m2 u Beogradu , a od naših šup..ka izvršio je povrat vojnog stana kojeg je uredno prodao nekom iz minhenske brigade za ogromne pare i mirno spava jer je brano svete zemlje
a rijeke i dalje teku.....

Pa zar nisu dvojica komandanata korpusa osuđena za ratne zločine?

Dozer wrote: ↑26/01/2021 14:47 Stanarsko pravo je bilo stvar zakona one drzave. I nije podrazumijevalo vlasnistvo na bilo koji nacin. Ovi da su htjeli, ta stanarska prava su hladno mogli poukidati promjenom zakona, i tako sacuvati drzavne stambene resurse, a istovremeno unaprijed drasticno finansijski udariti sve one koji su otisli na brda da pucaju po radovima.

Zasto to nije uradjeno, mislim da nije nikakva enigma, pogotovo gledajuci na sva desavanja SDA i bratije nakon rata.

1998. godina, dolazi moj dajdza iz Njemacke nakon uspjesnog dezerterstva i kao dolazi da nas posjeti... ono nevjerovatna scena. Frajer je znaci zbrisao kada je prvi metak ispaljen u posavini i citav rat sutio nijednog pisma niti kontakta i odjednom bahne nama na vrata. I prica suplja jao kako li vam je bilo ovde nije ni nama lako bilo brinuti se za vas citavo vrijeme. Stari gleda i suti a ja sve kontam jebote ubice ga ako ovaj nastavi sa supljom.

Lik pun optimizma ono tamo radio u firmi, djeca idu u Njemacku skolu ima ustedjevinu hoce da kupi stan u Sarajevu i pita mog starog ono kao gdje bi najbolje bilo da se uzme sta jeftino jer treba iskoristiti sto raja sad nema para. Ono gledas i ne vjerujes sta ludak prica. Mi jedemo jebene makarone na 100 nacina jer je stari izgubio bukvalno sve u zivotu tokom rata i starta ne od nule nego od -1000 i ono sad ovaj smokljo doso i pita za stanove. I ja sve gledam hoce li stari popizdit i nista iskuliro je dajdzu ovaj ode i stari meni kaze "Koja sam ja budala, po Treskavici se ganjo sa cetnicima a ova p*** sada kupuje stanove po Sarajevu". I tako i bi, dajdza je sada bogati gastarbajter sa par stanova u Sarajevu i okolici... a moj stari je umro od stresa pokusavajuci da napravi biznis bez korupcije i podmicivanja u ovoj jebenoj dzungli od drzave.

I ovih dana gledam taj isti jebeni dajdza komentarise po Facebooku o politici, cetnicima i nekakvim izdajicama... ono majke mi paralelni univerzum, lik koji je trebao zavrsiti u zatvoru 98 je dobio pomilovanje od ove jebene drzave samo tako i sada uziva u plodovima svog dezerterestva.

Da ne pricam o ljudima koji su zivote ili dijelove tijela dali da bi ovakvi mogli imati nekretnine ovde... i ko te pita sta ba? Zivot ide dalje a ko je pametan znace sta treba raditi iduci put kad krene belaj.

I to su ratna iskustva... Nazalost.

Ko nam je kriv sto smo bili budale, pa ostali ovdje. Najtragicnije je sto svi ti likovi koji su zbrisali, bez obzira na etno prefix ili sufix, danas najbolje znaju sta je sve ovdje bilo, kako je bilo, znaju naprosto bolje od nas koji smo bili ovdje. Jos gore je sto i njihova djeca, koja tada nisu bila ni rodjena, takodjer "znaju sve", a jos je gore sto svi oni zajedno sebi uzimaju za pravo da o tome uopste i pricaju. Kazu "imamo pravo na misljenje"...

S ovakvima volim sjediti. I pricati. Cirka 3 min., do prvog njihovog "znam ja...". Onda u 99,9% slucajeva odlaze od tog stola u roku max. 2 minute. Onih 0,01% izdrze do 5-6 min., valjda jer im inteligencija ne dozvoljava da skontaju da su trebali otici ranije, pa odu tek kad odu u 3PM i skontaju da ce i fasovat'...
Obicno im sugerisem da prestanu srat' o ratu recenicom "mislim da ti o tome ne treba da pricas...". Vecina odmah skonta da treba da usute, a onda i da se pokupe. Valjda po mom tonu i faci...

Tolerancija za te likove mi je aktivna samo do momenta prvog "znam ja..."...

Eto ti ko zajeban
Ja nešto i nemam takvih iskustava sem jednom kad su mi u gostima bili prijatelji iz Danske.Nisu lično "moji" nego mojih roditelja pa sam ih morao "trpit".
Helem,bilo mi je smiješno kad su pošli srat kako im je bilo zajebano u kampovima,valjalo je naučit danski jezik...ali kad su rekli " pa nisu vam svaki dana padale granate"...e onda sam skočio ko spržen...kontam,bolje otić nego im yebat sve po spisku a onda,nakon što me huja prođe,da se još ne svađam i sa roditeljima.
Uglavnom,sit gladnom ne vjeruje a na djelu se potvrdila ona pitalica - kako pametan zove budalu?
Telefonom iz Njemačke.

Naravno, i borba za pravo na mišljenje je u suštini fajt kroz cijeli život. Sto ljudi -sto ćudi, tako nekako se to opisivalo, a istina samo jedna. Ono što se svima nama desilo nas deformiše na određen način za cijeli preostali život. Za naredne tri decenije neće biti bioloških sudionika tog prošlog i nezaboravnog vremena. Pišite, imate vala i šta i dovoljno da smanjite prostor relativizaciji u pokušaju.

Nekako s proljeća wrote: ↑25/01/2021 14:01

Emiremir33 wrote: ↑10/01/2021 16:34

Emiremir33 wrote: ↑10/01/2021 15:47
Šta ti smeta džamija?

Stavljaš djecu u kontekst vjere i politike nisko i bezobraznoeni

Dzenaza ubijenoj djeci na sankanju, groblje Stadion koliko vidim 1994.

U neposrednoj blizini kante od ulja (područje ubijanja djece na sankanju) je 15 maja 1992 ubijen Eniz Čamdzić , mislim da je broj zgrade 5., a tačno preko puta je u bloku zgrada B faze , vjerovatno ulaz broj 5 u kojem je također snajperom ubijen Enver Šakić.

NSP ovo si priveo kraju oko Eniza i Ene

PM72 wrote: ↑27/01/2021 11:28 Eto ti ko zajeban
Ja nešto i nemam takvih iskustava sem jednom kad su mi u gostima bili prijatelji iz Danske.Nisu lično "moji" nego mojih roditelja pa sam ih morao "trpit".
Helem,bilo mi je smiješno kad su pošli srat kako im je bilo zajebano u kampovima,valjalo je naučit danski jezik...ali kad su rekli " pa nisu vam svaki dana padale granate"...e onda sam skočio ko spržen...kontam,bolje otić nego im yebat sve po spisku a onda,nakon što me huja prođe,da se još ne svađam i sa roditeljima.
Uglavnom,sit gladnom ne vjeruje a na djelu se potvrdila ona pitalica - kako pametan zove budalu?
Telefonom iz Njemačke.

Ma nisam zajeban. Dok mi ne pocnu srat' po glavi. Onda...jbg...
Znam samo da nikad ja ne odem od takvih bilmeza. Kako su otisli onda, tako nek' se kupe od mene i sada.

Hendrix wrote: ↑27/01/2021 06:47

Dozer wrote: ↑26/01/2021 14:47 Stanarsko pravo je bilo stvar zakona one drzave. I nije podrazumijevalo vlasnistvo na bilo koji nacin. Ovi da su htjeli, ta stanarska prava su hladno mogli poukidati promjenom zakona, i tako sacuvati drzavne stambene resurse, a istovremeno unaprijed drasticno finansijski udariti sve one koji su otisli na brda da pucaju po radovima.

Zasto to nije uradjeno, mislim da nije nikakva enigma, pogotovo gledajuci na sva desavanja SDA i bratije nakon rata.

1998. godina, dolazi moj dajdza iz Njemacke nakon uspjesnog dezerterstva i kao dolazi da nas posjeti... ono nevjerovatna scena. Frajer je znaci zbrisao kada je prvi metak ispaljen u posavini i citav rat sutio nijednog pisma niti kontakta i odjednom bahne nama na vrata. I prica suplja jao kako li vam je bilo ovde nije ni nama lako bilo brinuti se za vas citavo vrijeme. Stari gleda i suti a ja sve kontam jebote ubice ga ako ovaj nastavi sa supljom.

Lik pun optimizma ono tamo radio u firmi, djeca idu u Njemacku skolu ima ustedjevinu hoce da kupi stan u Sarajevu i pita mog starog ono kao gdje bi najbolje bilo da se uzme sta jeftino jer treba iskoristiti sto raja sad nema para. Ono gledas i ne vjerujes sta ludak prica. Mi jedemo jebene makarone na 100 nacina jer je stari izgubio bukvalno sve u zivotu tokom rata i starta ne od nule nego od -1000 i ono sad ovaj smokljo doso i pita za stanove. I ja sve gledam hoce li stari popizdit i nista iskuliro je dajdzu ovaj ode i stari meni kaze "Koja sam ja budala, po Treskavici se ganjo sa cetnicima a ova p*** sada kupuje stanove po Sarajevu". I tako i bi, dajdza je sada bogati gastarbajter sa par stanova u Sarajevu i okolici... a moj stari je umro od stresa pokusavajuci da napravi biznis bez korupcije i podmicivanja u ovoj jebenoj dzungli od drzave.

I ovih dana gledam taj isti jebeni dajdza komentarise po Facebooku o politici, cetnicima i nekakvim izdajicama... ono majke mi paralelni univerzum, lik koji je trebao zavrsiti u zatvoru 98 je dobio pomilovanje od ove jebene drzave samo tako i sada uziva u plodovima svog dezerterestva.

Da ne pricam o ljudima koji su zivote ili dijelove tijela dali da bi ovakvi mogli imati nekretnine ovde... i ko te pita sta ba? Zivot ide dalje a ko je pametan znace sta treba raditi iduci put kad krene belaj.

Bila su kod nas dvojica koja su zdušila pred sam početak sukoba,ovaj jedan je miran ok dok ovaj drugi ispade veči patriota od nas koji smo bili u ratu ,često komentariše po FB al pred staru raju nesmije doći (kad dolazi u Sarajevo u Americi je)

A koji ce vam qrac... jbt ga.

Dozer wrote: ↑27/01/2021 12:17 A koji ce vam qrac... jbt ga.

IzvinjaJEm se što uLJetih--samo da priupitam -- šta vam ovo što zacrnih znaci

q (Q) = ku
jbt (jbg) = jebat (jebi ga)

Bas si ostario