Preminuo Diego Maradona

[Van Halen]

Kup Uefa preimenovati u kup Diega Maradone

[madner]

Najbolji nije, ali imao je one poteze genijalca. Sa Engleskom je sve uradio, svi se sjecaju ruke, ali onaj drugi gol u istoj utakmici...

Meni je najbolji ikad Lothar, ali ovog sam stvarno gledo kada je vec bio na silaznoj putanji.

[Blixen]

Mateus i Diego u istoj recenici
meni ni bilzu, ali opet o ukusima se ne raspravlja

[Better Man]

Ode maestro i genije. Istinski vođa Argentine i Napolija. Genijalac nad genijalcima. Možda i najvažnija utakmica u njegovoj karijeri, koja je postala antologijska je u Mexicu 1986 protiv Engleza. Sjećam se te utakmice kao da je jučer bilo.Bez obzira na sve, lično smatram da FIFA nije smjela dopustiti jednu od najvećih nogometnih krađa, a to je njegov gol rukom. Koliko god ga cijenio i poštovao, taj potez za mene je sramota. Mislim sramota je FIFU, on je samo uradio što je uradio, a ovi su to prešutili. Finale protiv Zapadne Njemačke te 1986. godine je bilo genijalno, a posebno njegovo dodavanje za Jorgea Burruchagu za 3;2. Maestralan potez. Argentina poslije njega nije imala istinskog vođu i pitanje je dali će ga ikad ponovo imati. Koliko je bio genije na zelenom terenu, isto toliko je bio autodestruktivan izvan njega. Previše je bilo gorčine u njemu i dosta je bio kivan na mnoge stvari i dešavanja i to je uz narkotike glavni uzrok njegovog preranog odlaska. Počivaj u miru i nadam se da si sad konačno našao smiraj.

[Better Man]

Najbolji nije, ali imao je one poteze genijalca. Sa Engleskom je sve uradio, svi se sjecaju ruke, ali onaj drugi gol u istoj utakmici...

Meni je najbolji ikad Lothar, ali ovog sam stvarno gledo kada je vec bio na silaznoj putanji.

Gledao sam i Maradonu i Lothara Mateusa tokom cijelih njihovih karijera i jedno je sigurno da se po genijalnosti, Lothar Mateus ne može porediti s Maradonom. Ima tu još dosta nogometaša koji su daleko ispred Lothara Mateusa.

[Romanista 101%]

[madner]

Najbolji nije, ali imao je one poteze genijalca. Sa Engleskom je sve uradio, svi se sjecaju ruke, ali onaj drugi gol u istoj utakmici...

Meni je najbolji ikad Lothar, ali ovog sam stvarno gledo kada je vec bio na silaznoj putanji.

Gledao sam i Maradonu i Lothara Mateusa tokom cijelih njihovih karijera i jedno je sigurno da se po genijalnosti, Lothar Mateus ne može porediti s Maradonom. Ima tu još dosta nogometaša koji su daleko ispred Lothara Mateusa.

Nije sve u genijalnosti, ali fino sam rekao po meni. Dakle Maradona je ispred po tom kriteriju, ali nije u ukupnom rezultatu bolji.

Daleko ispred nije ni jedan.

[ultima_palabra]

To je kao da kazes da je Dennis Rodman najbolji kosarkas ikad

[sinuhe]

Obiljezio je jedno doba i kao fudbaler i kao licnost prije danasnje zasicenosti sportom sa svih strana.

[Gerro]

Nema veceg i boljeg od Diega. Treba to ponavljati na svakoj stranici, da neznalicama udje u glavu.

[Logovan]

https://sportsport.ba/fudbal/diego-mara ... -10/383193

Ovo je već pretjerivanje.

[Gerro]

Mislim da niko nece uvaziti misljenje te prevare od trenera.

[spinel_]

https://sportsport.ba/fudbal/diego-mara ... -10/383193

Ovo je već pretjerivanje.

Kakav lik i domisljatost nevjerovatno

[alipasijaner]

1. Maradona
...
...
sto praznih mjesta.. pa ih redajte kako hocete..
101.

[Gerro]

1. Maradona
...
...
sto praznih mjesta.. pa ih redajte kako hocete..
101.

Nije baš 100, ali blizu si.

Cristiano ide poslije njega, a poslije toga 100 praznih mjesta.

[alipasijaner]

Niko prije, a ni poslije njega nije pokazao tu virtuoznost, magiju, inteligenciju i lakoću s kojom je on igrao fudbal.

1. Maradona
...
...
sto praznih mjesta.. pa ih redajte kako hocete..
101.

Nije baš 100, ali blizu si.

Cristiano ide poslije njega, a poslije toga 100 praznih mjesta.

[madner]

Mateus i Diego u istoj recenici
meni ni bilzu, ali opet o ukusima se ne raspravlja

Ubio ga ja Lotar cesto, slazem se.

Opet meni je zurka drag.

[madner]

To je kao da kazes da je Dennis Rodman najbolji kosarkas ikad

Maradona je Iverson.

[Baka Slišković]

Tko god šta rekao, meni je Maradona najveći igrač ikada. Osvojio je SP s prosječnom reprezentacijom Argentine, a valjda i vrapci na grani znaju da je Napoli bio lošija ekipa nego što je danas kad je stigao tamo i podigao cijeli klub na višu razinu...

[ultima_palabra]

To je kao da kazes da je Dennis Rodman najbolji kosarkas ikad

Maradona je Iverson.

Prije Wilt Chamberlain, obojica su mogli sami igrati

[_BataZiv_0809]

To je kao da kazes da je Dennis Rodman najbolji kosarkas ikad

Ako ti je Lotar najbolji je li

[ultima_palabra]

To je kao da kazes da je Dennis Rodman najbolji kosarkas ikad

Ako ti je Lotar najbolji je li

Aha.

[_BataZiv_0809]

Za samo i točno četiri minute, u nedjelju 22. lipnja 1986., Diego Armando Maradona postigao je dva najslavnija gola u cijeloj historiji svjetskog nogometa. U dvadeset četvrtoj sekundi pedeset prve minute “Božjom rukom” prebacio je Petera Shiltona, da bi točno četiri minute kasnije, u dvadeset četvrtoj sekundi pedeset pete minute, završio svoj epski veleslalom presahlim dnom jezera Texcoco, ostavivši sedam od jedanaest engleskih reprezentativaca da se hvale djeci i unucima kako su ukrasili onaj mitski The Goal što ga Diego Armando vjerojatno tamo u Meksiku “još dava”.

Ostala četiri i danas lažu djeci da su se u to vrijeme zvali Peter Shilton.

Da je u 51. minuti polufinala Mundijala u Meksiku prvi put u životu dotakao loptu, i da je četiri minute kasnije tražio zamjenu i u svlačionici se ubio kokainom, Diego Armando napravio bi u karijeri više nego itko prije i poslije njega, osim možda trojice. Još otkako su u prve četiri minute nakon Big Banga fuzijskim reakcijama stvoreni primordijalni elementi, nije se u povijesti Svemira za samo četiri minute dogodilo više historijskih i važnih stvari. Kažu da samo još Bob Dylan može toliko u četiri minute.

I kad bi netko pravio dokumentarac o Maradoni bez Kusturice, trajao bi film točno te četiri minute. Više ne bi ni trebalo.



U tih tri stotine šezdeset sekundi s Estadio Azteca stao je cijeli život Diega Armanda, sitnog švercera s mangupskim licem i Božjom rukom, narkomana iz bogato plaćene antinarkomanske kampanje, huligana i revolucionara u skupom odijelu koji Papi poručuje da proda prsten i nahrani Afriku — iako je sâm pošmrkao više nego što je za gladne prikupio Bob Geldof u cijelom svom životu. Ali i velikog “malog zelenog” koji se četiri minute kasnije vraća na mjesto zločina preko sedam brda, sedam dolina i sedam engleskih igrača, sâm samcat dovlačući Argentinu do naslova svjetskog prvaka, kao što je sam samcat donosio trofeje i Boca Juniorsima i Napoliju, kao što će Argentinu opet dovući do finala poslije četiri minute, četiri godine, koliko već, i kao što bi je dovukao i treći put, da glavarima FIFA-e na kraju nije dopizdilo, i da ga 1994. u Sjedinjenim Džavama nisu izbacili s Mundijala.

[_BataZiv_0809]

Kada je Peter Shilton, legendarni golman i kapetan zaplivao da boksa loptu ispred Maradone, napravio je fatalnu pogrešku, na tren zatvorivši oči uslijed napora kod skoka. U toj desetinki sekunde Maradona je shvatio da je zaista rezultat bitan i da do njega treba doći na koji god mogući način. Ta šaka kojom je prebacio nesretnog Shiltona za vodstvo bila je podjednako instinktivno pibéovski potez koliko i inherentno bilardovski. Bila je to prljava reakcija uličara koji doslovno u treptaju oka pronađe kreativni način kako preživjeti, jer luksuza za dublje promišljanje više nema; a kada Argentina ne dominira lepršavom igrom, onda se svaka situacija mora vidjeti tako.

Život je tombola, kako je kasnije Maradonu opjevao Manu Chao, a taj je trenutak bio najbolji primjer toga. Diego se, pričajući o toj ruci, prisjetio trenutka s početaka karijere, kada je na utakmici između Argentinosa i Véleza napravio sličnu stvar.

“Sudac mi je tada rekao da to više nikada ne pokušavam, ali siguran sam da je i on slavio taj moj gol kada ga je gledao na televiziji.”

Tombola ili lutrija mu je to i omogućila; lutrija da se uopće našao u toj situaciji i tom naizgled nemogućem skoku, a tek onda da je Shilton zažmirio na trenutak ili da se glavni sudac Ali Bin Nasser i pomoćnik Bogdan Dočev nisu smjeli konzultirati prema ondašnjim FIFA-inim pravilima. Nije slučajno ni to da je Maradona, kada mu je pred svlačionicom Terry Butcher zamjerio gol rukom, pokazao prstom na svoje kovrče. Pokušao je tada u strahu i dalje lagati da je zabio glavom, ali je zapravo pokazivao na crne kovrče koje je argentinski nogomet tražio kroz čitavu povijest i pod kojima se krio nogometni mozak koji će svijetom pronijeti slavu njihova autentičnog stila.

Život je, naravno, bio tombola i kod onog drugog gola, za koji mu je idealni pas dao upravo Enrique, igrač po Bilardovoj mjeri. Da je taj naizgled jednostavan kratki pas bio samo malo jači ili pedalj neprecizniji, Diego ga ne bi mogao primiti na način na koji ga je primio, istovremeno jurišajući na njega silinom “mladog pastuha”, kako je to opisao Peter Reid, ali isto tako spreman na okret kojim je magično u jednom potezu izbacio čak dvojicu Engleza koji su mu visili na leđima. Sve nakon toga je bila samo čista magija i slobodno kretanje gaúcha zelenim prostranstvima pampasa, lišenih granica postavljenih britanskom bodljikavom žicom

[omar little]