ZYKLON B, BOSNA
18. travnja 2003.
Krupna novina koju austrougarska uprava unosi u Bosnu i Hercegovinu je organizirano zdravstvo i prvi oblici masovne zdravstvene zaštite stanovništva, koje je uslijed opće zaostalosti i zapuštenosti izloženo raznovrsnim endemskim bolestima (sifilis, tifus, osteomalacija), zarazama, epidemijama. Ustanove koje se tada stvaraju, i liječnici koje vlada dovodi da u njima rade, veliko su i važno poglavlje moderne historije Bosne i Hercegovine, koje do danas nije sistematski istraženo i napisano, jer je, kao i mnogi drugi aspekti socijalne historije i historije svakodnevnoga života, ostalo u sjeni političko-ideološke historiografije kojoj se ovdje robuje kroz cijelo 19. stoljeće do danas.
Da spomenem samo liječnički par - Čeha Emila Prašeka i Poljakinju Bronisławu Prašek-Całczyńsku. Došli su u Sarajevo u prvoj godini rata 1914. da suzbijaju zarazne bolesti koje su u to doba beznadno harale Bosnom. U knjizi koju je objavio Nenad Popović (Memoari jedne liječnice, Zagreb 1997), doktorica Prašek-Całczyńska opisuje njihov boravak u Bosni, uz mnoštvo nevjerojatnih podataka o zdravstvenom stanju, o teškoćama, o dovitljivosti kojom su ih prevladavali. Do bola je dirljiv prikaz koji ona daje o djelovanju njezine prethodnice, također Poljakinje, doktorice Teodore Krajewske, prve liječnice u Bosni. Dr. Krajewska je krajem devetnaestoga stoljeća radeći u Tuzli zapazila strašnu malformaciju kod seoskih muslimanskih žena, koje zbog prečestoga rađanja, načina kretanja, te najvećeg dijela života provedenog u memljivom i hladnom prostoru na zemljanim podovima, od nekoga vremena tako izgube moć u nogama da se praktično kreću na rukama, kao najteži invalidi. Sva se je dala, uz svakojake prepreke i poteškoće, radu na iskorjenjivanju te pojave.
O toj stvarnoj historiji svakodnevnice ljudi u našim se knjigama, koje se zagrcavaju uzvišenom nacionalnom intonacijom, nije pisalo ni istraživalo nikad.
Doktor Prašek, pak, imao je zastrašujući zadatak da praktično dezinsektizira cijelu zemlju, toliko se gamadi bilo nakotilo, koja je ljudima bukvalno zagorčavala život! Ingeniozno je zamislio da treba početi od željeznice, jer se njome najviše ljudi promeće. Negdje na prostoru iza staroga sarajevskog kolodvora konstruirao je ogroman tunel od gumi-kaučuka, od čega li, napunio ga specijalno projektiranim plinom, i kroz njega za neko vrijeme provukao cijeli vozni park tadašnje bosanskohercegovačke željeznice! Rezultat je bio izvanredan. U nacrtima je imao razrađenu fantastičnu ideju: od sela do sela, kampanjski, svaku bosansku kuću cijelu “odijevati” u nepropusni balon od iste već isprobane materije, upumpavati plin, i tako se riješiti stjeničje napasti. Ideja je kao nova, smiona i skupa zapinjala po nadleštvima, a onda je završio rat, završila i Carevina, a liječnički par otišao iz Bosne. Ali, ali... Uz zamisao doktora Prašeka, ni kriva ni dužna, vezan je strašni podatak: plina, koji je on stvorio specijalno za potrebe očišćenja Bosne, kasnije su se dohvatili nacistički inženjeri smrti, i od njega napravili zloglasni Zyklon B.
Ivan Lovrenović