autizam-trazi-vise-ljubavi-a-manje-predrasuda/36090
https://www.nedjelja.ba/hr/komentari/in ... suda/36090
solidan intervju oca djeteta s autizmom
gemini zasto danas ima vise djece s autizmom nego prije 40 godina
Postoji nekoliko ključnih razloga zašto se čini da danas ima više djece s autizmom nego prije 40 godina:
1. Promjene u dijagnostičkim kriterijima:
Šira definicija autizma: Prije 40 godina, dijagnostički kriteriji za autizam bili su mnogo uži i fokusirali su se na teže oblike. S vremenom, definicija se proširila kako bi uključila širi spektar ponašanja i sposobnosti, što je dovelo do prepoznavanja više djece s blažim oblicima autizma (ranije poznatim kao Aspergerov sindrom, koji je sada uključen u krovnu dijagnozu "poremećaj iz autističnog spektra" - PAS).
DSM evolucija: Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM) je više puta revidiran. Svaka revizija (posebno DSM-IV i DSM-5) donijela je promjene u kriterijima za PAS, što je utjecalo na broj dijagnoza. DSM-5 je 2013. godine konsolidirao ranije odvojene podtipove autizma u jednu sveobuhvatnu kategoriju, što je također pridonijelo porastu broja dijagnoza.
2. Povećana svijest i razumijevanje:
Veća informiranost javnosti: Danas postoji mnogo veća svijest o autizmu među roditeljima, liječnicima, učiteljima i širom javnosti nego prije 40 godina. Kampanje podizanja svijesti i bolja dostupnost informacija pomažu u prepoznavanju ranih znakova autizma.
Bolja obuka stručnjaka: Zdravstveni i obrazovni stručnjaci danas imaju bolju obuku za prepoznavanje i dijagnosticiranje autizma nego ranije. To dovodi do preciznijih i češćih dijagnoza.
3. Poboljšane metode probira i dijagnostike:
Rani probir: Sve je veći naglasak na ranom probiru djece na razvojne teškoće, uključujući i one koje mogu ukazivati na autizam. Pedijatri rutinski prate razvoj djece i mogu ranije uputiti na specijalističku procjenu.
Napredak u dijagnostičkim alatima: Razvijeni su standardizirani dijagnostički alati i protokoli koji pomažu stručnjacima u postavljanju pouzdane dijagnoze autizma.
4. Mogući stvarni porast prevalencije:
Istraživanja su u tijeku: Iako se vjeruje da je značajan dio porasta broja dijagnoza rezultat promjena u definiciji, svijesti i dijagnostici, ne može se u potpunosti isključiti mogućnost stvarnog porasta prevalencije autizma.
Potencijalni okolišni čimbenici: Istraživanja se provode kako bi se istražila uloga potencijalnih okolišnih čimbenika koji bi mogli pridonijeti povećanom riziku od autizma. Tu se istražuju faktori poput izloženosti određenim tvarima tijekom trudnoće, komplikacija tijekom poroda i drugi. Međutim, važno je napomenuti da uzroci autizma još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni i vjerojatno uključuju složenu interakciju genetskih i okolišnih čimbenika.
Dob roditelja: Neka istraživanja sugeriraju da napredna dob roditelja (posebno oca) može blago povećati rizik od autizma kod djeteta. Kako se prosječna dob roditelja povećava, to bi teoretski moglo pridonijeti blagom porastu prevalencije.
Važno je napomenuti:
Nije nužno da se "dogodio" stvarni dramatični porast broja djece s autizmom u biološkom smislu. Velik dio primjetnog povećanja vjerojatno je rezultat boljeg prepoznavanja i dijagnosticiranja postojećih slučajeva.
Autizam je složen neurobiološki poremećaj s genetskom predispozicijom.
Ukratko, veći broj djece s dijagnozom autizma danas u odnosu na prije 40 godina najvjerojatnije je rezultat kombinacije širih dijagnostičkih kriterija, veće svijesti, boljih metoda probira i dijagnostike. Iako se istražuje mogućnost stvarnog porasta prevalencije, trenutni dokazi upućuju na to da su promjene u načinu na koji razumijemo i dijagnosticiramo autizam glavni razlog za ovu promjenu u brojkama.